Da li je ostavka Samira Avdica na mjesto direktora kosarkaske reprezentacije BiH samo vrh ledenog brijega ili logicna posljedica stanja u Kosarkaskom savezu BiH? Moze li se desiti da najuspjesnija reprezentativna vrsta BiH zavrsi kvalifikacije za EP 2001. prije njihovog stvarnog kraja? Sta kaze Djelilovic, a sta Avdic i Hadzic? Je li konacno vrijeme za promjene u Kosarkaskom savezu BiH?

- Nemamo o Cemu razgovarati, to je privatan gest.

- Zasto?

- Ne mozemo ovako razgovarati, bilo bi bolje da se nadjemo negdje.

- Hocete li da se nadjemo odmah, sada?

- Nazovi me predvecer, nemam sada vremena.

Nekoliko sati kasnije, slican odgovor: "Nemam vremena veceras, nazovite me sutra." Sutradan, rano ujutro, u telefonskoj slusalici cuje se krcanje mobitela i isprekidani glas: "Dodjite odmah kod mene. Sto prije dodjete, duze cemo razgovarati."

Mala, neugledna kancelarija Kosarkaskog saveza, bolje nego bilo sta drugo govori o stanju u bosanskohercegovackoj kosarci. Mali, siromasno namjesteni uredi, odvojeni drvenim plocama jedan od drugog, i sivi ormari, izazivaju osjecaj tjeskobe. Tisina, usiljena i neprirodna, podvlaci osjecaj da nesto nije u redu ovih dana. Nakon nedavne ostavke Samira Avdica na mjesto direktora kosarkaske reprezentacije BiH, postalo je ocigledno da vec duze vrijeme nesto nije bilo u redu u KS-u. Generalni tajnik Husein Djelilovic, sjedeci za stolom zatrpanim bez reda poredanim papirima i pepeljarom punom cikova, ne bi se slozio s tim. "Stanje u Kosarkaskom savezu treba gledati u kontekstu stanja u cijelom drustvu. Kao da je u nekom drugom savezu bolje", kaze on.

Ostavka koja je izazvala prepucavanje u stampi i medjusobne optuzbe izmedju Djelilovica i dojucerasnjeg kapitena najbolje bosanske kosarkaske vrste je posljedica, a ne uzrok takvog stanja. Kao sto su i planirani, ali neodigrani turniri samo povod. Uzroci se kriju dublje.

Tri turnira
U decembru prosle godine, kratko nakon sto je zbog povrede morao prekinuti uspjesnu karijeru, Avdic je prihvatio mjesto vrsioca duznosti direktora reprezentacije BiH. Sa zavrsetkom prvog kruga kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Turskoj 2001, strucni stab reprezentacije je napravio i plan ljetnih priprema. Planirano je ucesce na turnirima u Solunu i Teheranu, zatim odlazak mlade reprezentacije na turnir u Parizu, odrzan u maju ove godine. Samo je posljednje i ostvareno: mladici iz vrste do 22 godine su na tom turniru osvojili drugo mjesto, izgubivsi u finalu od selekcije Francuske, koja je kasnije postala i prvak Evrope. "Meni bi bilo puno lakse da smo taj program sproveli, jer smo na turnir u Solunu trebali povesti najbolju selekciju, a u Teheran mladje igrace, koji rjedje imaju priliku igrati", kaze selektor Sabit Hadzic. Kako stvari stoje, pripreme za predstojecu kvalifikacijsku rundu ce biti svedene na nekoliko dana pred svaku od utakmica, vjerovatno u okrnjenom sastavu, bez najboljih igraca.

Bio je to vrhunac koji je Avdica ponukao na ostavku. "Vidio sam da ne mogu posao raditi onako kako sam htio, osjetio sam se odgovornim zbog toga i podnio ostavku", rekao je on u razgovoru za Dane. "Ne moze on voditi agenciju za menadzerisanje i biti direktor reprezentacije", kaze Djelilovic i navodi "da je Savez i ranije imao problema s menadzerima na mjestu direktora". Ali, sta se zbilja dogodilo? Ucesce reprezentacije na turniru u Solunu potvrdjeno je jos petog maja, ali je moralo biti otkazano "jer nije bilo para". "Avdic je imao tri mjeseca i nije uspio naci 30.000 maraka", kazao je Danima zvanicnik Saveza koji je zelio ostati anoniman. Medjutim, ni to nije onako kao sto izgleda. KS BiH jeste dobio poziv za taj turnir, ali reprezentacija ipak nije prosla potonju selekciju koju vrsi grcka kosarkaska federacija.

"Mi smo 22. jula poslali pozive igracima, ali smo onda shvatili da necemo imati novaca da ih posaljemo na turnir u Teheranu", rekao je Avdic. S druge strane, jedan od sugovornika Dana kaze kako je "iranska ambasada bila spremna platiti polovinu troskova, ali rukovodstvo reprezentacije nije bilo zainteresirano da ide u Iran". Ove je navode opovrgnuo i selektor Hadzic, rekavsi da bi on "bio najsretniji da smo otisli na taj turnir". "Mi smo nasli osam hiljada maraka, ali to bi moglo pokriti samo let, ali ne i troskove", kaze direktor u ostavci. Kada je o pariskom turniru rijec, Avdic ce rezignirano reci da uopce nije bio obavijesten, ne zeleci se braniti od optuzbi nekih od celnih ljudi Saveza.

Ko ce dati pare?
"Ja sam najbolji svjedok koliko se Avdic trudio i nekoliko puta sam razgovarao s njim i pokusao ga nagovoriti da promijeni svoju odluku, ali nisam uspio", kaze Hadzic. Njegovo povlacenje iz reprezentacije nije kraj price, nego uvod u novu, ciji kraj se niko ne usudjuje predvidjeti. Pred reprezentacijom su nove kvalifikacijske utakmice koje bi mogle doci u pitanje zbog nedostatka novca. Ili nezainteresiranosti ovdasnje javnosti. Djelilovic i u primislima odbacuje takvu mogucnost: "Nema govora da se to dogodi. Naci cemo pare, sakupit cemo ih nekako, svako ce dati pare za to!" Nije li problem bas to? Svaki put kada reprezentacija igra, kada je potrebno jos jednom odbraniti uzdrmani "nacionalni ponos", naci ce se dovoljno direktora, guvernera, poslovnih ljudi na jednom mjestu, i sakupit ce se pare. Ili je i Savez pao u nemilost sa Ejupom Ganicem; jesu li kosarkasima zato zatvorene hazne? Svaka utakmica predstavlja novi izazov. "Za svaku utakmicu smo morali praviti zakcije' prikupljanja novaca", veli Avdic, "traziti, da upotrijebim taj termin, pomoc." "Ono sto zaradimo od reklama i karata za jednu utakmicu ovdje, koristimo da platimo dvije ili tri utakmice u gostima", kaze Hadzic.

Ostatak vremena i Savez i reprezentacija provode uglavnom na margini, potpuno zanemareni, prepusteni sami sebi. Uporedimo li to sa hrvatskom kosarkaskom reprezentacijom, koja je za ljetne pripreme dobila milion maraka, onda je jasno koliko se zaista moze ocekivati od bosanskih kosarkasa. Koliko god Djelilovic bio siguran da ce i ovaj put sakupiti novac za reprezentativne nastupe, toliko je ta vrsta improvizacije, a o tome je rijec, kontraproduktivna. Prije svega zato sto u zivotu odrzava iluziju da je bosanska kosarka onoliko bogata koliko je i uspjesna, sto ocito nije slucaj. A sve dok postoji taj dojam, kosarka nece dobiti institucionalnu podrsku, bilo da se radi o drzavnoj, federalnoj ili, na koncu, kantonalnoj potpori.

"Treba usvojiti Zakon o sportu i onda odrediti koji to sportovi imaju prioritet, koji su to sportovi najuspjesniji i u koji uloziti najvise para", uglas ponavljaju svi nasi sugovornici. To bi se moglo dogoditi tek po ustroju zajednickog kosarkaskog saveza. Prema nasim izvorima, potpisivanje sporazuma o njegovom formiranju se sprema za narednu sedmicu, tacnije naredni ponedjeljak. "Mi vec sada gubimo 250.000 maraka, jer nismo krenuli u zajednicku ligu", tvrdi Djelilovic. Do kraja ove godine ce, po njegovim rijecima, biti sazvana i konstituirajuca konferencija Saveza, usvojen statut i formirano novo predsjednistvo. Odgovarajuci na pitanje da li ce obavljati neku funkciju u tom, novom savezu, rekao je: "Mene ne zanima mjesto u Kosarkaskom savezu, ja samo zelim da taj posao dovedem do kraja." Zasto ranije nije doslo do promjena u KS-u BiH? "Nema smisla birati novog predsjednika ili novog generalnog sekretara ako ce se za tri mjeseca praviti potpuno novi savez." Da li ce ovdasnja kosarka uci u jednu novu eru ovog ili sljedeceg ponedjeljka manje je bitno od toga da bi to mogao biti prvi sport koji se izvukao iz djavoljeg kola sporta i politike, tako svojstvenog zemljama u tranziciji. Tada nece biti potrebe da se selektor ili generalni tajnik najavljuju predsjedniku Saveza, da sami krece uredske prostorije ili moljakaju "sefa" da iskoristi svoj politicki utjecaj ne bi li se napabircilo nesto novca za reprezentaciju. Onu s kojom ce se predsjednik poslije pobjede slikati.