Ima li ikakvog smisla da Živko Radišić i Ante Jelavić i dalje sjede na bosanskohercegovačkom tronu? Uistinu nema, jer dvojica od trojice članova kolektivnog šefa države ovu zemlju i njene građane ne žele ispoštovati makar i formalno. Ni jedan od ove dvojice građanima BiH nije želio čestitati niti Dan državnosti, niti početak svetog mjeseca ramazana. Učinio je to neki drugi predsjednik, američki: Bill Clinton, iako ophrvan svim ovozemaljskim američkim poslovima, našao je važnim čestitati Dan državnosti državi u koju vjerovatno, nakon što napusti Bijelu kuću, više nikada neće ni svratiti, i našao je bitnim smisleno i odmjereno obratiti se američkim muslimanima i svim muslimanima svijeta i čestitati im ramazan. Clinton se, kao i svake godine, i kao i svaki drugi američki predsjednik, dosjetio da kaže: "Islam je dobrodošao u Ameriku jer je oplemenjuje." Naši domaći predsjednici o vjeri već odavno ne misle tako, iako historija ove zemlje svjedoči drukčije. Dok jedan prekookeanski predsjednik mudro, u ime mira, zbori u čestitkama, ovi domaći u sarajevskoj Musali hrane mržnju, pričaju o u srcu skrivenim težnjama "njihovih" naroda i ne pokušavaju, makar u dobrom civilizacijskom maniru, učiniti barem formalni plezir, u prvom slučaju svim građanima BiH, a u drugom onima kojima - sviđalo se to kome ili ne - dobrim dijelom kroje sudbinu. I mada nam je već svima jasno da postaje degutantna zbilja u kojoj na čelu države sjede predsjednici koji iz dana u dan, svakim svojim gestom, ponižavaju građane ove zemlje ne pokazujući niti naznake državničke mudrosti, nikako da pronađemo formulu po kojoj bi u sivoj i staroj Musali hodnicima kročili oni kojima je budućnost ove zemlje i dostojanstvo svih njenih građana politički cilj. A ne obrnuto.

Dok se u Bosni svađaju oko toga kako treba da izgleda nova struktura Privredne komore, da li će ona biti krovna, koliko će ko u njoj participirati, ko će sve zadržati fotelje… dotle privrednici u susjednim nam zemljama gledaju kako da se što bolje povežu. Na ekonomskom planu, naravno. slovenski privrednici djeluju, pa su bosansko, hrvatsko i jugoslavensko tržište bukvalno preplavili svojim proizvodima. Nisu naše privrednike zvali da im dođu na noge, nego su otmjeno, na velika vrata, došli pa prezentirali svoju ponudu. Ovaj slovenački privredni fol, s malim zakašnjenjem, prokužili su i hrvatski privrednici. Predvođeni predsjednikom Privredne komore Hrvatske Nadanom Vidoševićem, direktori najjačih hrvatskih tvrtki napravili su nedavno pravi "desant" na Beograd. Prvobitno je bilo planirano da otputuju u jugo-metropolu u dva autobusa, a onda se ispostavilo da im ni četiri neće biti dovoljna: Beograd je pohodilo njih pet stotina. Prije rata, robna razmjena Hrvatske sa Srbijom i Crnom Gorom iznosila je blizu milijardu dolara godišnje. Danas, sudeći prema zvaničnoj statistici, iznosi mršavih 40 miliona dolara. To je bilo sasvim dovoljno da se hrvatska vlada zabrine. BH vladu, pak, ne može zabrinuti ni to što su u prvih devet mjeseci ove godine domaće firme na tržišta Srbije i Crne Gore izvezle robe u vrijednosti od 93 miliona konvertibilnih maraka (čitaj: ispod 40 miliona dolara). Niti predsjednika Privredne komore BiH Mensura Smajlovića sekira to što mu je isti onaj Nadan Vidošević došao na noge, u Sarajevo, i predložio mu da zajednički nastupe na jugoslavenskom tržištu. Šta još treba da se desi pa da (ne)odgovorni ljudi u Privrednoj komori BiH shvate kako za promociju bh. privrede (jest da je na lošim nogama) nije dovoljna tek osrednje kreirana web stranica. Ako već ne umiju sami, zašto ne uče od zapadnih susjeda?

To što su radnici Vranice golim rukama iz kancelarije iščupali svog pra(starog) direktora Hašima Salčinovića, nije se ovom privrednom despotu učinilo dovoljno ubjedljivim da jednom za svagda treba da se okane preduzeća koje je doveo na rub propasti. Protekle nedjelje je zaprijetio radnicima: "Vidjet ćemo se kad ja postanem vlasnik." Povod za ovu prijetnju je to što je Vlada Federacije, tik pred izbore, ovog 72-godišnjaka, koji je po zakonu već trebao biti u penziji, ponovo imenovala za predsjednika Upravnog odbora Central Profit Banke, gdje je ovaj i u prethodnih pet godina "štitio" državni kapital!? A kako Salčinović zna "štititi" državni kapital, ojađena Vranica i njeni radnici najbolje svjedoče. Iz razloga znanog samo SDA kadrovskoj službi, koja svoje favorite, evo, dovlači i s gerijatrije, Salčinović je opet stavljen na čelo banke pod čijim hipotekama su dijelovi Vranice. Dani su već objavili da je čitava strka oko ovog obezvrijeđenog preduzeća i nastala zbog pripremanja terena za jeftinu kupovinu Vranice koja će biti "servirana" krugu odabranih, a oni osim što sjede kod davaoca hipoteka, sjede i u Investicionoj grupi BIG, punoj starih sarajevskih direktora koji su upropastili svoje firme. Njihov SDA staž i čvrsta finansijsko-politička veza Salčinoviću su bili dovoljno jaki argumenti za prijetnju radnicima, armiji od 1.500 orobljenih ljudi, koji tvrde da to neće dozvoliti i da će ih, da bi ponovo zajašio Vranicu, Salčinović sve prvo morati istrijebiti. No, slabo je vjerovatno da ovakve reakcije radnika pogađaju direktore čija drskost, bahatost i besprizornost nije ograničena elementima poštenja i elementarne pristojnosti.

Bosanskoj gluposti stvarno nema kraja. Prvo su narode i narodnosti u BiH trovali nacionalnim otrovima, pa su ih onda kljukali mesom od kengura, potom su iste te narodne mase pojele ko zna koliko dioksina u piletini. Sada nam se smiješe i "lude krave"!? Biračko tijelo sve to stoički guta i na izborima pita: ima li još? Istina da je problem kravljeg ludila počeo u naprednoj Engleskoj, pa preko strogo kontrolirane Francuske zahvatio cijelu Evropu, no ta činjenica nikako ne smanjuje odgovornost vlada u BiH koje se naduravaju sa digestivnim traktovima svojih naroda. Dok su se građani trovali dioksinom, oni su vodili žustre rasprave gdje će biti instaliran gas maseni spektro fotometar, donirani aparat koji jedini može izmjeriti nivo dioksina u hrani. Svađali su se o mjestu prebivališta detektora za dioksin (zapadni Mostar ili Sarajevo), umjesto da usvoje Zakon o zaštiti potrošača. Za to vrijeme u Bosnu je nesmetano stizala govedina sumnjivog porijekla. Naravno, u Ministarstvu poljoprivrede Federacije BiH sada tvrde kako u BiH nije zabilježen niti jedan slučaj kravljeg ludila. No, imaju valjda toliko obraza da se ne smiju zakleti kako ga uskoro neće i biti. Jer niko ne zna koliki je period inkubacije?! Mirko Jung, slovenski stručnjak koji se od 1994. godine bavi "kravljim ludilom", ljubljanskom Delu kazuje ono što se u BiH niko ne usuđuje javno reći: "Nepoznat je učinak mesa koje je po damping cijenama izvoženo iz Engleske ili poklanjano kao humanitarna pomoć na jugoistok Evrope. Mnogo tog mesa završilo je i u Bosni. Da li je bilo zaraženo, to niko ne zna." Nastavak priče ovisi od količine kravljeg ludila kojeg su Bosanci i Hercegovci pojeli.

Gotovo da je domaća javnost bila sklona progutati udicu i povjerovati da su međunarodni predstavnici naprečac prevaspitali domaće sudije i tužioce i ubijedili ih da samo neovisno sudstvo ima smisla u demokratiziranoj BiH. Ali, već su Bišćani na ispitu pali i pokazali da je pravo na Balkanu dovoljno čudna nauka da već stoljećima ne mijenja devizu: kadija te tuži, kadija te sudi. Dosjetljivi tužioci i sudije Kantonalnog suda, da bi dokazali svoj nauk (a još više naum), uredno su sebi presudili isplate ratnih plaća i po slovu zakona ispisanog rukom sudije odredili i drastičnu kamatu. Da nije šala, pokazali su koliko jučer: iz budžeta Vlade USK za samo jedan dan naplaćeno je 102.000 KM?! Ali… Pobunili su se vlasnici budžeta, tj. Vlada USK, i argumentima pravde, ali ne i prava, obrušili se na odluku svojih sudija: Amir Avdić, predsjednik Vlade, već je optužio sudije i tužioce da je "sve dio osmišljenog plana", ali ni predsjednik Avdić ni ministri u njegovoj Vladi nisu otišli ni pola koraka dalje od priče o moralu sudija i tužilaca i bijesnih povika: neka ih je sramota! Zaboravili su tek jedan, bitan detalj: stid, sramota, moral... jesu bitni segmenti kada je uistinu u pitanju pravosudni sistem u jednoj demokratskoj zemlji. U BiH, ovoj i ovakvoj, u kojoj su sudije samo instrumenti u rukama politike na čijim su jaslama jedino i mogli pronaći povoljnu rupu u zakonu za sprovedbu vlastite ideje, još će se pričekati na profesionalno i neovisno sudstvo. A nije da Vlada USK ne može dati valjan doprinos: dovoljno je da pretrese rad tog istog suda za vrijeme za koje su i naplatili plaće i utvrdi broj donesenih političkih presuda.

Federalni dvojac bez kormilara, Edhem Bičakčić i Dragan Čović, ne prestaje da zbija šalu sa vascijelom bh. javnošću. Ovoga puta otišli su korak dalje pa su svoj smisao za humor fokusirali na Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Wolfganga Petritscha. Poznato je, naime, da je Visoki predstavnik poništio odluku Federalne vlade (što je bila namještaljka u režiji Čović - Bičakčić) o smjeni glavnog inspektora Finansijske policije Zufera Derviševića i njegovog zamjenika Miroslava Vidovića. Premijer i dopremijer naumili su napraviti kadrovsku rokadu, i u Federalnu finansijsku inspekciju dovesti svoje ljude koji će zažmiriti na vansistemsko pospremanje u predvečerje primopredaje dužnosti novoj Vladi. I umjesto da se povinuju odluci međunarodne zajednice, Čović i Bičakčić su nevješto odglumili Sherloka Holmsea i dr. Wattsona ukazavši na tvorca zavjere: OHR. "Sada se vidi zašto je OHR zaustavio usvajanje zakona o Finansijskoj policiji. Smjene u ovoj instituciji su planirane i ranije, no, OHR ima carske ovlasti", poručio je Bičakčić. Koristeći priliku da se međunarodnoj zajednici oduži zato što ga je OSCE skinuo sa liste, Čović je bio unekoliko oštriji: "Ovo miriše na činjenicu da, umjesto neovisnih, imamo institucije ovisne o nekome ko nije definiran Ustavom...". Tako je to, na Ustav se uvijek pozivaju oni koji ga najviše i krše, naročito kada to rade sistemom spojenih posuda i na način primjeren premijeru i dopremijeru - čitaj: drsko, bezobrazno i potpuno sinhronizirano, ciljevima politike koju njihove partije već deset godina uzgajaju na ovim prostorima. Pogubne za sve nad kojima imaju ingerencije.