Uloga
Minića u bh. diplomatiji
(Tajne
bh. diplomatije: "Behmeni idu, babo", Dani br.
181, 17.11.2000, str. 24)
Na veliku žalost naših sugrađana,
sve je u navedenom tekstu tačno ili gotovo sve.
Naši dragi čitaoci ne znaju
da naše "diplomate" ne prezaju od svake vrste kriminala.
Ali prije nego vam navedem jedan drastičan, šokantan primjer,
predlažem da prvo popijete tabletu protiv povraćanja: diplomata
Borivoje Minić, koji zastupa u MVP-u srpsku stranu, izrodio
je sina mu Sinišu sa gospođom Zdravkom, koga je uveo u posao diplomatije
tako što ga je prvo liječio od alkoholizma. Ali to nije tako strašno.
Mlađahni Siniša stupa na scenu diplomatije tako što od škole ima
po nekoliko svršenih razreda. Međutim, on nema neku posebnu ideologiju
osim pare, pare i pare. Iz tih razloga on osniva agenciju "Modus"
u Beogradu na ime svoje supruge Biljane. Ta se agencija nalazi
u tržnom centru Vidikovac (tel 353-7171) i bavi se povratom srpskih
(ali i drugih stanova) srpskim izbjeglicama iz Jugoslavije. Neko
bi rekao da je on humanitarac, ali... Za tu rabotu on naplaćuje
nesrećnim ljudima visoku cijenu: za dobijanje rješenja stvarnim
vlasnicima naplaćuje 500 DM, a za deložaciju 1.000 DM. Ni to nije
najstrašnije. Pošto je u "poslovnim vezama" sa Bakirom
Izetbegovićem, gospodinom Behmenom i advokatom Kočom,
te stanove po niskim cijenama otkupljuju, a za sebe zadržavaju
lavovski dio.
Ne vidim način na koji bi Bosna
mogla da povrati svoj ugled u svijetu ako je bude reprezentovao
Siniša Minić i slični.
S poštovanjem
P.S. Siniša Minić drži pečenjaru
na pijaci Vidikovac, naš diplomata subotom i nedeljom peče prasiće,
ćevape i sl.
Marko
Savić, Beograd
|
|
Kome godine
prolaze
(Tajne bh. diplomatije: "Behmeni
idu, babo", Dani br. 181, 17.11.2000, str. 24)
U vezi sa vašom konstatacijom
iznesenoj u tekstu "Tajne bh. diplomatije" (Dani,
br.181) gdje se kaže
da je "javna tajna" kako Fuada
Džidića "članovi diplomatskog kora u australijskoj prijestonici
zovu diplomata-rezident", asocirajući time na broj godina moje
službe u Canberri, vaše čitaoce želim upoznati sa ovim činjenicama:
Za 5,5 godina službe kao otpravnik
poslova za Australiju (dužnost počeo obavljati 15.01.95. i završio
je 25.05.00), ja sam uz pomoć Bošnjaka i Hrvata Australije izgradio
i opremio objekat Ambasade BiH vrijedan 5 milliona DEM. Dakle, za
svaku godinu službe svojoj zemlji sam vratio 1 milion DEM. Ovaj
jedinstveni objekat, vlasništvo BiH, nije pao sa neba, kao što nisu
sa neba pali novoizgrađeni BH centri u Perthu, Melbournu, Adelaidu,
podignuti ili kupljeni uz oslonac i snažnu potporu Ambasade BiH
u Canberri. O tome da je u Ambasadi BiH nedavno uspostavljen kompjuterski
network, te da šest zaposlenih lica koliko ih radi u ambasadi može
besprijekorno, po svjetskim standardima, izvršavati svoje zadatke,
ne želim nadugo da pišem.
Ja sam zahvalan MVP BiH što sam
dobio šansu da u Canberri nešto naučim od diplomatije, da se upoznam
sa nekim njenim složenim pravilima, da steknem sigurnost i više
iskustva, i, da ovaj moj staž sada stavim u funkciju stvaranja zajedničke
institucije ambasade na čijem se čelu od 25. maja 2000. nalazi dr.
Radomir Davidović, Ambassador. Mene raduju brojne i svakodnevne
posjete naših građana ambasadi, raduje me svaki dolazak naših kolega
iz DIP-kora ili predstavnika Australije. (Sadašnji sastav osoblja
u Canberri je: po jedan Bošnjak i Hrvat, i četiri Srbina.)
Snažno osporavajući citiranu
konstataciju Dana, na kraju bih želio vaše čitaoce podsjetiti
na činjenicu da niti jedan naš diplomata, bez obzira na godine službe,
ne može postići ništa vrijedno i značajno u izvršavanju zadataka
bez eksplicitne podrške DIP-kora i zemlje domaćina (tj. međunarodne
zajednice). Izolirani diplomati su zapravo, "mrtvi diplomati".
Neki rezultati rada koji su postignuti ovdje u Canberri, i rezultati
koji su u toku, najbolji su odgovor na vašu paušalnu i neprimjernu
ocjenu o tome šta stvarno misli i govori DIP-kor u Canberri o meni,
ili bilo kojem drugom diplomati.
Vaša objeda "diplomata-rezident"
je rezultat podmetanja i cinizma, a ne vaše stvarne prosudbe o tome
"kome godine službe prolaze uzalud".
Zahvalan na ustupljenom prostoru.
Fuad Džidić, prvi zamjenik
ambasadora, Ambasada BiH, Canberra, Australija
|
|
Posla nisu pederska
(Fokus: "Pederska posla",
Dani br. 182, 23.11.2000, str. 14)
Poštovani,
U vašem posljednjem izdanju izašao
je članak u rubrici "Fokus" pod nazivom "Pederska
posla", u kojem se na najbesramniji način blate novinari agencije
Alfa, bivši uposlenici BRT International. Žalimo što prilikom objavljivanja
navedenog članka niste prema opšteprihvaćenom kodeksu nezavisnog
novinarstva kontaktirali i drugu stranu tj. novinare agencije Alfa,
nego ste po direktnoj narudžbi iz SDA od strane klana Džemaludina
Latića naveli niz neistina, a sve to na najbesramniji i najniži
način. Borba klana Latić protiv nas vodi se već više od godinu dana.
Nakon svega što smo preživjeli, od fizičkih napada, otimačine, ucjenjivanja,
pa čak i javnih prijetnji da ćemo biti "ustrijeljeni",
koje nam je Latić lično javno upućivao u više navrata, a kada je
na samom kraju sudski postupak koji vodimo za zaštitu svojih građanskih,
vlasničkih i radničkih prava kod Opštinskog Suda II, te kada je
po nalogu ovog suda konačno dokazano tko je zaista vlasnik bivše
Bošnjačke radio-televizije, grupi gubitnika i munafika (licemjera)
iz ovog klana ne preostaje ništa drugo do da pokušaju da nas i na
ovaj način oblate. Činom objavljivanja ovog teksta vi ste se direktno
stavili na stranu kriminalaca, uzurpatora tuđe imovine i silnika
koji misle da će "njihova gorjeti do zore".
Na svu sreću, neće, jer je svima
jasno da je njihovo vrijeme prošlo.
Navodno pismo koje smo mi objavili
na internetu poslano je na najmanje hiljadu adresa širom svijeta,
a u Bosni i Hercegovini svim domaćim, državnim i međunarodnim organizacijama,
medijima, a koliko se sjećamo, i Vašoj redakciji, prije godinu dana,
s molbom da nas fizički zaštite. Njegova "prerađena" verzija
objavljena je i na spornoj gay stranici, ali ne s naše, nego
vjerovatno od strane Latićevog klana. Objavljivanje ovih navoda
je javno ukazivanje na "metu za odstrijel" pisano u novoj
centrali SDA rukom Džemaludina Latića i drugih.
Kao čestiti građani ove zemlje,
novinari Alfe, vođeni direktorom i odgovornim urednikom Mahirom
Žiškom, posljednji put upozoravamo sve SDA plaćenike da nas
ostave na miru i prestanu sa praksom fizičkog i psihičkog uništavanja
naših ličnosti, a u vezi sa navedenim člankom, kolektiv Alfe će
zaštitu svojih prava zatražiti sudskim putem.
Kolektiv Novinske agencije
Alfa, Sarajevo
|
|
Repertoar,
ali čiji?
(Tvrtko
Kulenović: "Glumačke su primjedbe stupidne", Dani
br. 182, 24.11.2000, str. 54)
Poštovani gospodine upravniče,
Iako nam nije cilj dalje produbljivanje
ionako vještački stvorene afere, nismo mogli a da ne reagujemo na
Vaš intervju, posebno na dijelove u kojima spominjete nas, iz prostog
razloga da pored toga što smo "glupi" ne ispadnemo još
i mutavi.
Na sastancima na kojima smo iznijeli
svoje razloge zbog kojih ne želimo igrati u predstavi Te sjajne
godine opsade Jasmina Durakovića, nitko od nas ni u jednom
trenutku nije govorio o kategorijama "sviđanja ili nesviđanja"
iz prostog razloga što to nije jezik kojim se glumci služe. Ipak,
dozvolit ćete i nama "stupidnima" da se usudimo pomisliti
kako nešto nema umjetničku vrijednost; kako nema početak, sredinu
i kraj; kako nije primjereno sceni Narodnog pozorišta; kako na banalan
i vulgaran način podilazi publici, umjesto da je vaspitava; kako
pisac koji je nagrađen za drugi tekst sigurno može bolje od ovoga.
Što se tiče "patriotskih" razloga, treba razmisliti da
li bi scena u kojoj se na "kolicima unosi ogromni falus prekriven
zastavom sa ljiljanima" možda mogla povrijediti ljude koji
će iz svog patriotizma (ili su i oni stupidni?) u istim kolicima
sjediti do kraja života. Dakle, što se nas tiče, ne postoji nijedan
umjetnički ili etički razlog zbog kojeg bismo prihvatili da takav
tekst radimo. Ako ste Vi, pak, sve ovo gore navedeno sveli pod termin
"sviđa - ne sviđa", potcijenili ste ljude koji su do sada
svoj posao u Narodnom pozorištu obavljali vrlo profesionalno i odgovorno.
Stvari su još tužnije jer ste
i sami na sastanku (u trenutku kada je redatelj Sulejman Kupusović
nakratko izašao) rekli kako razumijete naše razloge i da bi na našem
mjestu postupili isto, ali da se "predstava uklapa u repertoar".
O kojem repertoaru govorimo, kada od svih predstava rađenih u Narodnom
pozorištu igra još samo "Hanka - drama o ljubavi"?
Nakon cijele ove afere, mi kao
ljudi koji jako cijene i vole posao kojim se bave i ne možemo pristati
da radimo sa čovjekom koji od umjetnosti pravi turbo folk, sa skandal
majstorom koji je i napravio od ovoga aferu blateći i kuću u kojoj
radimo i profesiju kojom se bavimo. Pa zar niste i Vi nakon sastanka
izrazili sumnju da iza naše "pobune" stoji upravo Sulejman
Kupusović.
Na kraju, tužno je da čovjek
iz čijih smo knjiga učili o umjetnosti i kojeg smo vrlo cijenili
kao profesora sada svoje estetske kriterije spušta na nešto što
bi se svidjelo "gomili" a ne trudi se kao upravnik pozorišta
u njega dovesti publiku istinskim kvalitetom o kojem ste nam predavali.
P.S. Ko nije dopustio da "Natan
mudri" sazri?
Ejla
Bavčić, Amra Kapidžić i Aleksandar Seksan, glumci iz ansambla Narodnog
pozorišta u Sarajevu
|
|