(Bosanski rubikon: “Ponavljanje historije”, Dani br. 166, 28. juli/srpanj 2000, str. 23)

Ponukan tekstom Zlatka Dizdarevica u zadnjem broju  Dana, kao i sve cesce, nostalgicarsko i idealizovano pominjanje Titovog imena i u drugim sredstvima informisanja (bosnjackim), kao i u kontaktu (druzenju) sa neutjesnim narodom (Bosnjacima, naravno), odlucih da vam se obratim... Da, sve je bilo bolje, sve je bilo perfektno, gotovo sterilno perfektno, za Titovih dana... Ne, nije bilo ni Golog otoka, ni Lepoglave, ni banjalucke “Crne kuce” ni… Ne, nista ruzno se nije desavalo, svi su bili sretni i zadovoljni, svak’ je imao posao, svak’ je imao besplatno skolovanje i zdravstvenu zastitu, svak’ je mogao ljetovati na nasem lijepom Jadranu, cak nas je narodna vojska cuvala dok spavamo... bio je mir.

Na stranu to sto je sva Europa imala punu uposlenost (puno bolje placenu “radnicku klasu”) i to sto sva Europa ima besplatno skolovanje i zdravstvenu zastitu (Njemacka jos od 1884!!!), o odmoru i ljetovanju da i ne govorimo (kad si je jedan radnik iz Titova vakta mogao priustit avionsku kartu od 9.000 dolara. Da, “Concord” je i tad letio, a njemacki radnik si je to mogao priustiti.... Razlika izmedju Titove Jugoslavije i kapitalistickih zemalja u Europi je bila samo u tome sto su sve te zemlje imale demokratski izabrane vlade na svom celu, a mi, mi smo imali Tita (i to dozivotno). Da, al’ bar je bio mir - opet ce Bosnjaci (citaj: Titin fan-club). Da, ali bio je i Bleiburg i etnicko ciscenje Srema i Banata od domacih Njemaca, bila je i 8. ofanziva, bilo je Kosovo 1968 , i hrvatski MASPOK 1971. A sto ono bi sa “Mladim muslimanima” ?!! Da, bili su crnogorski nastavnici u nasim skolama, kao i masa Srbijanaca sto predavanja drzase na cistom ekavskom... bila je i nasa JNA – sto taj mir cuvase - (sa 75% srpskim oficirskim kadrom). Samo demokracija i konkurencija su garanti mira i prosperiteta - ni u kojem slucaju najobicniji diktator kao sto je bio Tito...

Nihad Vehabovic, North Carolina, USA

(Reagiranja, “Politika se ne uci samo iz knjiga”, Dani, br. 166, 28. juli/srpanj 2000., str. 46)

Vjerujem da, svakom ko je prezivio rat u Sarajevu, dan danas izjave poput onih sa SRNE: “Rat je, svi pucaju”, mogu izazvati mucninu. Kod mene je takvu mucninu izazvao komentar Namika Cehajica, objavljen u posljednjem broju Dana. Naime on je i napade Latica i odbranu Vesovica, bez obzira na motive i uslove pod kojima su ove dvije suprotne aktivnosti generirane, svrstao pod istu kapu. Ovo me je me neodoljivo posjetilo, kako rekoh, na manire “Srninih” izvjestaca ili njenih gostiju.

Zaista se mogu sloziti da Laticeve polemike i jesu pljuvanje, ali se ne mogu sloziti da se ikad i jedna od objavljenih polemika gospode Vesovica ili gospodina Filipovica mogu svrstati u tu kategoriju. Ja naprotiv nalazim da su njihove polemike veoma odmjerene i rafinirane, svaka na svoj nacin. Gospodine Cehajicu, ako iz politike istjerujete gospodina Filipovica, koji li su to onda mustre koje vi utjerujete u politiku? Jesu li to oni sto su Bosni vrat slomili? Ocito po vama jesu. Ocito su oni vrlo malo iz knjiga ucili.

Sait Mekic, Minneapolis, USA

“Pokloni na kredit”, Dani br. 166, 28. juli/srpanj 2000., str. 26

Citajuci tekst o kriminalu kojeg provode celnici RVI iz Sarajeva sa Lo(pov)sicem na celu ne mogu ostati ravnodusan i ne napisati nekoliko cinjenica o njemu. Igrom sudbine upoznao sam Lo(pov)sica 15. avgusta 1993. i nakon veoma kratkog vremena shvatio da je to stvorenje spremno i preko mrtvog tijela rodjenog oca gaziti da bi ostvario svoj interes i to u najruznijem znacenju te rijeci.

1. On. Lo(pov)sic ili kako je znao sam sebe zvati Juka, dok mu je to moglo donositi prednost, je 13. aprila 1992. pobjegao iz Tuzle misleci da u Sarajevu nece biti rata, a do tada je veoma vjerno sluzio srbijanskoj armiji, do zadnjeg momenta.

2. U toku rata uso je u cetvorosoban stan tako sto je na kucnoj listi osim zene naveo i svastiku i punca, iako njih dvoje zive u Svedskoj (neki kazu i da surevi su bili tu).

3. Boraveci u Svedskoj od 1993. do 1996., zahvaljujuci rodbinskom lavirintu kao i svugdje, bio presjednik ogranka Merhameta i dodijelio, zajedno sa tadasnjim predsjednikom Osmanom Cuprijom, 9000 SEK (oko 2000 DM) ranjeniku, koje je isti prokockao, a kasnije to pokrili tako sto su to prikazali kao pomoc ranjenicima iz Sarajeva koji su bili na lijecenju u Svedskoj (devet njih). Ti isti ranjenici nikada nisu ni vidjeli te pare a kamoli ih dobili. Potrebno je reci da je osim Cuprije, u to vrijeme Cuprijin zet bio predsjednik BH Saveza u Svedskoj, a sestric predsjednik SDA za Svedsku.

4.  “Merhamet” istom Lo(pov)sicu obezbjedjuje telefon, kao da bi se ranjenici (RVI) mogli sluziti, naravno uz placanje licnih racuna, s tim da Lo(pov)sic naplacuje iste usluge 25 procenata skuplje jer je tako po “njegovoj” racunici.

5. Pise rodbini i “svojim kontaktima” u Sarajevu kako on i njegova supruga hrane borce u Svedskoj, jer ih je eto par puta pozvao na rucak ili kolace kod sebe.

6. Snima video kasetu sa djecom iz Bosne na lijecenju u Svedskoj prilikom predaje skromnih poklona prikupljenih od Bosanaca i Hercegovaca u Svedskoj preko udruzenja s tim da djeci govore sta ce reci prilikom snimanja: “Ko vam je pomogao?” “Juka”, uslijedio je odgovor djecice. Da li je ovdje potreban dalji komentar?

7. Svojom obmanom, uz pomoc rodbine, uspijeva prevariti svedske vlasti ne vracajuci kredit koji je dobio prilikom dolaska u Svedsku za opremu stana.

8. Najgore govorio o svima (Predsjednistvu i rukovodstvu Armije RBiH) 1993. da bi, shvativsi da mu to steti, iste podizao u nebeske visine lazuci i sebe i okolinu, i sada im sluzio i najvjerovatnije opet do zadnjeg momenta, a onda novi dan - novo lice - nova prica i tako u nedogled.

Zalosno je trositi vrijeme na jedno ovakvo stvorenje, jer je kao seoski uco otisao u podoficire i sluzio im do zadnjeg momenta da bi na jednom razgovoru sa svedskim bolnickim osobljem ponizio osam ratnih vojnih invalida, ne poznavajuci iste prije toga, rekavsi da je njegov koeficijent inteligencije deset puta veci od svih, i eto to se izgleda i “dokazalo”. Zalosno, ali za sve one koji dozvolise da on bude tamo gdje je.

Ime i adresa poznati redakciji