Jurnjava za zlatom danas se zove "politika", a za one koji misle da ova rijec oznacava nesto drugo, poput pravde, principa, istine, ljudskih prava itd., najbolje je da se vrate u minuli vijek, iz kojeg ih je u doba tzv. "globalizacije" samo stihija dovukla 

U Berlinu sam bio nekoliko puta poslije rusenja Zida. Svaki put ostao sam impresioniran brojem dizalica koje su tamo naprosto premrezile nebo. I to traje pa traje. Evo vec deset godina. Naravno, mudri Nijemci (oni bivsi, zapadni) cijelu su stvar uredili tako da su sve te dizalice njihove, kao sto je njihovo i ono sto te dizalice neprekidno vintaju kroz vazduh podizuci novi Berlin, novi kurs marke, novu ekonomiju i novo bogatstvo za svakog Nijemca ponaosob.

Beograd, naravno, nije fizicki urusen toliko da bi se mogao porediti sa Berlinom u bilo kojoj njegovoj fazi. Na svaki drugi nacin, iznutra, jeste. Bit ce tu posla i posla. Zato je Knez Mihajlova vec danas premrezena strancima toliko da dokoni setac odatle, pomalo zblanut, kaze: "Nisam znao da u inostranstvu ima toliko stranih jezika." Mudro zapazanje. Ne zna, jadan, da ce ih biti sve vise i vise. Na aerodrom u Surcinu ovih dana jedan za drugim slijecu cak i nebrojeni "carteri" posto svi politicari, biznismeni, humanitarci, novinari, treneri, dileri, prostitutke i ini sto su pohrlili u novo osvajanje "divljeg istoka" ne mogu da se ukrcaju na redovne letove. Ta se jurnjava za zlatom danas zove "politika", a za one koji misle da ova rijec oznacava nesto drugo, poput pravde, principa, istine, ljudskih prava itd., najbolje je da se vrate u minuli vijek, iz kojeg ih je u doba tzv. "globalizacije" samo stihija dovukla.

U Zagrebu su ovih dana uspaniceni pred novembarsku konferenciju na koju ce doci svi mudraci Pakta stabilnosti. Tri su razloga za paniku. Prvi je sto su neki tamo jedan radni papir Carla Bildta o buducnosti jugoistocne Evrope procitali kao "plan za stvaranje nove Jugoslavije". Glupost. Drugi je razlog sto vjeruju da ce sada svi novci namijenjeni regionu odleprsati u Beograd. Uglavnom tacno. Tako je bilo i do sada sa svakom novom "pobjedom" i svakom novom "revolucijom". Treci je razlog za paniku sto su tamo uvjereni da ce sada Beograd ponovo postati centar regiona. Djelomicno tacno. To zavisi i od ostalih, ne samo od Beograda i stranaca. Beograd jeste sredina nevidjenog presvlacenja dresova i raj za konvertite svake vrste. Uostalom, tamo se ne prica uzalud kako je vazelin proizvod koji se najvise trosi ovih dana. Kvaka u dimenzioniranju znacaja Beograda, ipak, nije samo u Beogradu vec podjednako i kod ovih okolo sto sada padaju u nesvijest pred zaljubljenoscu stranaca u "dojucerasnje antizapadnjake". Ljubavi tu, ni principa, ni pravde, ni pravicnosti, nema niti je ikada bilo. Naivan je i politicki nezreo ko misli drugacije.

Mi smo, ovakvi kakvi smo, u onim predratnim decenijama doista bili najbolji clanovi Ujedinjenih nacija na svijetu. Iskreno smo vjerovali da su sve one povelje, proklamacije i rezolucije istinska i postojeca stvar. U ratu smo dobili dovoljno dokaza da su Ujedinjene nacije umrle u Bosni, ili jos i ranije, samo smo mi saznali za to tek tada, preko vlastitih ledja. Hocemo li zato makar sada na vrijeme shvatiti - pa nek kosta sta kosta - da ni ljubavi ni Ujedinjenih nacija vise nema, pogotovo ne u Beogradu, te da se valja pridruziti tragacima za zlatom i u tom traganju zabiti kocice oko nekog komada zemlje, pa sta bude da bude. Ne samo pravi, vec vise ni lazni moral ne prolazi na medjunarodnoj sceni. Pravda i obraz vise nisu u modi. To je realnost, a ne politika. Druga je stvar sta ko o tome privatno i s razlogom misli. Zasto sve ovo danas, u novinama. Pa mozda tek tako, da ne gubimo vrijeme u zgrazavanju pred pitanjem - kako to svi sad tamo odose. Uostalom, zasto su ih rusili. Da se sami izgradjuju? Ne budimo smijesni. Ako je vec nesto tu tuzno, onda je to cinjenica da smo imali istu krvavu sansu i sve smo ucinili da je ne iskoristimo.