U redu, svako politicki pismen zna da se iza, evo nek bude, medvjedica dobrog srca krije Zivko Radisic. Ali, gdje je clan drzavnog Predsjednistva koji sve prihvata i nista ne potpisuje "iskopao" taj nevjerovatni arheoloski nalaz koji se zove Spasoje, koji se zove Tusevljak i koji, nepogresivo vidim, jos uvijek, premazan formalinom, stoji za skupstinskom govornicom cekajuci da ga neko ponese u muzej potrosenih figura, gdje nesumnjivo pripada. Ali, nikome nije do nosanja, pa Spasoje kao prava, dobra Aristotelova politicka zivotinja, medvjedic, kazali smo vec, pretvara Donji dom bosanskog parlamenta u "zivotinjsku farmu" ciji stanovnici pristaju da ih prvi covjek konfederalne vlade, uz pomoc mracnih epigona, tretira kao stoku.

Medjutim, Tusevljak je problem samo ogolio do kraja. On je svojom klaunovskom predstavom bosanskohercegovackoj publici isuvise jasno pokazao:

a) Drzavni parlament Bosne i Hercegovine je vrhunski oblik zakonodavne

sprdnje koji uopce nema smisla jer nije sposoban donositi zakone;

b) buduci da zakonodavna sprdnja nije sposobna donositi zakon i da se u

njeno ime umjesto parlamentaraca stide odgovorni gradjani, zakono-

davnu sprdnju, ovakvu kakva je, treba sprziti protektorskim plamenom.

Da zaista ima smisla uvesti protektorat, potvrdjuje, paradoksalno, i ono sto se nije desilo u drzavnom parlamentu. Da se moglo pristupiti glasanju o putnim ispravama i da je rezultat glasanja bio protiv jedinstvenog pasosa, Visoki predstavnik sljedeceg dana nametnuo bi svoj Zakon i prekinuo mucno mrcvarenje na "zivotinjskoj farmi".

Naravno, do opcih izbora u novembru ostalo je tek nesto vise od dva mjeseca. Ali, cak i da se desi cudo, pa da jedanaestog dana mjeseca studenog gradjani svoj glas daju multietnickim strankama, one, zbog ustavne kompozicije drzave i unutrasnjih otpora u njima samima, ne mogu opravdati smisao i potrebu drzavnog parlamenta. Tek suvislom intervencijom internacionalne zajednice u ustavne gabarite bosanske drzave, najvisa zakonodavna vlast zadobija onaj znacaj i onu odgovornost koju iste parlamentarna demokracija. Nema razloga da se to ne uradi. Pa, zaboga, nece izbiti rat, ako je vec njegova mogucnost uzrok odbijanja medjunarodne zajednice da zbiljski intervenira u nemogucu politicku geografiju Bosne i Hercegovine.

Ako je, dakle, rat iskljucen kao opcija bliske buducnosti (a jeste), nema razloga da se odlaze izgradnja dobre drzave Bosne i Hercegovine. U njoj medvjedic dobrog srca spava u djecijim snovima, a ne za parlamentarnom govornicom uveseljavajuci poslanike koji se smiju smijesnom "prvom ministru".

Dok drzava propada.

Nerzuk CURAK