Uvodnik pretposljednjeg broja Dana direktno pominje Federalnu komisiju za izbor i imenovanje sudija, naznacavajuci i imena clanova. Radi potpunog i pravilnog informisanja citalacke publike, nalazimo da je u sljedecem broju "vaseg lista" neophodno objaviti sljedeci komentar koji bi umnogome mogao razjasniti odredjene konotacije koje bi mogle opet dovesti do pogresnih zakljucaka citalaca.

Potrebno je, naime, znati da je Zakonom o sudijskoj i tuzilackoj funkciji u Federaciji BiH jasno odredjeno i osnivanje i nacin rada "Federalne komisije". Iz zakonskog teksta jasno se vidi da se Komisija formira tako sto zajednicka sjednica sudija Vrhovnog suda delegira tri clana, Udruzenje sudija-sudaca u Federaciji BiH delegira dva clana, Udruzenje tuzilaca-tuzitelja u Federaciji BiH delegira jednog clana, a naznacenih sest kasnije odabiru sedmog iz reda uglednih pravnih strucnjaka. "Izborna baza" u osnivanju "Federalne komisije" je dakle sacinjena iskljucivo od sudija i tuzilaca, cime se apeluje na neovisnost sudske vlasti.

U neophodnosti "popune" Vrhovnog suda Federacije BiH i izbora sudija Ustavnog suda Federacije BiH, ocjenu daje nadlezno ministarstvo, u konkretnom, Federalno ministarstvo pravde Sarajevo. Isto Ministarstvo je stoga objavilo dva potpuno otvorena konkursa, na koje su se mogla prijaviti sva lica koja ispunjavaju zakonom odredjene uvjete.

Po okoncanju konkursa, Federalna komisija je u obavezi u zakonom predvidjenom roku saciniti prijedlog kandidata koji se dostavljaju nadleznim predlagacima prema Ustavu FBiH. Komisija je, dakle, postujuci obavezno zakonski rok i sacinila prijedloge. Nacin odabiranja i predlaganja takodjer je u cijelosti predvidjen zakonom, tako da se Komisija morala rukovoditi principima, nacelima iz zakonskih odredaba.

Daljnja procedura izbora kandidata ponovo je propisana zakonom, i sada je period prikupljanja primjedbi u toku, o cemu takodjer Komisija mora dati svoje misljenje. Informacije koje koristi Komisija bazirane su prvenstveno iz "sluzbenih dosjea" oformljenih za svakog sudiju i tuzioca pri otpocinjanju 18-mjesecne provjere rada imenovanih koja je u toku. Drugi dio informacija dolazi od samih kandidata i u njihovu tacnost se ne sumnja dok se ne istakne prigovor u tom pogledu. To prakticno znaci da je sasvim moguca izmjena prijedloga Komisije nakon dovrsavanja provjere po primjedbama.

Ono sto posebno moze stvoriti zabunu jeste eksplicitna tvrdnja da su clanovi Komisije (osim jednog izuzetka) pripadnici politickih partija te se taksativno naznacava ko je pripadnik koje partije. Ovo bi bilo propraceno bez komentara, a, nazalost, takva tvrdnja ne dovodi u sumnju opstojnost Federalne komisije, a posebno mogucnost obavljanja sudskih i tuzilackih zvanja, jer to ne znaci nista drugo nego da su clanovi Federalne komisije u sacinjavanju individualnih dosjea dali lazne podatke (izmedju ostalog i pod prijetnjom krivicne odgovornosti) u pogledu pripadnosti politickim strankama. Jednoglasno smo potvrdili tacnost navoda datih individualno u nasoj tvrdnji da ni jedan clan Federalne komisije nije clan politicke stranke. Ovo je vazno iz razloga sto je krajnje neumjesno da clanovi Komisije koji bi primjerom trebali pokazati neophodnost postovanja zakona, po vasoj tvrdnji, daju lazne podatke, obmanjuju javnost, a svoja zaposlenja ozbiljno dovode u pitanje.

Cijenimo da ce nakon objave ovog komentara "slika desavanja" biti mnogo jasnija te da ce citalacka publika shvatiti da clanovi Federalne komisije nisu clanovi politickih stranaka, a da svoje zadatke obavljaju na osnovu zakona.

Federalna komisija za izbor i imenovanje sudija

Zaista, neugodno iznenadjuje ponovno lazno i nekorektno pisanje o jednoj mojoj prici iz zbirke Ljubavne price, iako sam ja te neistine o navodnom "prepisivanju" nekog poljskog pisca demantirao u drugim novinama. Meni se, doista, ne mogu spocitavati "prepisivanja" i "kradje". Opet se radi, takav se utisak stice, o nedobronamjernom pisanju, da bi se javnost pogresno informirala i "zbunila". Da li su u pitanju ljubomora, zavist, ili nekakve druge zakulisne radnje, to se moze pretpostavljati!? U svakom slucaju, ni ta prica, ni knjiga u cjelini (inace izvanredno ostvarenje) ne sagledava se ispravno. Namjerno se stvari iskrivljuju i pogresno predstavljaju. Nema nastojanja da se sustinski uoce visoke vrijednosti prica i knjige u cjelini. Pozivam citatelje da se sami licno uvjere da se radi o izvanrednoj knjizi, u nekom smislu revolucionarnoj za nase prilike i uvjete. Mogu garantirati da student Muharem Bazdulj nije procitao ni knjigu, ni pricu o kojoj je pisao, nego se samo neodgovorno poveo za ranijim neistinitim napisima u novinama.

Vec sam isticao da tu pricu poljskog pisca nisam ni citao, a da je moguca neka "podsvjesna" asocijativna rezonantna slicnost, to nije iskljuceno. Takvih stvari se moze naci kod svakog pisca. Takodjer, nije iskljucena mogucnost postmodernistickog kreativnog variranja, "komentiranja" i "interpretiranja" pojedinih motiva, sto, isto, nije nikakav "grijeh", o cemu i Borges pise. Prema tome, student Bazdulj bi morao imati vise uvida, znanja i saznanja o knjizevnosti da bi mogao relevantno pisati o pojedinim knjizevnim ostvarenjima, a ne svoditi svoje pisanje na nekontrolirano vrijedjanje. Tacno je sto je primijetio da su recenzije iz pera vrhunskih poznavalaca kritike pozitivne, takodje i neke druge kritike. Ali, to negirati i ironizirati, doista, nema smisla, i svako pametan i razuman takav nacin ne moze prihvatiti. Demokratske promjene i slobode u drustvu ne znace da svako moze pisati kako mu je volja, bez argumenata i proizvoljno, i na taj nacin jednu odlicnu knjigu tretirati ispod svakog nivoa. To je van pameti. Gdje je tu odgovornost, svijest, savjest, moral...

Kad je rijec o mojim Ljubavnim pricama, mislim da je bitno imati u vidu sljedece. Da se radi o savremenim kratkim ljubavnim pricama kakve se npr. danas pisu na Zapadu, ali da one, ujedno, imaju i jednu specificnu "aromu" naseg podneblja, nase sredine. Odnosno, da su, u nekom smislu, jedna pozitivna novina, jer nesto slicno do sada nije nastalo u nasoj bosnjackoj knjizevnoj tradiciji i u tradiciji bh. knjizevnosti uopce. Svaka od prica aktualizira bar po jedan "problem" nase sredine, kod nasih ljudi, kao sto su npr. alkoholizam, droga kod mladih, pitanja ljubavi kod tinejdzera i zrelih osoba, itd. One su citljive i "popularne" u najpozitivnijem smislu te rijeci. To su price koje u sebi ujedno "sintetiziraju" vrijednosti pripovijedanja savremenih zapadnih pripovjedaca, pozitivnosti postmodernizma, kao i ljepotu nase pripovjedacke tradicije, ali su u konacnici moje i samo moje, originalne i prepoznatljive! Mislim da ne bi trebalo bjezati od tih cinjenica i posteno priznati da se doista radi o remek-djelu!

Mr. Hajrudin Vrnjak, profesor i knjizevnik

Postovani profesore Filipovicu,

Premda nemam obicaj braniti se od svakovrsnih objeda kojima sam posljednjih godina izlozen, zahvaljujuci svom prijeratnom, ratnom i poratnom angazmanu, Vas atak na moju licnost ne mogu otrpjeti - ja itekako dobro razumijem koja su sve sredstva dozvoljena u politickoj borbi, kao sto jednako dobro razumijem i staracku senilnost, ali ne razumijem zasto ste bas mene odabrali kao ciljnu tacku Vasih frustracija, pokusavajuci da se kroz taj napad razracunate sa mracnim sjenama vlastite proslosti.

Kvalifikacije koje ste pripisali mojoj licnosti u posljednjem broju magazina Dani nadilaze okvire uljudnosti i manire dobrog ponasanja, koji bi ipak trebali biti odlika jednog akademika. Vi ne samo da vrijedjate nego se u tom nedostojnom poslu ne sluzite istinom, a nje se jedan profesor filozofskih znanosti zaista ne bi trebao olako odricati.

No, da ne duzim, napisat cu rijec-dvije o sebi. Rodjen sam i odgojen u obitelji Solakovica, koja je svojim ubranim opredjeljenjem ostavila nekog traga u gradovima poput Mostara i Sarajeva. Ne zeleci davati svojoj obitelji vece mjesto no sto joj u drustvu i pripada, moram naglasiti da su tri brata Solakovica (jedan od njih je i moja malenkost) prilicno rijedak primjer upliva kulture i obrazovanosti u jednu obitelj. Naime, jedan brat je eminentni kardiohirurg, koji je u ratu ostao tamo gdje je bio najpotrebniji, dakle u Sarajevu, drugi je brat akademski slikar, dok je moja skromna licnost profesor fizicke kulture i prilicno poznat sportski radnik. Ovaj blic-osvrt na moje najintimnije okruzenje pokazuje da Vasi stavovi o zavisti primitivaca prema kulturi zasigurno imaju kako teorijsku, tako i prakticnu potvrdu, ali se, na Vasu zalost, ipak ne odnose na mene. To sto, kao sportista, mogu podici malo vecu masu i potrcati malo brze od vecine ljudi, ni u kom slucaju ne iskljucuje moju sklonost ka slusanju Chopina, uzivanju u Modiglianijevim slikama ili iscitavanju Lewisa Carrolla.

Premda moj fizicki izgled moze posmatraca navesti da zakljuci kako je rijec o "opasnom frajeru" i premda nemam skrupula kada je u pitanju odnos sa ljudima iz ovog grada (pa se tako u mom drustvu ponekad pronadju i momci malo "slobodnijeg" ponasanja), to jos uvijek ne znaci da sam, kako rekoste, "kriminogen" tip. Kako se to kaze policijskim zargonom, "nisam poznat organima gonjenja", izuzev, mozda, po svojoj u ratu potvrdjenoj spremnosti da pomognem policiji kad god to zatreba. Toliko sam, moj profesore, poznat po kriminalnim radnjama da cak ni najobicniji saobracajni prekrsaj nije zaveden u policijskim kartotekama pod mojim imenom.

Posebno me je pogodila jedna iz arsenala Vasih lazi, ona u kojoj tvrdite da sam prijetio Vasoj obitelji koristeci izraze kao sto je "vlaski". Pa sta mislite, dragi moj akademice, kako bih ja nakon takvih rijeci mogao pogledati u oci osmorici Srba i Hrvata koji su pod mojom komandom odlikovani "Zlatnim ljiljanom"? Kao kod svakog djeteta sa asfalta, i kod mene se vrijednosna podjela ljudske vrste svodi na "raju" i "papke", a ne na kojekakve uvredljive kategorije kao sto su "vlasi", "balije" i sl.

Imam ja, kako vec rekoh, profesore, razumijevanja za Vase frustracije i Vasu senilnost. Ali i Vi trebate shvatiti da se napadima na politicki minorne licnosti kakav sam i sam, ne moze izmijeniti povijest, kao ni sud koji ce ona dati o svojim ucesnicima. Je li Vi to, profesore, u nekakvom strahu od mene, pokusavate naci opravdanje za svoj bijeg iz Sarajeva? Nije valjda da sam Vas ja gurnuo u diplomatiju. Ako je zaista tako, onda sam ja veliki grjesnik. Jer zbog mene je ova drzava ostala ostecena za znatna novcana sredstva koja ste za svog ambasadorovanja procerdali na modne hirove i lijecenje vlastitog snobizma.

Ne sporeci da Juka Prazina nije bio nikakav andjelak i dobrocudni decko, slozit cemo se da je jos manje bio kukavica i samozvani komandant. Ili mislite da su pravi komandanti oni koji svoj komandantski autoritet brane visinom cina i diplomom vojne skole, a ne brojem naoruzanih glava koje su ih slijedile u vatru i vodu. Znam da nemate odgovarajuce vojno obrazovanje, pa cu Vam objasniti da je komandant onaj kojeg ljudi slijede i koji je u stanju da individualne napore mnogih organizuje u jedan usmjeren, jedinstven napor, sto je Juka svakako mogao. A i Vi morate priznati da bi bez zavidne doze hrabrosti bilo jako tesko nametnuti se kao autoritet u Sarajevu '92.

Jos da kazem i to da je moja malenkost jedan od osnivaca Zelenih beretki u Sarajevu i da sam citav rat obavljao veoma odgovorne komandantske i druge duznosti, prvo u Sarajevu, a potom i na nivou Federacije BiH, za sta sam nakon rata i unaprijedjen u cin brigadira. Danas se, premda prave ocjene o mom sadasnjem angazmanu mogu dati samo moji pretpostavljeni, nalazim na celu Centra za borbene simulacije, jedne od prvih institucija Vojske Federacije koja se u potpunosti okrenula Zapadu i koja izaziva divljenje kod svih posjetilaca, od kojih su mnogi istinski vojni eksperti. Cisto sumnjam da uspjesan rad institucije kojom komandujem mogu zahvaliti iskljucivo svojoj fizickoj snazi i kabadahijskom nastupu.

A sad koja rijec o Vama. Prije svega, profesore, Vi ste taj koji je BiH i Bosnjake pokusao gurnuti u ruke Milosevicu, kada jos samo budalama nije bilo jasno kakva je sudbina namijenjena svima koji budu ostali zivjeti sa srpskom ksenofobijom. Nemojte se truditi da dokazujete kako ne bismo imali rat. Tacno, ne bismo ga imali z92, kao sto ga ni kosovski Albanci tada nisu imali. Ali bismo ga zato imali kasnije, vjerovatno u puno surovijoj formi, kao sto su ga kosovski Albanci imali z99.

Vi se sa bosnjackom patnjom bas i niste sazivjeli. Ili to niste na najbolji nacin pokazali, krijuci svog Nenada u podrumu dok su ostali sarajevski sinovi ginuli od projektila Vasih politickih partnera i dok ste se, naocigled mojih gladnih i smrznutih boraca, u propisno alkoholiziranom stanju ili, kako se to u narodu kaze, "pijan k'o majka", dovlacili kuci. Cak ste i pred sehidskim dzenazama sirili svoj alkoholizirani dah. Naravno da Vam ne zamjeram to sto se opijate - spreman sam do smrti se boriti za Vase pravo da od sebe pravite budalu, ali ne mislite li da bi bio elementarni red ne piti naocigled heroja koji su Vam vlastitom krvlju omogucili Vase nonsalantno ponasanje u vrijeme kada je u Sarajevu i citavoj BiH smrt bila izvjesnija od sutrasnjeg svitanja.

Trudite se, profesore, predstaviti se javnosti kao zrtva rezima i drzavnog terora. Krasnog li disidenta, kojeg protivnici, radeci mu o glavi, upucuju ni vise ni manje nego bas u ambasadorsku fotelju. Politicki se protivnici, ako to niste znali (a trebali biste, jer ste i Vi nekada ranije ucestvovali u opakoj diskreditaciji oponenata), salju u zatvore ili u smrt, umjesto u poklisare.

Vasa nedosljednost i Vase konvertitstvo ponekad uveseljavaju, ali znaju katkad preci i granicu dobrog ukusa i postati mucni. Pa ima li na ovim prostorima partije i politicke ideje s kojom Vi niste koketirali ili joj se bacali u strastan zagrljaj?

Toliko od mene, profesore, uz napomenu da su Vase tvrdnje o navodnom otudjivanju nekakvog automobila i dva jasenova stabla ruzne i jalove. Kao ratni komandant u Sarajevu, vjerujte mi da sam imao mnogo precih briga (npr., odbraniti komad zemljista i sacuvati zivote svojih boraca) nego se baviti botanikom Vase baste i automobilima koji su Vam davani kao nagrada za sluzenje.

S dubokim postovanjem

Adnan Solakovic, brigadir

Puno hvala za vas zadnji broj (zivio Internet!), pogotovo za clanke g. Curaka - "(G)eto bas hocu!" - i g. Dizdarevica -"Osvajanje divljeg istoka". Gospodinu Curaku hvala ne samo za ovako pametnu analizu kampanje SDA nego i za ovaj humanistican, opcenit pogled. Gospodinu Dizdarevicu se zahvaljujem sto - ne kao vecina (bosnjackih) bh. medija i autora - veoma balansirano pise o Kostunici i Balkanu, s pametnom rezervom i prema euforiji (Evrope) oko Kostunice i Srbije kao demokratske, kao i rezervom prema (bosnjackom) kritikovanju Kostunice kao nacionaliste ili cak zlocinca. Kao i ono kako medjunarodna zajednica, s jedne strane, ne zeli da Srbija/Kostunica utjece na unutrasnju bh. politiku, a, s druge strane, zeli da podrzi "demokratske snage" u RS-u. Puno pozdrava i sve najbolje u vremenu bez "dream teama" (Tudjman - Izetbegovic - Milosevic).

Lukasz Szopa