52. MEDJUNARODNI SAJAM KNJIGA U FRANKFURTU

"Stoljece sto je ostalo iza nas nije bilo naklonjeno piscima ni knjigama. Ono je proteklo u znaku zabrana, lomaca, cenzura, a sudbina knjiga najvise govori o sudbini ljudi." Ovim je rijecima pjesnik Czeslaw Milosz (1911.) pozdravio novinare i posjetioce na otvaranju ovogodisnjeg Svjetskog sajma knjige u Frankfurtu. Milosz, koji je iz Poljske emigrirao prije pola stoljeca, mozda je najbolja potvrda vlastite izgovorene teze. Ali, iako je na svecanu pozornicu dokoracao sporo, potpomazuci se stapom, autor Zarobljenog uma nije izgubio optimizam: "Nadam se", rekao je, "da ce tisucljece sto je pred nama biti epoha bez cenzure, razdoblje kulture i mira." Poljski nobelovac je potom saslusao politicke govore njemackog i poljskog ministra, Joschke Fischera i Wlodislawa Bartoszewskog, i vratio se u hotel, a potom se rijetko pojavljivao na sajamskim presicama.

Igra sa slonom historije
Ovogodisnji, pedeset drugi po redu Frankfurtski sajam knjige (Buchmesse) u zaristu je imao Poljsku. Pod motom ©POLAND izlozena je na centralnom sajamskom standu (Halle 3.0), na prostoru vecem od pet tisuca kvadratnih metara (velicina jednog nogometnog stadiona), mocna europska knjizevnost, koja se tek nakon pada Berlinskog zida ponovno predstavila svijetu u bljestavom svjetlu. Uz prisutnost dva ziva knjizevna nobelovca, sto ni jedna zemlja na svijetu nikad nije istodobno imala (pored navedenog Milosza tu se jos pojavila i Wyslawa Szymborska), svoja nova izdanja prezentiralo je jos sezdesetak poljskih autora, na vise od stotinu raznovrsnih priredbi. Kod njemackih izdavaca ove godine pojavilo se preko stotinu naslova iz poljske literature, koje je financirala poljska vlada. Za takav nastup na Sajmu Poljaci su izdvojili preko pet milijuna maraka. Da nije imao nikakvih drugih zadataka osim da prati poljske manifestacije, novinar bi tesko mogao navesti i njihov kompletan spisak, jer se znalo dogoditi da se po cetiri priredbe dogadjaju istodobno.

Pa ipak, najveci interes publike vladao je za susret sa klasikom, legendom moderne poljske poezije Tadeuszom Rozewiczem. Ovaj mudri Poljak, koji je na svojim plecima iskusio stravu hitlerovske strahovlade, pa potom tamu staljinistickog vremena, kroz svoje pjesme uvijek je otvarao nadu svome narodu, sa kojim se, kako kaze, "poigrao slon historije". Pisac Traumatske price, nakon citanja pjesama na poljskom, odgovarao je na pitanja publike na perfektnom njemackom. Govorio je o nesretnom polozaju poljskog naroda, koji je imao povijesnu nesrecu da se nadje izmedju Rusa i Nijemaca, dva naroda koja su stoljecima zivjela u mrznji, a ta mrznja redovito se slamala na poljskim plecima. Na pitanja o buducnosti njemacko-poljskih odnosa, on je poput Milosza izrazio vjeru da sukoba vise nece biti. "Nijemci i Poljaci, zenite se medjusobno, mijesajte se sto vise, jer pomirenje dolazi kroz krevet vise no kroz politicke konferencije!", vedro je porucio.

Kao za nastupe legendarnih pisaca, veliki interes vladao je i za izlozbu dokumenata iz Varsavskog geta iz Drugog svjetskog rata. Faksimili i fotografije, otkriveni u varsavskim rusevinama, zapravo su zbirka koju je za vrijeme nacistickog terora tajno u jednom podrumu kompletirao poljski historicar zidovskoga porijekla Emanuel Ringelblum (1900-1944). Danas su ove jezive, tajno snimljene fotografije i dokumenti najbolje svjedocanstvo nacistickih zlocina nad poljskim Zidovima. Ringelblumov arhiv bit ce izlozen do konca sijecnja iduce godine u Zidovskom muzeju u Frankfurtu.

Dva zasebna odjela posvecena su dvojici znamenitih Poljaka ciji su zivoti neposredno vezani uz Crkvu - Nikoli Koperniku, koji je bio zrtvom crkvene inkvizicije, te papi Ivanu Pavlu Drugom, najpoznatijem poljskom gradjaninu modernog vremena. Poseban odjel namijenjen je cuvenoj izdavackoj kuci u egzilu Instytut Literacki iz Pariza, zahvaljujuci kojoj su svjetlo dana ugledale brojne knjige poljskih pisaca, cenzurirane tokom sovjetske vlasti - Od Milosza, Gombrowicza, Mrozeka, pa sve do Herberta, Brandysa i Kolakowskoga. Tu su, zatim, mnogobrojni primjerci rijetkih knjiga, tiskarstva, srednjovjekovne kaligrafije, koju su vjerno oponasali studenti varsavske likovne akademije obuceni u stare monaske halje. Cuveni plakati pokreta "Solidarnosc" iz sedamdesetih, rad grafickih majstora kakvi su Roman Cesliewicz i Andrzej Pagowski, bili su izlozeni kako na sajamskim zidovima, tako i u sklopu posebne izlozbe u cuvenoj umjetnickoj palaci "Jalta".

"Jugonostalgicari" i Kostunica
U prostorijama te palace uprilicen je i susret sa skupinom knjizevnika s juznoslavenskih prostora, koja je promovirana jos na proslogodisnjem Sajmu pod nazivom "Grupa 99". Inozemne novinare i prisutne ponovo je vise od knjiga zanimala politicka situacija, ponajprije ona u Srbiji. Jedan od istaknutih clanova ove grupe, zagrebacki izdavac Nenad Popovic, opetovao je nuznost ponovne uspostave trzista knjige na nekad zajednickom kulturnom prostoru, ali pitanja su se koncentrirala, naravno, na novog srpskog predsjednika Kostunicu.

Beogradski pisac Velimir Curguz upozorio je na ponovnu nekriticnost beogradskih medija prema novim vlastima, sto je, po njegovu misljenju, opasno. "Nije dovoljno ukloniti jednoga diktatora, vec treba uspostaviti novi sistem vrijednosti, koje ce biti izvan svake ideologije", naglasio je on. Ali svi sudionici su izrazili nadu da je proslo vrijeme nasilja, pa tako i sarajevsko-zagrebacki autor Miljenko Jergovic, koji je samu cinjenicu da su pala dva diktatorska rezima nazvao velikim napretkom, jer bez Milosevica i Tudjmana nas zivot jednostavno mora biti bolji. Pisac sa Kosova Beqe Cufaj smatra, pak, da u cilju normalizacije odnosa jos uvijek ne treba diskusiju uvjetovati pitanjem statusa Kosova, vec raditi tako da i Srbima i Albancima bude dobro na Kosovu. Iako najavljen kao gost ove grupe, Wolfgang Petritsch nije se pojavio. Voditelj kuce Palais Jalta Wolfgang Klotz na sajmu je predstavio projekt CEOL-a, internet knjizare za centralnu i istocnu Europu (vidi okvir!).

Osim zapazenog nastupa "jugonostalgicara", malo je sto sa nasih strana bilo registrirano u njemackim medijima. Bosanskohercegovacki stand ove je godine bio skromnije koncipiran nego prosle, a osjecala se i odsutnost nekih popularnih izdavaca, kakvi su sarajevski "Zid", ili medjugorski "Obzor". Osjecala se i rezignacija i umor. I dalje je od izdavaca iz Republike Srpske na standu bila prisutna samo "Zaduzbina Petra Kocica" iz Banje Luke, koja je predstavila vise izdanja, mahom reprinta iz srpske nacionalne bastine. Od beletristickih naslova paznju posjetitelja najvise su privukli novi romani mladih autora - Nenada Velickovica i Muharema Bazdulja, oba u izdanju "Bosanske knjige". Prve kriticke komentare izazvao je novi leksikon Ko je ko u Bosnjaka, u izdanju Vijeca Kongresa bosnjackih intelektualaca, ali o tome ce Dani opsirnije pisati u jednom od svojih narednih brojeva.

Jedinstvenoga srpskog standa ove godine nije ni bilo i, osim pojedinacne prezentacije manjih nakladnika (kakva je asocijacija "Balkan print"), uvid u knjizarsku produkciju te zemlje jedva da je bio moguc. Ali se zato Hrvatska ove godine predstavila u najboljem svjetlu. Umjesto dosadasnjih gigantskih odljevaka Bascanske ploce i beskrajnih nizova sahovskih polja, u centru standa bila je jedna ribarska barka. Asocijacija je jasna - Hrvatska je ove godine prezentirala stvaralastvo Istre, pokusavsi kulturu iskoristiti kao turisticki mamac. Bilo je knjiga, ali, bogme, i sira, prsuta, skampi, te prekrasnih istarskih vina. Medju znacajnije knjizarske projekte treba svakako svrstati Ladanov Osmojezicni uporedni rjecnik, koji se izdvaja lijepom opremom i astronomskom cijenom: rijeci iz osam europskih jezika zurni ili dokoni citatelj ce moci uporedjivati uz cijenu od "samo" 300 KM. Knjiga za kojom je vladao najveci interes zapadnih izdavaca je posthumno objavljeni roman Taksi za Jahorinu sarajevskog novinara i pisca Mladena Vuksanovica, koju je objavio zagrebacki "Durieux".

Djeca i diktator
Najvece osvjezenje je, medjutim, u tome sto su, umjesto mrkih hadezeovskih kulturtregera, Hrvati ove godine doveli mlade autore, ponudivsi i na engleskom i njemackom brosuricu s njihovim imenima. Pored vec afirmiranih Miljenka Jergovica, Ede Popovica, Djermana Senjanovica, tu su jos i Tatjana Gromaca, Igor Stiks, Romano Simic i drugi mladi talenti. Hrvatska je ove godine pokazala da je rat potpuno promijenio i red velicina u hrvatskoj knjizevnosti: da je otpalo sve ono sto je napuhivao komunizam i forsirao nacionalizam, a da je u medjuvremenu nastupila jedna potpuno nova generacija, izvan ideologije, a voljna da se okrece svijetu, trazeci izlaz iz uzasa mitologema koje su joj ti totalitarizmi ostavili u naslijedje.

Kad je u pitanju njemacko govorno podrucje, najvecu paznju i tu su izazvala dva "politicka" izdanja: dvije studije o Jörgu Haideru. Prva nosi naslov Haider light - prirucnik iz demagogije (naklada kuce "Czernin" iz Beca) u kojoj istaknuti profesor dr. Walter Ötsch analizira javne nastupe austrijskog desnog politicara od televizijskih debata, partijskih brosura, pa sve do novinskih intervjua i izjava u posljednjih deset godina. U izjavi za Dane dr. Ötsch kaze kako je analizom tih ekscepata dosao do zakljucka da Haider govori jedno za domacu, drugo za inozemnu javnost, i zakljucuje kako njegov omiljeni pucki "spontanitet", zapravo, programira tim eksperata. Haiderovo djelovanje je primjer modernog medijskog formatiranja jedne osobe i primjer kako taj "inzenjering" postize svoj politicki cilj.

Druga knjiga o Haideru zove se Haiderov sou (Die Haider-Show), bavi se "psihopolitikom" Haiderove stranke, a napisao ju je istaknuti njemacki psihoterapeut i profesor psihopatologije dr. Klaus Ottomeyer. Nazivajuci Haidera austrijskim Robinom Hoodom, Ottomeyer dotice jos jedno moderno neistrazeno podrucje - erotizaciju politike. Predstavljajuci se kao atraktivan muskarac, sportas, te sarmantni socijalist pivnica pod satorima, nesto poput nase folk zvijezde, Haider istodobno koketira sa najtamnijim stranama proslosti, pobudjujuci u ljudima iracionalno. Knjigu je objavio izvrsni klagenfurtski izdavac "Drava", bas kao i knjigu izabranih eseja autora ovih redaka.

Nagrada za Alzirku
Ovogodisnja Mirovna nagrada Sajma, priznanje kojim profesionalna udruga njemackih izdavaca vec pola stoljeca odlikuje pisce koji svojim djelovanjem promicu nacela mira, covjecnosti i razumijevanja medju narodima, dodijeljena je alzirskoj spisateljici Assiji Djebar. Dobitnicu mnogi smatraju najznacajnijim suvremenim autorom zemalja Magreba. Formirana u dvije kulture, arapsko-islamskoj i kolonijalno-francuskoj, Assia Djebar je cijelo svoje knjizevno djelovanje posvetila ublazavanju suprotnosti koje proizilaze iz njihova sraza. "Svojim je radom dala tracak nade za demokratsku obnovu Alzira, za mir u svojoj domovini i razumijevanje razlicitih kultura", stoji u obrazlozenju zirija njemackih izdavaca.

Pravim imenom Fatima-Zohra Imalayene, Assia Djebar pohadjala je uz vjersku i francusku skolu, gdje joj je otac bio ucitelj. Kao prva Alzirka primljena je na poznatu parisku Ecole Normale Superieure, gdje se 1956., pocetkom alzirske borbe za nezavisnost od kolonijalnih vladara, prikljucila strajku studenata. Djebar je objavila niz romana u kojima, eksperimentirajuci novim stilskim sredstvima, pokusava uhvatiti i docarati proslost i sadasnjost teskog zivota alzirske zene. Komedijant slucaj je htio da muslimanka Assia nagradu primi upravo u crkvi sv. Pavla u Frankfurtu.

Nemoguce je ne zavrsiti ovaj izvjestaj s dvije asocijacije: jednom na Gutenberga, izumitelja tiskarstva i knjige, ciji se spomen-muzej nalazi u okolici Frankfurta. Ovaj sajam u tom asocijativnom sklopu mogao bi nositi naziv i Gutenbergova poloneza. I drugom: ljude u Frankfurtu su tih dana zanimale vise knjige nego zivot: malo je tko od mnostva posjetitelja primijetio da su kroz stakla dzinovskih sajamskih dvorana vristale jarke, kristalno ciste boje njemacke jeseni.