Pise: Esad Hecimovic  

Spisak 95

Bajro Torlak, neuropsihijatar i njegova supruga Vildana (rodjena Arnautovic), internista u zenickoj Kantonalnoj bolnici, ocekuju ovih dana da sa svoje dvoje djece, poslije dvanaest godina rada, budu po drugi put, pod prijetnjom sile, istjerani na ulicu. Oboje su, kao stipendisti, stigli u Zenicu krajem osamdesetih godina. Imovina Torlakovih u Rogatici je i dalje bespravno oduzeta ili unistena, a imovina Arnautovica u Vitezu unistena. Osiromasenju ovih porodica pomagala je i Armija BiH: jos 1992. godine mobilisala je golf vrijedan tada 15.000 maraka i nije platila bilo kakvo obestecenje nakon njegovog unistenja. Kada je ovaj ljekarski par dobio prvo rjesenje za stan od zenicke opcine, kao ljekar - pripadnik Armije BiH, na vratima stana su se "pojavila petorica pripadnika Vojne policije i odvela ga u zenicku kaznionicu". Tamo su mu rekli "da vise ne smije da se vraca u taj stan i da nije njegova briga ko ce taj stan da koristi". Nakon takve "vojne intervencije" opcinski sekreterijat za opcu upravu je ponistio Torlakovo rjesenje i vratio stan jednoj doktorici koja je od pocetka rata presla sa muzem da zivi - u Beogradu. Tanovic-Bihorac dr. Bahrija je ovlastila sestru Ulviju Tarabar, iz poznate zenicke ljekarske porodice, i ona je uspjela da sacuva sestrin stan.

Opcinski sekretarijat je 1. aprila 1993. potvrdio da ova doktorica nije prestala da koristi stan, nego samo ceka u Beogradu "prvu sigurniju priliku da se vrati u Zenicu". Potom je uprava bolnice dodijelila Vildani Torlak drugi stan na privremeno koristenje, ali je, u medjuvremenu, raniji nosilac stanarskog prava takodjer podnio zahtjev za povrat stana. Torlakovima nista ne znaci sto dijele prvo mjesto na rang-listi prioriteta za dodjelu stanova u Kantonalnoj bolnici u Zenici, jer su svi stanovi koje je zenicka opcina gradila iz Fonda solidarnosti za ljekare-specijaliste vec neregularno podijeljeni ili cak otkupljeni.

Spornih jedanaest 
Grupa ljekara Kantonalne bolnice u Zenici se stoga obratila dr. Ekremu Ajanovicu, kantonalnom ministru zdravlja (clan Stranke za BiH), tvrdeci da su rjesenja koje je bolnica izdavala od 1992. pa do danas "dodijeljena bez vazeceg pravila i rang-liste prioriteta". Ljekari koji su trazili anonimnost, zbog prijetnji uprave bolnice da ce biti otpusteni, posebno su skrenuli paznju ministra na dodjelu takozvanih stanova solidarnosti, cija je gradnja zavrsena u ratu. "Posebnu paznju zasluzuje ova vrsta stanova za koju je opstina Zenica izdvojila sredstva za visokostrucne kadrove bolnice - ljekare specijaliste koji nisu stambeno zbrinuti i kojima, po vazecem pravilniku bolnice, pripadaju. Sada te stanove koriste neki radnici bolnice koji cak nisu ni medicinske struke, pa cak i oni koji su prijeratni nosioci stanarskih prava negdje drugo na podrucju BiH", napisala je ova grupa ljekara ministru.

U svojim zalbama ljekari su naveli spisak od 11 takvih slucajeva u kojima su neregularno dijeljeni ovi "sigurni stanovi" a potom netransparentno data i saglasnost za njihov otkup. Ljekari su naveli primjere dr. Envera Sahovica (za koga tvrde da posjeduje kucu u Sarajevu koju izdaje pod kiriju strancima), Razije Curukovic, dr. Kenana Drljevica, dr. Refika Muharemovica, dr. Brune Abramusica (za koga tvrde da osim ovog stana posjeduje i stanove u Zavidovicima i Sarajevu); dr. Kasmire Huseinovic, dr. Tarika Masica (za koga tvrde da ima i kucu i privatnu ordinaciju), Ferida Smailagica, dr. Emine Kadribasic (za koju tvrde da je nosilac stanarskog prava u Doboju), dr. Mladena Rejca i Esada Sabica.

Na pitanje da li su takozvani stanovi solidarnosti zaista bili namijenjeni prvenstveno za rjesavanje stambenih problema ljekara-specijalista, Aida Pojskic, sef pravne sluzbe zenicke Kantonalne bolnice, odgovorila je potvrdno: "Jos krajem osamdesetih godina, zenicka opstina je osnovala Fond solidarnosti za stanove 'nosiocima osnovne djelatnosti' u nekoliko podrucja, ukljucujuci zdravstvo. Konacna rang-lista za podjelu ovih stanova nikada nije napravljena. Kada su konacno ovi stanovi zavrseni 1994, o njihovoj podjeli je odlucivao direktor bolnice", objasnjava Aida Pojskic.

Na pitanje da li je tacan primjer koji ljekari izdvajaju u zalbama da je jedan od ovih stanova solidarnosti dobio i Ferid Smailagic, brat supruge direktora Zahida Beganovica, koji je u toku rata dosao iz Banje Luke, gdje navodno ima kucu, u pravnoj sluzbi potvrdjuju da je njegov ugovor obnovljen kod opcinskog organa, a ugovor o otkupu ovjeren kod suda. Smailagic je postao sef voznog parka u zenickoj Kantonalnoj bolnici.

Predizborna utakmica 
Nakon javnih tvrdnji direktora bolnice Zahida Beganovica, nekada clana Izvrsnog odbora SDA BiH i sada funkcionera BPS-a Sefera Halilovica, da nije bilo nikakvih neregularnosti u podjeli stanova tokom rata, zenicka javnost pokusava da otkrije sta jeste istina. Za sada, prema objasnjenju koje je dala Aida Pojskic, sef pravne sluzbe bolnice, njen upravni odbor nije zauzimao nikakve stavove o tome. "Ministarstvo zadravlja Zenicko-dobojskog kantona je zahtijevalo od Upravnog odbora da samo dostavi odredjene podatke. Povod su bile zalbe koje su stigle u Ministarstvo. U upravu bolnice nisu stigle nikakve zalbe i mi se nismo ni mogli odrediti prema njihovim navodima", objasnjava Aida Pojskic. U Upravnom odboru, kojim predsjedava Alija Kulenovic, direktor zenicke filijale "Sarajevo-Osiguranja" i poslanik Stranke za BiH u Federalnom parlamentu, imaju drugacije vidjenje dogadjaja. "Svi direktori su tokom rata pravili ovakve greske. Ovim ljekarima su, takodjer, tokom rata nudjeni stanovi solidarnosti, ali su ih oni odbijali. Sada se zale nakon sto je OHR ponistio njihova privremena rjesenja za privremeno napustene stanove. Sve je to samo predizborna utakmica. Znamo tacno kome je obecano mjesto direktora bolnice ako se na ovaj nacin srusi sa direktorske pozicije Zahid Beganovic", objasnjava jedan clan Upravnog odbora zenicke Kantonalne bolnice. U Zenici je poznato da je Beganovic u sukobu sa bivsim stranackim kolegama iz SDA, ali je manje poznato da je njemu opcina dodijelila stan dr. Vjekoslava Baraca, jednog ranijeg umjerenog poslanika HDZ-a, koji je sada takodjer podnio zahtjev za povrat stana. Beganovic je podnio zahtjev za povrat svog ranijeg stana, koji je u medjuvremenu ustupljen preduzecu "Metalno" u zamjenu za jedan njihov stan.

Izmedju 95 stanova za koje su rjesenja izdata u toku i poslije rata (od toga za 49 stanova od opcine), ljekari u svojim zalbama posebno skrecu paznju "na namjensku kupovinu stana za dr. Ismeta Ceranica, specijalistu neurohirurga, koji je u toku rata dosao iz Sarajeva, gdje on i njegova zena navodno imaju kucu i stan". Niko od ljekara koji se sada zale ne zna ni zasto, ni kako, ni iz kojih sredstava je placeno 84 hiljade maraka za kupovinu stana koji je Ceranicu dodijeljen 1. decembra 1998. godine. U svojim zalbama, ljekari upozoravaju na brojne primjere lica koja su u Zenicu dolazila tokom rata i dobijala stanove, dok su oni bili u Armiji BiH. U Ceranicevom slucaju, "ugovor o otkupu stana se nalazi na ovjeri kod Javnog pravobranioca". Takav je primjer, tvrde ljekari bez stanova u svojim zalbama, i Emine Kadribasic, specijaliste maksilofacijalne hirurgije, koja je prije rata zivjela i radila u Doboju, a u Zenicu stigla iz Njemacke. Sada je njen ugovor o otkupu stana solidarnosti u Zenici vec ovjeren kod suda. Analiza koja bi potvrdila ko je od ovih ljekara zaista nosilac stanarskog prava jos negdje na podrucju BiH, nije uradjena.

Oglasna magla 
Ljekari negiraju tvrdnje da su oni odbijali stanove solidarnosti. Za sada nije moguce utvrditi ni da li su odluke o dodjeli i davanju saglasnosti za otkup ovih stanova ikada objavljivane na oglasnoj tabli zenicke bolnice. Ljekari u svojim zalbama tvrde da im takve odluke nikada nisu bile dostupne, jer bi se kao pismeni ljudi sigurno zalili na njih. U upravi bolnice kazu da je u svakoj odluci pisalo da se jedan primjerak objavljuje na oglasnoj tabli, "ali ko ce sada provjeriti da li je nesto 1993. ili 1994. bilo zalijepljeno na oglasnoj tabli ili ne". Naravno, taj detalj je vazan jer uprava bolnice sada prikazuje ljekare kao nezahvalnike koji se bune tek nakon sto im je OHR ponistio rjesenja o dodjeli stanova na privremeno koristenje. Ljekari tvrde da su predlagali upravi bolnice da u bolnickom krugu odredi lokaciju za izgradnju stambene zgrade i dogovori se sa opcinom o oslobadjanju takve izgradnje dazbina, te pronadje kreditnu liniju ali su takvi prijedlozi ismijavani. Receno im je da "kupe sebi stanove ako imaju para". Naravno, oni tih para nemaju jer rat nisu proveli u Njemackoj, nego su lijecili bolesne i ranjene u zenickoj bolnici kao "centralnoj bolnici slobodne teritorije BiH" ili bili u uniformi Armije BiH na nekom od ratista. Ova grupa ljekara specijalista zenicke Kantonalne bolnice odbacuje tvrdnje da je za sve krivo "OHR-ovo ponistenje privremenih rjesenja na privremeno napustenim stanovima" i traze istragu ko je, kako i kome neregularno podijelio prije svega stanove solidarnosti koji su bili namijenjeni za rjesenje stambenih problema ljekara-specijalista bez stanova.

Spisak 95