DANI: Gospodine Djedovicu, da li ste Vi ili Vlada Autonomne pokrajine Zapadna Bosna odgovorni za otvaranje logora u kojima su maltretirani protivnici Abdicevih ideja?

DJEDOVIC: Postoji moja naredba gdje doslovce pise: “Na osnovu ukazane potrebe a u cilju sprecavanja protuzakonitog lisavanja slobode gradjana zabranjujem zatvaranje bilo koga bez prikupljenih materijalnih i verbalnih dokaza o ucinjenom djelu”.

DANI: Dakle, Vi ste se tim cinom suprotstavili Vladi AP ZB?

DJEDOVIC: Ja sam kao covjek tim cinom pokusao dovesti sve radnje u sklad sa zakonom. I nije samo rijec o toj naredbi. Postoji jos devet drugih informacija s ciljem da se ljudi ne privode, da se ne svete komsijama, prijateljima, da se jednostavno to vrijeme i splet okolnosti ne koristi za licne razracune i obracune. Nazalost, toga je bilo. Ali ja sam tim naredbama pokusao da se prema svakom covjeku odnosi iskljucivo na osnovu cinjenica i argumenata. I mnogi drugi dokumeneti govore o mojim nastojanjima da pravosudni organi vlasti, u ubrzanoj proceduri licima koja su izolovana utvrde da li ima elemenata za krivicno gonjenje.

DANI: Da li se to odnosilo i na logore koji su postojali na prostoru autonomije?

DJEDOVIC: U prvoj autonomiji je postojao taj sabirni centar Drmeljevo i moje akti i naredba su se odnosila upravo na lica koja su zatvarana u taj sabirni centar.

DANI: Vi to zovete sabirni centar, a mi logor.

DJEDOVIC: To je vase pravo.

DANI: Kako danas gledate na rat koji je vodjen protiv Petog korpusa o kojem mnogi strucnjaci imaju visoko misljenje zbog povrsine teritorije koju su oslobodili?

DJEDOVIC: Nisu oni oslobadjali, to su samo price. Recite mi koje je mjesto oslobodjeno?

DANI: Sanski Most.

DJEDOVIC: Nije tacno. Oslobodjen je u zavrsnoj operaciji, a sve je dogovoreno pet mjeseci ranije.

DANI: A Kljuc?

DJEDOVIC: Ista stvar - zavrsna operacija. Sve je dogovorao americki vrh, Evropska unija i  predstavnici Bosnjaka, Srba i Hrvata, pet mjeseci ranije.

DANI: Samo jedna opaska: Amerika i evropski vrh je dogovarao da ce Srebrenica biti demilitarizovana zona, pa je enklava ipak pala.

DJEDOVIC: Upravo zato. Na tom dogovoru je postignuta podjela teritorije, omjer 49:51, sest ili sedam mjeseci prije Dejtonskog sporazuma. To je vec uvod u Dejtonski sporazum gdje je receno gdje ce sta biti.

DANI: Da li mislite da je rat izmedju jedinica Petog korpusa i onih koji su se borili za Autonomiju bio potreban?

DJEDOVIC: U javnosti BiH je strasno puno pogresnih informacija o tom ratu. Jedinice Narodne odbrane AP Zapadna Bosna nijednim dokumentom nisu planirale sukob. Uostalom, i delegacija komande Petog korpusa je prisustvovala proglasenju AP ZB. Aplaudirala je u prvom redu. Mislim da je tu delagiciju vodio pukovnik Dervisevic. Postoji video snimak i mozete se sami uvjeriti. Svi su podrzavali autonomiju kao rjesenje, ukljucujuci i  komandu korpusa. Ramiz Drekovic je svaki drugi dan bio kod Fikreta Abdica na rucku ili veceri. I na samom proglasenju autnomije bila je ta ekipa. Skupstina okruga je 13. septembra 1993. donijela odluku o prihvatanju inicijative proglasenja autonomije kao privremenog oblika organiziranja. Zbog politickih razloga to novo rukovodstvo je osnovalo sopstvenu stranku i organiziralo skup osnivaca. Doslo je oko 30.000 ljudi. Ali u medjuvremenu je vec stigla naredba, ne znam od koga, da se sprijeci da narod dodje na taj skup. I pocelo je izbacivanje iz autobusa, iz kamiona, sve se cinilo da ljudi ne dolaze. U toku trajanja skupa mi smo dobili informaciju da su jedinice Petog korpusa krenule u Kladusu sa jedinom pragom koja je bila u korpusu. Ta informacija je prenesena ljudima i oni su krenuli njima u susret. Zaustavili se na Johovici i Skokovima. No, Peti korpus je dobio naredbu da po svaku cijenu mora uci u Kladusu. I narod se tome suprotstavio. Poceli su pucati. Bio je tu jedan novinar Reutersa koji je sve to snimao. Ali ga je uhapsio Peti korpus. Jedinice Narodne odbrane su nastale tek cetvrtog oktobra ’93 godine kao rezultat ovoga sto sam prethodno rekao.

DANI: Da li Vi zaista smatrate da je sve to bili potrebno?

DJEDOVIC: To nije bilo potrebno, ali vam govorim tome o kako je nastala Narodna odbrana. 

DANI: Da, ali je u tom sukobu poginulo preko 1.000 ljudi?

DJEDOVIC: Gledano s moje strane nije bilo potrebno, ali odgovor na to pitanje vam mora dati onaj ko je naredio da se upotrijebi sila.

DANI: Ili onaj ko je naredio da se oformi AP Zapadna Bosna?

DJEDOVIC: Ispricao sam vam kako je sve pocelo. Npr. ako sad nas dvoje ovdje nesto dogovaramo, slozimo se oko svih stvari, zajednicki planiramo realiziaciju. I na kraju odjednom se razidjemo i ja vas napadnem. Kako onda gledati na to?

DANI: Dakle Vi tvrdite da je izmedju Alije Izetbegovica i Fikreta Abdica dogovoreno formiranje autonomne pokrajine?

DJEDOVIC: Ne mogu tvrditi da je dogovoreno. Ispricao sam vam kako su se stvari odvijale, iz sata u sat. A ko je stajao iza koje odluke i kako, to masi naroda nikada nece biti jasno. U toj situaciji neko se  zatekao na jednoj poziciji, neko na drugoj i nazalost sve se odvijalo uz zrtve. Mi smo i tada pozivali, imaju dokumenti o tome, da se dodje iz Sarajeva i razgovara o prevazilazenju sukoba. Nikom ni danas nije jasno sta se zapravo desilo jer do jednog momenta smo sve slozno radili i odjednom se jedan dio povlaci i pocinje tuci. Zeljeli smo objasnjenje iz Sarajeva za to, ali umjesto objasnjenja oni su slali jedinice da i dalje napadaju.

DANI: Dakle, Vi ne smatrate da je Fikret Abdic u Kladusu dosao s prevashodnim ciljem da ostvari svoju personalnu vlast nad BiH?

DJEDOVIC: Ne vjerujem u to. Bio sam u Kladusi kada je dosao Fikret Abdic. Prva stvar koju je uradio je okupljanje svih jedinica i njihovo ukljucivanje u Korpus. I sve se zajednicki dogovaralo. Rekao sam vam da je komandant korpusa Drekovic svaki drugi dan bio kod Abdica, zakljucno sa proglasenjem autonomije. Kompletno financiranje vojske, odnosno odbrane tog podrucja je vrseno zahvaljujuci tome sto je dolazak Abdica otvorio ekonomski koridor sa francuskim bataljonom. Sve potrebe koje je imala komanda korpusa su dolazile putem tog bataljona. Govorimo samo o hrani. Dakle, potrebe su zadovoljene putem tog koridora i prvo su dijeljenje komandi korpusa, odnosno njihovoj logistici. Mislim da je Becir Sirovina bio pomocnik komandanta za logistiku. Snabdijevane su i trgovine, dijeljenje su plate borcima u Korpusu i taj je sistem funkcionirao non-stop, ukljucujuci i 93. sve do kobnog datuma. I na osnovu tog ponasanja ja ne mogu zakljuciti ono sto vi govorite.

DANI: Cinjenica da se Abdic sastajao svaki drugi dan sa gospodinom Drekovicem nije neki strasan pokazatelj jer se, koliko je nama poznato, gospodin Abdic u to vrijeme sastajao i sa vodjom pobunjenih hrvatskih Srba Milanom Marticem?

DJEDOVIC: Nije.

DANI: Kad se poceo sastajati sa Marticem?

DJEDOVIC: U to vrijeme Abdic se sigurno nije sastajao sa Marticem. Sastajao se samo sa Drekovicem. Inace, taj prvi susret Abdica i Martica, koji je sporan, je zapravo vrlo lose interpretiran. Nakon pada prve autonomije mi smo posli u izbjeglistvo. Bilo nas je izmedju 50 i 60 hiljada. Srbi, koji su kontrolirali dio Hrvatske su nas propustili da prodjemo. Tada je bila ona UNPAH zona izmedju Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Ostali smo u toj zoni, ali tu nije mogao stati sav izbjegli narod. Zbog toga je dio naroda prebacen u Batnogu, to je farma sa 24 hale. Nedostajalo je svega, posebno kruha. Tada je Abdic, koliko ja znam, stupio u vezu sa Marticem, ali samo zbog pokretanja rada pekara kako bi se ljudima obezbijedila hrana.

DANI: Da, ali je u tome casu saradnja sa vojskom koja je napadala BiH direktno isla u prilog onima koji su tvrdili da je ovdje gradjanski rat?

DJEDOVIC: Nema tada saradnje sa vojskom, nema ni ratovanja.

DANI: Onda je saradnja tek uspostavljena?

DJEDOVIC: Ako hocete stvari gledati onda moramo poci hronoloskim redom.

DANI: Otkud Vi ’95 na smotri Marticeve vojske u Kninu?

DJEDOVIC: Opet se vracamo na pricu o pokretanju rada pekara kako bismo obezbijedili hranu nasim izbjeglicama. Vi pitate - otkud dijalog sa Marticem. U tom periodu se sa Marticem sastajao sve i jedan funkcioner svijeta, jer je Martic jednostavno odlucivao na tom teritoriju. Nas na desetine hiljada iz autonomne pokrajine smo se nasli na tom podrucju i morali smo barem obezbijediti kruh tim ljudima. I to je rezultat toga. Ja u Kninu nisam bio vojno angaziran. Radio sam kao zamjenik generalnog direktora Agrokomerca. Uvozio sam robu iz Italije preko beogradskog Agrokomerca za potrebe pokretanja proizvodnje Agrokomerca Velika Kladusa. I po tom sam osnovu bio tamo.

DANI: Utoliko vise, sta ce posrednik u uvozu na vojnoj smotri i onda sa pukovnika Zulovicem?

DJEDOVIC: Znam o kome se radi. Mislim da sam bio sa njim toliko vremena koliko i ovdje sa vama.

DANI: Postoji tvrdnje da je on po direktnom nalogu iz Beograda stigao do AP pokrajine Zapadna Bosna i to po odredjenim zadacima i naredjenjima?

DJEDOVIC: Razlog i motive njegovog dolaska ne znam. Samo znam da i danas, koliko sam ja cuo, radi kao nastavnik u vojnoj skoli u Zenici.

DANI: Slazete li se s tezom da je stvaranje Autonomne pokrajine produzila bosanski rat za barem godinu dana?

DJEDOVIC: Ne! Ta politicka orijentacija je prva ponudila mogucnost da stane rat, jer je jedan od prvih ciljeva autonomije bio - uspostava mira.

DANI: Uspostava autonomije je u tome casu znacila otvaranje fronta i stvaranje dokaza da je u BiH  gradjanski rat.

DJEDOVIC: Ne. Ali vi imate pravo na misljenje. Ja cu opet ponoviti da je autonomija nastala uz punu podrsku svih vojnih i civilnih struktura vlasti. I ta saglasnost je odjednom prekinuta. Necijim naredjenjem. Bio bih najsretniji da se organizira jedna naucna rasprava svih relevantnih naucnih, vojnih, politickih, medjunarodnih, nezavisnih i dr. udruzenja i da se razgovara o autonomiji. Tada ce se objektivno sagledati svi elemnti – dotok naoruzanja, opremljenost ljudi i glad na tom prostoru. Cijena brasna u to vrijeme bila je 700 – 1.000 DM. Vrlo je malo ljudi bilo u stanju obezbijediti djeci minimum. Nas je cilj bio pokrenuti proizvodnju i vjerujte da smo bili dogovorili prve konvoje za Tuzlu, Zenicu, Sarajevo... 

DANI: Gospodine Djedovicu, zasto se niste stavili na raspolaganje ARBiH?

DJEDOVIC: Ja sam ’91 godine radio u Skoplju kao oficir JNA na aerodromu Petrovec. Supruga mi je  diplomirani veterinar i radila je kao republicki veterinarski inspektor. Imali smo stan i obecanje  makedonskih vlasti da ce supruga zadrzati svoj posao, a da ce se meni obezbijedi odgovarajuce mjesto na univerzitetu ili slican posao u skladu sa mojom strucnom spremom. Oboje smo odbili jer smo zeljeli doci u BiH. Odluku smo donijeli polovicom ‘91. Uzeo sam godisnji odmor i dosao u rodnu Kalesiju. Isao sam od vrata do vrata po Kalesiji, Sarajevu i Tuzli trazeci bilo kakvu vrstu angazmana. Medjutim, na moje veliko razocarenje, niko nije htio cak da razgovara. I kad smo vec zadnju nadu izgubili, pokusali smo sa Predsjednistvom BiH. Jednog jutra otisao sam do Predsjednistva i zatrazio kratki razgovor sa Izetbegovicem ili Abdicem. Tog dana niko od njih nije imao vremena da nas primi. Ja sam insistirao kod sekretarica i primio me je Fikret Abdic, odnosno Isak Deljanin, njegov sef kabineta i savjetnik za ekonomska pitanja. Razgovarali smo dva sata i prezentirao sam mu svoju dokumentaciju. Potom se pojavio Abdic i rekao da mi nikakav angazman ne moze obezbijediti u Sarajevu vec samo u Kladusi. Tamo sam se petog novembra ’91 preselio sa suprugom i djecom i vec sutra sam se javio  Mirsadu Veladzicu, tada predsjedniku Izvrsnog odbora opcine Velika Kladusa. Pogledao me je i rekao -  vi nama ne trebate, idite onome ko vas je doveo. Razocaran, otisao sam u upravu Agrokomerca i postavljen sam za direktora transporta. Taj sam posao obavljao do napada na Krupu u aprilu ’92 godine. Ponovo sam otisao u opcinski sekretarijat narodne odbrane i stavio se na dispoziciju. Rekli su mi, znamo gdje si, ako zatrebas zvat cemo te. I kada je Murat Sabanovic govorio o dizanju brane u Visegradu ja sam otisao u sekretarijat narodne odbrane, odnosno u stab TO-a gdje su mi rekli - ako zatrebas potrazit cemo te. Od tada se vise nisam javljao.

DANI: Zasto mislite da bi autonomija, da je zazivjela, zaustavila rat? 

DJEDOVIC: Smatram da je ta ideja zazivjela da bi najdalje za pola godine u BiH prestala oruzana dejstva i da bi se u svim podrucjima vrlo brze i lakse dogovaralo oko privrednog uvezivanja. Uostalom, Srbi su u vrijeme nastajanja autonomije kontrolisali 74 odsto teritorije BiH. Znaci, njima je rjesenje problema u tom momentu bilo zaustaviti rat. Ako se sjecate oni su vec krajem ’92 ili pocetkom ’93, ne smijem se zakleti, ukinuli ratno stanje, jer su svoje ciljeve, ili vecinu svojih ciljeva, ostvarili samim pocetkom tih nesretnih zbivanja u BiH. Oni su bili spremni da razgovaraju. Mi imamo kartu autonomije koja podrazumijeva Bihac u autonomiji, Petrovac u autonomiji, Krupu i niz drugih teritorija koje su zavrsnim operacijama dosle, istina silom, u Unsko-sanski kanton. Mislim da su oni bili spremni, i njima su bile jasne namjere svijeta vec ’93, da se konflikt razrijesi bez pobjednika, podjelom teritorija.

DANI: Pod optuznicom da ste pocinili ratne zlocine uhapseni ste sedmog maja 1996. u holu  federalnog parlamenta. Da li ste prije toga znali da ste osumnjiceni za ratne zlocine i da Vam se sprema hapsenje?

DJEDOVIC: Uhapsen sam u Parlamentu cekajuci pauzu za rucak. To je bio moj cetvrti dolazak u Sarajevo. Nisam znao da cu biti uhapsen jer sam prije prvog dolaska u Srajevo dobio cvrste garancije ureda Visokog predstavnika i  clana Predsjednistva BiH Izetbegovica da mi se garantira sigurnost i nesmetan rad u parlamentu. Kada sam poslije ponovio taj zahtjev za drugi dolazak u Sarajevo, dobio sam odgovor da su jednom date garancije konstantne. 

DANI: No, garancija je istekla tog sedmog maja?

DJEDOVIC: Da, i to nisam znao. U holu Parlamenta prisli su mi policajci obuceni u civlnu odjecu. Izolovali su me od ostalih poslanika, uzeli me ispod ruke, i rekli – podjite sa nama. Na moje pitanje zasto, odgovorili su da cu brzo saznati. Izveli su me iz hola federalnog parlamenta i kombijem me prevezli u Dom policije. Tu sam boravio cetiri sata. Niko mi nista nije govorio -  ni zasto sam uhapsen, ni sta se sa mnom planira, ni sta cekam… Nakon ta cetiri sata po mene su ponovo dosli isti ljudi i vratili me nazad u Skupstinu FBiH. Odveli su me u prostoriju u kojoj su me cekali zamjenik visokog predstavnika gospodin Steiner, pomocnik visokog predstavnika, sef odjela za ljudska prava Pegy Hicks, sef IPTF-a i drugi medjunarodni predstavnici. Steiner mi je objasnio da sam uhapsen zato sto sam optuzen za ratne zlocine. Odmah sam mu rekao  – hocu u Haag. Medjunarodni predstavnici su mi obecali da ce provjeriti da li je Haag zainteresiran za moje krivicno gonjenje. Nakon obracanja prisutnim u skupstini izasao sam. Ganic me je poslije toga izveo iz  federalnog parlamenta, drzeci me ispod ruke. Dok me je vodio objasnio mi  je da me na izlazu ceka policija. Odevezen sam u Holiday Inn i zatvoren u sobu  906. U toj sobi su me cekali pripadnik FMUP-a, IPTF-a i prevodilac, ispred vrata jos dva pripadnika federalnog MUP-a. Tu sam boravio 48 sati. Posjetio me je Steiner dva puta i rekao mi da Haag nije zainteresiran da me krivicno goni. Pretpostavljam da je tu dobru ulogu odigrala gospodja Vasvija Vidovic koja je sa djelatnicima AID-a uspjela izdejstvovati saglasnost Haaga da mi se sudi u BiH.

DANI: Bili ste optuzeni za ratni zlocin. Kojim je dokazima sud raspolagao?

DJEDOVIC: Imali su izjave nekolicine ljudi iz sabirnih centara. Sve sto se desavalo u tim sabirnim centrima je pripisano meni. Inace jos dok sam radio u federalnom parlamentu meni je sudjeno u Bihacu. Kad sam o tome razgovarao sa ministrom Hebibom i nekim ljudima iz SDA oni su mi rekli da ce se to sve smiriti. Mene niko nikada iz Bihaca cak i nije pozvao na to sudjenje. No, nisam pridavao znacaj tome jer sam dobivao garancije i od samog Izetbegovica. Kantonalni sud u Bihacu je tada bio pod utjecajem bivseg guvernera Veladzica o cijem ce se liku i djelu ja vjerujem tek govoriti. Meni je prica skrojena u Bihacu i ubjedjen sam da su sve stvari montirane.

DANI: Sta znaci montirane?

DJEDOVIC: Recimo neki iskazi svjedoka.

DANI: Koliko je bilo svjedoka optuzbe?

DJEDOVIC: Bilo ih je 65. Selekciju svjedoka vrsio je AID. U vrijeme istrage meni nije bilo dozvoljeno da prisustvujem saslusavanju tih ljudi sto je protuzakonito. Nije mi dozvoljeno ni da se sastanem i razgovaram sa svojim advokatima, Senkom Nozicom i Martinom Raguzom. Mojim advokatima cak pet mjeseci nije bilo dozvoljeno da pogledaju sta ima u spisu. Tek pod pritiskom medjunarodne zajednice dozvoljeno im je da pogledaju spis. Istraga je trajala sest mjeseci. Poslije toga dignuta je optuznica sa 11 tacaka. Ukratko - stavljeno mi je na teret sve sto je ikad iko napravio za vrijeme Prve ili Druge autonomije: da sam ja naredio da se civili i vojska zatvore, da se formira zatvor koji je egzistirao cak nekoliko godina prije mog dolaska u Veliku Kladusu, da su sva maltretiranja i ubistva odigrana u mojoj reziji… Sudjenje je pocelo ’98. godine u februaru mjesecu. Sudija je bio Saban Maksumic, a sudsko vijece je imalo pet clanova. Istrazni sudija je bio Ibrahim Hadzic. 

DANI: Sta su rekli svjedoci optuzbe protiv Vas?

DJEDOVIC: Vecina njih, kada je trebalo govoriti o meni, nije imala sto reci, jer zaista konkretno nema nezakonite radnje koja se mogla pripisati meni. Vecina svjedoka je izjavila da mene nikada nisu vidjeli.

DANI: A sta je rekla manjina?

DJEDOVIC: Oni su rekli da su culi, ali nisu se uvjerili, da sam ja glavni.

DANI: Ko je potpisivao naloge za hapsenje ljudi u autonomiji?

DJEDOVIC: Kada govorimo o prvoj autonomiji naredbu je potpisao Zlatko Jusic koji je tada obavljao funkciju predsjednika Vlade AP Zapadna Bosna. U toj naredbi stoji da se izvrsi izolacija lica za koja se sumnja da rade za drugu stranu u sukobu. Takva pritvaranja su po Zenevskim konvencijama dozvoljena. U toku druge autonomije postojalo je pet centara od kojih sam ja za  dva cuo tek za vrijeme sudjenja. Za pritvaranje u jedan od tih sabirnih centara naredbu je potpisao Serif Mustedanagic, nacelnik staba vrhovne komande. Ali u toj se naredbi govori samo o licima protiv kojih treba provesti brzu istragu zbog sumnje da su pljackali, otimali, krali, maltretirali ljude dok smo mi bili u izbjeglistvu, ili na drugi nacin saradjivali sa Petim korpusom.

DANI: Znate li koliko je ljudi u toku prve i druge Autonomije bilo zatvoreno u logore?

DJEDOVIC: Vrlo je tesko reci. Tuzilastvo je pocelo sudjenje sa cifrom od preko 6.500 ljudi. Medjutim, tokom sudjenja, ta cifra je padala pa je i sam sud odustao od tog broja jer se vidjelo da je to besmisleno.

DANI: Kakva je bila prva presuda Kantonalnog suda?

DJEDOVIC: Kantonalni sud me je oslobodio za optuzbu zatvaranja ratnih zarobljenika i svih drugih optuzbi ali me je osudio za zatvaranje civila i za to mi nakon 18 mjeseci pritvora izrekao 10 godina. Presuda je donesena neosnovano jer kako se sud nije mogao pozvati na izjave svjedoka, pozvao se na neka akta iz spisa koja ja ili nisam potpisao ili su se trgale recenice iz ukupnog konteksta spisa. Moji su advokati, naravno, uputili zalbu Vrhovnom sudu na presudu. U toku zalbenog postupka nastupa najgori cin. Irfan Ajanovic u Federalnom parlamentu kaze zastupnicima DNZ-a: odbranili ste ga od svega, sad cemo vidjeti kako cete ga odbraniti od silovanja.

DANI: Postoji li, sem te Ajanoviceve recenice, jos nesto cime mozete dokazati da su Vam, kako tvrdite, optuznicu za silovanje montirali visoki duznosnici SDA i operativci AID-a?  

DJEDOVIC: Osoba koja je, navodno, silovana je saslusana u istrazi u Kantonalnom sudu u Sarajevu. Ja nisam mogao prisustvovati njenom saslusanju. Na sudjenje je dovedena jer je tuzilac njen iskaz procitao u knjizi Molila sam da me ubiju. Medjutim kada procitate njen iskaz iz te knjige ona nigdje ne govori da sam je ja silovao. Zbog toga kazem da je to igra koju mi je montirao AID i neki duznosnici SDA. Djevojka je ocito zloupotrijebljena. Ona je ipak ispala plemenita osoba jer je na pitanje sudije – da li je to covjek koji vas je silovao, rekla - nisam sigurna. A u naucnoj literaturi se kaze da se poslije silovanja iskljucuje mogucnost da zrtva zaboravi lik napdaca. Inace u njenom iskazu ima mnogo kontradiktornosti – jer u jednom momentu pominje da je prilikom hapsenja njena drugarica odmah ubijena, da bi se poslije ispostavilo da je drugarica ziva i zdrava. Sud je uvidio da tu nema nikakvih dokaza i donio je oslobadjajucu presudu na koju je tuzilac ulozio zalbu. Moj slucaj organizacije za borbu ljudskih prava porede sa slucajem srebrenicke trojke.