Arhiva DANI 170
Vaso Miskin - DJ Crni
|
Treci Festival elektronske muzike Futura 2000, vjerovatno najveca smotra modifikovanih zvukova kovackih alata u jugoistocnoj Evropi, poceo je 26, a zavrsio 27. augusta. Montaza, kovacnica i livnica postale su mainfloor, housefloor i experimental floor. Od noci do jutra 15.000 ljudi stalo je na liniju odbrane teorije da rave jeste kultura. Barem u zemlji u kojoj postoji samo jedna noc kada ne pobjedjuju Oni. Kada industrijalizacija nadglasava agrar |
Pisu: Ahmed Buric i Emir Imamovic |
|
|
|
SJENA NAD FABRIKOM: Pripreme za Festival elektronske muzike Futura 2000 u subotu 26. augusta izgledale su otprilike ovako: oni sljedbenici techna koji su dosli iz raznih gradova bivse Jugoslavije, odmah su se uputili prema mjestu koje pripadnici starije generacije Sarajlija zovu "zeljeznicka radiona". Otvorena 1892. (u godini rodjenja Ive Andrica i Josipa Broza), ta fabrika zeljeznickih vagona i opreme bila je jednim od najznacajnijih industrijskih pogona prvo u Austro-Ugarskoj monarhiji, potom Kraljevini Jugoslaviji, da bi postankom Socijalisticke Federativne postala osnovni stub izgradnje socijalistickog drustva i jezgro razvoja jugoslavenskih zeljeznica. U njoj je osnovan NK "Zeljeznicar", niz poznatih ljudi iz sarajevskog miljea duguje afirmaciju bas radu u "Vasi Miskinu", a tamo je odrzan i prvi zabiljezeni strajk u SFRJ, 1971. godine, jer je radnicima u livnici i kovacnici kasnila placa. Bili su to isti oni ljudi koji su nam se smijesili sa novcanica Narodne banke Jugoslavije i "gradili socijalizam, jer je i on gradio njih". Sedamdesetih, bilo je jasno da ce velike firme u pokusaju prikljucivanja na industrijsko drustvo zaboraviti na malu fabriku na kraju grada cija povijest "kulturno-zabavnih aktivnosti" biljezi i to da su se u pedesetim i sezdesetim tamo organizirale cak i pozorisne predstave. Ko zna, mozda su igranke u "Vasi", na kojima su prvi sarajevski bendovi neumorno svirali Shadowse i Billa Haleya, prapocetak Future 2000 i mozda u svemu postoji neki krug koji se zatvorio u toj noci u kojoj je vise od 15.000 ljudi plesalo izmedju starih sina i tockova, u halama koje su se nekad zvale Livnica, Kovacnica i Montaza 1, a danas freestyle, housefloor & mainfloor. SVJETLO TRECE SMJENE: U skupini koja se kretala prema mjestu dogadjaja mogli su se vidjeti najsareniji primjerci. Generacijski, najvise je bilo onih kojima broj godina pocinje sa jedinicom ili dvojkom. Samo mali broj je onih koji su "razmijenili cetvrtu banku" i to bi bilo to. Pred ulazom bilo je i onih koji su se tu zadesili silom obiteljskih prilika. "Evo, kcerka mi je unutra pa i ja malo navratio, sta cu", slijeze ramenima poznati sarajevski lijecnik, gledajuci sarenu kolonu. Kako, naime, (sub)kultura masovnog slijedjenja elektronske glazbe dozvoljava da izbor odjece bude proizvoljan, jedini kriterij te noci bio je - biti primijecen. Zapravo, zivjeti s osjecajem primijecenosti, jer u masi, mraku i fabrickoj prasini vidjele su se tek neonske intervencije u nakitu i kose obojene poput saobracajnih znakova u tunelu pred Hercegovinom. Te su se sjajece tacke nazirale jos sa pedeset metara od ulaza u fabricki krug, gdje je oko ponoci vladala znakovita guzva. "Imamo malo problema na ulazu, ali to nije do nas. Policija ne odustaje od temeljitosti", objasnjavao je kasnije, pred WC kabinama - neoficijelnom meeting pointu rejvera natecenih od tekucine, organizator sarajevske Future Adi Sarajlic, vidno umoran od posla i voznje kamionom kroz Sarajevo, koja ga je kostala 5.000 maraka. Toliko je, naime, kazne placeno za kacenje ljudi na prikolicu s koje se cuo zvuk koji predstavnici rock generacije opisuju kao: umc, mc, mc ili fgh, gh, gh... Nije netacna teorija osnivaca berlinske Love Parade i gosta Future Matthiasa Roeingha - Dr. Mottea da techno muzika predstavlja vezu primitivnih kultova s modernom kulturom. Problem ove definicije, medjutim, moze biti njeno tumacenje, u ovdasnjoj varijantni vjerovatno sasvim suprotno od onog koje ocekuje ovaj Berliner. Kako rave, sa svim sto ga cini, omogucava ispoljavanje razlicitih nagona, posjetioci sarajevske Future takmicili su se u nadopunjavanju vizuelne i zvucne ponude. "Ja sam tati rekla da idem na maskenbal", objasnjavala je jedna djevojka svoju garderobu. I ako sada njihove teznje kontekstualiziramo sa primitivnim kultovima, eto materijalnog dokaza povezivosti: vlasnik najvece pist(aljk)e ili cegrtaljke za pokusaj nadglasavanja ritmicnih udara iz zvucnika vazi za najveceg baju, a djevojka sa obasjanim vratom i zglobovima te najotkacenijom bojom kose za nevjestu No1. Barem su ih tako tretirali posmatraci pokreta u "Vasi", ljudi koji su na rave dosli cisto da svoje protivljenje glazbi bez instrumenata potkrijepe i argumentom "bio sam na proslom i ne bih vise za milijardu". Takvi su snage koncentrirali kod punkta sa picem, prekracujuci cekanje na nove posiljke Ozujskog piva praznjenjem bocica Grasevine, slavonskog bijelog vina. U medjuvremenu, kupili bi kakvu igracku, sesir, fluorescentnu ogrlicu. ULOGA BUKE U INDUSTRIJALIZACIJI DRUSTVA: Rave supkultura je, kako tvrde njezini utemeljitelji i teoreticari, odgovor na podjelu svijeta koja podrazumijeva da su drzave, zapravo, nacionalni teritoriji. Mozda zato dosta rejvera, prateci takav politicki stav, podsjeca na hipije, "djecu cvijeca" sezdesetih. Obuceni u tamnoplave farmerke "zvoncare" ili siroke haljine sa acid ornamentima, te noci u "Vasi Miskinu" mogli ste se osjetiti kao da je Woodstock prevezen na Pofalice, jer hit ove sezone su ponovo sesiri - ribarski, kaubojski, slamnati, bilo kakvi. Bitno je da je veselo. Vecina, cirka cetiri petine prisutnih, u "Vasu" je dosla s jasnim ciljem - da se trese u raznim ritmovima. U skladu sa afinitetima, biraju se i floorovi. Nekadasnja livnica postala je housefloor, i u njoj je vladala najveca guzva. Tu su ljubitelji modifikovanog zvuka motorne pile vezane s alarmom, sizili, maksimalno se znojeci. Tek nesto manji je red pred mainfloorom (u socijalizmu Montaza 1), u kojem su reporteri Dana dobili najjasniji dokaz svoje neupucenosti u kulturu buke novog milenija. Ekipa se, naime, razvila u strijelce i dogovorila susret u mainu, pred stageom. Unutra - stanje soka: stage je visio s plafona pogona kojim je odjekivao jak, definiranju nepodlozan zvuk pracen projiciranjem slajdova na platna objesena na krovnu konstrukciju. Main su pohodili najizdrzljiviji. Rijetki su u plesu pauzirali, tek toliko koliko treba za podijeliti joint sa prijateljima i slucajnim prolaznicima kojima nije mrsko stati blizu dima koji ne signalizira postojanje vatre ali potpomaze putovanje s druge strane svijesti, koje ce ih, a da i ne primijete, transcendentirati u freestyle, ne zivotni vec glazbeni. Tonovi iz trece sale - kovacnice, bas se tako zovu i tamo se nekako najvise znojilo a najmanje guralo ispred bine, koja ne pamti manji broj instrumenata a vise izvodjaca, dugmadi i lampica kojima su se u pozadini na velikom platnu prelijevale slike ostavljajuci efekat prosipanja kiseline na kozni namjestaj. Ta asocijacija na zvuk presipanja inace ima i svoje strucno ime - acid. Ples prisutnih se, medjutim, ne zove nikako, ali najvise lici na sotu s pauzama. Kao, uostalom, i sve ostalo rave micanje uz koje se preporucuje zatvaranje ociju, sto, logicno, onemogucava zapazanje: mladica koji sjedi u zvucnoj kutiji, njegovog polugolog prijatelja punih ruku (u lijevoj piva, u desnoj cigareta), zbog cega je u pogon morao staviti noge, djevojku u crnom grudnjaku ili jos jednu slicnu, prakticniju pojavu - rejverku u zelenom kupacem kostimu i sa fluorescentnom ogrlicom. U dva ujutro, cijeli "Vaso" je igrao. Rave. Pod uticajem zvuka ili droge? "Ne znam koliko ste upuceni, ali mislim da ovdje osamdeset posto guta bobe", govori stari prijatelj, poznavalac prilika u zapadnoevropskim diskotekama. Pripadnik specijalne policije namrsteno posmatra jednog mladica pod ociglednim utjecajem nekog speeda, ali njegove ovlasti ne idu dotle da ga moze sprovesti u kucicu. Demokratizaciju je policija demonstrirala i na ulazu: za svaki oduzeti joint dobivala se potvrda o privremenom oduzimanju predmeta u kojoj lijepo stoji da je taj i taj, rodjen tu i tu, kod sebe imao "dvije rucno pravljene cigarete sa zelenom sadrzinom koja podsjeca na cannabis". Nezvanicni podaci o hapsenjima krecu se i do dvjestotinjak zadrzanih u MUP-u, ali sve je, kako tvrdi sef Akcije Adi Sarajlic, "proslo mnogo uspjesnije nego sto sam ocekivao". "Iz godine u godinu Futura raste i po obimu i po raznovrsnosti programa. Istina je da je elektronska muzika nesto sto u svijetu traje, a kod nas tek pocinje, ali mislim da ce se taj trend zadrzati. Buducnost toga bi mogla biti da se sve ovo sto sada slusamo s gramofona pocne svirati uzivo." POBJEDA NAD AGRAROM: Istina je da Sarajevo pomalo kasni za razvojem trendova. No, i u nas je usla muzika ciji kontinuitet se pronosi evropskom kulturom od dadaista preko Johna Cagea do tajnih diskoteka na americkoj zapadnoj obali. Rave ce u svijetu trebati jos nesto da bude kultura. Kod nas, medjutim, rave to vec jeste: kako je to rekao jedan sedamnaestogodisnjak vrativsi se u sest ujutro iz "Vase" i s Future: "Ovo je bila jedina noc kad oni nisu nadvladali!" U ona vremena - kad je Vaso po zemlji hodao - bilo je vazno imati industriju i agrar. Sada u svijetu je sve virtualno, kod nas ne cvjetaju ni industrija ni agrar, ali glazbeni trendovi bi se tacno tako mogli podijeliti: kad ukljucite radio ili tv i ugledate Ninu Prsesa (sad mi krivo, sad mi krivo) ili Edwina Poa - cak i ako ste najzagrizeniji protivnik svega elektronskog osim Kraftwerka i Pet Shop Boysa - bude vam drago sto su cekic i nakovanj, barem u jednoj noci, pobijedili. Kako kaze stara pjesma iz vremena urusavanja socijalizma kulturom: plamene zore bude me iz sna, fabricka jutra, dim iz dimnjaka... I opet oni na radiju. Do konacne pobjede. |
Objavljeno u broju 170 DANA, 1. septembar / rujan 2000.
Home – Novi broj – Arhiva – Uz ovaj broj – Intervju DANA – Bosanski barometar
© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.