Bosanski barometar 2000

Zelja vodecih ljudi NK "Zeljeznicar" da zarade ogromne pare od posla kojim se bave obrnuto je proporcionalna njihovim mogucnostima, sposobnostima i pameti. A da se prije i tokom derbija gradskih rivala u nekom od evropskih gradova desilo ono sto se u nedjeljno poslijepodne desavalo u i oko stadiona na Grbavici, ti isti klupski funkcioneri bi ostali bez svojih fotelja vec u ponedjeljak ujutro. Medjutim, niko od onih koji su organizirali guranje, gazenje, ponizavanje i ostale oblike ponasanja neorganizirane policije i redara spram ljudi sa uredno kupljenim ulaznicama, nije se ni pomakao. Nije se ni oglasio. Jer, nije ih briga za zalopojke onih koji su vec bacili svoje pare na ocajnu fudbalsku predstavu. Bitno je da je zaradjeno 120.000 maraka, koje, naravno, nece biti ulozene u bolju organizaciju narednog derbija. Niti ce biti nagradjeni jedini akteri utakmice koji su se ponasali onako kako se to od njih ocekivalo - najvjerniji navijaci "Zelje", Manijaci. Naprotiv, najveci dio njih je kaznjen jos dok igra nije ni pocela. Brutalna nekultura skupine koja je izigravala organizatore ulaska gledalaca na stadion pogodila je na hiljade neduznih nesretnika koji su za skupo placene ulaznice imali priliku da vide i kako izbliza izgledaju pendreci, iskezeni ocnjaci policijskih pasa i izoblicene face njihovih vodica. I sto je najgore, pored sve te parade sile i vulgarnosti, pored nevidjenih "mjera sigurnosti", baklje su palile teren, kamenje pogadjalo igrace u glavu, pa je samo pukom srecom izbjegnuta situacija da na Grbavici bude vise mrtvih glava nego golova. Ocito, da bi se organizirale utakmice na koje dolazi 20.000 ljudi, potrebno je znati nesto vise od tablice mnozenja da bi se izracunalo koliko treba "oderati" one koji kupuju ulaznice.

Ako su celnici NK "Zeljeznicar" sve ucinili da omoguce navijacima FK "Sarajevo" da na stadion Grbavica udju "naoruzani" do zuba, vodeci ljudi kluba sa Koseva nisu ucinili nista da Horde zla ne upotrijebe sve sto su sa sobom ponijeli na tribine. Naravno, ovakvom gledanju na umalo tragicne momente derbija velikih fudbalskih protivnika moguce je protivrjeciti pitanjem: a sta to mogu uciniti prvi ljudi "Sarajeva" kako bi sprijecili Horde zla da se ponasaju u duhu svog imena? Pa, naravno, nece predsjednik Obradovic, direktor Resic ili generalni sekretar Merdanovic skakati po tribinama i hvatati baklje koje navijaci njihovog kluba bacaju gdje stignu, od navijaca suparnickog kluba do terena. Naravno da nece trkeljati navijace u bordo majicama, trazeci im po dzepovima kamencine slicne onoj koja je igraca "Zelje" Bulenta Biscevica umalo i doslovce kostala glave. Nece raditi to, ali su mogli uraditi mnogo vise. Mogli su, recimo, zabraniti igracima da se na kraju utakmice pozdravljaju sa navijacima, da im klicu i da se tako otvoreno solidarisu sa grupom iz koje je doletio kamen koji je Biscevica poslao u bolnicu. Sigurno bi takav gest bio ocijenjen negativno i izvizdan od Hordi zla, ali bi im barem malo pomogao da shvate razmjere gluposti kojoj su kumovali, odnosno da spoznaju kako nisu na seoskoj olimpijadi gdje se baca kamena s ramena. Druga strana medalje je to da bi se jasno legitimirali kao oni koji su protiv huligana. Ovako, ostao je dojam da im je vaznije lose sudjenje, ili to sto su dozivjeli poraz, od skandalozne cinjenice da je jedan igrac mogao poginuti na terenu.

Kako li se osjeca Alija Izetbegovic moze se pretpostaviti, ali komplimenti kojima su ga danima javno obasipali zapadni drzavnici i diplomati povodom njegovog povlacenja iz Predsjednistva BiH postali su degutantni.

Americki ambasador u BiH Thomas Miller poredjenja njegovog diplomatskog stila sa prepoznatljivim stilom Richarda Holbrookea drzi komplimentom. Prvi Amerikanac u Ujedinjenim narodima jos davno je javno izrekao da bez Izetbegovica ne bi bilo ni Bosne, a prvi Amerikanac u Bosni ovih dana javno izrazava svoje bezgranicno postovanje i divljenje prema odlazecem Izetbegovicu.

Da administracija ciji su znacajni pripadnici i Holbrooke i Miller nije posljednjih godina ulozila mnogo truda, novca i strpljenja na rusenju Alije Izetbegovica i svega sto on personificira u Bosni i Hercegovini, njihovi stavovi bi mogli biti lijep kompliment Izetbegovicu i ozbiljan argument za historijsku valorizaciju njegovog djela. Ovako, ocjene i ostalih zapadnih drzavnika i diplomata o Izetbegovicu ostaju tek kao svjedocanstvo politickog licemjerja, koje se naziva diplomacijom kada ga upraznjavaju mocni.

U moru zapadnog odusevljenja "trijumfom demokratije u Srbiji" jedan od rijetkih glasova opominjujuce suzdrzanosti pripada Visokom predstavniku medjunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

U svom komentaru u Financial Timesu povodom pobjede opozicije u Srbiji, Wolfgang Petritsch poziva na racionalniji medjunarodni pristup novim jugoslavenskim (srbijanskim) vlastima, podsjecajuci da ce Vojislav Kostunica i njegova vlada veoma brzo imati priliku da pokazu sustinsku razliku u odnosu na prethodni rezim kada je stabilnost u regiji u pitanju. Koliko je Petritsch bio u pravu svjedoci i najava da novi jugoslavenski predsjednik planira put u Trebinje, bez informiranja Predsjednistva ili Ministarstva vanjskih poslova BiH, i to u funkciji demonstriranja predizborne podrske predsjednickom kandidatu Srpske demokratske stranke Mirku Sarovicu.

Kao i onda kada se nije pridruzivao osudama ekstremizma u srpskom narodu koje su dolazile od njegovih kolega koji danas euforicno slave "demokraticnost" nove vlasti, iz njegovih stavova progovara supstancijalno poznavanje historije regije, mentaliteta ovdasnjih naroda i demokratskog kapaciteta njegovih vodja. Iako obimom kratak, Petritschev komentar najbolje potvrdjuje koliko je sretna okolnost za Bosnu sto su, kada se vec mora, protektorske ovlasti nad krhkom drzavom povjerene bas njemu.

Kenan Tanovic, sudac sarajevskog Opcinskog suda koji je osudio dvoje novinara Oslobodjenja na zatvorsku kaznu, zasigurno je provodio slovo zakona. Ali, covjek se malo zanio, pa posegnuo za pogresnim zbornikom i "u ime naroda" propisao "tri mjeseca zatvora, godinu uslovno". Moglo bi se kazati kako je to zakasnjela komunisticka reakcija, ali previse je proslo od raspada socijalisticke BiH i SFRJ. Prije ce biti da je ovo jedan od posljednjih trzaja sudstva kakvim ga znamo otkako su na prvim, zatim na drugim, pa trecim demokratskim i visestranackim izborima pobjedjivale stranke kulturno-povijesnih krugova. Ova odluka je simptom koliko se ovdasnje pravosudje tesko prilagodjava novim okolnostima i zakonima koji nisu napravljeni s politickim ciljem. Zakonima koji nisu sredstvo u borbi protiv onih koje rezim smatra politickim neprijateljima ili usluga odabranim politickim saveznicima. Ova presuda je i dokaz da stisak sistema kakvim su ga napravile vladajuce stranke jos uvijek nije popustio i pored toga sto se one same nalaze u samrtnom hropcu. Kako se budu priblizavali izbori, taj stisak ce biti sve cvrsci; sa jednom politikom nece otici samo njeni protagonisti nego i oni koji su joj svojim djelima ili nedjelima produzavali zivot, ostajuci sve to vrijeme ipak po strani. Brizljivo cuvajuci "svoj" komad vlasti, koji sada moraju prepustiti. Htjeli to ili ne.

Nekadasnji logisticar Mate Sarlije alias Nijaza Batlaka alias Daidze, a prije toga logisticar JNA - dakle o Anti Jelavicu je rijec, definitivno nije gledao Dnevnik kad je objavljena vijest da je Franjo Tudjman "nakon duze bolesti" preminuo. Ili je previse brzo zaboravio na to da se predsjednik Hrvatske zove Stipe Mesic i da poodavno nije clan HDZ-a. Samo se tako moze objasniti niz njegovih istupa u javnosti nakon OSCE-ove odluke o promjeni nacina biranja delegata u federalni Dom naroda. Dakle, "Ante nam se naljutio", pa osuo paljbu po medjunarodnoj zajednici kakva je od Daytona naovamo rijetko vidjana. Izmedju optuzbi za "prljavi izborni inzinjering" i "protuustavnost", Jelavic je najavio i mogucnost referenduma bh. Hrvata. Samo nije bio sasvim jasan govoreci o cemu bi se to oni trebali izjasniti. Istina, u naznakama ima nesto kao "o svojoj jednakopravnosti", ali to ne zvuci dovoljno ubjedljivo. Ante je to htio otvoreno reci, ali nije smio jer bi se to moglo protumaciti kao "antidejtonska" aktivnost. Medjutim, onima koji su Jelavicu pljeskali sasvim je jasno sta je imao na umu. Dakle, treci entitet. U prilog tome je i najava kako ce HDZ bojkotirati izbore, sto bi ustvari predstavljalo uvod u haos, koji bi, je li, doveo do referenduma, a zatim i plebiscitarne podrske izdvajanju. Medjutim, tu se vracamo na pocetak. Ono sto Jelavic, a ni ostali u HDZ-u, izgleda, ne shvataju, jeste da su se vanjske okolnosti promijenile i da vise nema nikog od Suice preko Zagreba do Tokija ko bi stao uz takav plan. Nek' pitaju Pasalica. Ivica.

"Uz ovakvo ponasanje premijera i njegovog zamjenika, Vladi ministri, izgleda, nisu ni potrebni", prokomentirao je Besim Mehmedic, federalni ministar saobracaja i komunikacija, imenovanje nadzornih odbora HPT-a i HT-a, odnosno BH Posti i BH Telecoma. Bicakcic i Covic su, naime, imenovali clanove nadzornih odbora ove cetiri firme u potpunosti zaobilazeci Mehmedica, u cijem bi to resoru trebalo biti. Ustvari, prije dvije sedmice i Covic i Bicakcic su zatrazili od Mehmedica da predlozi imenovanja za nadzorne odbore, ali su od tog odustali kada su vidjeli da ministar nema "smisla" za njihove medjusobne talove. I odlucili da sami predloze imenovanja, jednoglasno usvoje svoje prijedloge, a zatim odluku objave u Sluzbenim novinama. Time je zavrsena jos jedna partnerska podjela. Strah od gubitka na predstojecim izborima i pare potrebne za finansiranje kampanje su i kod jednog i kod drugog bile glavni argument da zacas nestane bilo kakva potreba za konsultovanjem/konsultiranjem ministrovog misljenja. Bit ce da je ovo posljednji, krunski dokaz koliko je SDA nalik HDZ-u i obratno: taman onoliko koliko se kunu da su razliciti. U protivnom, Bicakcic ne bi podijelio poste, a Covica bi OHR morao smijeniti zbog opstrukcija. Ovako, i jedan i drugi ce naci zajednickog neprijatelja - medjunarodnu zajednicu i zajednicke krave muzare - narod(e) - koje ce zatim drzati strogo odvojene. Telefonskim kablovima.

Iz Ureda Visokog predstavnika, odnosno iz pera Wolfganga Petritscha, upuceno je jos jedno pismo koje, makar po svojoj ozbiljnosti, upucuje na to da bi jednog dana Miloradu Dodiku moglo pasti na pamet da, pored svega ostalog, od medjunarodne zajednice zatrazi i kredit za - izgradnju dzamija!? Dom za ljudska prava se, naime, jos prije vise od godinu dana odredio spram zahtjeva Islamske zajednice, naredivsi tuzenoj strani, Republici Srpskoj, da "hitno izda podnosiocu zahtjeva neophodne dozvole za rekonstrukciju sedam unistenih dzamija"... E, Petritsch se odjednom sjetio da aktualizira taj zahtjev, nalazuci Dodiku da obezbijedi da se odmah izdaju dozvole za rekonstrukciju porusenih dzamija u Banjoj Luci.

No, sporni momenat u ovoj iznenadnoj provali ohaerovskog kritizerstva spram miljenika medjunarodne zajednice jeste to sto je pismo, navodno, poslano na Dodikovu adresu jos 25. septembra, s tim da ga je agencija Mina objavila tek prije par dana. Sto znaci da je Dodik imao itekako mnogo vremena da reaguje, a nije, niti mu je iko iz OHR-a to pretjerano zamjerio. Naravno, premijer RS-a to nece uraditi sve dok mu, u nekoj buducoj pogodbi sa OHR-om i partnerima iz Federacije, ne bude trebao neki kec iz rukava. Dozvola o gradnji dzamija, koju vrlo perfidno cuva u rezervi kada ga pritisnu zbog neke desete stvari, Dodiku ce dodatno ojacati poziciju jedinog srpskog politicara kome uopce ima smisla poslati pismo u kojem se spominje rijec dzamija. A on sam ce se, ako mu od toga bude ovisila sudbina opstanka na vlasti i prikljucka na medjunarodnu novcanu slavinu, svojerucno prihvatiti obnove Ferhadije. Naravno, ako i kada bude ono sto su mu, izgleda, obecali da ce biti. Predsjednik RS-a.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	NK ZELJEZNICAR
	FK SARAJEVO
	THOMAS MILLER
	WOLFGANG PETRITCSH
	OPCINSKI SUD II SARAJEVO
	ANTE JELAVIC
	VLADA FEDERACIJE
	OHR