Bosanski barometar 2000

Eto sta biva kada bahati vlasnik funkcije ministra, makar bio i kantonalnog nivoa, stavi svoje politicko opredjeljenje ispred ljekarske etike. Ministru zdravlja, a uz to i doktoru Ekremu Ajanovicu, naime, zasmetalo je sto su prof. dr. Zlatko Puvacic i dr. Fahrudin Kulenovic podigli uzbunu zbog epidemije zutice koja hara u Tesnju i sto su hepatitis "A" okarakterizirali kao "tesko oboljenje"! Ajanovic se i po novinama dao u polemiku sa Puvacicem i Kulenovicem, dokazujuci kako su njih dvojica neznalice, pozivao se na neke svjetske autore tvrdeci kako zutica ovog oblika nije opaka bolest, i, sto je najgore, minimizirao razmjere epidemije, koja, po njemu, "nije zabrinjavajuca". Tesko da se mogu naci rijeci kojima bi se mogli opisati sav jad i bijeda zdravstvenog radnika koji je mjeru vakcinacije na suzbijanju epidemije smatrao nepotrebnim eksperimentom i "naucnom spekulacijom" uz objasnjenje da bi "epidemija ionako prosla"!? Jos je teze naci bilo kakvo opravdanje za "ljekara" koji potrebnijim od vakcina za oboljelu djecu smatra saniranje kanalizacije u srednjoj skoli u Tesnju, praveci se pritom da ne zna ko vodi akciju vakcinacije u ovom gradu gdje je SDP na vlasti. Ocito, od svih ovih cinjenica, od toga sto su oboljela tesanjska i druga djeca na podrucju kantona gdje je on ministar, od brzine pomoci koju epidemiolozi trebaju pruziti Tesnju, Ajanovicu je bilo bitnije "razotkriti" politicku opredijeljenost onih koji su dali novac za vakcinu.

Da je, kojim slucajem, u svojim lutanjima "otkrio" kako je i Hipokrat bio socijaldemokrata, Ajanovicu, bezbeli, ne bi palo na pamet da polaze tu njegovu zakletvu.

U svakom drugom slucaju bi se to moglo protumaciti blizinom izbora. Samrtnom blizinom, koju je osjetio i Edhem Bicakcic, pa je svoju "drzavnicku" posjetu pretvorio u jos jedan putujuci cirkus SDA. U svakom drugom slucaju... osim Brckog. Federalni premijer je odlazak u Brcko, gdje je potpisao i cetiri sporazuma sa Ostojom Kremenovicem, zamjenikom predsjednika Vlade RS, iskoristio i da bez ikakve potrebe, bez ikakvog politickog ili nekog drugog rezona, napadne Mirsada Djapu. Biva, Djapo nije dobar jer nije "zauzeo stav" povodom demonstracija srpskih djaka i studenata, koje su proteklih dana potresale Distrikt. A sve to vrijeme Djapo je bio tamo, u Brckom, kao predsjednik Skupstine, za razliku od Bicakcica. Kao sto je bio i ranije dok je sudbina "kljuca Bosne", kako su Brcko zvali propagandisti SDA, zavisila od entuzijazma skupine ocajnika koji nisu imali izbora nego da se za Brcko iznova probaju izboriti. I da, izmedju ostalih, nije bilo i Djape, danas ne bi ni bilo distrikta, a grad na Savi bi nepovratno bio "preseljen" u RS. Ali, Bicakcic i nije tako neobavijesten pa da ne zna ko je bio u Brckom "kad je bilo najteze": on je zlonamjeran. Njega Brcko i ne zanima ako on nije na vlasti. Njega, na kraju krajeva, ne zanima ni Bosna, a Brcko je sve sto je od nje ostalo, ako nije na vlasti.

Recept je vec primjenjivan: ako se huliganski upadi, telefonske i fizicke prijetnje, bombaski napadi na novine i novinare pokazu neuspjesnim, onda je najbolje uvesti visoke poreze. Novinari ce se vremenom umoriti, novinske kuce nece biti u stanju da placaju dazbine, i tako ste se otarasili protivnika, a uz to napunili i drzavne blagajne. Eh, da li je to bio rezon federalnih poslanika dok su podizali ruke glasajuci za Zakon o porezima, kojim je porez na "promet dnevnim i sedmicnim novinama" podignut na 12 posto, nije poznato. Poznato je, medjutim, da je porez na novine u BiH sada vise nego dvostruko veci nego bilo gdje u Evropi. U zemlji u kojoj i zadnji cinovnik OHR-a ima vecu placu od novinara, a i posljednji stranacki poslusnici redovniju, u kojoj svaki potencijalni kupac novina razmisli koliko jaja moze kupiti za jednu ili dvije marke, koliko u prosjeku kostaju dnevne i sedmicne novine, novinari ce sada morati ponijeti i teret neuobicajeno rigorozne poreske politike. Poreske politike koja vazi za novinare, ali ne i za svercere cigaretama i alkoholom. Zamjenik premijera Dragan Covic je kazao kako je ovaj zakon usvojen na trazenje MMF-a, pa je Parlament morao popustiti pod pritiskom. Medjutim, taj isti MMF je insistirao i na usvajanju slicnog Zakona o penzijama, ali ga poslanici nisu usvojili. Ovaj zakon, pak, kao da su sami pravili. I zato su ga ovako zdusno podrzali.

Zalopojke o ugrozenosti Hrvata u BiH i optuzivanja za "takvo stanje" svakoga na kog nalete od strane hadezeovskih prvaka pred novembarske izbore usle su u sferu totalnog politickog opoziva. Vidjevsi da joj ispadaju konci iz ruku cak i u zapadnoj Hercegovini, gdje je nekoc imala vise glasaca nego stanovnika, Hrvatska je demokratska zajednica BiH pocela bacati cini i sihre. Upravo tim imenom mogu se nazvati bajalice koje puku sto dolazi na njihove predizborne skupove nude HDZ-ove "sejtan hodze". Marko Tokic, dopredsjednik HDZ-a BiH, na glavnom je predizbornom skupu u Tomislav-Gradu nekolicini okupljenih simpatizera ponudio ono sto nije mogao ispuniti ni Mate Boban za zivota svoga i zivota Franje Tudjmana - "ispunjenje stoljetnih teznji Hrvata BiH za spajanjem sa maticom zemljom, jedinom, vjecnom Hrvatskom".

Nije, naravno, Tokic na tom skupu ni mogao ni smio govoriti nesretnim Hrvatima, koje taj HDZ godinama obmanjuje, o milionima maraka koje su prosle kroz kasu ove stranku, a sve za racun propalog projekta spajanja sa maticom. Nije, prigodom tog vracanja historijskog tocka unatrag, govorio koliku su cijenu do sada platili jer su iskreno vjerovali u ideje koje su celnici HDZ-a siroko zloupotrijebili: "najbanalnije" svjedocanstvo te zloupotrebe su blindirani mercedesi kojima danas jezde od jednog predizbornog skupa do drugog, ogromne kuce u kojima i dalje smisljaju ublehe koje ce ih odrzati na vlasti, te racuni u bankama, koji su krajnji dokaz njihove ogromne zrtve za nacionalno ujedinjenje Hrvata sa "maticom".

Nakon visegodisnjih susreta nedjeljom ujutru, na kojima je skupina intelektualaca starije zivotne dobi raspravljala o efemernim drustvenim pitanjima, zaobilazeci, u sto je moguce sirem luku, svaku aktuelnu temu, Krug 99 - kako se sluzbeno zove skupina pomenutih - ucinio je nesto vrijedno gradjanske paznje. Bas u danu kada je u Sarajevo stigao novi predsjednik SRJ Vojislav Kostunica, u prijestolnici je gostovao jos jedan Beogradjanin: K99 je ugostio novinara i pisca, najkonstantnijeg i najhrabrijeg medijskog protivnika Milosevicevog rezima i srpskog fasizma, Petra Lukovica. I zaista, ne postoji niko relevantiji ko moze govoriti o znacaju promjena u Srbiji, Milosevicevom naslijedju i Kostunicinom nacionalizmu, beogradskim dogadjanjima naroda, kameleonstvu intelektualne i svake druge elite "prestonice na dve vode", srpskoj nespremnosti na suocavanje s istinom o dubini zlocina pocinjenog u ime Velike Srbije... Sjajan izbor, dakle. Nadati se, medjutim, da nije slucajan. Odnosno, da Lukovic nije doveden jer krugovcima nije na pamet pao niko drugi. Nadati se jos i da su clanovi K99 od Lukovica naucili da drustveni angazman intelektualca podrazumijeva aktuelnost, hrabrost, nepristajanje na jeftine kompromise... Dakle, sve ono sto Lukovicevi domacini do sada - uz rijetke casne izuzetke - nisu pokazivali. Cak su djelovali sasvim suprotno, zamotavajuci svoje nedjeljne zajednicke kafe u celofan nekakvog djelovanja. Tesko se zato sjetiti da su ikada bili aktuelniji, da su imali relevantnijeg gosta i da su izazvali vise paznje i javnosti i medija, koji su do sada, il' iz merhametluka il' zbog clanstva njihovih urednika u Krugu, objavljivali vijesti o susretima ljudi koji nedjeljom ne spavaju do podne.

Na pres-konferenciji odrzanoj pocetkom sedmice, John Shearer podijelio je novinarima Odluku o restrukturiranju RTV sistema i tako sapunicu koja je pocela jos prije godinu dana u reziji bivseg Visokog predstavnika Carlosa Westendorpa priveo kraju. Mozda je i bilo vrijeme za jednu vrstu reza, ali odluka koju je Shearer napisao a Petritsch odobrio je, u najmanju ruku, diskutabilna. Prije svega, agent za prijenos imovine - sto je sinonim za Shearera - za sebe je u bh. eteru predvidio status i ovlasti koje je u onoj Jugoslaviji imao jedino drug Tito. BHT je dokrajcena i iz njenog pepela trebaju nastati Javni RTV servis i Televizija FBiH, dok je na drugoj strani RTRS ostala netaknuta. Istina, u odluci je navedeno da je ona "sustinski dio stvaranja PBS-a", ali ona je u ovom trenutku, pouzdano, jedino sustinski dio predizborne kampanje Milorada Dodika. I dok ce FTV od samog pocetka imati kakav-takav balans zaposlenih, RTVRS ostaje "drzavna" televizija RS-a sve dok nekad u buducnosti ne pocne "zaposljavati osoblje iz reda svih naroda". A to ce biti, valjda, kad SDP BiH dobije izbore. U Republici Srpskoj. Centralizacija medijskog prostora u BiH, ili Federaciji BiH, svakako je bila potrebna. Medjutim, umjesto centralizacije dobili smo autokraciju. Jednu kontrolu ce zamijeniti druga, i, htio to neko priznati ili ne, rijec je o politickoj kontroli. Petritschevi sluzbenici opetuju kako ovo nije njihova zemlja. Mozda ni PBS, odnosno FTV nije njihova televizija, mozda se ona pravi za gradjane BiH, mozda bi neko trebao kontrolirati i Shearera i mozda dozvoliti da se primjedbe na njegove kraljevske ovlasti reduciraju... mozda.

Konacno i jedna pozitivna ideja i dobra vijest sa finansijskim skandalima uzdrmanog Sarajevskog univerziteta. Na osnovu zahtjeva Kantonalnog ministarstva obrazovanja, napravljen je izvjestaj sa imenima svih studenata koji su stekli diplome od 1992. do 1999. godine. Tako ce javnost konacno imati mogucnost da stavi na provjeru brojne diplome stecene u toku rata, ali i posljednjih pet godina, a za koje bi se, u najmanju ruku, moglo reci da su dobijene pod sumnjivim okolnostima. No, studentske diplome su gotovo neupitne ukoliko se uporede sa diskutabilnim titulama koje su dijeljene na Sarajevskom univerzitetu onim probranim, ideolosko-politicki podobnim postdiplomcima. Nikada Univerzitet nije bio u goroj situaciji nego tokom rata i neposredno nakon njegovog zavrsetka, a istovremeno nikada lakse nije bilo okoncati magisterij, specijalizaciju ili doktorat. Skoro preko noci, poznate javne licnosti, na bilo koji nacin povezane sa aktuelnim rezimom koji je imao stravican uticaj na desavanja na Univerzitetu, prisivale bi uz ime i zvucnu titulu za koju bi im, u normalnim okolnostima, trebale decenije ucenja i odricanja. Teska socijalna situacija univerzitetskih profesora skoro potpuno je degradirala njihove predratne visoke obrazovne kriterije, pa nije ni cudo da je inflacija diploma i titula rezultirala totalnim padom kvaliteta pojedinacnog univerzitetskog zvanja. Pred kraj svog mandata na funkciji kantonalnog ministra, Safet Halilovic je konacno poceo da, kako treba, radi posao za koji dobiva visoku ministarsku placu. Nadati se da ga u razracunavanju sa korupcijom u obrazovanju nece zaustaviti cinjenica sto je u vrijeme kada su izdate neke od sumnjivih diploma, bio sekretar Stranke demokratske akcije za grad Sarajevo.

"Jedan od motiva za osnivanje Univerziteta u Zenici je prituzba visokoskolskih ustanova iz Zenice koje su bile u sastavu Univerziteta u Sarajevu da su zanemarene, posebno u smislu medjunarodne saradnje", rijeci su ministra obrazovanja Zenicko-dobojskog kantona Kemala Celebica kojima je obnarodovana definitivna odluka skupstine ovog kantona da i Zenica postane univerzitetski grad. Ne ulazeci u razmatranje potrebe za sestim univerzitetom na podrucju Federacije, bez odgovora ostaje mnogo vaznije pitanje: kako? Preciznije, od kojih para? Ali eto, da zanemarimo i tu sitnicu, otkud zenicko-dobojskim parlamentarcima tolika hrabrost da jadikovke za medjunarodnom saradnjom sa Metalurskog i Masinskog fakulteta te Pedagoske akademije odmah pretoce u njihovu zelju da formiraju univerzitet? U situaciji kada se postavlja pitanje opravdanosti egzistiranja i postojecih univerziteta, kada se u Sarajevu sprema revizija diploma izdatih posljednjih godina, kada je opcepoznata cinjenica da takve diplome nisu priznate nigdje u svijetu, i da imaju mizeran znacaj i u BiH, ostaje samo zakljucak da je vlast u Zenici zeljela da se obezbijedi i za slucaj (nedajboze) gubitka sadasnjih funkcija. U prilog ovoj pretpostavci ide cinjenica da je na celo Upravnog odbora univerziteta u formiranju postavljen niko drugi do - sekretar Kantonalne vlade!? Njihove megalomanske ideje mogu najvise kostati upravo one u cije ime su aktuelni vlastodrsci u ZE-DO kantonu i odlucili da od dva fakulteta i jedne akademije naprave univerzitet. Pare ce se skrhati, a tada je svakako svejedno hoce li diplome zenickog univerziteta za koju godinu ponistavati neki novi revizori.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	EKREM AJANOVIC
	EDHEM BICAKCIC
	PREDSTAVNICKI DOM PARLAMENTA FBiH
	HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA BiH
	KRUG 99
	JOHN SHEARER
	MINISTARSTVO OBRAZOVANJA KANTONA SARAJEVO
	VLADA ZENICKO-DOBOJSKOG KANTONA