Bosanski barometar 2000

Mehu Obradovica pojedini mediji vec godinama prikazuju u najgorem svjetlu. Strpljivo podnoseci sve te provokacije, direktor Elektroprivrede BiH pokusava dokazati kako on nije najgori i kako ima i gorih. I evo, u skladu sa svojim veselim prezimenom, Meho je konacno uspio obradovati siroke narodne mase. Nekim cudom, racun za struju je ovoga mjeseca bio manji nego inace, jer stavka rtv pretplate nije uknjizena. Sest maraka manje iz kucnog fonda svakog je potrosaca iskreno obradovalo i ponukalo na razmisljanje kako Obradovic, mozda, i nije najgori. Pa ipak se, evo, potrudio da penzioneri, nezaposleni, demobilizirani borci, radnici na cekanju, njihova djeca i sve ostale socijalne kategorije dzaba gledaju televiziju. Ako vec ne moze dati besplatnu struju (jer mora misliti i na zimski prijelazni rok, kada se, od “njegovih” para, obicno stvara sampionska ekipa FK “Sarajevo”), barem je izasao u susret svima koji smatraju da se ovako los program televizije i ne treba placati. Koliko je velik u svojoj skromnosti, Obradovic je pokazao time sto je za Dnevni avaz izjavio kako je ovaj humani gest tema o kojoj “ne zeli govoriti”. No, zlonamjerni su odmah pokusali umanjiti znacaj Mehinog poteza skandaloznom tvrdnjom kako ce narednog mjeseca potrosaci i gledaoci, uz racun za struju, dobiti i dva racuna za rtv pretplatu!? Naravno, svi oni kojima su od ranije poznate Obradoviceve zasluge i sposobnosti znaju da on nije sposoban za takvo nesto i da je sigurno u pitanju neka greska. Zato, svi koji na sljedecem racunu za struju procitaju kako moraju platiti 12 maraka za dvije pretplate neka znaju da je to greska. I da nije do Mehe.

Od dvostrukog univerzitetskog profesora i najvaznijeg Bicakcicevog piona u federalnoj Vladi ocekivalo se da ce biti barem malo originalniji u oplakivanju sudbine koja mu podari etiketu smijenjenog ministra. No, Smajic se pokazao potpuno neinventivnim, optuzujuci OHR da se “bezgranicno i direktno mijesa u oblast politike koja se odnosi na vitalne interese i kadrove bosnjackog naroda”. Smajic je sablonski, kako to vec odavno cine ojadjeni vojnici vladajucih stranaka, sam sebe proglasio “vitalnim interesom” bosnjackog naroda, usput zaboravljajuci samo jednu sitnicu. To sto je njegovom poljoprivrednom politikom ugrozen najvitalniji interes bosnjackog naroda – njegovo zdravlje. U historiji tog naroda i ove drzave ostat ce upisano kako je upravo u vrijeme Smajicevog ministrovanja BiH imala najveci nivo kju groznice u svijetu, kako tvrdi portparol OHR–a Kris Bird. Pranje neciste savjesti je prljav posao. Koliko prljav moze biti, Smajic je pokazao pricajuci o “manjku Bosnjaka u OHR–u”, otkrivajuci korupciju u Evropskoj uniji, prijeteci kako ce smijeniti zvanicnike medjunarodne zajednice, i sve to u momentu dok bolestine egzoticnih imena haraju drzavom ciji je Smajic, sve do prije neki dan, bio visoki cinovnik. Vrhunac bezobrazluka u tom nemustom pokusaju da opravda svoju dalju egzistenciju na bh. politickoj sceni ipak je bila Smajiceva tvrdnja kako je EU duzna Ministarstvu poljoprivrede 142.000 DM. Radi se o vjestom triku clana korupciji sklone stranke koji od EU dobije donaciju vrijednosti od 10 miliona maraka (!), a onda, pokusa jos i naplatiti troskove skladistenja i distribucije te donacije. Na srecu, Smajicu je jedino preostalo da – umjesto maraka iznudjenih od EU – broji fotografije svecanih, propagandnih dodjela traktora i stoke. Naravno, doniranih.

Gostujuci na TV RS, koju je podzemnim igrama uspio ponovo staviti pod kontrolu, kandidat za predsjednika Republike Srpske i aktualni premijer tog cudesnog entiteta Milorad Dodik blistao je u svoj velicini svog primitivnog desnicarenja. Dodvoravajuci se javnosti (na stranu kakva je to javnost koju moras tetositi sovinizmom i blasfemijama najgore vrste) najkrupniji srpski politicar zbrljavio je rijeci uzasa, obecavajuci biracima da ce srusiti Ferhadiju ako bude sagradjena bez dozvole. Bas kao da je rijec o cumezu koji kvari sliku banjaluckog urbaniteta, Dodik se ocitovao kao rigidni desnicar, bez obzira sto mu, kao i Jansi, stranka nosi socijaldemokratski predznak. To sto rusitelji nisu imali dozvolu za rusenje Ferhadije ne tangira Dodika; bitno je da se ona bez dozvole ne moze sagraditi, sto je strasna i lazna poruka predsjednika vlade Republike Srpske koja vrijedja ljudsko dostojanstvo, koja vrijedja covjeka kao bozje djelo. A cak i na ravni prava Dodik ne govori istinu. Dom za ljudska prava donio je odluku o obavezi Republike Srpske da se ispostuje gradnja Ferhadije. Svi ostali nizi pravni akti na vertikalnoj ljestvici prava moraju biti izvedeni iz te odluke, sto implicira samo jedno – negradnja dzamije Ferhadije predstavlja krsenje pravnih normi, docim za njenu gradnju ne treba nikakva posebna dozvola. Gradnja Ferhadija dzamije, tog remek–djela sakralne i uopce tradicijske kulture, dispozicija je za Republiku Srpsku, a ometanje njenog “uskrsnuca” podrazumijeva sankcije za manji bosanski entitet. Zbog ovakvog provincijalnog stava Dodik bi morao biti kaznjen od strane svojih neodgovornih mentora iz medjunarodne zajednice. Za pocetak, americkom ambasadoru Milleru ne bi nista falilo da je odbio primiti Dodika u svoj rezidencijalni objekat, na “tajnu veceru”, dok Mile javno ne povuce sopstveni mracni iskaz o Ferhadiji.

zgleda da je Stranci demokratske akcije ponestalo nesposobnih, a podobnih. Jer jedino se tako moze obrazloziti njihov otuzni zahtjev za smjenu sefa Misije OSCE Roberta Barryja. Potpuno pogubivsi sve kompase, Izetbegovicevi puleni su, nakon sezone unutarstranackih smjena, krenuli sjeci glave medjunarodnih cimbenika!? Ojadjen gubitkom visokokvalitetnih stranackih kadrova, kakvi ministar Smajic i poreznik Dzaferovic svakako jesu, prezimenjak (a i nesto vise) ovog posljednjeg i portparol Stranke je do te mjere opleo po Barryju da bi neupuceni mogli zakljuciti kako se za americkog diplomatu, u najmanju ruku, pocela interesirati i haska tuziteljica Carla Del Ponte. A iza ostrih rijeci ne krije se nista drugo do nemoc da se zaustavi proces urusavanja sistema koji je garantirao da ce Aliju zamijeniti njegova blijeda kopija, izbrusena u Centrali SDA. S obzirom da je Volfgang Petritsch, nakon sto je sef OSCE–a obiljezen kao “arogantan” i “pristrasan”, nametnuo izmjene i dopune spornog Zakona o popunjavanju upraznjenog mjesta u Predsjednistvu BiH, treba ocekivati istovjetnu neselektivnu vatru iz svih oruzja i po prvom covjeku OHR–a. Takav, otvoreni rat SDA protiv medjunarodne zajednice mogao bi joj, ako stranacki ideolozi budu i dalje ovako stupidno projektovali imidz Stranke, u konacnici donijeti samo jos teze “gubitke”. Stoga, budu li i dalje istrajavali u licemjernoj prici kako je sve upereno protiv SDA zato sto ova grupa iskompromitiranih politikanata stiti bosnjacke interese, onda im ne ginu sankcije i protiv stranackog “ponosa i dike” – Bicakcica. A kada im kandidati za Predsjednistvo budu Behmen ili Brka, onda mogu komforno da se sami pospreme na smetljiste historije, gdje ih ceka i Srpska radikalna stranka – jos jedna od stranaka koje su, svojvremeno, tuzakale i “smjenjivale” Barryja...

Bas kao u najslavnijim danim Vojne policije, njenom se nekadasnjem komandantu oteo osjecaj da moze sta hoce. I zavrnuo slavine nafte i benzina, ni manje ni vise, vec kompletnoj policiji Kantona. Bizaran osvetnicki cin zbog podizanja krivicne prijave povodom privatizacije hotela "Marsal" ne moze ublaziti otuzno pravdanje neplacenim racunima koji su, eto, dospjeli za naplatu bas u casu raspleta finansijske hotelske afere. Niti postoji opravdanje u Lucarevicevom zaklinjanju u patriotski put koji je, kako se ispostavilo, asfaltiran potpunom blokadom policije.

Direktor Energopetrola, da zivi u zemlji s bar malo reda i sistema, od svog bi omiljenog lika vec sutradan zatekao razrjesenje o smjeni. Ovako, pusuci i dalje u Bicakciceva jedra, nastavlja javno braniti svoj krajnje drzak i nimalo patriotski cin. No, na svom se primjeru konacno mogao i osobno uvjeriti sta znaci relativna sloboda trzista – policijske patrole, uinat Kerimu Lucarevicu, pune svoje rezervoare i s upaljenim rotacionim svjetlima opkoljavaju i hapse i takve patriote kakav je Alija Delimustafic. Istina, u ovom je casu na Lucarevicevim plecima optuznica sa tezim kvalifikacijama od one koja tereti Delimustafica, pa ekonomisti kakav je Lucarevic ne bi trebala biti teska jednacina pred koju je postavljen. Nepoznanica je, ionako, sve manje, i valjalo bi ocekivati da direktor Energopetrola, ako vec kani to i ostati, zaboravi svoje vojnicke dane i prestane primjenjivati samo svoje naredbe. Vremena su se promijenila a s njima i policija.

“Mirnu noc odjednom je prekinula skripa kocnica policijskih vozila iz kojih su iskakali policajci. Bili smo zaprepasteni. Prvo smo mislili da se nesto strasno desilo i da hvataju nekog opasnog kriminalca. Ubrzo smo vidjeli da provode Aliju Delimustafica”, posvjedocila je Dnevnom avazu jedna radnica iz basce kod “Cenexa”. Ocito, neko je smatrao da se ovakva akcija mora obaviti upravo tako, sa cetiri vozila naoruzanih “specijalaca” komandira Muzafera Begica. Begic je koristio priliku da izmjeri “prolazno vrijeme” svojim momcima, jer izgleda da im posla nece nedostajati. I bilo je vrijeme da krene razracunavanje policije sa kriminalom koji je ovdje vec predugo amalgam politickog, privrednog i organiziranog. Policija je, naravno, predugo bila pod prejakim politickim uplivom i predznakom. I predugo su akcije “momaka u crnom” bile usmjerene iskljucivo na zatvaranje kafana u kasne nocne sate i pretresanje njihovih gostiju, izvrtanje dzepova maloljetnika u potrazi za “travom” i slicne manifestacije, gdje je stepen upotrijebljene sile obicno bio nesrazmjeran sa ciljem. Zato, sto prije prestane politiziranje policijskog posla, nasa policija ce biti blize evropskim i demokratskim standardima. “Nas se trebaju bojati oni koji zaista imaju razloga za to. Mi smo tu da zastitimo gradjane i da im budemo na usluzi”, svojedobno je za Dane izjavio Begic, komandir policijske jedinice koja vraca dostojanstvo ovoj profesiji. Konacno se u ovoj zemlji, osim tajne i saobracajne, i specijalna policija pocela baviti svojim “pravim” poslom.

Ono sto americkog ambasadora, izmedju ostalog, razlikuje od ostalih diplomata u Bosni i Hercegovini jeste i definitivno izrazeni osjecaj iskrenog moralnog pijeteta prema srebrenickoj tragediji i poslijeratnom nastavku golgote prezivjelih stanovnika ovog grada.

Prvo je svojom odlukom o odlasku na nedavni komemorativni skup u Srebrenicu pokvario vec planirani produzeni vikend svojih kolega u Dubrovniku, koji su jedva docekali sramne optuzbe iz Republike Srpske da se priprema "politizacija vjerskog skupa".

Da njegova odlucnost nije bila tek slucajna, pokazao je njegov ovonedjeljni ponovni odlazak u Srebrenicu, gdje je demonstrirao snaznu podrsku svoje vlade hrabrim i rijetkim bosnjackim povratnicima, koji su i dalje zrtve paljenja kuca, terora i neprijateljstva lokalnih zlocinaca, istih koji su ucestvovali u najmonstruoznijem zlocinu u Evropi u drugoj polovini isticuceg stoljeca, a jos i danas podrzavaju svoje nalogodavce.

Svi medjunarodni predstavnici u Bosni i Hercegovini koji se Srebrenice sjete samo jednom godisnje, pocetkom jula, trebali bi ostati istinski postidjeni jos jednim samarom koji je njihovom moralu uputio Miller.

Senad Hadzifejzovic imao je obicaj, u vrijeme svog uspona u hijerarhiji TVBiH, reci kako mu je namjera napraviti “bosanski CNN”. Ipak, skupina novinara koji su uredjivali centralnu informativnu emisiju drzavne televizije pod njegovom komandom, mogli su se samo u podrugljivim salama naci u istoj recenici sa zvijezdama zapadnog tv–novinarstva. Ali kada je Hadzifejzovic, sa svim “njegovim” novinarima, istjeran iz programa Biliceve televizije, ispostavilo se da je Hadzifejzovicev Dnevnik bio i CNN i NBC i BBC za ono sto se sada svake noci emituje iz Sivog doma. Ni krivi ni duzni, ulogu urednika i voditelja Dnevnika dobili su nekadasnji spikeri, koji su jos uvijek u problemima sa citanjem, dok ih uredjivanje i vodjenje emisije, ocigledno, prestravljuje. Agonija pravljenja Javnog RTV servisa postala je, tako, transparentna svakom gledaocu RTV BiH koji ima zelju da prisustvuje “porodjajnim mukama” stvaranja novih “hadzifejzovica”. Oni koji uredno placaju sest maraka pretplate mogu saznati nesto o postojanju cementare u Kanu (umjesto u Kaknju), mogu vidjeti priloge u kojima sagovornici (dr. Faris Gavrankapetanovic), dok govore o aktualnim temema (rano dijagnosticiranje Q groznice), bivaju prekinuti u pola recenice jer se i prilog tu zavrsava (!?), a masinski inzenjeri, koji su preko noci od spikera postali urednici, u “kulturnom” dijelu Dnevnika, pogresno izgovarajuci imena, mijenjaju pol ucesnicima Sarajevo Film Festivala.I ova dva–tri primjera dovoljna su ilustracija haosa koji je u program TV BiH uvela “prinudna uprava”, primoravajuci nedovoljno iskusne i netalentirane novinare da postanu prvi esalon ove tv–kuce. Nema sumnje, OHR, ruinirajuci iznutra buduci PBS, vrlo uspjesno privodi kraju projekt etabliranja OBN–a kao profesionalno najpotkovanijeg tv–medija, iako ova televizija taj epitet ni po cemu ne zasluzuje.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	MEHO OBRADOVIC
	AHMED SMAJIC
	MILORAD DODIK
	SDA
	KERIM LUCAREVIC
	JEDINICA ZA PODRSKU MUP–a KANTONA SARAJEVO
	THOMAS MILLER
	TVBiH