Federalni ministri poslusali su zamjenika premijera Vlade i otisli na kolektivni godisnji odmor kako bi se “pripremili za naporne jesenje aktivnosti nakon kvalitetnog rada tokom proteklih godinu dana”!? Dok se oni suncaju, penzioneri i armija nezaposlenih preznojavaju se od problema, a americki ambasador, pored svog posla, obavlja i poslove bh. zvanicnika

August je mjesec godisnjih odmora. U vecini drzavnih institucija tesko je naci bilo koga, jer ministar, direktor, sekretarica… nisu tu. Polovinom jula, federalni ministar finansija, odnosno zamjenik premijera Vlade FBiH, Dragan Covic, najavio je kolektivni godisnji odmor Vlade FBiH, objasnjavajucida bi se “ministri trebali odmoriti i pripremiti za naporne jesenje aktivnosti nakon kvalitetnog rada tokom proteklih godinu dana.” I ministri su ga poslusali tako da skoro cijeli mjesec nije bilo sjednice Vlade Federacije. Dakle, nije se raspravljalo ni o kakvim problemima u Federaciji. Istovremeno, americki ambasador u BiH, Thomas Miller, u nekoliko navrata ovog ljeta upozoravao je bh. zvanicnike da stanje u zemlji nije takvo da bi oni sebi mogli priustiti godisnje odmore.

Jesu li ministri imali moralno pravo, ako zanemarimo zakonsko, koje im to dopusta, da odu na godisnje odmore i iza sebe ostave institucije, u kojima niko bez njih ne smije nista uraditi, a od kojih zavisi funkcioniranje kantona, entiteta, drzave?

Sve gore od goreg
Da bi se dobio odgovor na ovo pitanje dovoljno je tek podsjetiti na neka desavanja od pocetka augusta do danas: Vlada Federacije je iznijela prijedlog po kome bi se penzije isplacivale svakog mjeseca, ali u okviru raspolozivih sredstava i umanjene i do 40 posto! Penzioneri istocne Hercegovine trazili su zastitu Ustavnog suda RS kroz ukidanje odluke o placanju poreza i kamata, te RTV pretplate uz racun za struju (istovremeno Meho Obradovic je u Federaciji najavljivao dva racuna za RTV pretplatu uz sljedeci racun od struje). Penzioneri RS-a su optuzili Vladu na celu sa premijerom Miloradom Dodikom da vara penzionere (za to vrijeme je Dodik u Americi od Clintona primao priznanja za svoj rad, a kad se vratio, penzioneri su bili na ulicama)…U Federaciji su martovske penzije najavljene sredinom augusta. No, ni do danas nisu sve podijeljene.

Gotovo svakodnevno u dnevnim novinama mogli smo procitati o tome kako radnici traze svoje zaradjene place, optuzuju direktore da su zarad licne koristi unistili preduzeca, i tvrde da demobilisani borci imaju prioritet, ali samo u dobijanju otkaza sa radnih mjesta, o 250 delozacija mjesecno u Sarajevu (te sluzbe ocito nisu bile na kolektivnom godisnjem odmoru), o tome kako na odobrenje za iseljenje u SAD ceka 108.500 bh. izbjeglica, o propalom ugovoru sa Francuzima o izgradnji autoputa Sarajevo – Zenica, poskupljenju struje i nafte, o Gorazdu bez pitke vode, o tome kako je u Komercijalnoj banci uvedena prinudna uprava, kako je uhapsen Alija Delimustafic, bivsi ministar policije, podignuta krivicna prijava protiv Kerima Lucarevica,direktora Energopetrola, i ostalih odgovornih za privatizaciju hotela “Marsal”, pa je on zbog toga MUP-u zabranio da toci gorivo na njegovim pumpama, o prognanim Banjalucanima koji prave spiskove za povratak pod satore, a zvanicnici RS-a im porucuju da im to nece dozvoliti, o tome kako u Hercegovacko-neretvanskom kantonu ima 13.499 nezaposlenih, o nelikvidnosti 10.479 preduzeca…

No, najporaznije su ipak bile informacije o stanju u budzetima entitetskih vlada u prvih sest mjeseci ove godine: deficit budzeta u RS-u je 200 miliona maraka, a u FBiH “samo” 160 miliona. Medjunarodne finansijske institucije upozorile su da ce budzet Federacije do kraja godine biti manji od planiranog za oko 140 miliona maraka i ukoliko se ne preduzmu hitne mjere moglo bi doci do prestanka isplata penzija, placa Vladinih sluzbenika… Od mjesecnih izdvajanja, najveci dug Vlade je 16,5 miliona maraka za isplate borackih invalidnina, a za podsticaj industrijske proizvodnje nedostaje 1,8 miliona maraka. Istovremeno, Vlada je u prvih sest mjeseci potrosila 70 posto od ukupno planiranih sredstava.

Medju onima koji potrazuju novac od Vlade svakako treba pomenuti i Ministarstvo odbrane, kome je potrebno jos oko dva miliona maraka. Dzaba je sva prica odgovornih medjunarodnih predstavnika oko neophodnosti zajednicke vojske, kao sto i Jacques Paul Klein dzaba prica da je “glavni problem u BiH sto u sustini imamo dvije ili cak tri armije… Sedamdeset posto federalnog budzeta trosi se na aspekte koji su u vezi sa odbranom. Sve se to desava u zemlji razorenoj ratom, koja godinama zivi od medjunarodne pomoci…”.

Paralelno sa problemima sa kojima se Vlada “susrece” ovog vruceg ljeta smanjena je  naplata troskova u odnosu na proslu godinu za skoro 15 miliona maraka, a place Vladinih sluzbenika povecane su za 10 miliona maraka (to je, valjda, zbog onog kvaliteta koji je Covic pominjao). Da nije bilo 40 miliona maraka kredita od Svjetske banke i MMF-a (koji ce, naravno, vracati gradjani BiH, jer Vlada sigurno nece) te holandske donacije u iznosu od 47,5 miliona maraka, stanje u Vladi Federacije bi bilo katastrofalno. No, daljih kredita i donacija medjunarodne zajednice nece biti ukoliko se ne preduzmu trazeni koraci u poboljsanju naplate poreza na visokotarifne proizvode, izmijeni proces privatizacije, smanje troskovi Vlade koja je, primjera radi, samo za sanaciju zgrade Predsjednistva BiH u ovakvoj situaciji izdvojila 200.000 maraka, za svoje materijalne troskove 790.000, a njihov prevoz u inostranstvo kostali su gradjane-poreznike u FBiH 47,5 hiljada maraka…

Dakle, ovakvo stanje je razlog Bicakcicevog optimizma koji rasipa na svakom javnom istupu i Coviceve tvrdnje da su federalni ministri naporno i kvalitetno radili u prosloj godini. Sta jos treba da se desi pa da premijer i njegov zamjenik shvate da je zemlja u krizi, da je sadasnja situacija katastrofalna, da su ljudi na rubu egzistencije, da i ovo malo stanovnika sto ih je ostalo u BiH odlazi? Kad ce vec jednom shvatiti da osim luksuznih automobila sa vozacima, ogromnih kabineta sa pratecim osobljem, placa koje primaju na vrijeme i svih ostalih beneficija koje uzivaju kroz svoje funkcije, imaju, zaboga, i neke obaveze? Holandski ambasador optuzio je bh. zvanicnike da su umijesani u gubitke u iznosu od 500 miliona maraka. Americka vlada upozorava da korupcija slabi ekonomsku situaciju. Richard Sclar porucuje da BiH mora pronaci izlaz iz ekonomske krize…

Kratki predah!
I eto, u ovakvoj situaciji su se bh. zvanicnici ispalili na odmore. Dani su kontaktirali premijera Sarajevskog kantona Beriza Belkica,koji nam je rekao da Kantonalna vlada nije prekidala rad, svake sedmice imali su redovne sjednice, a dogovorili su se da ministri uzmu po jednu sedmicu od godisnjeg odmora, s tim da, opet, sami procijene da li ce i toliko moci biti odsutni. Naravno, u njihovom odsustvu zamjenik bi morao biti prisutan, kaze Belkic, jer: “Svaki cas se moze nesto desiti, potrebni smo ovdje. I vremenske prilike su slozene, postoji mogucnost pozara, prekida snabdijevanja vodom i slicno. Mi smo zemlja koja nije u prilici da normalno koristi godisnje odmore. Nismo, nazalost, uspostavili sistem koji bi mogao funkcionirati. Rekao sam ministrima da mogu otici, ako hoce, i dva mjeseca, ali odgovornost je na njima. Ne treba nama Miller to govoriti. Svaki covjek koji je na funkciji i koji ima savjest svjestan je toga. Mi svakodnevno imamo 100 ljudi koji dolaze u Kanton, ne od vruce pogace, nego sto ih je nevolja natjerala, nemaju posao, imaju problema sa stanom… I najgore sto bi se tim ljudima moglo desiti kad traze nekoga ko im moze pomoci to je da im neko kaze: ‘on je na odmoru’.” Premijer je rekao da odlicno zna koji su ministri trenutno na odmoru i spremno poceo nabrajati njihova imena, pominjuci i one koji nisu nikako isli, ali i one koje su bili odsutni nekoliko dana. On je bio dva dana na selu.

Za razliku od Kantona, u Vladi Federacije je bilo puno teze doci do informacija o godisnjim odmorima. Citav grad zna da je premijer Bicakcic na godisnjem odmoru u Spaniji, osim, izgleda, njegove sekretarice, koja je potvrdila da trenutno nije tu, ali za sve dodatne informacije uputila nas je na Ured za informiranje, gdje smo opet naisli na sugovornicu koja je tek dosla sa odmora i “nije bila u toku”.  Zanimalo nas je da li je na nivou Vlade donesena neka odluka o koristenju odmora, a odgovor smo trebali dobiti od Adnana Beslagica, sekretara Vlade, jer, kako nam je receno, u Uredu on mora znati gdje je koji ministar jer se njemu javljaju kad gdje idu. No, Beslagic nije bio u svom uredu, a gospodja koja se javila (tri dana prije izlaska naseg broja) objasnila je da je on taj cijeli dan zauzet i trazila da ostavimo poruku. Beslagic se, naravno, “nije stigao” javiti. I nije nam preostalo nista drugo nego da zovemo kabinete ministara.

Ministar industrije, energetike i rudarstva Mirsad Salkic bio je na odmoru, ali samo dva dana plus vikend. Ministar odbrane Miroslav Prce,saznali smo u njegovom kabinetu, koristio je dva tjedna, kao i ministar spoljnih poslova Jadranko Prlic te ministar zdravlja Bozo Ljubic. U federalnom MUP-u, u kabinetu ministra Mehmeda Zilica, tvrdili su da je iskoristio samo dva slobodna dana koja je proveo kod kuce. No, Dani pouzdano znaju da je ministar boravio u Srebrnom, u hotelu “Zupa”, i to u pratnji svog vozaca i njegove porodice, a dosli su sluzbenim dzipom. No, mora se priznati da je u pitanju bio vikend, ali onaj “produzeni”. Federalni tuzilac Suljo Babic nije odmarao i planira tek u septembru, ali nije siguran da ce ga i tada koristiti zbog obima posla koji ga ocekuje. Treba reci da ni predsjednik Kantonalnog suda Amir Jaganjac nije imao vremena za odmor, kao ni kantonalni tuzilac Mustafa Bisic. Za razliku od njih, kantonalni ministar policije Ismet Dahic odsutan je par dana, a na pitanje njegovih kolega da li to znaci da je zavrseno vruce ljeto koje je ministar najavljivao, odgovorili su: “Ne, ni slucajno. Ovo je samo kratki predah.”

Nasi i vasi ministri
Kada smo pokusali saznati da li je Vijece ministara odmaralo, naisli smo na nevjerovatne pepreke: prosetali su nas kroz sve sluzbe – pravnu, protokol i administrativnu, dok, napokon, nismo dobili broj telefona predsjedavajuceg Spasoja Tusevljaka. Ali, kako su i on i sef kabineta bili odsutni, sekretarica nam je rekla da cemo tek krajem sedmice moci dobiti odgovor. No, na kraju je ipak pozvala seficu protokola, koja nam je objasnjavala kako je Tusevljak stalno zauzet, pricala o njegovom poslu u Banjoj Luci, sluzbenom putovanju u Beograd!? I na kraju smo “od protokola” saznali da je na jednoj od sjednica Vijeca ministara dogovoreno da ministri uzmu po nekoliko dana godisnjeg, ali kako nam ova gospodja objasni: “To su samo nasi ministri, za ostale ne znam.” Nista nam nije preostalo nego da zovemo “nase”, pa i “njihove”… U kabinetu Martina Raguza, ministra za ljudska prava i izbjeglice, saznali smo da se odmarao sedam dana, kao i u kabinetu Nudzeima Rjecice, ministra civilnih poslova. Helem, i “njihovi” i “nasi” i “vasi” iskoristili su po jednu sedmicu. Zasluzeno nema sta, ako se zna da su oni u julu i poceli raditi.

I sad se vracamo na covjeka s pocetka teksta koji je upozoravao bh. zvanicnike da nema vremena za odmor u stanju u kakvom se nalazi BiH. On ga nije ni imao, obilazio je Sindikat BiH, Elektroprivredu BiH, gdje mu je Meho Obradovic predocio izvjestaj o poslovanju po kome su oni gubitasi; isao je ambasador Miller i u Srebrenicu, na Sokolac, u dom za retardiranu djecu, u Mostar, na Igman da oda pocast svojim kolegama, americkim diplomata koji su na tom mjestu poginuli prije pet godina… Bio je ambasador svuda i radio posao svih bh. zvanicnika pomalo dok su se oni odmarali.