Priredili: Snjezana Mulic-Busatlija i Ermin Cengic  

SACIR FILANDRA (profesor na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu): Sa Alijom Izetbegovicem i krajem XX stoljeca se zavrsava, nadajmo se, doba nacionalnih vodja u Bosnjaka. U svojoj je licnosti, posebno prvih pet godina tituliranja bosnjackim vodjom, on sebi sabirao sva neodgovorena pitanja jednog neafirmiranog i neslobodnog nacionalnog bica, sve njegove traume, iluzije, zablude i romantizme. Od Ali-bega Firdusa, sa pocetka stoljeca, do Izetbegovica na njegovom kraju, proteze se spirala bosnjacke muke, ovisnosti, oportunizma, politicke nemoci. Sa Izetbegovicem to, u osnovi, prestaje. Sa njime se, jedno vrijeme, disalo punim plucima, i to mu narod nece zaboraviti.

Ljudi ga ipak vole, mada ni sami ne znaju zasto. Vrijeme njegove vlasti obiljezio je rat, protjerivanje ljudi, neimastina, bijeda, ponizenja svake vrste, prazne iluzije, besposlica i besparica, besperspektivnost... Pa ipak, za one koji dolaze iza nas on ce biti veliki politicar, mada smo mi nezadovoljni njime koliko i on nama. Za Bosnu i Bosnjake bi bilo jako dobro da sa odlaskom Izetbegovica prevazidjemo kriterije emocionalnog vrednovanja u drustvenom zivotu. Odnosno, da ljude vrednujemo po tome sto su doprinijeli opcem dobru i prosperitetu, a ne po tome sta su bili naumili uraditi, ili po tome s kim su u rodbinskim vezama. Drustvo u koje ulazimo bez Izetbegovica bit ce u znaku takvog nacela, ili nas nece biti. To on, kao covjek starog kova, ili nije zelio prihvatiti ili nije mogao razumjeti. Nije dosegao nacelo objektiviteta u politici, pa tako ni razumio kategoriju drzave u ljudskom drustvu, odakle su proizlazili svi njegovi, ali i nasi, problemi i nedoumice.

Kada sam u jednom americkom leksikografskom izdanju vidio da je Izetbegovic, sa opsirnom biografijom, uvrsten u listu licnosti koje su obiljezile XX stoljece, bilo mi je jako drago. Ali, istovremeno sam bio razocaran znajuci, u sto sam se kasnije i uvjerio, da "njegovi" diplomati u Americi za tu knjigu i ne znaju, jer njihov posao je njihova licna skrb, a ne razvoj i predstavljanje drzave. Takvi su, uglavnom, bili njegovi kadrovi, i to je ono sto je nakon svega tuzno.

JAKOB FINCI (predsjednik Jevrejske zajednice u BiH): Sigurno je da ce Alija Izetbegovic biti u svim istorijama Bosne i Hercegovine. U nekima ce biti spominjan kao "otac nacije", a u drugima kao onaj koji nam je skrivio "deset najtezih godina". Naravno, jos se nije rodio ko je svima ugodio, pa to nije uspio niti nas kasno odlazeci predsjednik.

Gospodin Izetbegovic je covjek i politicar koji odlazi sa politicke scene rastrzan izmedju svoja dva najbolja djela - Islamske deklaracije i Platforme Predsjednistva RBiH iz rane faze rata u Bosni i Hercegovini. Imao je hrabrosti, sve u svoje vrijeme, da napise oba dokumenta, ali nije imao snage ni hrabrosti da realizuje niti jedan. To je njegova nesreca, i zbog toga mislim da sa glavne scene odlazi nezadovoljan. Da je otisao u decembru 1995. nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, vjerovatno bi ukupna ocjena bila povoljnija, jer, cijena mira je bila i odricanje od nekih ideala, bilo da su oni zapisani u Deklaraciji ili u Platformi.

Odlazeci sa mjesta predsjedavajuceg Predsjednistva, a ne odlazeci iz politickog zivota, te kao predsjednik SDA ima mogucnosti i snage da uradi ono za sta mu je, s vremena na vrijeme, smetala uloga clana Predsjednistva. Naime, u Predsjednistvu je pokusavao da (uglavnom neuspjesno) zastupa sve gradjane Bosne i Hercegovine pa i nekoliko politickih opcija, dok ce kao neosporni stranacki lider moci da se bori samo za jednu. Ako to bude ona opcija sa kojom su mnogi posli u borbu za slobodnu, demokratsku i jedinstvenu Bosnu, a mnogi pali, kao borci a ne kao sehidi, onda mu zelim mnogo srece i uspjeha u godinama koje su pred njim.

Ako treba dati ocjenu djelovanja gospodina Izetbegovica, koji je, treba to priznati, ipak na celu drzave bio usamljen, jer saradnici savjetnici su mu nanijeli vise zla nego sto su mu pomogli, mozda je najprimjerenije upotrijebiti stih pjesnika koji vise nije u nasim citankama: "Ko uradi mnogo, a mog'o je vise, malo mu se pise".

Na kraju, neka mu satisfakcija bude sto je na politickoj sceni nadzivio i Tudjmana i Milosevica, cime je barem neka pravda ipak zadovoljena i bez Haskog tribunala.

POKRET "MAJKE ENKLAVA SREBRENICA I ZEPA": Rad gospodina Alije Izetbegovica po nasem misljenju je dobar i los. Kao covjek koji je doprinio stvaranju drzave u vec poznatim uslovima i sa ljudima kojima je BiH zadnja misao a Beograd i Zagreb u mislima - uradio je dosta.

A mi kao raseljena lica i tragicari Srebrenice ne mozemo nimalo biti zadovoljni njegovim radom i smatramo da je se po nasem pitanju jako malo uradilo ili gotovo nista. Pet godina poslije zavrsetka agresije na BiH mi smo ni na nebu ni na zemlji.

Suoceni smo sa nepravilnim delozacijama, nemogucnosti povratka na svoja zgarista, ne dobijajuci nijednog odgovora na pitanja o sudbini nasih najmilijih.

Kad bismo nabrajali nase probleme, trebalo bi nam mnogo vremena i prostora za to, ali neki od tih problema su: neodredjivanje mjesta za pokop nasih najmilijih i satori koje nam nude kao da nismo ljudi koji su imali svoja imanja, kuce i ostalu imovinu.

MUHAMED FILIPOVIC (akademik): O deset godina vladavine SDA na celu sa Izetbegovicem nemam nista vise da kazem nego sto su sama ta stranka i njen sef rekli, dakle: "Najtezih deset godina" u zivotu naseg naroda. Sto se pak tice vremena i nacina na koji Izetbegovic silazi sa scene, mislim da je zakasnio u vremenu i da je zalostan po nacinu. Sto se tice vremena, ako je ikada i trebao biti lider, trebalo je da ode onda kada je izdao nade vojske i naroda u cjelovitu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, tj. kad je potpisao Ugovor o miru koji se temeljio na podjeli zemlje i na izjednacavanju agresora i zlocinaca (zlocinacke politike i organizacija) sa braniocima legalnog, legitimnog ustavnog poretka u zemlji. Prvo, takav ugovor nije smio, tj. nije nikakvim zakonom bio ovlasten da potpise, barem bez referenduma naroda. Ako je pak bio na to prisiljen, onda je morao odmah po tom cinu da dadne ostavku i ode u povijest. To bi bio cin moralno u skladu s velicinom zrtve koju je on priredio i osigurao svome narodu. Sto se tice nacina na koji odlazi, on je prozet spekulacijom i nije cist. Naime, ostaje gorak okus osjecanja da nije znao otici na nacin kako odlaze ljudi koji su ispunili duznost, ili pak oni koji tu duznost nisu ispunili. Sve u svemu, odista najtezih deset godina. Ne znam samo zbog cega su nam sve to priredili, jer tek sada znamo da nisu znali ni sto hoce, ni kako to da ucine a da veliki racun za njihove eksperimente ne plati cijeli nas narod. Naravno, osim oni sami. Nas narod kaze da je s puno harca lahko pitu napraviti, ali evo dokaza da vrijedi i ona narodna: "Puno harca, a nema omaca", tj. puno prepuno zrtava, a nigdje rezultata.

RASIM KADIC (predsjednik Liberalno-demokratske stranke): Mislim da je Alija Izetbegovic napravio dosta velikih stvari; imao je i manjih gresaka. U teskom i vaznom historijskom vremenu pravio je nezavisnu BiH i vojsku. Nazalost, cijena takve drzave je bila izuzetno visoka, ali ne zbog toga sto smo mi to tako htjeli, vec zbog toga sto su oni tako htjeli. Izetbegoviceva vojska nije napadala ni Beograd ni Zagreb, a pogledajmo sta se sada desilo sa onima koji su nas napadali. Ipak mislim da ce historija bolje suditi o Aliji Izetbegovicu nego sto mi danas sudimo o njemu.

EDHEM BICAKCIC (premijer Vlade FBiH): Stupanjem na javnu politicku scenu, nakon izlaska iz zatvora, predsjednik Izetbegovic je doprinio uspostavi visepartijskog sistema i razvoju demokracije u Bosni i Hercegovini. Nakon pedesetogodisnje tame i jednopartijskog sistema, to je bio odlucan i hrabar cin, koji je bitno uticao na razvoj buducih demokratskih procesa.

Zasluzan je za suverenu i demokratsku BiH.

Zasluzan je za emancipaciju bosnjackog naroda, za promociju imena Bosnjaka, koje su dosle u pravo vrijeme buduci da je 1991. godine izvrsen popis i utvrdjeni relevantni podaci koji su baza za mnoge buduce dokumente.

Znacajno je doprinio uspostavi svih segmenata koji cine naciju - od bosanskog jezika do kulture, tradicije i svega onoga sto je u prethodnom sistemu bila tabu tema.

Zahvaljujuci njegovom rukovodstvu, uspjeli smo se organizirati i odbraniti uz velike zrtve i doci do Dejtonskog mirovnog sporazuma, gdje je on bio odlucan da je mir, makar i nepravedan, bolji od nastavka rata.

U svim kriticnim trenucima donio je ispravne odluke i, zahvaljujuci bas njemu, a to priznaju i relevantni medjunarodni faktori, Bosna i Hercegovina je suverena drzava. Medju njima je i gospodin Holbrooke, jedan od kreatora Dejtonskog mirovnog sporazuma. Oni koji spore ove cinjenice zaboravljaju da smo 1990. godine bili potpuno okupirana drzava od strane jugoslovenske vojske, a o suverenosti BiH najbolje svjedoci prisustvo nasih diplomata u tadasnjem saveznom Ministarstvu inostranih poslova i svim drugim medjunarodnim institucijama.

Bosna i Hercegovina nije imala razvijenu osnovu, kao, recimo, Republika Slovenija, i zato sve sto je sa te baze postignuto, sa istorijskog aspekta, ima nemjerljivu vrijednost. Jak bosnjacki narod je integrativan faktor, a sve ostale opcije vodile bi drugacijim rjesenjima za Bosnu i Hercegovinu. Svaki nepristrasan istoricar ce upravo ovako zabiljeziti ove cinjenice.

SEFER HALILOVIC (predsjednik BPS-a): "Nisam citao" i ne mislim nista. Za sve sto je uradio dobro i lose, neka mu Allah sudi.

DRAGAN KALINIC (predsjednik SDS-a): Ocjenu rada svih lidera u ratnoj i poratnoj BiH dat ce istorija, sa distance koja se uobicajeno naziva istorijskom.

Iz danasnjeg vremena tvrdim da je gospodin Izetbegovic sigurno cinio ono sto je kao vodja najvece i najjace stranke kod muslimana-bosnjaka smatrao da je najbolje za zastitu interesa njegovog naroda. I njegov, i drugi narodi u BiH, svaki na svoj nacin, ocijenit ce da li je, u razlicitim prilikama, cinio dobar ili los izbor.

Vrijeme preispitivanja svega sto se tragicno desilo u BiH neumitno dolazi, kao i vrijeme utvrdjivanja pune i nepobitne istine.

IBRAHIM DJEDOVIC (sekretar Demokratske narodne zajednice): Desetogodisnje ucesce u vlasti Alije Izetbe-govica vidim na sljedeci nacin:

1. Iako je izgubio prve visestranacke izbore, osvojivsi cak 30% glasova manje od g. Abdica, postaje predsjedavajuci Predsjednistva BiH. Kako i zasto se to tako odigralo, siroj javnosti do danas nije poznato.

2. Za vrijeme svoje, na cudan nacin preuzete, vladavine, "svoju visoku moralnost" je najbolje ispoljio pri ocjeni svojih najtezih trenutaka u ratu. Precizirajuci da su to dva sata razdvojenosti od njegove kcerke Sabine (02.05.'92.), rekao je sve. Lider naroda cijih je pripadnika na hiljade klano u jednom danu, tacno i javno je rekao koliko drzi do tog istog "svog" naroda.

3. To je osoba koja, kako sama kaze, cesto dopodne misli jedno, a popodne drugo. Moze li takav covjek biti vizionar i predvodnik jednog naroda, a pogotovu jedne tako slozene drzave kao sto je BiH? Apsolutno ne moze. Mislim da je ta cinjenica, pored ostalih, proizvela ovih deset najtezih godina.

4. Sve mislece i sposobne ljude, koji su bili u njegovom okruzenju, cak ga i doveli na poziciju vladajuceg, ne birajuci sredstva i nacin, udaljio je od sebe. Potom ih je, svim raspolozivim snagama, putem stranackih medija, pokusao diskreditirati, kriminalizirati, ocrniti… Primjerice Zulfikarpasic, Filipovic, Mahmutcehajic, Abdic…

5. U borbi za vlast nije prezao ni od upotrebe sile, cak i prema sopstvenom narodu. U oktobru 1993. godine je vise puta pozivan da pregovara kako bi se brojni nagomilani problemi u danasnjem USK rijesili na miran i civiliziran nacin. Umjesto toga, potpuno ignorirajuci realnost i zakonitost, naredjuje da se osnivacki skup danasnje Demokratske narodne zajednice BiH ugusi silom. Ostali clanovi Predsjednistva BiH nisu znali za tu Odluku, ili su joj se protivili. Nakon pocetka sukoba zloupotrijebio je i Ustavni sud BiH u pokusaju da pokrije tu Odluku, a putem stranackih medija svu krivicu za taj nesretni sukob prebaci na "drugu stranu".

6. Cin oprastanja od bosnjackih predstavnika Vojske FBiH i upotreba termina "nasa Armija" neosporno potvrdjuje da je g. Izetbegovic, u svojoj svijesti, davno reducirao pojam BiH, Armije BiH i svih drugih drzavnih struktura, iskljucivo na jednonacionalnu komponentu. Taj pristup se kosi sa kljucnim interesima svih naroda i gradjana BiH i zemlje u cjelini.

7. Njegovo povlacenje je kao povlacenje kapetana sa broda koji tone, i on je sigurno svjestan toga. Kamo srece da je to davno ucinio jer brod bi prije potopa imao sanse da pronadje luku spasa.

8. Vjerujem da je taj cin dobar za BiH, a njemu zelim mirne i zdrave penzijske dane.

MIRNES AJANOVIC (predsjednik BOSS-a): Pitanje ucesca u vlasti gosp. Izetbegovica trebalo je postavljati kada ih je prvi puta postavio BOSS 1994, 1995. i 1996, odnosno kada su SDA i gosp. Izetbegovic bili apsolutni vladari u ratu i izvrsni sakupljaci svih vidova pomoci koja je dolazila BiH i Bosnjacima - kada je tzv. opozicija sutjela. No sutnja tzv. pozicije ne cudi ako se uzme u obzir Izetbegoviceva izjava koju je u sredstvima informisanja dao tokom rata - da mu je Zlatko Lagumdzija najsimpaticniji politicar.

Tom izjavom se moze okarakterisati i veci dio vladavine Alije Izetbegovica: namjestenja drzavnih sluzbenika u BiH i van nje na osnovu metoda simpatican - nesimpatican, podoban - nepodoban i jest familija - nije familija. Kada je Bosanska stranka 1994. prvi puta javno ukazala na nepravilnosti u nacinu vladanja aktuelne vlasti ciji je glavni eksponent gosp. Izetbegovic, izmanipulisana javnost je reagovala otprilike kao srednjovjekovna Katolicka crkva na ideju da je zemlja okrugla. BOSS je tada bio proglasen za "narodnog" neprijatelja, a nacionalisticka SDA je sve doskora bila nepogresiva - bar po reakcijama tzv. opozicije, koja nikada gosp. Izetbegovica nije kritikovala za propuste u vladanju, pa cak ni kada je sama bila kritikovana.

U praksi je to znacilo suodgovornost za stradanje bh. naroda, posebno Bosnjaka - koje je uslijedilo zbog odbijanja potpisivanja Lisabonskog sporazuma.

Nije gosp. Izetbegovic kriv za sve lose sto se u proteklih 10 godina dogodilo u BiH, ali je suodgovoran za:

1. Odbijanje Lisabonskog sporazuma, koji je bez rata i zrtava nudio sve ono sto se nakon stotina hiljada zrtava (vecinom bosnjackih) dobilo Dejtonskim. Nakon toga uslijedila je najveca izbjeglicka katastrofa nakon Drugog svjetskog rata.

2. Obmanu Bosnjaka da rata nece biti, sto je Bosnjake u startu dovelo u poguban polozaj.

3. Podvojen lanac komandovanja u AR BiH, zbog cega je u prvim mjesecima rata stradao veliki broj vojnika - a sto je Izetbegovic kao vrhovni komandant trebao i morao sprijeciti.

4. Propustanje sankcionisanja gresaka inih ratnih komandanata koji su svoje borce svojom neodgovornoscu slali u smrt, Alija Izetbegovic kao vrhovni komandant nije procesuirao niti jednog ratnog komandanta koji je svojim borcima ucinio sto i neprijatelj.

5. Katastrofu Srebrenice, Zepe i drugih zona koje su prvo razoruzane, a zatim i obezglavljene kao u slucaju slanja Nasera Orica na skolovanje dok traje ofanziva na Srebrenicu.

6. Potpunu marginalizaciju u drustvu svih ucesnika pa cak i heroja rata.

7. Izostanak podrske populacijama boraca i izbjeglica - u vidu intervencija za postivanje i primjenu imovinskih zakona, odnosno obezbjedjivanja alternativnih smjestaja za delozirane porodice.

8. Postavljanje jahaca apokalipse da vladaju nad gradjanima - npr. Bicakcic.

9. Izostanak aktivne borbe protiv korupcije i svih drugih vrsta bezakonja (da je bar krenuo od Zavoda za izgradnju Sarajevo).

10. Toliko stvari o kojima se mogu napisati citavi elaborati.

Ukoliko je Alija Izetbegovic greske pocinio iz neznanja, ili zbog neodgovarajuce procjene stanja - morao bi odgovarati iz razloga sto je, umjesto da podnese ostavku, i dalje zelio vlast.

Nije neumjestan prijedlog da Dani, uz postavljeno pitanje politicarima koji, uz casne izuzetke, nikada i nisu imali svoje misljenje kada je Izetbegovic u pitanju, anketiraju i majke Srebrenice, demobilisane borce, izbjeglice - i drugu sirotinju koja u populaciji ove zemlje cini preko 90 odsto. Oni su najkompetentniji da prokomentarisu desetogodisnje ucesce u vlasti Alije Izetbegovica.

HARIS SILAJDZIC (predsjednik Stranke za BiH): Kao historicar, znam da je za pravu i objektivnu ocjenu potrebna vremenska distanca. Jos uvijek zivimo u vrtlogu dogadjaja i prave ocjene ce se moci dati tek nakon protoka vremena. Mogu reci da je gospodin Izetbegovic donosio odluke u vremenu pozara i jedne dugogodisnje kataklizme, pa na njegovu ulogu treba gledati prije svega na taj nacin. Mogu reci da smo, bez obzira na razlike medju nama koje priznajemo i jedan i drugi, korektno saradjivali, ali i to da je predsjednik Izetbegovic odigrao jednu znacajnu i veliku ulogu.