INTERVJU DANA

DANI: Gospodine Halilovicu, BPS je nedavno, u maniru SDA, optuzio SDP da je "antibosanska i antidrzavna stranka"? Zasto?

HALILOVIC: Kad je SDP u pitanju, ima nesto sto mislim da ni njima samima nije jasno. To pokazuju i polemike medju njima, izmedju Durakovica i Lagumdzije, a i razgovori sa istaknutijim clanovima SDP-a, koji u prvoj recenici kazu da su za drugaciji koncept vlasti, ali kad pocnu objasnjavati sta im to znaci, onda se medjusobno posvadjaju. Dakle, medju njima postoji nerazumijevanje tog drugacijeg koncepta. Naravno, i BPS se zalaze za drugaciji koncept vlasti, ne ovaj nacionalni, ne nacionalisticki, nego bosanski koncept vlasti koji podrazumijeva proporcionalnu zastupljenost na svim nivoima, i Dom naroda kao mjesto gdje bi se zastitili nacionalni interesi, odnosno zalazemo se za uravnotezeni gradjanski i nacionalni princip. SDP, nas je zakljucak, zapravo pokusava na ovom prostoru od 24,27 posto teritorije uvesti tzv. paritetnu vlast, znaci jedan Srbin, jedan Hrvat, jedan Bosnjak, sto je mozda prihvatljivo, ali tek na cijelom prostoru BiH. Ovako, u situaciji u kojoj je 49 posto teritorije koju Dayton naziva Republika Srpska i sa onih 28 posto koji se ne zove Herceg-Bosna ali koji fantasticno funkcionise kao Herceg-Bosna, to bi znacilo da se na ovom prostoru od 24 posto zemlje stvara neki novi oblik male Jugoslavije, sto bi svakako bilo na stetu Bosne i Hercegovine i bosnjackog naroda. U osnovi je to antibosanska i antibosnjacka politika.

DANI: Dakle, to je stav u kojem se BPS slaze u ocjeni SDP-a sa Strankom demokratske akcije?

HALILOVIC: Nisam siguran, nas podjednako napadaju i SDA i SDP. Mislim da Stranka demokratske akcije ima nekakav tajni sporazum sa SDP-om, nama se cini da to ovdje znaci reprizu Rusije kad se Jeljcin dogovorio sa Putinom da mu na miran nacin preda vlast, a da ga nakon toga Putin ne dira za marifetluke koje su Jeljcin i njegova vlast napravili. Potpuno je identicna situacija ovdje: opcine u kojima je SDP na vlasti od opcinskih izbora pa do danas, ni u jednom slucaju nisu razotkrile ni jedan od lopovluka, afera, marifetluka. Uostalom, Lagumdzija i Izetbegovic imaju tako prisan odnos kad jedan o drugom govore kao da su otac i sin: nase je misljenje da je Lagumdzija Putin, a ovaj Jeljcin u bosanskim prilikama.

DANI: Kako komentirate ocjene, upravo iz SDP-a BiH, da je ovakva tvrda retorika BPS-a i Stranke za BiH kad je u pitanju dejtonska Bosna i Hercegovina, ustvari deal sa SDA, jer takva kampanja upravo jaca i SDA i HDZ i SDS, odnosno ide u prilog ishodu u kojem ce najtvrdje nacionalisticke stranke ponovno dobiti najvise glasova?

HALILOVIC: Prvo, BPS i Stranka za BiH ne misle isto. Izmedju nas i Stranke za BiH postoji bitna razlika. Ali, Silajdzic i njegova stranka, nakon sto mi izdamo saopcenje za javnost, tri dana kasnije prepisu nas stav. Nama to ne smeta. Oni, zapravo, citavo vrijeme prepisuju. No, mi nemamo nista protiv, nama je vazno da se nasa ideja realizira.

DANI: Sta zamjerate Silajdzicu?

HALILOVIC: On je autor, zajedno s Izetbegovicem, Republike Srpske, oni su je napravili. I sad se Stranka za BiH zalaze za reviziju Dejtonskog sporazuma?! To je kao kad bi neko pokusao da sminkanjem od babe napravi djevojku. To jednostavno nije moguce. Ima, naravno, nacin: Silajdzic moze povuci svoj potpis s Dejtonskog sporazuma i svima ce biti bolje. Zasto to nije uradio? Dakle, mi naprosto Stranku za BiH ne shvatamo ozbiljno i za to ima mnogo razloga: oni prvo sami sa sobom trebaju rascistiti, na jednom mjestu su u koaliciji sa SDP-om, na drugom sa SDA, na trecem su nudili nama nesto… Mi cemo, naravno, saradjivati, ali samo sa principijelnim strankama.

DANI: Koje su to?

HALILOVIC: One sa kojima se slozimo na dva kapitalna principa, to je Republika Bosna i Hercegovina i vracanje vlasnistva preduzeca, ustanova i ostale imovine onima koji su je i stvorili, radnicima i penzionerima.

DANI: Vi nastupate sa tom tezom: nema vise Republike Srpske, postoji samo Republika Bosna i Hercegovina. Imate li dojam da takva retorika utice na srpske glasace da svoj glas daju SDS-u?

HALILOVIC: Ne. Pazite, ratni cilj SDS-a je bio Republika Srpska. Kad pogledate politicku scenu na prostoru Republike Srpske, cak i one stranke koje sebe smatraju socijaldemokratskim, Seljacka stranka, Nezavisni socijaldemokrati, u prvoj stavci svog programa imaju ocuvanje Republike Srpske i jacanje njene drzavnosti. Prema tome, te stranke na prostoru RS-a se natjecu sa SDS-om ko ce bolje sacuvati RS i nema potrebe da nasa retorika utjece na njih. Mi polazimo od legaliteta i legitimiteta RS-a, medjunarodnog i domaceg prava. Republika Srpska je po svim tim zakonima, naravno, nevazeca i nepostojeca, a kad ce stvarno nestati, zavisi od toga koliko ce BPS imati glasova u parlamentu. Ukoliko BPS bude vecinska stranka u parlamentu, mi cemo nju ukloniti metodima pravne, diplomatske, politicke borbe za godinu dana. To je, dakle, moguce uraditi, ali za to trebaju bosanske snage u parlamentu, a ne ove izdajnicke koje su to i napravile.

DANI: Izbjegli ste u nasoj anketi ocijeniti 10 godina Izetbegoviceve vlasti, a sada ste ga nazvali Jeljcinom?

HALILOVIC: Ja sam o Izetbegovicevim greskama govorio u vrijeme kada niko nije smio da progovori. Sve ono sto sam rekao, ni u jednom zarezu nije demantovao. Ima u nasem narodu poslovica: o pokojniku sve najbolje; ovdje bi trebalo kazati: o odlazecem politicaru ovaj put sve najbolje, samo neka ode.

DANI: Je li Vi zaista mislite da Izetbegovic odlazi sa politicke scene u BiH?

HALILOVIC: On uistinu odlazi i izabrao je pametan metod. Umjesto da ga otpuse neki vjetar socijalnih nemira, on je procijenio kad treba da ode. Ta stranka koju je on vodio, koja se sastojala od dobrog broja cestitih i postenih ljudi, u raspadu je, i oni ce otprilike zavrsiti na nivou MBO-a. Na ovim izborima imat ce znacajan pad, vec na sljedecim bit ce bez ikakvog uticaja.

DANI: Jeste li pravili neka istrazivanja javnog mnijenja i procjenu kako bi Vasa stranka mogla proci?

HALILOVIC: Nasa procjena je da ce biti, zavisno od kantona do kantona, od 10 do 25 posto glasova za BPS. Nasi izbori su za dvije godine, tada cemo ozbiljno konkurirati.

DANI: Zvuci prilicno optimisticno.

HALILOVIC: I '92. je za veliki broj mislecih ljudi Bosne sve izgledalo bez ikakvih sansi. Nasa je procjena tad bila da se mozemo odbraniti.

DANI: Srpska radikalna stranka je bila sprijecena da ucestvuje na izborima, a objasnjenje OSCE-a je bilo: rusi Dayton. Vi eksplicitno rusite Dayton: kako to OSCE tolerira?

HALILOVIC: Mi ne rusimo Dejtonski mirovni sporazum, mi smo za Dejtonski mirovni sporazum. No, mi pravimo razliku izmedju Dejtonskog mirovnog sporazuma i Dejtonskog ustava. Dejtonski mirovni sporazum, koji ja, naravno, ne bih potpisao, jer je tada nasa vojska bila pred Banjom Lukom, pred Prijedorom, ali ga je potpisao Alija Izetbegovic i to uz objasnjenje kako mi moramo zaustaviti operacije, jer ako ih nastavimo, Rusi ce dati Srbima atomsku bombu pa ce nas oni gadjati atomskom bombom, i jos se zabrinuo da ukoliko se nastavi ta operacija, veliki broj izbjeglica iz Bosanske krajine ce se pojaviti u Srbiji, pa cemo na taj nacin destabilizirati Srbiju i izazvati tamo humanitarnu katastrofu. No, on je to potpisao i nas sve to obavezuje. Ali, BPS se zalaze za RBiH, sto je interes i medjunarodne zajednice ovdje, dok se Radikalna stranka zalaze za Veliku Srbiju, sto nije interes medjunarodne zajednice.

DANI: Nakon svega, kazete da ste za Dejtonski mirovni sporazum a protiv Dejtonskog ustava. To je kontradikcija. Dejtonski ustav proizilazi iz Dejtonskog mirovnog sporazuma.

HALILOVIC: Mi smo potpisali da prihvatamo Dejtonski mirovni sporazum. Ali morate znati da u historiji medjunarodnih odnosa, a ja sam magistrirao medjunarodne odnose, ne postoji nijedan mirovni sporazum koji u sebi sadrzi ustav. Konacno, Becka konvencija to zabranjuje. Drugo, postoje samo tri zemlje u svijetu kojima je strani partner nametnuo ustav: Japan, Njemacka i Bosna i Hercegovina. Ali ima razlike: i Japanu i Njemackoj je uistinu nametnut demokratski ustav; BiH je nametnut ustav koji ne moze da funkcionise. I onima koji su ga nametnuli je jasno da nije moguca ovako mala drzava sa 180 ministara, a nema ni granica ni carinske sluzbe. Zato ima 11 drzava sa 14 vlada: 10 kantonalnih, dvije entitetske, Vijece ministara i Vladu Distrikta Brcko. I oni koji su ovo nametnuli vide da je to nemoguce, ali procjenjuju da treba malo sacekati.

DANI: Mislite li da ce se nesto promijeniti u novom Daytonu?

HALILOVIC: Novi Dayton je protokolarni, tek da se malo ispricaju. Tamo opet odlaze oni koji su ga i stvorili: SDP, Stranka za BiH i SDA. Nije se nikad u historiji dogodilo da grupa ljudi koja uvali zemlju tako duboko u krizu, koja je dovede do ruba nestanka, kao sto su ove stranke uradile BiH, da one tu istu zemlju izvuku iz krize. Moraju nastupiti nove snage. Nase je misljenje da je to BPS.

DANI: Vama se mora priznati principijelnost. Vi uistinu ne odstupate od svog programa…

HALILOVIC: Da ja vas pitam: sta bi se dogodilo da su 1996. ove partije koje sebe zovu probosanskim i kojima su puna usta borbe za BiH, mislim prije svega na ove tri - SDA, SDP i Stranku za BiH, prihvatile nas poziv i da smo bojkotovali izbore? Naravno, uz zahtjev da se osigura povratak izbjeglih. Tvrdim da bi se u tim uslovima 80 posto ljudi vratilo svojim kucama, situacija bi bila potpuno drugacija i ne bi danas bilo 25.000 ljudi pod satorima, 350.000 u SAD-u, i ne bi bio ovakav raspad sistema. Ovo je haoticno stanje. U ovoj zemlji, po procjeni medjunarodnih strucnjaka, izmedju milijardu i po i dvije milijarde njemackih maraka godisnje se gubi na neplacanju carina i poreza. Za to su iskljucivo odgovorni guverneri kantona, predsjednici vlada, ministri unutrasnjih poslova, ministri za privredu i Financijska policija, koja za nekog uzima reket. Samo u toku prosle godine Financijska policija je izrekla 820 miliona maraka kazne firmama u tzv. kantonima sa bosnjackom vecinom. Ni jednu marku nisu izrekli u Vitezu, Busovaci, Grudama, Listici itd. Kad Financijska policija prodje, za njom idu Cenex, Saja i kupuju te propale firme: oni su zapravo batina u rukama mafije, za unistavanje uspjesnih firmi da bi ih ovi mogli lakse kupiti.

DANI: To su teske optuzbe.

HALILOVIC: Nazalost, ne mogu me demantirati: to je tako. Evo jos jedan primjer: u Tuzlanskom je kantonu u zadnjih sest mjeseci od poreza na promet cigareta naplaceno samo 15.000 maraka. Je li to drasticno opao broj pusaca?

DANI: Jeste li ponovno svjedocili u "slucaju Grabovica"?

HALILOVIC: Zadnji put sam razgovarao sa istraziteljima krajem '96, eventualno pocetkom '97. godine. Naravno, stojim im na raspolaganju kad je god to potrebno, a ova vladajuca garnitura, prije svega mislim na tajnu i javnu policiju SDA, svaki put uoci izbora lansira nekakvu pricu oko Haaga. Cak odstampaju i letke pa ih dijele po sanducicima: nemojte glasati za Sefera Halilovica, on ce uskoro u Haag! Ko ce u Haag, to cemo da vidimo. No oni su na zadnjim opcinskim izborima bas tako postupili i te letke dijelili u Novom Sarajevu, Novom Gradu, Ilidzi i u jos nekim opcinama po BiH. Sluze se vrlo prljavim sredstvima.

DANI: Najnovija teza odnosi se upravo na tvrdnju da u vojnim seharama, da ih tako nazovemo, postoje dokumenta koja svjedoce kako ste osobno insistirali da u Hercegovinu budu rasporedjene upravo one jedinice koje su i zavrsile u Grabovici, odnosno da ste odbili prijedlog tadasnjeg komandanta Prvog korpusa insistirajuci na jedinicama koje su vec tada bile proglasene paravojnim - dakle dijelovima Devete motorizirane i Desete brdske, te jos dva bataljona za koja se tvrdilo da su odgovorni samo Vama.

HALILOVIC: Kad su oni u montazi i na svaki drugi nacin pokusavali povezati mene sa zlocinom u Grabovici, u prvoj su verziji tvrdili da nisam preduzeo odgovarajuce mjere poslije samog dogadjaja. Kad su te teze propale, onda su poceli da montiraju kako sam ja izabrao jedinice. Ja sam, zapravo, uradio sve sto sam trebao i mogao poduzeti. Srecom, postoji veliki broj svjedoka iz Glavnog staba i Komande Prvog korpusa, postoje i zvanicni zapisnici iz kojih se jasno vidi da je komandant Prvog korpusa bio izricit u prijedlogu da bas te jedinice idu u Hercegovinu. Koliko se sjecam, ja sam trazio jurisne cete iz Prve slavne i Druge viteske. Postoji i pismo koje sam ja uputio i komandantu ARBiH i komandantu Prvog korpusa, dan uoci onog sarajevskog obracuna, iz kojeg se jasno vidi da sam ja bio prinudjen traziti njihovu pomoc u realiziranju kontakata sa komandama, odnosno komandantima Devete i Desete brdske. Medjutim, sve je to manje bitno: mogao sam ja predlagati, traziti bilo sta - u vojsci odredjuje komandant, u ovom slucaju komandant Prvog korpusa i komandant Glavnog staba. Naravno, u vezi s cijelim slucajem ima puno verzija: jedna od njih je upravo pripremanje obracuna sa komandama ovih brigada i necija procjena da se taj obracun treba dogoditi izvan Sarajeva te da su bas zbog toga bila tolika insistiranja na njihovom upucivanju u Hercegovinu.

DANI: Vi ste bili komandant i 1992. i dobrim dijelom 1993: kako objasnjavate postupke u zoni odgovornosti Desete brdske i svoje relacije s Musanom Topalovicem Cacom?

HALILOVIC: Ja sam s Cacom, mislim, imao ukupno dva ili tri susreta u citavom tom periodu. On je bio komandant 10. brdske brigade i bio je neposredno potcinjen Komandi Prvog korpusa. Takodjer znam da se u to vrijeme vrlo intenzivno sastajao s njim Bakir Izetbegovic, da je Caco zapravo bio miljenik Alije Izetbegovica i da je postojala vrlo prisna veza sa kompletnim Predsjednikovim kabinetom. Uostalom, odakle meni pravo da sumnjam u Predsjednikove miljenike? Timur Numic, sadasnji direktor Centrale SDA, bio je personalac u toj jedinici, ta je jedinica bila na vezi, a ja sam tamo bio nepozeljan. A u tom kriticnom periodu ja uistinu nisam imao nikakvih informacija o tome sta se tamo zbivalo. Tamo gdje smo imali saznanja, mi smo i reagirali: imali smo informaciju da Caco vodi ljude na kopanje i ja sam, cini mi se, napisao tri naredjenja da se to sprijeci, trazeci od civilnih organa vlasti da organizuju radne jedinice. To namjerno nije uradjeno da bi se stvorio nered i haos. Konacno, postoji dokument o podjeli Sarajeva koji je potpisao gradonacelnik Kresevljakovic, dokument koji definira da je lijeva obala Miljacke srpsko, a desna muslimansko Sarajevo. Nije to Kresevljakovic mogao sam potpisati, njega je Izetbegovic gonio da ne bi on potpisao.

DANI: Oprostite, o kakvom dokumentu govorite? Kad je to potpisano?

HALILOVIC: To je bilo krajem '93. ili pocetkom '94. godine. Cijelo vrijeme rata izaslanici su razgovarali. I ja sam saznao sasvim slucajno da se Krajisnik sastaje s Behmenom u PTT inzinjeringu, prije nego sto ce Behmen otici za ambasadora. Bio sam sokiran, otisao sam kod Izetbegovica, pitao ga, a on mi je rekao: "Pa, mora se razgovarati. I Tito je razgovarao sa Nijemcima."

DANI: Kako Vi odredjujete svoje mjesto u hijerarhijskom i svakom drugom smislu unutar obracuna sa Musanom Topalovicem Cacom?

HALILOVIC: Ja sam nacelnik Glavnog staba do dolaska Delica. Nakon toga ja sam i dalje formalno ostao nacelnik Glavnog staba, ali pod mojom komandom je ostao Operativni centar rukovodjenja i komandovanja, to je jedna sala u koju se slijevaju podaci, Uprava rodova i pristapske jedinice, znaci tipkacice i kuharice. Dakle, nikakvih ingerencija nad rukovodjenjem i komandovanjem nisam imao, i za to postoje dokumenti. Kad su krenuli u obracun sa Cacom, isli su s tezom da sa prljavom vodom izbace i dijete: trazili su nacin da me povezu sa onim sto se dogadjalo. I ta prica o izboru jedinica je dio istog monstruoznog plana. No, pogledajte: Timur Numic, koji je bio personalac u Cacinoj brigadi i koji je vodio evidenciju svega toga, nakon obracuna 26. oktobra postaje prvo funkcioner u Ministarstvu odbrane, da bi poslije postao direktor Centrale SDA i ostao jedan od najpovjerljivijih ljudi. Senad Pecar, zbog kojeg je krenula prva oruzana pobuna, takodjer napreduje: gdje je tu logika? Sto se mene tice, ja sam bio potpuno iskljucen, nisam znao da se oni pripremaju za tako radikalan obracun, niti sam bio u to ukljucen. Ali zato danas slusam koju su ulogu Seve imale u svemu tome: prica se da su snajperima gadjali i pripadnike 10. brdske i pripadnike MUP-a da dodje do sto jaceg sukoba kako bi se realizirao dogovor o podjeli Sarajeva na srpski i muslimanski dio?!

DANI: Da li ste u toku same akcije imali ikakav kontakt sa Ramizom Delalicem?

HALILOVIC: Ja sam bio u pritvoru od pocetka akcije. Toga dana kada se trebala nastaviti operacija u Hercegovini, mene je probudila pucnjava. Ustao sam, krenuo da se obrijem, i zbog blizine pucanja pitao sta se dogadja: ugledao sam dvojicu strazara pred svojim vratima i receno mi je da sam izoliran.

DANI: Koliko ste proveli u pritvoru?

HALILOVIC: Osamnaest dana.

DANI: Kako ocjenjujete ulogu Fikreta Muslimovica u Armiji BiH?

HALILOVIC: Mislim da je on i danas cetnicki oficir ovdje medju nama. Naravno, dosao je i ostao na zadatku KOS-a. S obzirom da je podjela BiH dogovorena prije rata, on je imao zadatak da se ukljuci u ovu strukturu koja se borila za bosnjacku fildzan-drzavicu i da njoj da sve atribute potrebne da se tako prikaze pred medjunarodnom zajednicom. Jer, njegovim jacanjem u drzavnoj hijerarhiji Armija BiH pretvara se u vojsku SDA, politicki rad se premjesta iz kasarni, njemu se daje ta tzv. islamska ornamentika, iz Armije se udaljavaju Bosnjaci koji su za cjelovitu, nezavisnu i suverenu BiH. Armija se cisti od bosanskih Srba, bosanskih Hrvata i nepodobnih Bosnjaka. Njegove veze sa Islamskom zajednicom su oduvijek jake; konacno, i Izetbegovic u vise svojih intervjua kaze da je KOS imao najvise saradnika medju hodzama. Njegov prvi pomocnik postaje Ljevakovic, drugi Ljevakovic se pridodaje Cengicu i citava ta struktura ima zadatak da medju obicnim svijetom pokaze kako je zivot sa Srbima i Hrvatima nemoguc i kako se BiH mora podijeliti. Njegov su izum mudzahedini, i mada je najveci dio njih sa najboljim namjerama dosao u BiH da pomogne, u njegovom periodu oni postaju propagandni hit. To je u medjunarodnim odnosima bilo ravno samoubistvu. A on je taj koji ih objedinjava, daje im tu islamsku ornamentiku i Armija prestaje biti prepoznatljiva po svojoj multietnicnosti, Divjaku, Siberu, Radomiru Zoranovicu, Mihajlu Petrovicu, Cedomiru Domuzu i mnogim bosanskim junacima, i postaje poznata po mudzahedinima. To je Muslimoviceva uloga medju nama, i, nazalost, ona je jos vrlo mocna.

DANI: Mislite da je on i danas u Armiji…

HALILOVIC: Ne samo u Armiji nego i u drzavi. Konacno, ja sam pokrenuo krivicni postupak protiv Muslimovica i grupe ljudi - Alispahica, Jasarevica, Herende, za pokusaj atentata na mene. Sarajevsko tuzilastvo je to odbilo, to je sada na Vrhovnom sudu u zalbenom postupku, ali ja sam istovremeno pokrenuo istrazni postupak u Haagu i, prema saznanjima koja imam, istraga je pokrenuta.

DANI: Zbog ubistva Vase supruge?

HALILOVIC: Ne, atentat je bio na mene. Supruga i njen brat su stradali, ali atentat je bio namijenjen meni.

DANI: Smatrate li da, po objektivnoj komandnoj odgovornosti na kojoj se u Haagu insistira, zbog zlocina u Grabovici mozete biti pozvani Vi kao nacelnik staba i Delic kao komandant?

HALILOVIC: Sto se mene tice, ne postoji sud koji moze utvrditi i najmanji detalj te komandne odgovornosti: po saznanju, izvijestio sam sve koje sam trebao i preduzeo mjere koje su bile u mojoj nadleznosti. Ubrzo sam i uklonjen iz vojske. Sto se Delica tice, ja ne znam sta je sve preduzeo da se sankcionira zlocin. Bio sam, moram kazati, vrlo obradovan kad je izjavio da je Armija izvrsila kompletnu istragu i predala predmet tuzilastvu. Ako je to tacno, onda je on uradio ono sto je do njega. Ako to nije tacno, Delic je odgovoran jer je bio duzan da preduzme te mjere. No, ja moram kazati: Izetbegovic odlazi i sretan mu put. Iza njega je ostala Republika Srpska, sesto-sedamsto hiljada Bosnjaka rasutih po svijetu, borci koji prose po kontejnerima, mnostvo kriminalaca, korupcija je u njegovom vremenu dostigla neslucene razmjere, Muslimovic i kompanija pokusali su atentat na mene, za koji je on morao znati i za koji je znao. Ali, sve bih mu halalio, Grabovicu necu ni na Sudnjem danu: znao je sve, imao je mehanizama da to procesuira, i vec je 26. oktobra raspolagao i ljudima i njihovim izjavama o pocinjenom zlocinu. Da je to uradio, nasa bi armija ostala kristalno cista. Zato sto nije, nikada mu ne mogu oprostiti.