Umjesto kile pecenja, teg od pet kila; umjesto sjedenja po kafanama, znojenje na spravama; umjesto velikog stomaka, plocice; umjesto "sjedi, odmori" - "skini se i zagrij"... Nekada su trcali samo stranci, a tegove dizali ulicni borci. Ostali su lijepo jeli i bili sretni i debeli. Sada je jogging in, u teretane se ide cesce nego u pozoriste i, sto je najznacajnija promjena nabolje, umjesto s kanisterima punim vode, vjezba se na modernim spravama. Je li i Bosna zarazena virusom zdravog zivota i lijepog tijela ili je rijec o jos jednom pokusaju hvatanja koraka s evropskim trendovima?

Danas je trcanje po Vilsonovom setalistu znak da ste in; a u teretanama je sve vise Bosanaca svih godista, obrazovnih profila, kilaza, nacionalnosti i imovinskih stanja. Stepuju na steperima, trce po trakama, znoje se na biciklima, pusu na masinama, dizu, povlace, struzu... Najzesci zagovaraci fitnessa postali su oni kojima je do jucer omiljeni sport bio bilijar a uzrecica - "sjedi, odmori". Ako ste, zeleci da vas primijete, do sada isli u pozoriste, od sada komotno mozete prestati - tamo vise svakako ne ide niko. Danas se, da biste bili primijeceni, ide u teretanu.

Znoj i celik 
"Dizalista tegova" dijele se na "sminkerska" i "jalijaska". Najbolju definiciju ove podjele dao je jedan pasionirani ljubitelj tegova objasnjavajuci zasto vise voli ove druge: "Ma, jarane, ne mogu sminke. Daj mi, brate, zvuk trljanja zeljeza od zeljezo." U "jalijaskim" teretanama (koje su obicno smjestene u podrumima, i obiluju onim sto profesionalci zovu "zivi teg") rijetko cete vidjeti zensko celjade. Za njih su rezervisani prostori u kojima je zvuk zeljeza ublazen modernom pop, rok, a ponegdje i folk muzikom, u kojima nema opasnosti da se uprlja Kappin triko i u kojima treniraju oni sto, bez obzira na misicnu masu, nikad ne prave belaja.

U sminkerskim teretanama tijelo mijenjaju prije svih oni koji si to mogu priustiti: elitna mjesta skuplja su od podruma za 50-60 DM mjesecno. Jedna od sigurno najboljih (i najskupljih) teretana u Sarajevu je u Fisu. Medju poznatijim je i teretana na Skenderiji. U njima su vjezbacima na usluzi treneri koji ce gostu objasniti kako vjezbati, protumaciti funkciju sprava i pravila vjezbanja na njima, u zavisnosti od toga sta se zeli postici. "Dolaze svi, rekreativci, aktivni sportisti, djevojke, zene, bilderi. Svako hoce nesto drugo - sportasi snagu i oporavak nakon povreda, bilderi masu, rekreativci da smrsaju, da zategnu, skinu masno tkivo", objasnjava Mehmedalija Bajric, trener u teretani u Fisu.

Iako ima 50 godina, drzavni je prvak u bacanju kladiva, takmici se u dizanju tegova i bavi atletikom. "Mislim da ljudi dolaze sebi, primaju zapadna shvatanja i shvataju da je to sve dobro i zdravo", komentarise svojevrsni teretana boom. "Vazno je znati da svi koji treniraju nisu nuzno bilderi. Fitness i bodybuilding se razlikuju i po tezinama i po namjeni. Bilderi su ljudi koji imaju naporne treninge, takmice se, cilj im je sto veca izdefinisanost sa sto manje sala. Fitness vjezbe su manje naporne, manje su tezine i manje serije i namijenjene su rekreativcima."

Idealan broj treninga je tri sedmicno, dakle svaki drugi dan, ali aktivni sportasi treniraju i svaki dan, dok bilderi na pripremama pred takmicenje treniraju i po dva puta dnevno. Za one (tih je i najvise) koji zele smrsati, bitno je pojasniti kako, mada vjezbaju, moraju kontrolirati ishranu; dakle nema baklava, pite, mezetluka... "Ljudi dodju i misle da ce preko noci postici nevjerovatne rezultate. To je nemoguce. Moraju biti jako uporni i naporno raditi da bi promijenili svoj izgled", upozorava Bajric. Nuzno je da svako ko zeli trenirati, prije prvog prilaska spravama izvrsi pregled opceg zdravstvenog stanja i na sve probleme upozori trenera jer se vjezbe formiraju individualno. Bajric je protiv uzimanja svih sredstava, posebno anabolika, koji su jedna vrsta droge.

"Nas belaj na zanima. Sto manje - to bolje. Nijedan istinski sportista nece zapoceti tucu. Mi sve rjesavamo diplomatski, ako moze. Ako ne moze...", kaze Mirsad Terzo, dvostruki prvak BiH u bodybuildingu i dvostruki pobjednik medjunarodnog takmicenja u Hrvatskoj u "konkurenciji koja je do sada najjaca na prostorima bivse Jugoslavije", sto ga je kvalifikovalo za svjetsko prvenstvo i prosle i ove godine. Mirsad ima 20 godina, trenira vec pet. Visok je 170 centimetara, van sezone ima 90 kg, dok tokom priprema za takmicenje izgubi 10-15 kg. "Iz tijela se izbacuje voda i masno tkivo, jer se tokom godine obicno popunimo. Mi kazemo da se 'zalijemo'."

Cemu sluze misici 
Tokom cijele godine mora strogo voditi racuna o tome sta jede; van sezone trenira sest dana u sedmici, pred takmicenje ima dva treninga dnevno po tri sata. Mada u bodybuildingu tezine nisu vazne, on na bendzu dize od 115 do 145 kg u serijama od sest do deset puta po osam ponavljanja. Sa obimom ruke koji se krece od 44 do 47 centimetara cistog misica nije lako naci garderobu koja bi mu pristajala.

"Imam strasan problem da nadjem farmerke. Ako mi mogu na noge, u struku su mi velike po trideset centimetara, ako u struku valjaju, na noge mi ne mogu ni naviriti. To je razlog zbog kojeg najvise nosimo trenirke. Nosimo mi i odijela, ali je malo teze naci ona koja odgovaraju", objasnjava svoj stil oblacenja i, nastavljajuci o ulozi bicepsa u procesu zavodjenja, dodaje: "Neke kazu - jao, fuj; neke - ekstra. Uglavnom, nemam kompleks sta ce ko reci, vazno je da je meni dobro. Greska kod mnogih djevojaka je to sto misle - cim si veliki, odmah si negativac. To uopste nije tacno."

Mirsad nema trenera. Njegov trening-partner Senad nije takmicar, ali na masini zna dici i do 180 kg. "Trenutno nemam takmicarskih ambicija, ali nista nije iskljuceno." Senad ne jede masno, slatko, slano. "Fakticki, jedemo hranu bez okusa", kaze. Obojica uzimaju preparate, ali samo one koji su sto posto prirodni. Proteini, aminokiseline, multivitamini i proteinski koncentrati su nadomjestak ishrani i sluze za povecanje misicne mase. Anabolici? Nikako.

"Ljudi misle da je dovoljno da se najedu anabolika, ili da pojedu 'pretis' graha i malo vjezbaju i odmah ce narasti. To je potpuno pogresno. Jedino sto mogu dobiti je stomacina. Jedna mala greska u ishrani i sav rad propada", objasnjava Mirsad. "Ja licno nemam uzore. Ima ljudi koji su vrhunski u ovom sportu, ali je meni cilj da ja budem zadovoljan. Zelim otici na svjetsko prvenstvo, na koje sam se kandidovao i prosle godine, ali mi tada finansije nisu dozvolile. Ove godine je takmicenje u Arapskim Emiratima i to mi je posljednja prilika da se takmicim kao junior. Ljudi nas gledaju kao cudo. Smatraju da smo kompleksasi koji hoce da budu ovo ili ono. To je sport koji ja shvatam ozbiljno i zivim u skladu sa veoma strogim pravilima."

Bez obzira na cilj ljudi koji u njih dolaze, teretane u Bosni postaju unosne skoro kao kafici i granapi. U sarajevske teretane dolazili su Robert Barry, americki ambasadori, tjelohranitelji i pratioci clanova Predsjednistva i Parlamenta, Carlos Westendorp... Od domacih zvijezda treniraju Koke, Jasna Bery, Amila Glamocak... Davno su jos i Rokeri s Moravu primijetili znacajke aerobika i opjevali ga: "Aerobik da bidemo sik, ako mogu svi, mozemo i mi." Zvuk zeljeza, dobro gradjeni muskarci i zene, miris znoja. Sta jos treba da budemo sretni? U zemlji u kojoj sva sila argumenata pada pred jednim argumentom sile.