Cetiri godine nakon sto je Kanton Sarajevo "pojeo" Grad Sarajevo, oduzevsi mu i vlast i propise i imovinu, doslo je vrijeme vracanja "svih na svoje". Ako se Sarajevo ovaj put uspije "vratiti svojoj kuci", mozda ce i sadasnjih 2.579 cinovnika i funkcionera, koji se finansiraju direktno iz dzepa gradjana, konacno moci njegovom stanovnistvu ponuditi i nesto vise od floskule "nisam nadlezan"

Potom je, sto zbog nesnalazenja u moru poslova preuzetih od Grada, sto zbog zelje da uposli sto vise svoje rodbine i prijatelja, poratna kantonalna vlast toliko umnozila svoju administraciju da je ona do danas narasla na nevjerovatnih 2.579 cinovnika i funkcionera ! I mozda bi im se toliki broj mogao i oprostiti kada bi ta "mehanizirana brigada" bila u stanju da bez problema rijesi bar jedan problem nekog gradjanina.

Reduciranje grada
Doduse, maja 1997. godine Grad Sarajevo je uskrsnuo tako sto je Amandmanom XXVI na Ustav Federacije BiH "osnovan" kao jedinica lokalne samouprave. Ali, to fakticki nije znacilo nista. Prvo, u Grad su usle samo cetiri opcine (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad) od predratnih deset, cime se naprosto nijedna nadleznost Kantona nije mogla prenijeti na Grad. Jer, uzmemo li samo kao primjer "gradski saobracaj", bit ce nam jasno da Grad tu nadleznost nije mogao sebi priskrbiti jer tramvaj ide od Bascarsije do Ilidze, a Ilidza vec nije gradska opcina! Isto je i sa trolejbuskim saobracajem, cija najduza linija vodi do Vogosce. Dakle, opet do opcine u kojoj Grad nema svojih nadleznosti. Grad se nije mogao brinuti ni o snabdijevanju vodom jer je njegovo glavno skladiste vode opet u opcini Ilidza, pa cak nije mogao preuzeti ni brigu o grobljima, jer se najvece od njih, "Gradsko groblje Vlakovo", nalazi u opcini Ilidza…

Ovakvih primjera je napretek, no samo reduciranje Grada na samo cetiri opcine mozda i ne bi predstavljalo toliki problem da je tadasnje gradsko rukovodstvo radilo bar onoliko vremena koliko je provelo slikajuci se i seireci na protokolarnim prijemima.

I kako nije postojala volja da se Grad kao lokalna samouprava ponovo uspostavi i Kanton oslobodi uloge komunalnog preduzeca, ovaj drugi je toliko prosirio svoju djelatnost da je cak i Zavod za izgradnju grada pretvorio u Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo, da je istovremeno i vodio politiku i prao ulice, i donosio zakone i naplacivao parking-prostor…

Proizvod takve politike jeste konstantni haos u skoro svim komunalnim segmentima, a za njega se redovno "brine" 15 kantonalnih ministarstava i preko stotinu opcinskih sluzbi.

I uprkos tome sto manje od 400.000 stanovnika ovog kantona opsluzuje vise od dvije i po hiljade cinovnika, skoro da nema gradjanina koji je bar rodni list dobio iz prve i da mu nije receno da je dosao na pogresan salter, u pogresnu opcinu, da se obratio pogresnom organu… Kako je sa ljudima, tako je i sa stvarima. Ni ulicna sijalica ne moze da zasvijetli dok se ne skonta koje je ministarstvo, koja sluzba i koji je cinovnik nadlezan da je kupi, ko je nadlezan da odobri novac, ko da je uvrne, koji da ukljuci….

Zbog svega ovoga, premijer Belkic, crven u licu od umora i ljutnje, kaze: "Ovo je uzas i ovako vise ne moze. Ja sam umoran, a vjerujem da su gradjani koji sve ovo trpe jos umorniji. Bio bih najsretniji kada bi se ovdje vec jednom gradjanima, umjesto usluge, prestala nuditi floskula znisam odgovoran'. Ovdje se preklapaju poslovi na nivou kantona, opcina i grada. Neshvatljivo je, ali, nazalost, istinito, da imamo jedno stanovnistvo, jedan prostor, jednu materijalnu bazu, a stravicno puno cinovnika i, sto je najgore, oni nisu u stanju da tom stanovnistvu, koje ga i hrani, udovolji."

Cinovnici bez osjecaja odgovornosti
Prema rijecima premijera Belkica, Kanton bi se, ukoliko bi se azurno radilo, mogao osloboditi "izvrsne vlasti" u roku od tri mjeseca. Ali, prije nego se urade normativna razgranicenja djelatnosti izmedju Grada i Kantona, tj. zakonom utvrdi ko je nadlezan za koji posao, premijer trazi da se shvati jedna stvar, a to je da i cinovnici i funkcioneri moraju biti odgovorni za svoj rad. On kaze: "Sustina problema u haosu u kojem se nasao Kanton Sarajevo je u tome sto prvo ne znamo u kojem sistemu zivimo. Analogno tome, ne znamo koje zakone treba da primjenjujemo. I danas neke sluzbe jos uvijek rade po starim, socijalistickim zakonima i propisima. Tek kada to sredimo, trebamo utvrditi ko sta treba da radi i kojim parama. Moramo vidjeti koliko imamo para pa onda napraviti plan. I kada odlucimo sta ce ko da radi, treba da se zna da nema vise otvaranja novih sluzbi, novih radnih mjesta. Ima da se ova postojeca, koja su sad u Kantonu, ukinu i prenesu na Grad i opcine. I tu je kraj."

Mada u Ustavu Federacije BiH stoji da kanton gradu, odnosno opcinama moze povjeriti neke nadleznosti, to se za vise od tri godine nije desilo. Izuzetak je tek jedan slucaj: za vrijeme dok je jos bio kantonalni ministar za izbjeglice i socijalnu zastitu, Beriz Belkic je na opcine prenio "djeciju zastitu".

U sustini, vlast u kantonu (bilo kom) trebala bi i funkcionirati tako sto bi se na nivou kantona sprovodila politika, tj. donosili zakoni, propisi, projekti i planovi, a izvrsavali se na nivou opcina i gradske uprave. Primjerice, na nivou kantona trebala bi se provoditi socijalna politika, a na nivou opcina i grada socijalna zastita, na nivou kantona provodila bi se obrazovna politika, a na nivou opcina i grada vrsilo obrazovanje.

"Ministrima niko nije branio da prenesu neke ovlasti na opcine i ja ne znam zasto oni to nisu uradili - da li zbog lijenosti, zbog politike ili zelje da Kanton zadrzi monopol, ali znam da bi nam danas svima bilo puno lakse da jesu", kaze premijer Belkic. I sadasnji dogradonacelnik Sarajeva Gavrilo Grahovac slaze se s premijerom. Naime, on smatra da je Kanton, odnosno njegov prijasnji guverner Mustafa Mujezinovic, opstruirao rad lokalne samouprave tako sto nije nista radio na utvrdjivanju i prenosenju pojedinih djelatnosti sa Kantona na Grad i opcine.

Doduse, prosle godine su kantonalna ministarstva dobila nalog da naprave Plan normativnog razgranicenja nadleznosti izmedju kantona, opcina i grada, ali na tome skoro da nista nije uradjeno sve dok premijer Belkic, uz zdusnu podrsku Mirsada Kebe, novog guvernera Kantona Sarajevo, nije ponovo krenuo u akciju.

Puhanje u premijerova krila
A posto je dobio guvernera kojeg konacno ne interesuje samo fotelja i ne radi "u ime naroda" samo do izbora, te nakon sto je novi tim gradonacelnika Sarajeva eksplicitno dao do znanja da ne zeli grad samo kao metaforu vec i kao cinjenicu, premijer Belkic je predzadnjeg dana augusta ove godine odrzao sastanak sa predstavnicima Grada Sarajeva na kojem su po prvi put nakon cetiri godine (koliko Kanton ima i ulogu grada) razgovaralo o vracanju nadleznosti Gradu. I, moglo bi se reci, bio je to sastanak sa kojeg je Sarajevo sigurnim korakom krenulo svojoj kuci.

"Odnos prema lokalnoj samoupravi konacno se promijenio i to od kada su na celu Kantona Beriz Belkic i Mirsad Kebo. Belkic je i prije htio promjene, ali nije imao podrsku tadasnjeg guvernera, a znamo da guverner ima velike ovlasti. Sada Belkicu guverner puse u krila i mi se nadamo da cemo ponovo imati grad", kaze dogradonacelnik Grahovac.

Ni on, kao ni Mirjana Stanic, pomocnik gradonacelnika za urbano planiranje, ne kriju svoje zadovoljstvo zbog toga sto je konacno formirana ekspertna radna grupa za utvrdjivanje poslova iz nadleznosti Grada i koja je obecala do kraja ove, odnosno pocetka nove "budzetske" godine, zavrsiti taj posao.

"Postoji potpuna suglasnost oko toga kako Kantonalna vlada i guverner Kantona vide pitanje grada u buducnosti. To me raduje. Bitno je da smo saglasni da zajednicki radimo na tome da se Gradu vrate nadleznosti koje mu pripadaju po Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi i Ustavu Federacije BiH. Konacno i mi mozemo da odahnemo, jer ne zelimo samo protokolarne aktivnosti. Hocemo da Gradu vratimo lokalnu samoupravu, kakvu je uvijek imao i kakvu imaju svi normalni gradovi na svijetu", kaze Gavrilo Grahovac. On napominje da ce Grad traziti i donosenje zakona o glavnom gradu, kojim bi se precizirali svi uvjeti koji su neophodni da Sarajevo bude glavni grad svih gradjana BiH. Osim toga, sa Kantonom je dogovoreno da se izmijeni zakon o pripadnosti javnih prihoda na osnovu kojeg bi se stvorili izvorni prihodi u budzetu gradskih organa i koji bi znatno mogli rasteretiti kantonalni budzet, iz kojeg se inace finansiraju i svi opcinski organi i Gradska uprava.

Danasnji tim Grada Sarajeva, odnosno Gradske uprave, broji samo 19 clanova, mada je planirano da ih bude 94. Mirjana Stanic veli da ce oni, paralelno sa utvrdjivanjem i prenosenjem djelatnosti, povecavati broj zaposlenih. Ustvari, prema zamisli Beriza Belkica, Grad bi trebao preuzeti jedan broj zaposlenih iz Kantona, i vjerovatno se vratiti u zgradu u kojoj je nekad i bila Gradska uprava, a danas je smjesten Kanton.

Pocetak i kraj nadleznosti
Naravno, sadasnja Gradska uprava zalagat ce se i za ukljucivanje opcina Ilidza i Vogosca u Grad. Kada bi se to ucinilo, konacno bi se izbjegle tragikomicne nesuglasice oko pocetka i kraja nadleznosti. Premijer Belkic veli da je on apsolutno za to da ove opcine postanu sastavni dio Grada: "Ja sam sklon razmisljanju da Ilidza i Vogosca i ekonomski i geografski cine jednu cjelinu. Njih svakako treba ukljuciti u Grad." Medjutim, ni Kanton Sarajevo, a ni gradski organi ne mogu sami donijeti odluku o tome hoce li ove dvije opcine biti prikljucene Gradu, vec to mora uraditi medjunarodna zajednica, posto je Protokolom o ustroju Sarajeva definirano da ga cine cetiri opcine.

Za sada je utvrdjeno da se na lokalne organe (opcinske) trebaju prebaciti poslovi socijalne i djecije zastite, zastita civilnih zrtava rata i urbanisticki planovi, kao i odredjen broj poslova iz oblasti komunalnih djelatnosti.

Ukoliko Belkicu, Kebi i novom timu Gradske uprave uspije ovaj veliki posao, od toga bi najvecu i direktnu korist trebali imati sami gradjani. Na terenu, to bi otprilike izgledalo ovako: opcine bi jacale svoju funkciju i jedan dio poslova prebacivale na mjesne zajednice, pa bi gradjani, npr. rodni list, uvjerenje o drzavljanstvu, licnu kartu i sl. mogli izvaditi i u mjesnoj zajednici. I ostali komunalni poslovi presli bi u nadleznost opcina, odnosno Grada, tako da bi se kantonalni oci konacno mogli posvetiti suptilnijim poslovima nego sto su postavljanje horizontalne i vertikalne rasvjete i odvozenje smeca.

Naravno, sve ovo moze uspjeti samo ako se igra fer, odnosno po formuli premijera Belkica, a ona glasi: utvrdjivanje odgovornosti plus utvrdjivanje nadleznosti plus utvrdjivanje kolicine novca kojom se raspolaze plus ukidanje administracije tamo gdje ona vise nije potrebna.