TRZISTE NAFTE U BiH

U Bosni i Hercegovini godisnje se zva nicno potrosi oko milion tona nafte i njenih derivata. Od toga u Federaciji BiH oko 600.000 tona, iako je, po ne zvanicnim podacima, ta kolicina puno veca pa se barata ciframa od 800 do 900 hiljada tona. Iz ovoga proizilazi da je Republici Srpskoj godisnje zvanicno potrebno oko 400 hiljada tona, s tim da se nezvanicno i u manjem entitetu puno vise potrosi.

Cijena nafte je od januara ove godine porasla u FBiH za 39,6 posto, a u RS-u za nesto malo manje (mora se imati u vidu da dva entiteta imaju dvije vlade, koje provode dvije razlicite ekonomske politike, pod razlicitim uslovima i sa razlicitim visinama poreza), uz obrazlozenje nadleznih da je to neminovno jer se mijenja cijena nafte na svjetskom trzistu.

Od septembra je tako nabavna cijena, recimo, dizela D2 66 feninga, a kad se tome doda ono sto drzava uzima sebi kroz carinu, akcize i porez na promet, to je dodatnih 75,2 feninga, plus troskovi prevoza, speditera, osiguranja i bankovna provizija, pa na to sve jos i troskovi poslovanja u maloprodaji: place, doprinosi, amortizacija, energija, komunalne usluge… I tako se dobije maloprodajna cijena od 1,50 KM za litar dizela. S tim sto privatnici tvrde da su oni, i nakon ovakvog obracuna, u minusu.

Prema ovim zvanicnim ciframa, proizilazi da Federacija BiH samo od poreza na naftu i njene derivate, sa oko 500 miliona maraka, napuni polovinu svoga godisnjeg budzeta, a o tome koliko privatnici "gube" u ovom biznisu, svjedoce njihove grandiozne pumpe i vozni parkovi. No, i pored svega ovog Vlada FBiH, ali i Vlada RS-a, nezadovoljne su jer budzeti su u deficitu, a privatni pumpasi tvrde da ne mogu zivjeti od poslova s naftom. Gdje su onda stotine miliona maraka koje se zaradjuju u ovom poslu? U dzepovima privatnika i na crnom trzistu, sto je u BiH vec javna tajna.

Koga stite Vlada i parlamentarci?
Naftni derivati poskupjeli su u ovoj godini tri puta, sto je izazvalo lancano poskupljenje gotovo svega, jer kompletan transport u BiH obavlja se na tockovima. Tako je poskupio prevoz, proizvodnja, ali i uvoz hrane, nastavljaju se poskupljenja elektricne energije, grijanja, plina... dok se place smanjuju ili ih nema nikako. Pocetkom augusta, nakon odluka Zastupnickog i Doma naroda da usvoje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, Enver Kazazic, direktor "Klasove" Velepekare, koja je najveci proizvodjac hljeba u BiH, komentirao je: "Kad se razgrne iza lijepih rijeci o vecem oporezivanju luksuza, pitam se koga su zastitili parlamentarci i Vlada?" Iznio je i cinjenicu da su do tada osnovne vrste hljeba bile oslobodjene poreza, uz rabat trgovcima od oko deset posto, ali je i pitao: "Ko ce nam nadoknaditi porez na mazut, koji cemo placati sedam posto skuplje, ili naftu cetiri posto?" Usput, novim Zakonom smanjen je porez na alkohol sa 32 na 24 posto.

"Centrotrans-bus", najveci prevoznik u zemlji, medju onima je koji su nakon poskupljenja nafte povecali cijene svojih usluga. Generalni direktor Muhamed Saciragic to ovako objasnjava: "Na cijenu uvozne nafte drzava obracunava svoje dazbine. Sve to onda naftasi uz troskove poslovanja i transporta ispostave nama i jos na tu cijenu mi moramo dodati znas' porez na usluge od oko 12 posto." Saciragic je misljenja da je jedini izlaz, s obzirom na situaciju na svjetskom trzistu nafte, u smanjenju dazbina koje drzava uzima sebi.

Medju onima koji su kritikovali postupke Vlade je i profesor Ekonomskog fakulteta i rektor Sarajevskog univerziteta Boris Tihi: "Naplata akciza, odnosno posebne pristojbe na naftne derivate na granici ili direktno od uvoznika, bila je promasaj. U zemlji sa vise od 400 ilegalnih prijelaza, novac i ekstraprofit kao da su gurnuti u ruke onih kojima je omoguceno da se na taj nacin snabdijevaju." Naglasavao je profesor Tihi da je jedinstvena energetska politika u BiH neophodna. Ali koga to briga kad su iznad svega nacionalni interesi, bez obzira sto bi ta zajednicka politika rijesila mnoge probleme. "Mislim da bi stranci, prije svega OHR, morali na njoj insistirati. Razlicite porezne stope, konkretno dodatno oporezivanje sa deset posto cijene derivata iz Rafinerije u Bosanskom Brodu, za kupce iz Federacije je vrlo indikativno. Naftna politika u BiH morala bi biti jedinstvena i nafta iz Broda pod istim uvjetima dostupna svim kupcima u BiH...", kaze profesor Tihi.

450 nelegalnih granicnih prelaza
To da je posao sa naftom unosan, znaju svi, bez obzira sto jedino oni koji od toga zaista i imaju koristi tvrde suprotno. O tome, izmedju ostalog, svjedoce brojne benzinske pumpe. Tako je u Republici Srpskoj do kraja prosle godine napravljeno 200 privatnih benzinskih pumpi, no u budzet se vise slilo novca od poreza na alkohol nego od naftnih derivata. Broj privatnih pumpi u Federaciji je nesto manji, ali stanje sa budzetom isto: u 1997. godini uvezeno je blizu 800.000 tona naftnih derivata, no samo su dvije trecine od carine, poreza i putarina otisle u budzet.

Od ukupno 600.000 tona nafte, koliko se zvanicno trosi u Federaciji, "Ina BH" obezbjedjuje 18,52 posto trzista u Federaciji BiH, "Energopetrol" uvozi oko 130 hiljada tona derivata, oko 200 hiljada tona obezbjedjuju "Zovko" iz Zepca i dva velika uvoznika iz zapadne Hercegovine: "Circle" i "Eurobenz". Najvece privatne kompanije u preostalom dijelu Federacije - "Cavkunovic" iz Bihaca i "Kopex" iz Srebrenika, zajedno ne uvoze vise od 35 hiljada tona.

"Kopex" se u cijelosti snabdijeva kod slovenackog "Petrola", a Hasan Sarajlic, vlasnik "Kopexa", u cijem sastavu je pet pumpi i dva terminala, upozoravao je ljetos na crnoberzijansko tocenje i mijesanje naftnih derivata u pojedinim kompanijama - konkretno dizela D2. Postoje kompanije koje uvoze duplo vise loz-ulja nego dizela D2. O kojim kompanijama se radi, moze se vidjeti u listama snabdjevaca u "Ini", koje se cuvaju kao najvece poslovne tajne.

Koliko se koristi dizel, a koliko loz-ulje svjedoci i podatak da je tokom prosle godine na 194 hiljade tona dizela nabavljenog u vecini slucajeva od "Ine", kod iste kompanije kupljeno 135 hiljada tona LEUL-a i LS-a, pod cijim nazivima se krije loz-ulje. Zarade su basnoslovne jer je cijena loz-ulja puno manja od dizela. Medjutim, kako u Federaciji BiH (u dijelu gdje je vecinsko bosnjacko stanovnistvo) osim "Energopetrola" postoje jos samo dva manja uvoznika, svi ostali, koji pokrivaju vecinu uvoza goriva u FBiH, porez, carinu i ostale dazbine, ako uplate, uplate u zapadnom Mostaru. Ocito je ko i gdje drzi monopol nad ovim biznisom. Nedavno su se cule prijetnje od mocnijih privatnika da, ukoliko crna berza bude unistena, moze doci do velikih nestasica nafte i derivata na bh. trzistu!?

Kerim Lucarevic, generalni direktor "Energopetrola", nedavno je u jednom intervjuu istakao: "Mi sve vrijeme trazimo i insistiramo na uspostavi granica, povecanoj kontroli, posebno kvaliteta goriva. Predlagali smo da nosilac posljednjeg bude RGH iz Kaknja kao jedina ovlastena firma u Federaciji sa certifikatom ISO 9002. Umjesto verifikovane domace kontrole prometnici posjeduju nekakve papirice iz Slovenije, Hrvatske, Crne Gore. Tako se desava da jedan dio privatnih distributera prodaje cisti petrol pomijesan sa naftom.... U Federaciji imamo 450 nelegalnih prelaza, pumpne stanice drugih distributera, a inspekcijske sluzbe ne rade svoj posao i ne sprecavaju prodaju nekvalitetnog goriva. Jer, prema vazecem zakonu, na nasem trzistu dozvoljena je prodaja goriva sa 0,5 odsto sumpora, a na nekim pumpama se prodaje gorivo sa 2,0-2,5 procenata ovog inace kancerogenog elementa."

Monopol nad uvozom
Do prosle godine svaki je privatni vlasnik pumpe imao pravo da uvozi gorivo. Zeleci sprijeciti taj haos na trzistu, bar tako je zvanicno saopceno, Vlada FBiH donijela je odluku po kojoj naftu mogu uvoziti samo privatnici koji imaju vlastite terminale, i tako je njih 12, od nekadasnjih 120, dobilo dozvolu za uvoz. No, da li je ovom odlukom Vlada stvorila monopol na uvoz nafte i njenih derivata, jer, ni punu godinu nakon te odluke, u praksi su se poceli javljati problemi zbog zloupotreba ovlastenja?

Muhidin Alic, direktor DOO "Shell-elektrona" iz Gracanice, istupio je u javnost: "Svi takozvani ovlasteni uvoznici su obavezni imati terminale na kojima bismo mi svakako kupovali svoju robu. Naravno, ti terminali su farsa i obicna prevara, i oni postoje samo na papiru. Nijedna litra nafte nikad nije kupljena na tim terminalima. Sve sto sam radio prije moram raditi i sada, dakle svojim vozilom idem u Madjarsku ili Italiju i kupujem robu. Platim na nju sve dazbine, samo sto sada, prije nego sto svojom cisternom odem u inostranstvo po robu, moram ovlastenom uvozniku platiti dvije hiljade maraka po cisterni da bi mi on otkucao papire kao da sam to od njega uvezao. Te novce koje dajemo takozvanom uvozniku ustvari bi trebale biti neka nasa zarada, tako da mi vec skoro godinu dana radimo za te uvoznike koje je stvorila drzava. Odgovorno tvrdim da se ovim propisom stvorio tezak monopol u ovoj oblasti, koji je opet stvorio bh. naftnu mafiju."

On smatra da je glavni krivac za sve ovo Vlada Federacije, koja je omogucila odabranima da imaju monopol. Faruk Doljancic, vlasnik "Fami-coopa" iz Orasja, koji ima dvije pumpe, u potpunosti se slaze sa Alicem: "Ja sam jos 1989. godine imao privatnu benzinsku pumpu. Sada sam prisiljen da zbog ovakvog nacina uvoza zatvorim svoje pumpe i otpustim 35 radnika jer nemam nikakvu zaradu. Odabrani za uvoz nafte su svakako firme zKopex Sarajlicz i zZovkoz, te zEnergopetrolz i jos nekoliko njih. Mislim da je sve to u dogovoru sa ministrima u Vladi Federacije. Na terminalima gdje bismo mi, navodno, trebali kupovati gorivo, nema ni litre nafte i radimo sve sto smo radili i prije, samo sto uz to moramo jos dati po dvije hiljade maraka i to unaprijed. Dakle, moramo dati pare mafiji koju je stvorila drzava."

A kako se drzavi oduzuju uvoznici koje je imenovala, svjedoci izvjestaj Poreske uprave napravljen u oktobru prosle godine i dostavljen Vladi Federacije. Radilo se o detaljnom izvjestaju o kontroli firmi koje se bave uvozom nafte i naftnih derivata: od ukupnog broja uvoznika, samo pet firmi su na ime neuplacenog poreza bile FBiH duzne 26 miliona maraka!? Najveci duznik je bio "Zovko" iz Zepca sa dugom od oko sest miliona maraka. Svoje obaveze nisu izmirili ni "Gagi" iz Gruda, "Circle international" iz Medjugorja, "Kalen" iz Zenice i "Eurobenz" iz Gruda. Ovim se potvrdilo kako drzava gubi milione maraka u profitabilnom poslu uvoza nafte i njenih derivata.

U pregledu budzetskih gubitaka najvise su osteceni Zenicko-dobojski kanton - 4.418.190 maraka, Tuzlanski - 3.357.324, Livanjski - 3.377.000, Hercegovacko-neretvanski - 3.113.664, Srednjobosanski - 2.546.296. i Sarajevski - 1.592.868. Velike stete u nekim kantonima sa bosnjackom vecinom ostvarene su jer su privatnici uvezenu naftu preuzimali od privatnih firmi u Hercegovini. Zasto se takvim privatnicima ne zabrani rad, znaju vodeci politicari. Vec odavno se govori da iza poslova sa naftom u Hercegovini stoje Ante Jelavic i dijelom Jadranko Prlic, a u RS-u Milorad Dodik.

Naftasi unistavaju Komercijalnu banku
CAFAO je 1997. godine "zabiljezio" firmu "Circle" iz Medjugorja. Pricalo se da ova firma uvozi loz-ulje kao naftu jer je ono oslobodjeno dazbina. Pricalo se i da su zaposleni prepravljali fakture - mijenjali opis roba, ali nikad niko zbog toga nije odgovarao. Ovu firmu su u vrijeme osnivanja podrzavali Jadranko Prlic i Neven Tomic, i cesto se u javnosti spekuliralo koliki je njihov procenat, dok je otvoreno govoreno da Jelavic stoji iza "Eurobenza", koji je svojevremeno stitio Mate Boban. Ako se poslovanju ovog "uspjesnog" hrvatskog naftaskog lobija dodaju i rezultati rada "Ine BH", onda je jasno ko drzi monopol nad ovim biznisom, i to ne samo u Federaciji vec mozda i u cijeloj BiH.

"Inu", koja je zvanicno najveci snabdjevac bh. naftnog trzista, javno su optuzivali da je kriva za propast Komercijalne banke jer je kao jedan od najvecih osnivaca ove banke, sa cetvrtinom dionickog kapitala, ljetos naglo i bez ikakve najave povukla sve svoje depozite. Treba medjutim napomenuti da je "Ina" bila i najveci duznik Komercijalne banke. Ovom potezu prethodila je registracija kompanije "Hold Ina", koja ima sjediste u istoj zgradi u Sarajevu gdje je i "Ina", koja citavo ljeto nije uvozila naftu, vec je to radila nova kompanija "Hold". Ocito je da je nova kompanija formirana kako bi se "zaboravila" stara dugovanja.

Pored "Ine", drugi veliki osnivac Komercijalne banke, sa 23 posto dionickog kapitala, jeste d.o.o. "Grgic" Zivinice, koji je, izmedju ostalog, i prometnik naftom. No, on je svoju veliku pumpu sa terminalom, vrijednu preko dva miliona maraka, proteklo ljeto prodao "Zovki" iz Zepca. Ivica Zovko je kupio jos neke pumpe (u vrijeme kad su pumpasi optuzivali da veliki uvoznici pocinju kupovati njihove pumpe, a Poreska uprava konstatirala da Zovko drzavi duguje sest miliona maraka): "Pavlinovica" u Tinji, potom u Gracanici i pumpu firme "Jata" iz Srebrenika, koja je medju najvecim duznicima Komercijalne banke. Osim "Ine" i "Grgica" na spisku naftasa u Komercijalnoj banci su i kompanije "Kalen" iz Zenice i "Gagi" iz Viteza. I oni su od banke uzeli zajmove i bili vjerni kupci kod "Ine". U Komercijalnu banku je uvedena prinudna uprava, ostecene su mnoge stedise, a naftasi i dalje pune svoje dzepove.

Iz Zagreba je najavljeno da ce rasprodati preostalu imovinu "Ine" u FBiH. Ne cudi ako se zna da je i "Ina Zagreb" u velikim gubicima, oko 750 miliona maraka. No, da li ce mozda i "Inu" kupiti Zovko?

Cija je "Ina" u RS-u?
I u RS-u je nedavno pokrenuto pitanje sta ce biti sa "Krajinapetrolom", koji je nastao "poklapanjem" nekretnina "Ine" iz Hrvatske. Specificnost je veca cinjenicom da oko 13 posto kapitala "Krajinapetrola" pripada privatnoj firmi "Mitan", ciji je vlasnik Vanja Spiljak, jedan od bivsih rukovodilaca "Ine". Protokol o poslovno-tehnickoj saradnji firme Spiljka i "Krajinapetrola" potpisan je pocetkom 1998. godine. U to vrijeme u medijima RS-a objavljeno je da je Spiljak na sastanke sa vlastima RS-a dolazio po ovlastenjima Hrvoja Sarinica, tadasnjeg predsjednika "Ininog" nadzornog odbora, kako bi pregovarao u ime "Ine". No, onda je navodno u Hrvatskoj procurila informacija da Spiljak neovlasteno pregovara u "Inino" ime, pa se u pregovore uvode dva nova imena: Miro Fojerbah i Ive Jurisic, koji su radili za "Inu".

Kada je napokon potpisan protokol o saradnji, o tome je trebalo obavijestiti Ministarstvo gospodarstva Hrvatske i "Inu", kao i potencijalnog snabdjevaca SFOR-a. No, prema izvorima bliskim Vladi RS-a, ime Ive Jurisica nije smjelo biti na obavijesti o saradnji, jer niti je "Ina" zvanicno sklopila taj posao, a niti je ovlastila firmu "Mitan" za to. Cak je i direktor "Krajinapetrola" Milovan Regoda izjavljivao je da bi volio da zna ko je Spiljka preporucio za poslovnog partnera, a ni ostali koji su vodili pregovore nisu se toga sjecali.

Spiljka je, nakon stupanja na predsjednicku funkciju u RS-u, primila i Biljana Plavsic, a ubrzo poslije toga protokol o saradnji sa "Mitanom" potpisali su potpredsjednik Vlade Djuradj Banjac, Vladimir Dokic, kao ministar za energetiku, i Milovan Regoda, kao direktor "Krajinapetrola". "Mitan" je postao ekskluzivni dobavljac "Krajinapetrola" bez ikakvog javnog konkursa. Kako je Spiljak imao vec zavidno iskustvo u prodaji naftnih derivata medjunarodnim organizacijama (trupe UN-a i SFOR-a u FBiH), u pregovorima sa "Krajinapetrolom" pokazao je posebno interesovanje za skladistenje derivata. Najpovoljnija lokacija bila je na izlazu iz Banje Luke u blizini SFOR-ove baze u Ramicima. Potpisanim protokolom "Mitanu" je omoguceno da za potrebe SFOR-a izgradi nadzemni rezervoar velicine dvije hiljade tona, a pravni okvir je pronadjen u Zakonu o stranim ulaganjima i koncesijama. Vrijednost investicije bila je oko 1.700.000 maraka.

U vrijeme sklapanja ovog posla, "Krajinapetrol" je angazirao Institut za ekonomske odnose i reviziju, koji je izvrsio procjenu "Krajinapetrola" i utvrdio da je "Mitanova" investicija (rezervoar koji je unesen u osnovna sredstva "Krajinapetrola") oko 11 odsto ukupne vrijednosti preduzeca. "Krajinapetrol", inace, posjeduje cetrnaest pumpi u RS-u, naftni i plinski terminal, te je Institut procijenio da to sve vrijedi 14 miliona maraka?! Spiljkov cjelokupni udio u vrijeme procjene iznosio je 2.207.387 maraka, a u medjuvremenu je porastao za oko dva posto i to po osnovu dodatnih investicija u terminal u Ramicima.

Naftni derivati namijenjeni trupama SFOR-a ne podlijezu nikakvim dazbinama, tako da je firmi "Mitan" otvoren besplatan ulaz derivata u RS. Govorkalo se u RS-u da Spiljak ima namjeru da preuzimanjem predratnih dugova "Ine" otkupi "Krajinapetrol", ali i da on nikada nije prestao raditi za "Inu". Da li je Spiljak na ovaj nacin uspio uci u "Krajinapetrol" kako bi "Ini" omogucio laksi povrat imovine? Odgovore zasad niko od nadleznih jos uvijek ne zna, a Spiljak pokazuje interese da ulaze u modernizaciju maloprodajnih objekata i uvodjenje proizvodnog programa za dopunski asortiman za benzinske pumpe..., ali pod uslovom da postane vecinski vlasnik i da preuzme menadzment "Krajinapetrola".

Afera bez kraja
Za razliku od "Krajinapetrola", koji naftu i njene derivate uvozi iz Hrvatske, "Energopetrol" RS-a nabavlja naftu iskljucivo iz Rafinerije u Brodu. No, Zoran Baosic, generalni direktor, ogorcen je zbog nelojalne konkurencije koju ima u privatnicima koji na svojim pumpama sipaju naftu i njene derivate po cijenama nizim za pet, deset i vise feninga. Baosic smatra da je to samo iz jednog razloga: neizmirivanje obaveza prema drzavi. Nedavno je izjavio da po sadasnjim propisima u RS-u svako moze da uvozi naftu. Ovu odluku je, priznaje, Vlada RS-a nekoliko puta korigirala, ali nikad i ukidala, tako da se privatnici snalaze na razne nacine. Baosic smatra da je glavni problem u regulaciji trzista, gdje, po njemu, postoje dva fiskalna poreska sistema izmedju kojih nema crte koja bi bila kontrolirana od pogranicnih organa.

Njegove navode potvrdjuje velika afera oko naftnih derivata iz Rafinerije u Brodu koja je krajem prosle godine potresala RS. Naime, tada je pokrenuta velika istraga oko nelegalne prodaje nafte i njenih derivata, a rezultat je bilo pritvaranje direktora Rafinerije Vojina Mujcica, pomocnika direktora za ekonomske poslove Miljenka Pantica, sefa komercijalne sluzbe Dobrena Trifkovica, sefa proizvodnje Zeljka Savica i sefa prodaje Mileta Vukasinovica. Razmjere malverzacija bile su ogromne, pominjala se i pronevjera od 83 miliona maraka, no informacija je demantirana iz MUP-a RS, gdje su objasnili da je u tu sumu bio uracunat dug kupaca Rafineriji u iznosu od 40 miliona maraka.

No, najveci dio duga, kako je tada govoreno, bio je naznacen na fiktivne firme iz Federacije, dok su stvarni kupci bili iz RS-a. Medju najvecim duznicima pominjale su se firme "Alfa i Omega", "Gama" i "Delta", koje su fiktivno bile registrirane u Posusju i Sirokom Brijegu. Najveci falsifikat ipak su predstavljali lazni nazivi derivata u fakturama, na cemu je Rafinerija ostetila drzavu za 13 miliona maraka. U periodu od februara do polovine aprila 1999. godine u Rafineriji je prodato oko 25 miliona litara nafte pod imenom veld i oko sest miliona litara motornog benzina pod imenom RB 096. Istragom je utvrdjeno da u Rafineriji uopce ne postoje tehnoloski uslovi za proizvodnju velda i RB-a. Nepostojeca proizvodnja verifikovana je u laboratoriji Rafinerije, gdje su tehnicke karakteristike velda i RB-a prepisivane iz nabavne specifikacije Rafinerije u Pancevu. Dokaz za ovo, a ujedno i nemogucnost dokazivanja suprotnog, bilo je i zapljenjivanje cisterne sa specifikacijom velda kod Doboja. Uzorak je poslat na laboratorijsku analizu u Zagreb, gdje je utvrdjeno da se radi o cistoj nafti.

Naftni lobi RS-a unistava
Rafineriju Tokom 1999. godine, do izbijanja afere u Rafineriji, u Federaciju je prevezeno naftnih derivata u vrijednosti od oko 2,6 miliona maraka. Medju firmama i privatnicima koji su narucivali veld i tako nisu placali zakonske dazbine, izmedju ostalih, bili su i "Reper" iz Tuzle, "Nimix" iz Gradacca, Braco Osmanovic iz Srebrenika, "Fam" iz Zenice... Moglo se cuti da su najvece kolicine nafte ipak prebacene u SR Jugoslaviju i da je pokrenuta istraga i oko predstavnistva Rafinerije u Beogradu. No, zvanicno to nikad nije priznato, sto bi svakako samo dodatno zakompliciralo cijelu situaciju, pogotovu sto je na celu Upravnog odbora Rafinerije u to vrijeme bio Zivko Radisic, inace clan Predsjednistva BiH.

S druge strane uveliko se spekuliralo da je cijela afera izasla na vidjelo zahvaljujuci tzv. naftnom lobiju privatnika u RS-u, kojima je cilj bilo unistenje Rafinerije kako bi se i dalje razvijao sverc naftom iz Hrvatske i Crne Gore. Moze se povjerovati ako se zna da je cijena nafte preradjene u Rafineriji bila veca i za 25 feninga po litri od one koja se nabavljala od "Ine", i to zbog carinskih dazbina, ali jos vise zbog posebnih taksi koje je Vlada RS-a uvela a koje se nisu primjenjivale na uvezenu naftu. Posljednji primjer je odluka o uvodjenju akcize na naftu koja se zeli prodati u Federaciji. Na dizel gorivo ona iznosi 20 feninga po litru i 30 feninga za benzin, cemu se dodaje jos deset feninga doprinosa za raseljena lica. Istovremeno, na naftu uvezenu od "Ine" placala se samo carina od deset posto.

Dragan Veselinovic, direktor Finansijske policije u RS-u, navodno je smatrao da je u aferu s naftom u Bosanskom Brodu umijesan veliki broj ministara iz Vlade Milorada Dodika, jer je budzet ostao uskracen za 28 miliona maraka. Potvrda za ovo su dozvole za tranzit naftom prije afere koje su imali samo menadzeri Milorada Dodika. Zahvaljujuci tome, Zeljko Kuzmanovic i Mica Dangubic su preko svojih naftnih firmi u Jugoslaviju i Federaciju BiH prevezli tone i tone nafte, a da na ime dazbina drzavi nisu platili ni feninga.

Afera oko Rafinerije jos nije gotova jer nije gotova ni istraga nadleznih organa koja se jos uvijek provodi. Ali, cinjenica je da, bez obzira koliko rukovodilaca Rafinerije nakon toga ostane bez posla, ili zavrsi u zatvoru, sverc naftom nije zaustavljen. Kao sto ni crno trziste u RS-u, ali ni u FBiH, nije prestalo postojati.