Bosanski barometar 2000

Da je Vlada Federacije BiH posebnu uredbu o visini penzija za umirovljene generale Armije RBiH obracunavala u skladu sa oslobodjenim brojem kvadratnih kilometara, ni jedan od njih ne bi dobio penziju vecu od sto maraka. Kriteriji su pak bili drugaciji pa ce, recimo, general-major Enver Hadzihasanovic imati penziju u visini od 1.040, a Fikret Muslimovic 1.000 KM, sto je sramotno. Vlada FBiH je time napravila ne samo podjelu izmedju nepodobnih visokih oficira koji su vec penzionirani (Halilovic, Siber, Divjak), a na koje se usvojene privilegije ne odnose, nego je potpuno zanemarila one penzionere koji su rat proveli kao pripadnici ARBiH. Takav manjak socijalnog refleksa je u vrijeme kada penzioneri, oni "obicni" dakako, rove po kontejnerima, mogla ispoljiti samo Bicakciceva vlada. Takvu bahatost, netakticnost, mogla je ispoljiti samo Vlada koja zakone i propise ne pravi za narod, nego za sebe i po sebi. Vlada ciji ministri mozda vec osjecaju kako posljednji put sjede u foteljama, pa zele vratiti sve eventualne dugove i pobrinuti se za one koji su njih zaduzili. Ali, koga je, za Boga miloga, mogao zaduziti generalski kor ARBiH! Radi se o skupini, uz duzno postovanje cestitim izuzecima, ljudi koje je trebalo hapsiti da bi presli u Armiju, koji su rat proveli u stabovima, dobro ugrijani, odjeveni prepricavajuci uspomene iz JNA. I oslobodili toliko teritorija koji bi "mirnodopski" penzioneri, uza sve zdravstvene probleme, mogli prekopati za jedan dan.

"Sta nas briga ako neko donosi nezakonite odluke, ako mi dobro radimo." Nakon ovakve izjave kristalno je jasno zasto se nekadasnji generalni direktor PTT-a BiH nikada nije htio pojavljivati u medijima. Najvazniji igrac najjace SDA finansijske poluge, u svom prvom otvorenom istupu u javnosti, otkrio je u jednoj recenici sustinu prirode rezima koji je njemu, Tariku Carsimamovicu, politickoj "lutki na kanafi", dao ulogu direktora najbogatijeg drzavnog preduzeca.

Otkrio je aktuelni savjetnik direktora PTT-a, ujedno, i kako je on vladao preduzecem koje je, skupa sa Obradovicevom Elektroprivredom, popunjavalo sve finansijske rupe u sistemu Izetbegoviceve stranke. Bahata savjetnikova replika je njegovo vidjenje primjedbi Sindikata PTT-a BiH ciji celnici tvrde da je odluka Bicakciceve Vlade o ubrzanom procesu podjele ovog preduzeca na postu i telekom - nezakonita. Opskurni Carsimamovic tako je javno pokazao kako se SDA i dalje nece libiti da koristi sva nedozvoljena i nelegalna sredstva kako bi u svom krilu zadrzala "rudnik zlata" poste i telekomunikacija. To, naravno, ukljucuje i potpuno ignoriranje stava 8.000 radnika PTT-a BiH da bi o ovako vaznoj odluci trebalo da se izjasni i Parlament. Sve se odvija po brizljivo pripremljenom scenariju, koji je sada malo pokvaren ishitrenim Carsimamovicevim usutkivanjem radnika. No, iako je bespotrebno privukao paznju na nesto sto se "dobro radi" iako je "nezakonito", povratak na scenu glavnog bossa, Bicakcica, sigurno ce definitivno zapecatiti sudbinu ovog, vjerovatno, najveceg tranzicijskog zalogaja.

Monopol se ne smije ispustiti iz ruku, po cijenu da glasacima Stranke demokratske akcije pred izbore budu dzaba dijeljeni mobiteli. A neposlusnim radnicima PTT-a BiH otkazi.

Vlada RS, tacnije njen ministar finansija, Novak Kondic, zatrazio je ovih dana smjenu direktora Drzavne granicne sluzbe. I to zato, pazi sad, sto pripadnici DGS-a naplacuju vlasnicima automobila koji iz SRJ ulaze u BiH taksu od 25 KM! Stvar je vrlo jednostavna: jugoslavenski zeleni karton nije priznat u Evropi, dakle, ne bi trebao biti priznat niti u BiH. I sta se to ima ticati Vlade RS, stavise njenog ministra finansija. No, Dodikova vlada ide i korak dalje, pozivajuci drzavljane SRJ da u BiH ulaze na onim granicnim prelazima koje jos uvijek kontrolira policija RS-a, tako direktno minirajuci rad zajednickih institucija. Da je srece, za ove apsurdne pozive (vlada jednog dijela drzave poziva gradjane druge drzave da krse njene zakone) Dodikovi ministri, a on pogotovo, odmah bi dobili od Petritscha ne zelenu, nego sut-kartu. Ali, prije njih bi trebalo "isutirati" tragikomicnu pojavu koja se odaziva na ime Spasoje Tusevljak i predsjednik je vlade ove tragikomicne drzave. Upravo je novoimenovani sef Vijeca ministara sponzorirao povlacenje direktora DGS-a Slavise Vukovica pred jugonostalgicarskim naletom ovodrinskih politickih Srba i njegovu odluku da se obustavi naplacivanje osiguranja za vozila bez zelenog kartona. Prije toga je skoro svaki srpski politicar ili grupacija koja drzi do sebe otvorila vatru na DGS. Svi u politickom spektru, od Mladena Ivanica, preko SNS-ove Milice Elez-Markovic i Jovana Mitrovica, potpredsjednika Skupstine RS-a, obrusili su se na DGS, kriveci Zivka Radisica i srpske predstavnike u Vijecu ministara sto su prihvatili nesto sto vec odavno funkcionira kada je u pitanju Federacija. Nazalost, kako je BiH zrtva razlicitih dogovora premijera Dodika sa medjunarodnom zajednicom, tako ce i ova njegova ucjena, potpomognuta i ozakonjena prosrbijanski orijentiranim stavom Spasoja Tusevljaka, omoguciti da se Milosevic i dalje besplatno svercuje u Evropu, jos uvijek samo preko BiH, tacnije RS-a.

Ministar za izbjeglice i raseljena lica Vlade RS podnio je ostavku. Doduse, tek nakon vise od dvije godine simuliranja kooperativnosti u Dodikovoj vladi. "U posljednje vrijeme vrsi se strahovit pritisak medjunarodne zajednice, mnogih udruzenja i pojedinaca na rad Ministarstva i mene licno, vezano za primjenu imovinskih zahtjeva, odnosno implementaciju Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma", obrazlaze bivsi ministar. Pritislo ga, a njemu se ne implementira. A i iritira ga sto se neko usudio zahtijevati imovinu. Zaboga, RS je utemeljena na otimacini te imovine, i sad bi neko zahtijevao. I pritiske da vrsi, na najkooperativniju vladu u kratkoj povijesti manjeg bh. entiteta! A Dragicevic smatra da je Ministarstvo "ucinilo koliko je moglo u okolnostima u kojima je radilo", te da su "rezultati povratka u porastu". Na koje okolnosti Miladin misli, nije najjasnije. Na paljevine, rafale u noci, bombe u svako doba dana? Vjerovatno ne, jer te "okolnosti" prate tvrdoglave napore povratnika, kao sto su njegovu i Dodikovu vladu pratile i prate masne donacije blagonaklonih medjunarodnih "faktora". Donacije nominalno uslovljene upravo "porastom rezultata povratka". Porastom koji samo cinik moze vidjeti kroz plamen bosnjackih kuca u Kopacima ili Janji. Porastom koji se mjeri satorima. No, i pored cinizma u obrazlozenju, pohvalno je to sto je ministar cija je jedina svrha bila da bude neuspjesan ucinio pravu stvar: popustio pod pritiskom. Mozda umjesto njega postave nekog ko ce raditi na "porastu povratka", a ne na njegovom fingiranju.

Eto sta se zbiva kada metastazira maligna veza sporta i politike. Do prije godinu dana javnost onog dijela BiH koji je priznavao KS BiH dizala je u nebo svoje kosarkaske virtouze, pjevale su se ode Markovicu i drugovima, nerealno se prizeljkivao i uspjeh na Evropskom prvenstvu, reprezentacija je svako malo u kompletnom sastavu ulazila u zgradu Predsjednistva da se susretne sa visokim zvanicnicima... A onda je najvisi od visokih zvanicnika, covjek koji je samo i jedino zbog svog rasta postao predsjednikom Kosarkaskog saveza, izgubio naklonost vladajuce stranke. Kada je Ejup Ganic gurnut u najmracniji kut politicke pozornice, i savez na cijem je celu dozivio je potpuno istu sudbinu, sto na finansijskom, sto na sportskom polju. Paralelno sa ovim procesom, pocela je i agonija najtrofejnijeg bh. kosarkaskog kluba, "Bosne". Time je definitivno postalo jasno da su kosarkasi trebali politicarima i tzv. sportskim funkcionerima samo onda kada su mogli postizati i za njih znacajne politicke pobjede, poput onih protiv reprezentacije Hrvatske. Cim se blazirani Ganic prestao interesirati svakih pola godine za Savez, a sudbina reprezentacije, a time i vrhunskog kosarkaskog sporta, prepustena entuzijazmu poletnog ali neiskusnog Samira Avdica, desilo se ono najgore. Reprezentacija BiH je ostala cijenjena jos jedino u nedovoljno informiranim svjetskim krugovima koji uporno pozivaju najbolje bh. kosarkase na turnire na koje je nesretni Avdic mogao povesti reprezentaciju jedino ako bi izvadio pare za put iz svog dzepa. Njegova ostavka na funkciju direktora reprezentacije je tacka u kojoj prica o natprosjecnim rezultatima jedne generacije bosanskih dvometrasa postaje prica o agoniji kosarkaskog sporta, u kojoj su, nazalost, kosarkasi interesantni javnosti u istoj mjeri u kojoj je javnost zabrinuta za politicku sudbinu predsjednika KS BiH.

Koliko su personalne vrijednosti u politici vazne potvrdjuje i novi guverner Sarajevskog kantona. Mirsad Kebo se toliko razlikuje od svog nadobudnog prethodnika Mujezinovica da je sa nekoliko poteza osvojio javnost, pri cemu se ne radi o ispraznom i pukom dodvoravanju gradjanima, nego zbiljskoj demonstraciji odgovornosti javne licnosti. Prvi mjeseci Kebinog guvernerovanja svjedoce da se radi o politicaru koji shvata da je tu da bi bio na usluzi ljudima, a ne da bi iskazao golu moc vlasti. Pokazuje to i primjer sa rjesavanjem stambenih problema funkcionera i sluzbenika Sarajevskog kantona te javnih licnosti iz razlicitih sfera drustvenog zivota. Jednim guvernerskim pismom Kebo je upozorio na potrebu apsolutnog postovanja zakonitosti, a zalaganje da jedna porodica poginulog borca dobije stan iz korpusa stanova za zasluzne licnosti upucuje na Kebin osjecaj pravde i cisti eticki imperativ. Zasto zasluzna licnost mora biti intelektualac, a ne onaj koji je izgubio zivot ili dio tijela za ovu zemlju? Ocito, Kebin pocetak je dobar i ostaje nada da se nece umoriti od svoje obicnosti i bliskosti sa malim covjekom, cak i onda kada pritisci iz SDA da rijesi stambeni ili drugi problem nekog stranackog miljenika, udju u fazu kontinuiteta.

Ne, nije stamparska greska. I Sulejman Hrle moze zasluziti pohvalu, samo kad se potrudi. A ovoga puta se zaista potrudio, pogadjajuci svog vjecitog partnera u vlasti, Edhema Bicakcica, direktno u celo. "Neshvatljivo je da se u vrijeme moguceg kolapsa privrede, ministri i direktori, koji su najodgovorniji za stanje u ekonomiji, odmaraju u skupocjenim hotelima i ljetovalistima dok se vecina radnika ni strajkom ne moze izboriti za minimalac koji ne primaju vise mjeseci", kaze se u saopcenju Sindikata BiH, koje jeste suha demagogija, ali je potpuno istinito i iskreno. Cinjenica da je federalni premijer na odmoru u Spaniji nije sporna, bez obzira sto Hrle, pomalo socijalistickim manirom, spominje "skupocjene hotele i ljetovalista". Bicakcic je zavrsio u Spaniji o svom trosku. Valjda. Ali to sto je tamo dok dio drzave kojim sefuje gori, i bukvalno i simbolicki, vec je stvar i politickog morala, ali i dobra poruka pred predstojece izbore. Naime, ogroman broj drzavnih sluzbenika, ne samo ministara i njihovih zamjenika, pomocnika i savjetnika, kupa se u spokoju morskih dubina, dok oni koji su ih izabrali i kojima treba da sluze, okupani znojem, stoje pred institucijama, protestuju i galame uprazno jer su sve drzavne institucije zlokobno prazne. Prazne kao i stomaci radnika koji su na odmoru od momenta kada su drzavu na upravljanje uzeli Bicakcic i njegovi ministri na odmoru. Pa im odmor i ne treba. Jedino sto je sporno u Hrletovom saopcenju je to sto njemu, kao, nije shvatljivo toliko odmaranje drzavnih sluzbenika. Pa valjalo je, moj Hrle, tolike godine razvaljivati drzavu, upropastavati privredu, otimati donacije, legalizirati korupciju... Valjda su zasluzili malo odmora.

Sesti Sarajevo Film Festival pokazao je da Sarajevo polako postaje veoma vazna tacka na filmskoj karti Evrope, a bogami i svijeta. Da prethodna recenica nije suplja, isprazna patriotska samohvala, dokaz je prikazivanje cak 115 filmova iz 35 zemalja svijeta, zatim pojavljivanje Mikea Leigha i Stevea Buscemija kao gostiju Festivala, te prava festivalska atmosfera u gradu, koji je ovih dana, bukvalno, planirao svoj "raspored casova" u ritmu celuloidne trake. Kao sto to obicno biva, ovako grandiozne manifestacije obicno isprovociraju nase male, ruzne, balkanske navike, pa ni gledanje filmova nije moglo proci bez guranja, vike, upotrebe grube fizicke sile i vrijedjanja, samo da bi se doslo do njenog velicanstva - stolice. Razlog vrlo prozaican: organizator je iz nekog, samo njemu poznatog razloga (vjerovatno povezanog sa finansijskom konstrukcijom Festivala), u otvorenom kinu dodijelio najveci, centralni i ogradjeni prostor sjedalima za VIP (vrlo vazne osobe). Zato su svi oni koji su "samo" dali cetiri ili pet maraka za stolicu vodili ogorcenu borbu za svako mjesto, a oni koji nisu imali srece, morali su voditi mukotrpne diplomatske pregovore sa osobljem i redarima koji su branili prilaze, nekad, polupraznoj VIP-zoni. Ovaj detalj bi svakako trebao uputiti organizatora na navike koje moraju biti izbrisane iz repertoara ponasanja u pripremama za Sedmi SFF. A izuzevsi taj nepotrebni gaf, za naredni festival ne moze se pozeljeti nista vise od onoga sto je Mirsad Purivatra rekao na otvaranju ovogodisnjeg: "Ove godine Festival otvaraju tri kratka filma mladih autora: Jasmile Zbanic, Srdjana Vuletica i Adisa Bakraca, a nadati se da ce sljedeci otvoriti igrani film koji ce neko od njih napraviti."

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	VLADA FBIH
	TARIK CARSIMAMOVIC
	SPASOJE TUSEVLJAK
	MILADIN DRAGICEVIC
	KOSARKASKI SAVEZ BIH
	MIRSAD KEBO
	SINDIKAT BIH
	SARAJEVO FILM FESTIVAL