U utorak, 25. oktobra, u Sarajevu je registrirana jos jedna banka, Bosna Bank International (BBI). Osnivacki kapital banke je 60 miliona dolara, a uplaceni je vec dostigao 50 miliona maraka, sto je daleko iznad potrebnog cenzusa i po cemu je BBI trenutno najveca banka u BiH. O kakvom se ozbiljnom poslu radi dovoljno govori i podatak da je "projicirani kapital" ove banke u narednih pet godina nevjerovatnih 300 miliona dolara. Utemeljitelj BBI banke je Islamska banka za razvoj (IBR).

Radi se o jednoj od najprestiznijih svjetskih banaka koja je formirana 1973. u Dzedi, Saudijska Arabija, na temelju pisma namjere Konferencije ministara finansija islamskih zemalja. Upravni odbor je formiran u julu 1975, a sa radom je konacno pocela 20. oktobra 1975. IBR danas ima 53 zemlje clanice, a uvjet prijema je clanstvo u Organizaciji zemalja islamske konferencije i uplata svote novca koju odredjuje Upravni odbor. Sjediste banke je u Dzedi, sa temeljnim filijalama u Dubaiju i Abu Dabiju. Tek 1994. su otvoreni prvi regionalni uredi, u Rabatu (Maroko) i Kuala Lumpuru (Malezija).

Takav background osnivaca omogucio je Hasanu Cengicu, clanu Osnivackog odbora banke, da na konferenciji za stampu povodom odobravanja dozvole za rad nastupi samouvjereno: "Moji prijatelji iz Arabije su me prije dvije godine pozvali da ucestvujem u osnivanju ovakve banke, i ja sam to prihvatio." Nakon dvije godine istrazivanja, uz "tehnicku pomoc" koju im je, po Cengicevom priznanju, pruzio njemu nepoznati BIO-Sistem, arapski bankari su se odvazili na ovu investiciju. Stoga, kaze on, BIO-Sistem nece insistirati da kupi dionice ove banke. Dionice se svakako mogu kupiti, ali uz ogranicenje od sto hiljada maraka! Do sada je interes pokazala Vakufska banka, ciji je Upravni odbor vec donio odluku da kupi dionice u vrijednosti od milion maraka.

Ovo je prvi put da, uslovno kazano, muslimanski novac pocne pristizati u BiH u ovim kolicinama a da se o tome nosioci posla cak i javno izjasne.

Medjutim, Cengic nije govorio o pripremama za ovaj veliki biznis i o tome da u njemu mogu ucestvovati samo ljudi iz halke. Navodno, Izetbegovic kontrolira ovaj posao, ali u kolikoj mjeri ako veoma upuceni izvori Dana tvrde da je "posao stoljeca" sa jednim od najjacih finansijskih centara svijeta rezervisan samo za najuzi Cengicev tabor. Tako je njegov poslusnik Husein Zivalj, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH, navodno vec vidjen na mjestu direktora BBI-ja ako SDA izgubi izbore. Zato je u sklopu organizacionih priprema poslao Amera Bukvica na rad u Dzedu, u sjediste Islamske banke za razvoj, iako neki izvori tvrde da se Bukvic samostalno preko konkursa izborio za ovo mjesto. Medjunarodni analiticari u Bosni se vec pitaju zasto Hasan Cengic, koji je tokom rata stekao reputaciju u islamskim finansijskim krugovima, nije predlozen za direktora sarajevske islamske banke? Oni zanemaruju cinjenicu da je ambiciozni logisticar iz Ustikoline teolog po profesiji i da bi bilo neproduktivno postaviti ga na tako transparentno mjesto, za koje je Zivalj, i zbog svojih veza sa TWRA, duhovno i finansijski pogodan.

Da bi opovrgao gotovo unisoni stav prisutnih novinara da su njegovi bankarski prijatelji iz arapskog svijeta privilegirani u odnosu na ostale bankare i njihove banke otvorene na podrucju "sa bosnjackom vecinom", Cengic je na konferenciji za stampu kazao i ovo: "Ponuda BBI-ja na tenderu za prostor SAB Banke je bila ubjedljivo najozbiljnija. Medjutim, taj tender je dobila Volksbank zahvaljujuci intervenciji austrijskih drzavljana na visokim funkcijama u medjunarodnoj zajednici u BiH!" (Cengic je, naravno, presutio da Narodna banka iz Austrije nema begovsko, emiratsko i seicko donje ogranicenje od 100.000 maraka za kupovinu dionica). Upravo je taj "donji prag" bio povod za zucnu raspravu izmedju Cengica i pojedinih novinara, koju je dodatno zakomplicirala informacija ovog clana Osnivackog odbora BBI da su Energoinvest i UNIS, pa cak i BH Steel (Cengic je kazao kako pregovori sa KIA-om jos uvijek traju) zainteresirani za kupovinu dionica pomenute banke.

Radi se o posrnulim mastodontima socijalizma koji nemaju novaca ni za place radnika, pa je i to unijelo sumnju u buducu transparentnost ove banke. Iskustvo nas uci da transparentnosti nece biti. Na ovaj posao tesko je staviti oznaku "garantovano halal".

Svjedok je vidio, cuo i, kao odgovorni gradjanin ove zemlje - ispricao: Sredinom prosle sedmice dvojica ugladjenih bosnjackih diplomata iz MVP-a, u pratnji jos jednog kolege druge nacionalnosti, odlaze na razgovore u OHR. Poslije kurtoaznog sluzbenog dijela, kada su ostali nasamo sa predstavnicima OHR-a, pomenuta dvojica zapocela su blasfemicnu igru poganjenja onih koje su uzeli na zub i cinkarenja bosnjackog prljavog diplomatskog i konzularnog rublja. Neposredan povod za njihov odlazak u OHR bilo je zadovoljstvo koje su nadlezni predstavnici medjunarodne zajednice iskazali (kako to samo oni znaju - povrsno i neodgovorno) povodom kratkog, ali navodno efikasnog angazmana novog i menadzerski raspolozenog pomocnika ministra za opce i pravne poslove MVP-a BiH.

Iako nas izvor, u strahu da bi mogao izgubiti posao u MVP-u, nije htio otkriti imena, na osnovu dodatnih provjera, ustanovili smo da dvojica cinkarosa bosnjacke nacionalnosti najvjerovatnije imaju sljedece inicijale: N.H. (nadimak Mobitel) i K.H. Onaj koga su cinkarili ima inicijale H.L. Elem, u OHR-u nisu bili toliko zateceni ovim spletkarosima, jer medjunarodni predstavnici su vec upoznali to "bosnjacko iskustvo cinkanja". U diplomatskim kuloarima se prica kako je "desna ruka" aktualnog zamjenika ministra vanjskih poslova BiH svojevremeno nadugacko "dokazivala" bosnjacku prirodnu sklonost prema korupciji i laganju, a u kljucnim momentima prica je dopunjavana knjizevnim citatima Ive Andrica i politickim kondenzatima Jovana Cvijica i Jovana Draskovica. I ti sad glasaj za SDA, stranku dousnika!

Prica o Kopanjinim Dnevnim nezavisnim novinama iz Banje Luke (novom medijskom proizvodu u BiH koji zasluzuje pohvale za neuobicajeno profesionalan pristup novinarstvu) vjerovatno bi bila jos ljepsa da 22. oktobra tuzlanski novinar i kolumnista Nezavisnih Fatmir Alispahic nije uputio otvoreno pismo Kristeru Thellinu, direktoru Nezavisne komisije za medije (IMC), u kojem mu je, izmedju ostaloga, porucio: "Ljubazno Vas molim da moje pravo na slobodu misljenja i profesionalnu nezavisnost zastitite od sebe i ideoloskih policajaca iz Nezavisne komisije za medije. Vasi saradnici su, u maniru komunistickih agenata, ucjenjivacki zahtijevali od Nezavisnih novina iz Banje Luke da ukinu moju kolumnu na stranicama Kulture i sa mnom prekinu svaku vrstu saradnje. Vasi agenti su uz popratno pismo dostavili kopije mojih kolumni iz Oslobodjenja u kojima su podvukli tzv. sumnjive recenice. Optuzen sam jer sam napisao da je Republika Srpska stvorena na genocidu; da 'lider buducnosti' ne moze biti politicar koji istrajava na rezultatima genocida; da se kroz ekonomsku i politicku minorizaciju Bosnjaka ugrozava multietnicki duh bosanstva… Vasi agenti su urednicima Nezavisnih novina porucili da autor koji objavljuje takve tekstove u Oslobodjenju ne moze biti njihov kolumnista. Time je u ideoloski Sibir poslato i uredjivacko dostojanstvo Oslobodjenja - jednog od najpoznatijih i najtrofejnijih evropskih listova…

Umjesto da se podrzi plemenita namjera Nezavisnih novina i Zeljka Kopanje da i Bosnjaci pisu za ovaj banjalucki list, dogadja se da ideoloska centrala nasih sudbina proganja bosansko prisustvo u Republici Srpskoj…

Postovani gospodine Tellin, bilo bi pristojno da javnosti saopstite kriterije i razloge po kojima je iskonstruirana orwellovska optuznica protiv mog kritickog stava spram medjunarodne politike prema Bosni; bilo bi casno da objasnite javnosti zasto procese protiv novinara vodite tajno, ucjenjujuci direktore i urednike medijskih kuca.

Vjerujem da znate da su sve ideoloske policije dosad - skoncale na smetljistu historije"!?

I sta sad? Vec dan nakon slanja pisma Nezavisne su prekinule saradnju s Alispahicem, a predstavnici te novine odlucili su da zvanicno ne komentiraju pismo. Nezvanicno, medjutim, oni tvrde kako je sve plod Alispahiceve paranoje i njegove zelje da se eksponira preko novog, javnosti interesantnog medijskog projekta, kojeg vodi covjek-primjer novinarske ugrozenosti u BiH: Zeljko Kopanja. Iz IMC-a su Danima i zvanicno potvrdili kako se njihovi uposlenici ni u Sarajevu ni u Banjoj Luci nikada nisu bavili Alispahicem, koji medjutim tvrdi kako ima pouzdanu informaciju da je jedan od radnika IMC-a dobio informaciju u Nezavisnim kako su celnici te novine ranije planirali saradnju s tuzlanskim kolumnistom. "Ako su namjeravali prekinuti saradnju, zasto su onda kolumnu VIEWS od YUS, koja je isla u prilogu KULTURA, petkom, raspucali na pola strane, a fotos prelomili neukusno ogroman, velicine teksta. Onome s kim ces svakako prekinuti saradnju ne mozes dati da bude jedini redovni kolumnista u tom prilogu, i pride da bude u prelomu do te mjere 'potcrtan'. Ako su svakako namjeravali prekinuti saradnju, onda je izmisljena njihova prica o kopijama mojih tekstova, o popratnom pismu i ucjeni koju sam opisao u svome pismu IMC-u. Onda su slagali nepodobnog saradnika da neko odozgo ima nesto protiv te saradnje. Onda su priznali da njima zapravo smetaju moji tekstovi u Oslobodjenju i stavovi o RS kao genocidnoj tvorevini, o bosnjackoj neravnopravnosti, o Dodiku kao ekstremisti, itd. Nisam bio dovoljno srpski Bosnjak da bih mogao biti njihov saradnik. Skloniji sam vjerovati da je neka medjunarodna ideoloska policija uistinu poslala te tekstove, a NN je moje otvoreno pismo iskoristio da zadatak uklanjanja nepodobnog saradnika privede kraju", kazao je Alispahic.

Iz zenicke kantonalne bolnice nestalo je vise od 1.000 (sluzbeno), a nesluzbeno cak i do 1.500 ampula narkotika. Rijec je o narkoticima koji se koriste za anesteziju prilikom hirurskih operacija. Nepaznjom (sto je sluzbena verzija) ili namjerom (sto je nesluzbena verzija), nestale su ampule kojima je zbog isteka roka trajanja cak do 30 puta uvecano narkoticko dejstvo. Prema nesluzbenim informacijama, jedna ovakva ampula se na ulici prodaje za 70 maraka.

Nakon prijave nestanka, kantonalna policija i opcinski tuzilac su pokrenuli istragu, ali ona nije dala nikakav rezultat. Nema cak ni traga kamo su mogle da nestanu ampule sa narkoticima. Sluzbeno, policija je podnijela krivicnu prijavu protiv jedne medicinske sestre zbog nesavjesnog rada, cime je neuspjesna potraga okoncana. Policajci su provjeravali cak i smijesnu verziju, po kojoj je "spremacica, u neznanju, bacila kutije sa narkoticima na smetljiste". Prekopavano je i smetljiste, ali narkotika nigdje. Praceni su svi potencijalni sumnjivci, ali niti jednog traga. Nesluzbeno, policija i tuzilac cekaju da neko umre od upotrebe ovih narkotika kako bi otkrili gdje su ampule stigle. "Prvi narkoman koji upotrijebi ove narkotike sigurno ce umrijeti, jer je to prejaka doza. Laboratorijske pretrage nisu otkrile kakve su sve promjene nastupile na narkotiku zbog zastarjelosti, ali smo sigurni da je smrt neminovna. Do sada nemamo prijavljen niti jedan takav slucaj smrti. Zbog toga vjerujemo da narkotici nisu ni stigli na ilegalno trziste droga", kaze jedan istrazitelj upucen u ovu istragu u zenickoj bolnici.

Zvuci nevjerovatno: Amor Masovic prestaje sa radom. Ne, nije u pitanju politicki angazman najcasnijeg SDA kadra, vec Drzavna komisija za trazenje nestalih nema vise para za ekshumacije! Zapelo je na podrucju Podrinja. Tokom naredne sedmice, nakon iskopavanja na desetak lokacija u okolini Foce, "Brko koji kopa" i njegovi heroji odlozit ce rudarske sljemove, planinarsku uzad, krampe i lopate dok se ne steknu uslovi za nastavak "nemoguce misije". Kako nam je rekao sam Masovic, tri su razloga za to: SFOR prestaje davati svoju podrsku, sto se moze objasniti nadolazecim praznicima nema, sto smo vec potencirali, novca za nastavak iskopavanja; i u Visokom, gdje se odlazu ekshumirana tijela, vise nema mjesta. Naime, u Visokom, osim tijela vaznih za haski proces, ima 200 onih koje treba identificirati i sahraniti. Nametnutu zimsku pauzu Komisija ce iskoristiti da se sto vise ovih tijela identifikuje i adekvatno sahrani.

U cijeloj prici najspornije je to sto za ovako vazan posao istine i pomirenja nema novaca. Sumnjalo se da je dio novca, oko 70.000 maraka, nepotrebno otisao u Hercegovinu, tacnije u Siroki Brijeg. Nepotrebno, jer na ovom podrucju niti su pronadjene grobnice niti zrtve. No, Jerko Radic iz Komisije za trazenje nestalih, cije je sjediste u Mostaru, objasnio nam je da je novac potrosen u Bugojnu, gdje je Komisija zajedno sa predstavnicima suda iz Sirokog pronasla i sahranila 150 tijela. Na pitanje zasto su isli clanovi suda iz Sirokog, Radic nam je odgovorio da su im sudovi u srednjoj Bosni uskratili suradnju uz objasnjenje da nemaju novca, mada on misli da im je suradnja uskracena zato sto su zrtve Hrvati.

Bilo kako bilo, sramotno je da masovne rake po istocnoj Bosni gdje leze tijela nevino ubijenih, ne mogu biti iskopane i izvrsena ekshumacija zrtava. Nadati se da ce se nakon ovog teksta neki donator smilovati.

LICNOST U FOKUSU

Za 30. oktobar, Dan Republike Turske, njen ambasador u BiH Ahmet Erozan dobio je "cestitku" koju nije mogao da ne "uzvrati": mediji su najavili da se Vijece ministara priprema da uvede vize za turske drzavljane. Erozan je prvo bio zatecen takvom najavom, jer mu niko nije ni pominjao ovu mogucnost u sluzbenim razgovorima. Govorili su mu da je odnos ove dvije drzave "stratesko partnerstvo".

Otkuda onda najava viza? Za ambasadora Erozana i turske diplomate u Ankari, taj potez bi predstavljao "nanosenje nove rane". Njegov sef Ismail Çem nedavno je u Ankari skrenuo paznju bosanskim novinarima upravo na emotivne reakcije turskog naroda nakon sarajevskog diplomatskog priznavanja grckih vlasti sa juznog Kipra. Ali, u svom reagovanju, Erozan nije bosanskoj javnosti govorio o turskom gnjevu koji ce izazvati takvo uvodjenje viza.

Naprotiv, objasnio je da uvodjenje viza za turske drzavljane vodi "u jos vecu izolaciju od svijeta" - drzavljane BiH i Bosnjake, kao bh. narod koji najvise putuje u Tursku. I pored brojnih razocarenja koje je dozivio u Sarajevu, ambasador Erozan ne prestaje da se cudi, pitajuci se kako ce "predstavnici ovog naroda u Vijecu ministara i Predsjednistvu obrazloziti potrebu za jednom ovakvom odlukom".

Odgovor vlasti da se time zeli sprijeciti "medjunarodna trgovina ljudima", Erozana nije zbunio. Uzvratio je vlastima u Sarajevu pitanjem zasto se ne povede borba protiv ove mreze organizovanog kriminala, pogotovo nakon sto je osnovana drzavna granicna sluzba. To je pitanje koje bi rado vlastima uputili i obicni gradjani BiH. Zasto, zaista, vlasti u BiH ne hapse odgovorne za trgovinu zivotima i nadama hiljada siromasnih ljudi koji se krijumcare i hvataju na nasim granicama, ako se ne utope u granicnim rijekama. Turska policija to radi, i reagiranje turske drzave stoga nije problem. Tursko ministarstvo vanjskih poslova predlaze druge modele osim uvodjenja viza, ali niko iz Sarajeva ne odgovara na te ponude.

A mozda ova pitanja ni ne stizu do uha bosnjackih politicara u vrhu BiH. Za mnoge od njih pitanje koje postavljaju, javno ili na sijelima, ambasadoru Erozanu uvijek je isto: "A zasto ne idete na dzumu?" Takav prigovor ambasadoru Erozanu uputio je i reis Mustafa ef. Ceric, kome je SDA vlast dodijelila ulogu domacina ambasadorima iz islamskih zemalja. Na reisove primjedbe odgovara da njega, kao ambasadora, u Ankari ne vrednuju po tome da li ide ili ne ide na dzumu, nego kako radi svoj posao u Sarajevu. Erozan nije odlazio na dzumu samo zbog toga sto je bivsi turski predsjednik Sulejman Demirel isao na dzumu nego je odgovorio da je to "predsjednikova privatna stvar". Da je tako govorio u Sarajevu u protekloj deceniji, nikad ne bi postao - bh. diplomata.

RIJEC U FOKUSU

"Duvno moje, ne volim te vise, u tebi se cirilica pise."

"Hoce li nas medjunarodna zajednica prisiliti da i molitvenike moramo citati na cirilici?", pita se zabrinuto i gnjevno izvjesni Zoran Bosnjak u BH Danasu, inspiriran koliko ljubavlju prema hrvatstvu i katolicanstvu, toliko i mrznjom prema njihovoj pismenosti i kulturi.

U sveukupnoj povijesti hrvatske pismenosti, naime, tesko bi bilo naci manju izricnu recenicu sa vecom kolicinom izrecene gluposti. Dakle:

Prvo: Svi najznacajniji hrvatski molitvenici napisani su upravo cirilicom. To pismo je nastalo u Makedoniji ili Bugarskoj koncem IX stoljeca, a naziv je dobilo prema sv. Cirilu, kojeg stuje cijeli krscanski svijet, pa prema tome i Bosnjak. Jedna varijanta ovoga pisma naziva se "kyrilovicom", iliti glagoljicom, a bila je temeljem crkvenog bogosluzja u Hrvata stoljecima. Najpoznatiji hrvatski molitvenici napisani "kyrilovicom" su: Vatikanski misal iz 1315, Misal kneza Novaka, Reimsko evandjelje, 4 vrbnicka brevijara i 2 misala, Brevijar Vida Omisljanina, Hrvojev misal. Cirilicom je, Bosnjace jedan, napisana i Bascanska ploca.

Drugo: Druga varijanta cirilice, to i vrapci vec cvrkucu, nosi naziv bosancica, a upotrebljavali su je bosanskohercegovacki ikavci (bogumili, katolici i muslimani) na podrucju BiH, te u dobrom dijelu Dalmacije. Cirilicom su, dakle, napisani i: Povelja Kulina bana, Poljicki statut, Ljetopis popa Dukljanina, Divkovicev Nauk krstjanski... Bosanski franjevci ovu vrstu cirilickog pisma upotrebljavali su sve do konca 18. st. Pismenima bosancice napisana je i Humacka ploca, najstariji spomenik pismenosti u Bosni i Hercegovini.

Trece: Ne znamo zbog cega bi medjunarodna zajednica (zapadnoevropske zemlje) danas nama nametala cirilicu kad se ona cijelu povijest borila da ju iskorijeni sa nasih prostora. Ustrajnom borbom protiv glagoljaske crkve, protiv bogumila, pokazala je da ne cijeni narocito ovo slavensko pismo. Pobjeda latinskoga pisma nad cirilskim, nazalost, uzrokovala je zaborav i vlastite kulture i povijesti, pa smo danas dobili generacije ljudi koji ne znaju citati ni najznacajnije listine iz vlastite proslosti.

Zbog toga nam je danas tako kako nam je: imamo Karadzice (Radovane) koji misle da je cirilica ekskluzivno srpsko pismo (a njom se, pored Srbalja sluzi najmanje jos 300 milijuna ljudi), te Bosnjake (Zorane) koji pak vjeruju da Hrvati od cirilice moraju bjezati kao vrag od krsta (pardon: kriza), iako je cirilicom napisana gotovo cjelokupna njihova povijest.

I cetvrto, kobno: dok moderni ljudi u skolama proucavaju pisma dalekih i davno izumrlih naroda, kako bi obogatili svoje znanje, svoj zivot i svoju kulturu, mi se gadimo bilo kakvog - proucavanja. Zato su nasi zivoti ubogi, zato sto su u njima moguci i Bosnjaci (Zorani) i Praljci (Slobodani), koji su uvijek kadri pokazati da jedan analfabet i ignorant u jednom hipu moze srusiti ono sto tisuce mudrih glava stoljecima mukotrpno sagrade.