Spasoje Tusevljak i Milorad Dodik su zdruzenim snagama uspjeli sverc i nezakonitost dici na nivo zakona: u BiH svakodnevno ulaze vozila iz SR Jugoslavije koja nemaju zeleni karton, a gradjani BiH nemaju nikakvu garanciju da ce im biti isplacena i jedna marka nadoknade ukoliko im vozila sa naljepnicom "YU" pricine bilo kakvu stetu. Za to vrijeme, Biro osiguranja BiH, jedina legitimna i medjunarodno priznata organizacija u cijoj nadleznosti je sistem zelene karte, bori se sa falsifikatima, zelenim kartama sa natpisom "BiH" za vozila sa jugoslavenskim tablicama, i cinjenicom da se u posao osiguranja uvukla politika. Zbog para, naravno...

"Vozaci, oprez!" Ovo tradicionalno upozorenje vlasnicima automobila u BiH od 22. augusta ima sasvim novo znacenje i novi nastavak: "Tusevljak na putu!" Naime, niko bh. vozacima ne garantira da ce eventualna steta koju na njihovom vozilu pricini automobil registrovan u SR Jugoslaviji biti ikada naplacena. Prakticno, sistem auto-osiguranja u BiH ovih dana dozivljava kolaps jer vozila sa one strane Drine ne podlijezu nikakvim zakonima osiguranja. A sto je najgore od svega, garanciju vozacima iz SRJ da mogu nesmetano i bez ikakvih novcanih posljedica praviti stete po cestama u BiH dali su prvi covjek bosanske vlade i njegovi politicki mentori iz Republike Srpske!

Jugoslavenska osveta
Afera "zelena karta" vuce svoje korijene unazad nekoliko godina, jos od prijema Biroa osiguranja (ili Biroa zelene karte) BiH u medjunarodni Savjet biroa sa sjedistem u Londonu, ali je svoju kulminaciju dozivjela onog momenta kada je nedavno formirana Drzavna granicna sluzba pocela da se bavi svojim poslom i da provodi propise o zelenoj karti na nekoliko granicnih prijelaza. Kao sto je poznato, kada su jedinice DGS-a preuzele granicne prijelaze u opcinama Bihac, Zvornik i Capljina, pocela je i primjena entitetskih zakona o osiguranju imovine i lica, odnosno pocela je naplata tzv. obaveznog granicnog osiguranja od 25 KM za ona vozila koja ulaze u BiH bez tzv. zelenog kartona. S obzirom da je Savjet biroa iskljucio SR Jugoslaviju iz svog clanstva 1. januara 2000, automobili iz SRJ, posto nisu u sistemu zelene karte, moraju prilikom ulaska na teritorij svih evropskih drzava zakljuciti policu granicnog osiguranja kako bi se zastitile zrtve saobracajnih udesa koje ta vozila pocine. Medjutim, kako entitetske policije, posebno ona iz RS-a, nisu primjenjivale zakone entiteta, to je potez DGS-a prema automobilima iz SRJ zaista izgledao bizarno.

Jer, niko nije ocekivao da ce se celnici DGS-a, pogotovo direktor ove sluzbe Slavisa Vukovic, "praviti pametni" i provoditi zakone. Nakon sto je SRJ uvela kontramjeru u vidu ogromnih 150 DM granicnog osiguranja za vozila iz BiH, a kompletna politicka scena u RS-u predvodjena Miloradom Dodikom pozvala na Vukovicev linc, na scenu je, glavom i bradom, stupio i predsjedavajuci Vijeca ministara i izvalio maestralnu glupost kojoj je jedini cilj bio da unese sto vecu zabunu i prikrije stvarne razloge guzve koja je izbila oko placanja zelenog kartona. "Odluka Drzavne granicne sluzbe o uvodjenju dodatne takse za vozila iz SRJ koja ulaze u BiH nelegalan je cin." Ova slavna Tusevljakova recenica krunski je dokaz kako beskrupulozno izrecena laz moze imati svog efekta, makar privremeno. Jer, prije svega, DGS nije donio nikakvu odluku, nego samo provodio zakone. Zatim, ne radi se ni o kakvoj "dodatnoj taksi", nego o granicnom osiguranju kojim se vozaci u BiH stite od vozila iz SR Jugoslavije koja nisu u sistemu zelene karte. I konacno, ne radi se o nelegalnom cinu, nego je upravo sprecavanje naplate granicnog osiguranja na 15 drumskih granicnih prijelaza prema SRJ koje kontrolira MUP RS potpuno nelegalno.

Pitanje zelenog kartona, zahvaljujuci Tusevljakovoj intervenciji, vraceno je u politicku arenu i prebaceno na rjesavanje Vijecu ministara iako drzavna vlada do sada nije imala ama bas nikakve veze sa pitanjem granicnog osiguranja i polozajem Biroa osiguranja BiH. "Uloga drzave kod Biroa ne postoji. Biro je udruzenje drustava za osiguranje koje se bavi osiguranjem auto-odgovornosti. Vijece ministara ne moze narediti da se ne primjenjuje entitetski zakon, a oba entitetska zakona o osiguranju kazu da vozilo koje nema valjanu ispravu - zeleni karton - mora platiti granicno osiguranje", kaze anonimni ekspert iz jednog bh. osiguravajuceg drustva.

Uzbuna na granici
Zato stvarne razloge upetljavanja nekompetentnog Tusevljaka i snaznog protivljenja Dodikove vlade naplati granicnog osiguranja treba potraziti prije svega u svercerskoj prirodi vlasti RS-a. Dok SRJ nije uvela kontramjere i pocela naplacivati 150 maraka granicnog osiguranja svim vozilima (a ne samo onima iz Federacije), znalo se da je jedan od nacina na koji Dodik kupuje socijalni mir u RS-u i snabdijevanje gradjana manjeg bh. entiteta svim zivotnim namirnicama u Srbiji po bagatelnim cijenama. Dodatnih 150 maraka ovu kombinaciju cini nemogucom. Granica na Drini je bila dio rezima u kojem je BiH godisnje, po priznanju celnika DGS-a, gubila oko milijardu maraka, i sama pojava institucije kakva je DGS bila je dovoljan alarm svima koji su "dio tala" da iz svih oruzja udare po bh. granicarima. I sam direktor DGS-a Vukovic priznao je kako iza svih napada na ovu instituciju lezi neuspjesan Dodikov pokusaj da na celno mjesto granicne sluzbe BiH dovede svog covjeka.

Pored toga, osiguravajuca drustva, cije sjediste je u RS-u, ukljucena su u biznis izdavanja zelenih kartona za automobile iz SR Jugoslavije!? Uhodani sistem izgleda, otprilike, ovako: vozilo, recimo, dodje iz Cacka, onda mu neko drustvo iz RS-a izda zeleni karton i pod firmom "BiH" automobil ide preko granice sa cacanskom registracijom!? Biro osiguranja BiH ima u svojoj evidenciji 1.555 registriranih zelenih karti izdatih bespravno i neovlasteno za vozila sa stranom registracijskom tablicom. Za sve stete koje ova vozila nacine, garantuje Biro osiguranja BiH. Biro garantuje cak i za falsifikovane zelene kartone (ova institucija posjeduje podatke o sedam falsifikovanih zelenih kartona, a u dva slucaja cak su i podneseni odstetni zahtjevi) jer mora imati punu kontrolu nad izdavanjem zelenih kartona i radom clanica - osiguravajucih drustava. Takva pozicija Biroa osiguranja posljedica je cinjenice da medjunarodni Savjet biroa ima veoma stroge kriterije i, primjera radi, to sto osiguravajuca drustva iz RS-a izdaju zelene kartone vozilima iz Jugoslavije moze imati direktne posljedice po clanstvo BiH u Savjetu biroa zelene karte.

Biro osiguranja BiH, kao nevladina organizacija, registrovan je 1994. godine, a njegovi osnivaci su bili "Sarajevo osiguranje", "Bosna osiguranje" i "Napredak osiguranje". S obzirom da je BiH clanica OUN-a, da je u BiH bilo na snazi obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti i da je Vlada RBiH dala garanciju da nece stavljati zapreke prijenosu novca potrebnog za placanje steta nastalih u drugim zemljama, Biro osiguranja je stekao uvjete da u junu 1997. godine bude primljen u clanstvo medjunarodnog Savjeta biroa. Uz to, Biro je morao da ispuni dodatna dva uvjeta. Prije svega, da zakljuci ugovor o reosiguranju u ime svojih clanica - drustava za osiguranje. Pored toga, Biro BiH, odnosno njegove clanice, da bi dobio pravo na izdavanje vlastite zelene karte, morao je platiti 5.071.664 DM po osnovu duga prema drugim nacionalnim biroima, a placeno je i 322.000 maraka Svicarskom birou, koji je trazio da se plate stete za vozila sa registarskom tablicom SR Jugoslavije, iako je Savjet biroa predvidio da svaka drzava nastala iz bivse Jugoslavije placa stete za svoja vozila.

Za Sarajevo preko Beograda
Medjutim, pravo na izdavanje zelene karte Biro BiH je dobio tek od jula 1998. godine, kada su potpisani ugovori sa biroima drugih drzava o medjusobnom priznanju zelenih karti. Placanja svih dugova da bi se dobilo to pravo, isla su na teret osiguravajucih drustava iz Federacije, jer su ona iz Republike Srpske postala clanice Biroa BiH tek od 18. juna 1999. godine. Da apsurd bude veci, do tada je vecina osiguravajucih drustava sa podrucja RS-a, od ukupno 26 clanica Biroa sa cijele teritorije drzave, svoje osiguranje radila preko Udruzenja osiguravajucih organizacija Jugoslavije!? Nije zato ni cudo da i nakon prijema u Biro osiguranja BiH, a prema tvrdnjama predsjednika Upravnog odbora Biroa osiguranja Mirsada Pujagica i direktorice Biroa Ljerke Barisic (iznesenim u martu ove godine, u pismu generalnom sekretaru Savjeta biroa Michaelu J. Nicholsonu), "izuzev placanja pripadajuceg dijela steta, osiguravajuca drustva iz RS-a ne postuju niti jednu drugu odluku kao ni odredbe Statuta Biroa osiguranja BiH, tako da je rad Biroa gotovo paraliziran". U tom pismu Pujagic i Barisiceva naglasavaju nemogucnost donosenja novog statuta Biroa osiguranja BiH bez donosenja zakona o osiguranju na razini drzave. Koliko je ovaj stav ispravan pokazuje i aktuelna situacija u kojoj je Biro osiguranja, vjerovatno zbog razlika u gledanjima izmedju drustava sa podrucja Federacije i onih iz RS-a, potpuno gurnut u stranu u odlucivanju o primjeni rezima granicnog osiguranja za vozila iz SR Jugoslavije.

Kako Biro BiH ima iskljucivo pravo i obavezu izdavanja zelenih kartona, obradjivanja odstetnih zahtjeva i isplate odstetnih zahtjeva nastalih iz saobracajne nezgode, jasno je da je ova organizacija, na neki nacin, otvorila mogucnost vozacima iz BiH da putuju po cijelom svijetu bez placanja ogromnih iznosa granicnih osiguranja. Svugdje, osim u SR Jugoslaviju. I Irak. I pored, ili upravo zbog svih steta koje su posljedica odnosa jugoslavenskog nacionalnog biroa prema osiguranicima iz BiH, posebno onim iz Federacije, Biro osiguranja BiH vec vise od dvije godine pokusava da konacno rijesi svoj odnos sa osiguranicima iz SR Jugoslavije i onima koji ih predstavljaju.

Prema rijecima direktora Biroa osiguranja BiH Ljerke Barisic, predsjednik Upravnog odbora Biroa BiH se obracao Udruzenju osiguravajucih organizacija Jugoslavije u augustu 1998. godine kako bi bio potpisan bilateralni ugovor izmedju dvije organizacije. Potom je slicno pismo na istu adresu poslato iz Biroa BiH i u januaru 1999, gdje je naglaseno kako bi se "potpisivanjem bilateralnog ugovora o priznavanju zelene karte izmedju BiH i SR Jugoslavije eliminirali problemi oko steta u kojima ucestvuju vozila sa registracijskim tablicama SRJ". Tek prije nekih dva mjeseca, u julu 2000. godine, generalni sekretar jugoslavenskog udruzenja je, na proputovanju kroz Sarajevo, neoficijelno navratio u Biro osiguranja BiH, ali i tada je jedino nacelno dogovoren sastanak za jesen ove godine. U medjuvremenu, u nedostatku sporazuma koji bi rijesio sve probleme, u Bosnu i dalje ulazi ko hoce i kako hoce, jugoslavenska osiguravajuca drustva uzimaju ogroman harac na granici, a njihove kolege iz RS-a najradije bi osnovali svoj biro. Ciji bi pocasni predsjednik, vjerovatno, bio Spasoje Tusevljak zvani Taksa. Zbog toga se, u sustini, problem zelene karte moze svesti na odnos entitetskih organizacija i institucija prema onim na nivou BiH. Zbog toga je prica o Birou zelene karte BiH ujedno i prica o nepostivanju institucije koja pokriva cijelu drzavu i ima medjunarodni legitimitet, ali nema zakonsku osnovu na nivou BiH koja bi mogla popuniti prazan prostor u kojem se najbolje snalaze neznalice, politicki spekulanti i korumpirani entitetski cinovnici.