Da li je doslo vrijeme da balkanski muzevi prekorace granicu samoproizvedenog straha i predju prag porodjajne sale?

Baby friendly hospital je titula koju nosi 16.000 porodilista sirom svijeta. Da bi porodiliste steklo to casno zvanje, mora se pridrzavati posebnih pravila propisanih od Svjetske zdravstvene organizacije. U oktobru 1998. godine i sarajevska Drzavna bolnica je preko Inicijativnog odbora za prirodnu prehranu pokrenula proceduru za sticanje zvanja Baby friendly hospital. U maju 2000. godine iz Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a Drzavnu bolnicu posjetila je Komisija koja odlucuje o dodjeljivanju titule "prijatelj beba".

Nakon sto su se uvjerili kakav tretman imaju trudnice u ovoj bolnici tokom pregleda, porodjaja i nakon njega te na koji se nacin realizira "deset koraka za uspjesno dojenje", sjediste Zdravstvene organizacije je, na osnovu nalaza specijalne komisije, odlucilo Drzavnoj bolnici u Sarajevu dodijeliti specijalnu plaketu.

"Najvazniji kriterij za sticanje ovog zvanja Baby friendly hospital je vracanje djeci nepravedno oduzetog prava na velicanstveni dar prirode - majcino mlijeko. A da bismo to postigli, moramo na sve nacine podsticati realiziranje deset koraka za uspjesno dojenje, a to znaci da prvo moramo imati poduceno zdravstveno osoblje o vjestinama potrebnim za primjenu tih pravila, zatim informirati trudnice o dobrobitima dojenja, pomoci majkama da pocnu dojiti u roku od pola sata po rodjenju djeteta, pokazivanje majkama kako se doji i kako da sacuvaju izlucivanje mlijeka cak i ako su odvojene od svoje novorodjencadi, te poticanje osnivanja grupa za podrsku dojenja i upucivanje majki na njih pri izlasku iz bolnica i sl.", kaze primarijus mr. dr. Jasna Gutic.

Da je ova bolnica zaista prijatelj beba, potvrdio je osmijeh svih majki kojima je Drzavna bolnica omogucila da nakon porodjaja budu konstantno sa svojim bebama. "Od beba se razdvajamo samo kada ih doktori pregledaju", kaze veselo jedna sredovjecna zena na izlazu iz Drzavne bolnice. "I to je fantasticno, jer je prijeratna praksa na Porodilistu bila da majke vidjaju svoje bebe samo dva puta na dan. Ovdje su i posjete dobro organizirane. Narocito za oceve jer nisu striktno odredjene pravilima."

I ne samo to. Jer Drzavna bolnica je jedna od rijetkih u FBiH koja radi porodjaje u prisustvu oceva. Tu zapadnu praksu preuzeli su jos 1997. na insistiranje stranih supruznika, ali i poneki domaci muski zahtjev, bez obzira sto sama bolnica nije imala optimalne uslove za takav poduhvat: poradjalo se u staroj zgradi, bez intimnog komfora… Danas Drzavna bolnica ima jednu prostranu porodjajnu salu sa tri kreveta koji se odvajaju paravanima. A sobe u kojima trudnice provode postporodjajno vrijeme sa bebama, za razliku od mnogih bh. porodilista u kojima su zene nakon poroda smjestene u desetokrevetnim pa cak i osamnaestokrevetnim sobama, dvokrevetne su i imaju kupatila.

Talijansko iskustvo
 Od 1997. do danas broj Bosanaca koji su tokom trudnoce svojih supruga izrazili zelju da prisustvuju porodjaju raste, ali ne onim intenzitetom kojim se ocekivalo. "U dva-tri navrata boravila sam u Sloveniji, Italiji i Budimpesti te obisla neka od porodilista. Bila sam fascinirana jer prilikom poroda nisam cula krike zena. Ne, nije se radilo o epiduralnim (bezbolnim) porodjajima, vec o porodjajima uz prisustvo muzeva. I to je dokaz da je vrlo vazno da suprug bude na porodjaju jer on svojim prisustvom i razgovorom sa zenom ublazava njenu bol koja je prati prije i poslije poroda. Prisustvo supruga zapravo stvara jedan psiholoski efekat, isto kao i ljubazno ljekarsko osoblje. Tokom poroda zeni ne trebaju namrstena ljekarska lica, jer porodilja tada zeli da joj se odgovori na sva pitanja: naprimjer, zasto je bol tako intenzivan i sl. Recimo, kada je rijec o tom psiholoskom efektu, evo jos jedan primjer: jedno talijansko porodiliste je organizirano tako da se svaka soba u kojoj lezi trudnica u casu poroda pretvara u porodjajnu salu. To je fantasticna praksa, za koju mi nemamo uvjeta. Jer, dok zena lezi u sobi, ona se navikne na taj ambijent, suprug moze sjediti pored nje koliko god to ona zeli i eliminacija bola je maksimalna", porucuje dr. Gutic.

Da bi muskarci sto bolje razumjeli zenu u periodu drugog stanja i kako bi se povecao broj zainteresiranih za prisustvovanje porodjaju, UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija su pri domovima zdravlja organizirali psihofizicke pripreme za zene i kurs podizanja nivoa znanja za muskarce s ciljem da se muskarci educiraju o tome sta sve prati zenu u trudnoci kako bi u potpunosti mogli razumjeti svoje supruge i na pravi im nacin pomoci. Informacije radi, i primarijus mr. dr. Gutic priprema jedan takav projekt educiranja muskaraca. Prema njenim rijecima, neke zemlje, npr. Italija, Madjarska i Slovenija, kao uslov prisustvovanja muzeva porodjaju postavljaju upravo pohadjanje 18 casova kursa o trudnicama. Jer, nekada je porodjaj veci sok za muskarce nego za zene. "Mislio sam da su zene predodredjene da budu zene zato sto ne mogu podnijeti bol. No, kada sam prisustvovao porodjaju, ali i bolnom periodu koji mu prethodi, shvatio sam da nije tako, jer zene to hrabro podnose. I priznajem da sam se tada zahvalio Bogu sto sam muskarac", kaze jedan novopeceni tata visok 190 cm, tezak 90 kilograma, koji vecinu svog vremena provodi u teretanama, a koji upravo zbog ovako iskrene i "hrabre" izjave zeli ostati anoniman.

Muski nivo svijesti
Da je prisustvo partnera porodjaju veoma vazno, misljenje je i doc. dr. Jadranke Dizdarevic sa Porodilista Klinickog centra u Sarajevu: "Trudnoca je specificno stanje. Zbog toga se i zove drugo stanje. Tada zena prolazi kroz mnoge faze - od euforije do depresije - jer se u njoj desavaju promjene. Zbog fizickih promjena koje se odrazavaju prije svega na njenu liniju, ten, kosu i sl., mnoge zene to dramaticno prozivljaju. Zatim, organizam koji se radja u njoj ima svoj bioritam. I sve sto se desava u njoj, ona zeli podijeliti sa suprugom. A da bi je on u potpunosti razumio kada dozivljava kontrakcije, kada se beba prvi put pokrene i sl., mora imati znanje o tome. To je cesto vrlo povrsno, tako da zene rijeci utjehe cesto dobivaju samo ovdje. I to strasno utjece na njeno emocionalno stanje. U tim trenucima bliskost partnera je neizmjerno potrebna."

No, ta bliskost ne smije biti trapava kako ne bi izazvala kontraefekat - umjesto da pomogne, odmogne: "Ako zele da suprugama maksimalno pomognu da sto lakse prebrode trudnocu, onda muzevi moraju znati sve o njoj. Sam porodjaj je stres. Zena prije poroda ima kontrakcije koje izazivaju bol. A kad imate bol, to kod zene izaziva iskonski strah da se bebi nesto ne desi. I to je zacarani krug. Mi ne mozemo sjediti sa svakom trudnicom po cijeli dan i ubjedjivati je da je ta bol kod nje u granicama normale. I tu educiran suprug moze odigrati znacajnu ulogu", kaze dr. Dizdarevic.

No, kako ih je malo educiranih, desava se da se zena zbog cestih kontrakcija, koje su normalna pojava u visokoj trudnoci, dovozi u bolnicu nekoliko puta tokom noci. Iako u bolnici uvijek dobiju informaciju da je sve u redu, situacija se i dalje dramatizira, a trudnice su svakodnevni pacijenti. I takve trudnice definitivno mogu tjesiti samo ljekari.

Otvaranje kanala kojim beba dolazi na svijet nekada traje jako dugo. To je najteza faza za zenu. Ona crpi i posljednji atom snage iz sebe. U tim trenucima kada doktori ne bdiju nad njom svaki minut neophodno je prisustvo supruga. "Ne ide svaki porod lako, i u timu doktora koji radi na porodu dobro je dosao svaki suprug koji se svakako mora spremiti za to kao i za fazu nakon poroda. Muskarci moraju imati nivo svijesti o tome sta zena prolazi nakon poroda - krvarenje, bolovi od rane - da bi je razumjeli i pruzili joj podrsku", napominje doc. dr. Jadranka Dizdarevic.

Osamnaest trudnica u sobi 
U Drzavnoj bolnici nije zavidan broj zainteresiranih muskaraca za prisustvovanje porodu, a u Klinickom centru u Sarajevu se spremaju da pocnu sa porodima uz prisustvo oceva. "Mi smo prije rata na staroj klinici imali porodjaje uz prisustvo oceva. Tada smo imali male i velike porodjajne blokove koji su omogucavali da porodjaj prate supruzi. No, sada u ovoj zgradi mi nemamo uslova za to: posjedujemo samo dvije porodjajne sobe, od kojih u jednoj imaju dva kreveta, a u drugoj tri", kaze dr. Dizdarevic.

Da bi ponovno uspostavili porodjajnu sobu u kojoj mogu biti i muskarci, Porodilistu fali oprema. Za nabavku kreveta i pratece opreme za porodjaj potrebno je dobiti 100.000 DM. Za tu donaciju konkurisali su kod EU. A da bi Porodjajno Klinickog centra izgledalo barem pristojno, potrebno je mnogo vise. A pristojno podrazumijeva farbanje eksterijera i enterijera zgrade, nabavku novih posteljina, opremanje kupatila, pregradjivanje soba… Porodiliste sada izgleda strasno - u sobama lezi po 18 trudnica, postoji samo jedno kupatilo, u kojem zahrdjala kada stoji na ciglama, a voda se koristi iz velikog bureta…

Iako je sve sterilno cisto pri samom ulazu u porodjajnu salu, operacionu salu, trudnicke sobe, osjecate se klaustrofobicno zbog malog prostora, starih posteljina, zahrdjalih kreveta. Porodiliste ima u planu da osvjezi ovaj ambijent, no za taj poduhvat zasada nema para.

Bezbolan porod, dakle, moze biti bezbolan ne samo ako zena primi injekciju. On moze biti bezbolan ako pored doktorske brige i razumijevanja, zena ima i suprugovo razumijevanje i interes za prisustvovanje porodjaju. I ne mora to biti svedski ambijent, u kojem stoji metarska vaza sa cvijecem i svira lagana muzika. Dovoljno je dobar ambijent Drzavne bolnice da se bol maksimalno ublazi. A muskarci u tome mogu biti od velike koristi. Tako tvrde sve majke kojima su u toku trudnoce asistirali muzevi. U pravom smislu te rijeci. A sta je pravi smisao, odgovor nude u domovima zdravlja. Na specijalnim kursevima, koji puno znace, o cemu svjedoci i porodilja s pocetka ove price: "Nekome se sve to moze ciniti nevaznim, ali u trenucima prije i poslije porodjaja je jako bitno. Narocito neposredno prije i tokom porodjaja. Jer tada je zena osjetljiva, prozivljava razlicita emocionalna stanja i stresove. I muskarci to moraju prvo razumjeti, da bi na pravi nacin pomogli da zena sve to lakse prebrodi."