Milan Popovic, profesor Pravnog fakulteta u Podgorici, i Jovica Trkulja, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, uz posredovanje Omera Karabega, pristali su razgovarati o razlikama izmedju srbijanske opozicije i zvanicne Podgorice, koje su izasle na vidjelo Djukanovicevom odlukom da njegova partija bojkotuje savezne izbore. Kakve su, gledano iz crnogorskog ugla, razlike izmedju Milosevica na jednoj i Kostunice i Djindjica na drugoj strani i da li je crnogorsko drustvo preraslo okvir koji je za njega svojevremeno postavio predsjednik Milo Djukanovic?

Gospodine Popovicu, sta stoji iza ovih najnovijih nesporazuma izmedju srpske opozicije i crnogorske vlasti?

POPOVIC: Opozicija Srbije na ovim predstojecim takozvanim saveznim izborima Crnu Goru ne percipira kao federalnu jedinicu, kao ravnopravnu drzavu, nego kao neki rezervoar svojih glasova, odnosno mandata. Ona jednostavno ne moze da shvati da Crna Gora na ove izbore jednostavno ne moze izaci. Sestojulskim ustavnim udarom, Crna Gora je izbrisana kao ravnopravan faktor ove drzave, mada je i do tada to vise bila na papiru nego u praksi, i izlazak Crne Gore, odnosno njene vladajuce koalicije na izbore bi jednostavno bio jedna vrsta politickog i ustavnog samoubistva. Zbog toga je bilo potpuno nerealno ocekivati da Crna Gora, odnosno njena vladajuca koalicija, izadje na ove izbore. Svojim produzenim nerazumijevanjem demokratska opozicija Srbije samo demonstrira da je ekspanzionisticki konsenzus, koji je, po mom dubokom uvjerenju, bio i ostao temeljni stub Miloseviceve vladavine tokom ovih deset godina, ostao do danasnjeg dana netaknut, cak i u onom dijelu demokratske opozicije Srbije za koji ja inace mislim da je bolje da dodje umjesto Milosevica. Ne toliko sto mislim da je srpska opozicija ideoloski i politicki mnogo drugacija i da je stvarna alternativa rezimu, nego vise zbog toga sto mislim da bi tada sanse za miran rasplet crnogorsko-srpske krize bile vece.

Gospodine Trkulja, da li je ekspanzionisticki konsenzus i dalje na djelu i pored svih poraza koje je Srbija dozivjela u proteklim godinama?

TRKULJA: Moram da priznam da imam rezerve prema tom stavu, mada izuzetno respektujem tu tezu Popovica. Ali bih ga zelio upozoriti da su se stvari ipak u tom pogledu jako promijenile u drugoj polovini ove decenije. Ogroman broj gradjana Srbije, a da ne govorim o Srbima van matice, na svojoj kozi osjeca poraze te politike, tu prije svega mislim na Srbe iz Krajine i Srbe s Kosova. Moja je teza nesto drugacija. Taj, kako ga kolega naziva, ekspanzionisticki konsenzus sam smjestao u kontekst nacional-populizma koji je u periodu od 1988. do 1993. godine bio noseci stub uspona i etabliranja Milosevicevog rezima. No, pocev od sredine devedesetih godina, narocito nakon Daytona i Kumanovskog sporazuma, taj stub je definitivno otpao i mislim da se iz Miloseviceve retorike i uopste retorike vladajuce koalicije u Srbiji jasno vidi da je tu napravljen otklon i da oni na nacional-populizam kao stub rezima vise ne mogu racunati. Ocjena demokratske opozicije u Srbiji koju je dao Popovic tacna je u onom dijelu u kome on govori da ona, nazalost, nije stvarna alternativa Milosevicu, ali mislim da nije sasvim tacno da ta opozicija jos uvijek igra na kartu nacional-populizma.

POPOVIC: Slozio bih se u potpunosti sa Trkuljom da je veliki dio srpskog naroda izvan Srbije bio i ostao ne manja zrtva ekspanzionistickog velikosrpskog konsenzusa, nego sto su to nesrpski narodi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu. Medjutim, ja se ne slazem sa drugim dijelom ocjene. Naime, dobar dio demokratske opozicije u Srbiji – tu izdvajam Gradjanski savez, Socijaldemokratsku uniju, niz vojvodjanskih partija, narocito partiju Nenada Canka i druge, pa mozda i jedan dio Demokratske stranke Zorana Djindjica – odustao je od ekspanzije prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ne zbog uvidjanja njenih tragicnih posljedica, nego zbog novouspostavljenih vojno-politickih realnosti. Ali, kada je rijec o Crnoj Gori, na nju se gleda kao na jedinu preostalu teritoriji na kojoj se moze egzercirati ekspanzionisticki konsenzus i to zakljucujem ne samo po ponasanju takozvane Vojske Jugoslavije, koja ovih dana po Crnoj Gori, oko Budve i drugih gradova rasporedjuje tesku artiljeriju, isto onako kako je to radila oko Sarajeva i drugih gradova u Bosni i Hercegovini, nego i po izjavama i intervjuima kandidata demokratske opozicije Srbije dr. Vojislava Kostunice u kojima on nerijetko naglasava da mora ostati pri svojim – mi znamo kojim – nacionalnim i politickim uvjerenjima zbog kojih je svojevremeno i nazvan, dodao bih s pravom, Seseljem u fraku. Retorika Vojislava Kostunice o Crnoj Gori je otprilike onakva kakva je retorika Socijalisticke narodne partije, glavne promilosevicevske snage u Crnoj Gori, i Srpske narodne stranke, jedne ultranacionalisticke, vanparlamentarne crnogorske stranke.

Gospodine Trkulja, dijelite li Vi misljenje gospodina Popovica o retorici Vojislava Kostunice?

TRKULJA: Moram da kazem da imam odredjene rezerve. Ali prvo nesto da pojasnim o ekspanzionistickom konsenzusu. Popovic insistira da je to jos uvijek platforma sa koje djeluje i dobar dio demokratske opozicije u Srbiji. Ja bih zelio da preciziram da je taj konsenzus, koji je svojevremeno postojao i bio vezivan za nacional-populizam, bio taktika Slobodana Milosevica za dolazak na vlast i za etabliranje na vlasti. Taj takticki manevar on pokusava da koristi i u Crnoj Gori. Naime, u Milosevicevoj taktici proizvodjenja neprijatelja, nakon Slovenaca, Hrvata, Muslimana i Albanaca, na red su dosli Crnogorci. Sada ostaje da se vidi da li ce crnogorsko rukovodstvo i politicke snage u Srbiji imati mudrosti da ovo neprijateljstvo ne okoncaju ratom i pogibelji. Retorika koja se cuje posljednjih mjeseci u Crnoj Gori, a od toga nije daleko ni ovaj nacin kako je Popovic govorio o Kostunici, bojim se da nas vise priblizava nego udaljava od te taktike. Ono na sta ovih dana Kostunica upozorava i sto je blisko pameti jeste da, u situaciji kada Milosevic ponovo primjenjuje taktiku proizvodjenja novih neprijatelja, ne dozvolimo da nelegitimne partijske oligarhije ili neodgovorni lideri ponovo udju u ortakluk zarad ocuvanja svojih pozicija. Moram reci da je meni blisko stanoviste da su odnosi izmedju dva naroda i postavljanje temelja legitimne drzavne i politicke zajednice toliko ozbiljna stvar da ne smiju biti prepusteni politickim oligarhijama i pojedincima, ma koliko oni umisljali da izrazavaju istorijski, drzavni i narodni legitimitet.

POPOVIC: Osjecam obavezu da preciziram ono sto sam maloprije rekao o Vojislavu Kostunici, da to ne bi ostalo kao neka moja licna ili politicka mrzovolja. Kada sam to rekao, imao sam na umu intervuje i pisane izjave Vojislava Kostunice u svojstvu kandidata Demokratske opozicije Srbije. Ukoliko je vjerovati medijima preko kojih sam ja dosao do sadrzaja tih stavova Vojislava Kostunice, onda, nazalost, moram da zakljucim da je u odnosu prema Crnoj Gori Vojislav Kostunica ostao na pozicijama, rekao bih, agresivnog i za Gradjanski savez Srbije, Socijaldemokratsku uniju i druge partije gradjanske orijentacije u Srbiji kompromitujuceg ekspanzionistickog konsenzusa. Novije izjave to potvrdjuju, prije svega njegova izjava u kojoj vrlo ostrim rijecima optuzuje vladajuce partije u Crnoj Gori zbog toga sto ne zele da izadju na izbore i time priznaju sestojulski udar na Ustav i na drzavnost Crne Gore. Optuzuje ih da time pomazu Milosevicu i ne rade za mir na ovom prostoru. Prije nekoliko dana, kada sam prolazio pored Budve, prijatelji su mi skrenuli paznju na one haubice, koje sam vec pomenuo, i nije mi bilo prijatno, moram da priznam, kada sam cuo takve optuzbe Vojislava Kostunice i kada sam to povezao sa njegovim clanstvom u Savjetu ovdasnje Srpske narodne stranke, ciji predsjednik drzi ministarstvo bez portfelja u takozvanoj saveznoj vladi Momira Bulatovica. Dovoljno je uporediti njegove izjave koje je davao u posljednje vrijeme sa izjavama i stranackim saopstenjima promilosevicevske Socijalisticke narodne partije i Srpske narodne stranke, pa vidjeti da tu ima mnogo slicnosti. Ja moram da kazem jos i ovo. Ovih dana su mi neki prijatelji rekli da mozda na taj nacin Vojislav Kostunica nastoji da odlomi dio birackog tijela Socijalisticke narodne partije u Crnoj Gori, odnosno od Srpske radikalne stranke u Srbiji. Mozda je to pragmatizam koji moze donijeti neki pozitivan rezultat, ali ja licno nemam toliko sirine da bih mogao da opravdam tu vrstu pragmatizma.

TRKULJA: Kad je rijec o aktuelnom stavu crnogorskog rukovodstva prema izborima, mislim da je u Srbiji najeksplicitniji odgovor na taj stav dala Vesna Pesic, koju kolega Popovic smjesta upravo u krug nove, trece Srbije. Ona je u jednoj vrlo lucidnoj i logicnoj analizi predlozila crnogorskom rukovodstvu ili da izadje iz Jugoslavije ili da izadje na izbore. Jedna krajnje pragmaticna analiza bojim se da vodi takvom zakljucku. Ako sam dobro razumio, i Kostunicina razmisljanja idu negdje u tom pravcu. Sto se mene licno tice, mene stav crnogorskog rukovodstva, na celu sa predsjednikom Djukanovicem, nije nimalo iznenadio. Rijec je o krajnje pragmaticnom politicaru. On je tu svoju pragmaticnost jako dobro iskazao 1991. i 1992. godine. On i Bulatovic su povukli svoj potpis s Carringtonovog papira o suverenosti republika SFRJ. Da je taj potpis ostao, od neke buduce zajednicke drzave ne bi ostao ni kamen na kamenu. Kada su od svoje bratske partije iz Beograda dobili garancije o tome kako ce biti napravljen ustav i kakva ce biti njihova pozicija, oni su vrlo brzo povukli potpise i usli u jedan krajnje pragmaticni dogovor. Usudjujem se reci da je Djukanovic u ovoj deceniji vrlo dugo bio u poziciji suvozaca Milosevicevom rezimu. I dan danas Milosevic u mnogo cemu dobro dodje Djukanovicu. Tako da mi njegov sadasnji stav ne samo da nije iznenadjujuci nego je i vrlo razumljiv. Naime, zasto bi predsjednik Djukanovic i njegova partija od gotovog pravili veresiju. Ukoliko na septembarskim izborima pobijedi Milosevic, to ce biti novi vjetar u ledja Djukanovicevom rezimu u smislu podrske spoljasnjeg svijeta kretanju ka secesiji. Ako se nekim cudom desi, u sta ja bas previse ne vjerujem, da pobijedi demokratska opozicija Srbije, onda ce i Djukanovic uzivati u plodovima te pobjede i tu je vec utrt teren za neku vrstu novog dogovora i nagodbe, vjerovatno izmedju partijskih oligarhija DPS-a i demokratske opozicije Srbije sto bi mozda otvorila mogucnost za novu deceniju vladanja kakvo je bilo i u ovoj protekloj deceniji.

POPOVIC: Moje neslaganje sa Trkuljom odnosi se na ono sto bih nazvao redukcijom problema Crne Gore na problem Mila Djukanovica i Demokratske partije socijalista. Ja to primjecujem ne samo u ovome sto je kolega Trkulja rekao nego i kod najveceg broja, ne samo politicara nego i intelektualaca i analiticara u Beogradu i Srbiji. Meni je zao sto je tako, ali to je cinjenica. Ta redukcija se sastoji u tome sto se iz vidnog polja eliminise citav jedan novi kompleks koji je u posljednje tri godine izrastao u Crnoj Gori i pored neospornog postojanja monopolizma oligarhijskog karaktera. Crna Gora nije Milo Djukanovic i Demokratska partija socijalista. Navest cu podatke iz ispitivanja javnog mnijenja podgorickog Centra za demokratiju i ljudska prava koja su radjena posljednjih nekoliko mjeseci. Prema tim ispitivanjima trecina stanovnika se izjasnjava za nezavisnu Crnu Goru, trecina za konfederaciju prihvatajuci Platformu vlade Crne Gore, dok je samo jedna trecina spremna da produzi zivot u zajednici ustrojenoj na ustavu iz 1992. godine ili u unitarnoj zajednici zasnovanoj na velikosrpskoj ideji Vojislava Seselja. Drugim rijecima, nadmocna vecina je ili za nezavisnu Crnu Goru ili za konfederalnu Crnu Goru, nikako ne za onu koja je napravljena po Ustavu iz 1992. godine. Milo Djukanovic i Demokratska partija socijalista ne ponasaju se ovako kako se danas ponasaju zbog ovoga ili onoga, nego iz tacno odredjenih razloga. Oni znaju da bi veoma brzo izvrsili politicko samoubistvo ukoliko ne bi postovali ono sto pokazuju istrazivanja javnog mnijenja. Na kraju, ne mogu da se ne osvrnem na ono sto je Trkulja rekao o Vesni Pesic. Trebalo bi da procitam izjavu Vesne Pesic u cjelini. Naravno, ne izrazavam sumnju u interpretaciju te izjave, vec je jednostavno mislim da u tako vaznim stvarima covjek mora imati u vidu cjelinu teksta. Zato i svoj komentar dajem sa rezervom, a on glasi: ako je Vesna Pesic zaista tako rekla, onda ona, rekao bih, ima ozbiljan nedostatak informacija o danasnjoj Crnoj Gori ili je, u sta nikako ne mogu da vjerujem, iz trece Srbije presla u drugu, Kostunicinu Srbiju.