("Hutba kao sudba", Dani br. 161, 30. juni 2000, str. 22-23)

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim, hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg Bozijeg poslanika Muhammeda a.s., na njegovu casnu Porodicu, na njegove vrle Ashabe i na sve ljude koji su zivjeli i umrli s Allahovim imenom u srcu i na usnama. U ime zajednice posjetilaca IslamBosne upucujemo vam reagovanje na tekst "Hutba kao sudba", koji je jos jedan atak na Islam i Muslimane, ovaj put kroz napad na Nezima Halilovica Muderrisa, kojem izrazavamo nasu punu podrsku u svemu sto govori i radi. Mrznja Dana prema islamu je poprimila takve dimenzije da je izlisno osvrtati se na vase izlive lazi u svakom broju, ukoliko ne postoji neki specijalan razlog. Jednostavno receno, vasa specijalnost su postali napadi na Islam, a ta mrznja koju osjecate pokidala je sve veze sa istinom i cistim razumom...

Jadno je to za sto ste se prodali, redakcijo Dana. Bijedno je to sto ste se za saku sorosevskih dolara spremni okrenuti protiv Muderrisa, covjeka koji je do juce branio vas, vasu zemlju i vas narod od Gorana Kapora i njemu slicnih. Tuzno je sto ste za naklonost stranih obavjestajnih sluzbi spremni braniti jednog cetnika cija je vojska do juce granatirala vasu djecu i vas grad, i u isto vrijeme napadati covjeka koji je do juce s puskom u ruci ispred svojih boraca stajao na liniji odbrane braneci vas od ilidzanskih i inih drugih cetnika. Spremni ste za ljubav i pare predstavnika tzv. medjunarodne zajednice zaboraviti svu onu sarajevsku djecu pobijenu od strane ilidzanskih cetnika, u cijim je redovima bio i Goran Kapor i u isto vrijeme pljuvati po covjeku koji je nekoliko puta ranjavan dok je gledao smrti u oci da bi odbranio nas i vas. Sitne ste vi duse, redakcijo Dana. Do prije pet godina Ilidza je bila zloglasni cetnicki bastion i vazna karika u lancu srpske blokade grada Sarajeva. Stotine ljudi je poklano u akcijama etnickog ciscenja. Na hiljade protjeranih. Zapaljene kuce, odvedeni najmiliji, rastavljene porodice. Desetine najboljih sinova ove zemlje polozilo je svoje zivote u presudnim akcijama u Otesu, Doglodima, Azicima, Stupu, i uopste na ilidzanskom dijelu sarajevskog fronta. Poslije je stotine ljudi ubijeno i ranjeno u Hrasnici, Butmiru, Sokolovic Koloniji, na Stupu, Alipasinom Polju i okolnim naseljima bas od granata i snajperskih metaka ilidzanskih cetnika. Neopisivo je zlo koje su nam nanijeli ilidzanski cetnici, zlo koje su nanijeli ovom gradu i ovom narodu. I pored toga vi danas smatrate normalnim sto jedan od onih koji je cijeli rat bio u cetnickoj vojsci na toj zloglasnoj Ilidzi trazi vise od 60.000 maraka zato sto ga je neko uvrijedio na ulici jer je sam rekao da je njegova uloga da gradi Veliku Srbiju. Pa nije li Velika Srbija ideja koja je prouzrocila svu onu patnju koju prezivjesmo?!

Ali vama, prodane duse, sva ta patnja ne predstavlja nista. Podmecete jednom imamu koji je samo rekao istinu i pozvao narod da se osvijesti. Vasi nalogodavci ne zele osvijescen bosnjacki narod pa ste se svim silama okomili na Nezima Halilovica Muderrisa, covjeka koji se nije libio istinu nazvati istinom, a laz lazi. Spremni ste na savez i sa samim sejtanom protiv Muderrisa i njemu slicnih bez obzira sta oni znacili i kakve velicine predstavljali. Nije vam vazna ni njegova borba, nisu vazne njegove rane, nije vise vazan rat, vazno je da ga unistite jer je ljudima pokusao otvoriti oci. Mi smo uz njega, a s obzirom da imamo cistu namjeru Allah je s nama, a s kim je Allah on je sigurni pobjednik. Zelimo naglasiti da najveci dio ugleda koji uziva Islamska zajednica BiH lezi u cinjenici sto u njenom sastavu postoje ljudi poput Nezima Halilovica Muderrisa. Njegovo uklanjanje bi predstavljalo fatalnu gresku koju bi tesko bilo ispraviti. Ne zelimo da Islamska zajednica prihvati sugestiju antiislamskog magazina Dani u pogledu citanja hutbi prije nego sto budu izgovorene. Ako bi popustila i udovoljila Danima, IZ bi uskoro dosla u situaciju da u narod plasira hutbe Senada odnosno Nenada Pecanina, Nerzuka Curka, Marka Vesovica i ostalih sto svakako ne zelimo. Nezim Halilovic Muderris je jedan od nas, on govori ono sto drugi ne smiju ili nece. Sve sto je rekao, govorio je zbog svih nas, ne samo zbog sebe. Tako ni ovaj put Dani nisu napali samo jednog pojedinca nego sve nas koji drzimo do sebe, do Islama. Svi smo napadnuti. Zato na kraju upucujemo rijeci Emira Hadzihafizbegovica svakom Bosnjaku i Bosnjakinji koji drze do onoga sto jesu: "Eto, tako o tebi pisu, zvakumirani' bosnjacki insanu. O tebi koji si protjerivan, klan, ponizavan, o tebi koji si na rukama nosio mrtvo dijete i koji si trazio da sa ubicom popijes kahvu kako bi ga upitao za razloge pucanja u lubanju tvoje cerke, o tebi kojeg su u Batkovicima razapinjali izmedju dva dzipa, o tebi koji si oslobadjao Vlasic i bosom nogom Unu gazio, o tebi koji si Pejanovica pazio bolje od rodjene matere, o tebi koji volis ilahiju i kome su silovali majku, o tebi kojem djeda i nenu sahranjuju na groblju za zauslendere' sa pogledom na sidnejsku operu, o tebi koji ibadetis i Bajrame docekujes u Oslu i Stockholmu..."

Neka ih je stid!

IslamBosna (www.islambosna.com)

("Momu i Uzeira niko nije pit'o", Dani br. 162, 7. juli 2000, str. 50. i 51. )

U posljednjem broju Dana objavljen je profesionalno uradjen tekst novinarke Angeline Albijanic o autorskim pravima arhitekte Ivana Strausa nad UNIS-ovim (od nedavno UNITIC-ovom) poslovnim centrom u Sarajevu. Ovim obracanjem ni na koji nacin ne zelimo umanjiti znacaj i ugled koji u javnosti uziva akademik Ivan Straus.

U ovom slucaju "osporavanje" autorstva posluzilo je kao povod i isprika za dodatne, pa i zakulisne radnje kojima je odnedavno izlozen najveci strani investitor u BiH danas: Kuwait Consulting & Investment Co. (KCIC), koji je prosle godine sa UNIS-holdingom iz Sarajeva u zajednicku mjesovitu firmu - Ujedinjenu investicionu trgovacku kompaniju (UNITIC) ulozio vlastitih cca. 17 miliona DEM (ukupan ulog u firmu cca. 46 miliona DEM), i sto je posebno vazno, radi se tek o pocetnim ulaganjima. Javnosti koja je nedovoljno informisana i koja se zeli zavesti suprotstavljanjem istaknutog pojedinca nasuprot bh. preduzeca, u kojem ucestvuje i strani investitor, dajemo pojasnjavajuce komentare na iznesena pravna stajalista gospodje Edine Residovic (advokata tuzitelja - arhitekte Ivana Strausa), koja je svojevrsnim selekcioniranjem i interpretiranjem cinjenica zapostavila pravnu logiku i pod odbranom "zakonitosti" stvorila drugaciju sliku cinjenicnog stanja.

Ponasanje arhitekte Strausa, koje je jos dovelo i do kasnjenja u izboru stakla od preko 10 mjeseci - pa time i cjelokupnog projekta, kod kuvajtskog partnera, kao investitora, proizveo je ozbiljne sumnje u citav projekat i daljnje planove, te ne iskljucuje i mogucnost njihovog povlacenja iz UNITIC-a u slucaju da sud (po kratkom postupku - privremenom mjerom, koja znaci i obustavu sanacije Poslovnog centra) udovolji Strausovom zahtjevu, kako to on u tuzbi insistira. Kako onda povjerovati uvazenoj gospodji Residovic kada "odgovorno tvrdi da zbog ovog spora nisu poslovi dovedeni u pitanje". UNITIC postuje svaku odluku suda koja ce se donijeti nakon zakonito provedenog postupka, uzimanjem u razmatranje svih navoda i dokaznih prijedloga zainteresiranih strana. UNITIC se protivi svakom ishitrenom presudjivanju (sto bi u biti predstavljalo donosenje privremene mjere) pogotovu iz razloga sto se za istu nisu stekli nikakvi zakonski uvjeti. Zbog toga UNITIC ce traziti zastitu svojih prava na svim instancama.

Erol Dzebo, generalni direktor UNITIC Sarajevo d.o.o.

("Bosanski barometar", Dani br. 162, 7. juli 2000, str.7)

Tekst koji ste objavili u "Bosanskom barometru" zasnovan je na neistinama i proizvoljnim ocjenama.

Laz je da je akademik Muhidin Hamamdzic prvi poslijeratni gradonacelnik koji je rat proveo izvan Sarajeva. Dovoljno je bilo da, prije nego sto ovu laz podmetnete kao istinu, pitate stotine Sarajlija koje su ga svakog dana sretale na Putu zivota. Tom "alejom snajpera" je profesor Hamdzic svakodnevno izlagao svoj zivot kako bi na Veterinarskom fakultetu odrzao redovan rad sa studentima.

Lazne su i godine za koje kazete da bude sumnju u njegove mogucnosti da odgovori zahtjevima koje Sarajlije ocekuju od nove vlasti. Samo zbir godina ne moze biti mjerilo za ocjenjivanje bilo cije sposobnosti, pa i sposobnosti akademika Hamamdzica, to i sami dobro znate. Ono sto odredjuje neciju sposobnost jeste zbir svih osobina koje znalca razdvajaju od neznalice, radinog od lijenog, iskusnog od neiskusnog, postenog od nepostenog.

Njegova navodna anonimnost koja je, po vama, upravo suprotna od onoga sto Sarajevu u ovom trenutku treba, jeste licni stav autora teksta. Autor barometra moze biti "ponosan" da ne poznaje akademika Hamadzica, rodjenog Sarajliju, profesora koji je izveo trideset generacija studenata, clana Akademije nauka i umjetnosti BiH, predratnog predsjednika opcine Novo Sarajevo kada je u njoj zivjela gotovo cetvrtina stanovnika Grada i bila medju najrazvijenijim opcinama u nekadasnjoj SFRJ, ali ne moze svoje neznanje utvrditi kao kriterij u ime svih Sarajlija. Na isti nacin se privatna ocekivanja autora ne mogu izjednaciti sa ocekivanjima gradjana.

Sve ono sto je autoru teksta u "Barometru" bilo nepoznato Gradski odbor SDP BiH Sarajevo imao je u vidu opredjeljujuci se za druga Hamamdzica, medju vise kandidata evidentiranih u opcinskim, gradskom i kantonalnom odboru, kao najboljeg kandidata za funkciju gradonacelnika Sarajeva. Neistiniti tekst objavljen u rubrici "Bosanski barometar" je u neskladu sa profesionalnim normama novinarstva, u suprotnosti sa Kodeksom i predstavlja dezinformisanje javnosti, te stoga zahtijevamo da u cijelosti objavite ovu reakciju.

Gradski odbor SDP BiH, Sarajevo

Dragi drugovi,

Vjerovali smo da je u vasoj stranci sa promjenom imena nepovratno napusten princip da reagiranja uvrijedjenih lidera potpisuju stranacki organi i to u formi zvanicnih saopcenja. No, od tog se vakta nesto i promijenilo: ocito, cak ni svevlasni predsjednik stranke nije bio u stanju pronaci ijednog clana vaseg odbora koji bi podmetnuo svoje ime ispod izliva njegove srdzbe, opecacenog pecatom Gradskog odbora SDP-a. No, nismo formalisti, pa iako vase reagiranje zbog ovoga nismo bili duzni objaviti, to cinimo sa velikim zadovoljstvom.

Sto se tice navoda iz vaseg pisma skoro da i ne osjecamo potrebu da na njih odgovaramo sve dok njegov pisac ne ustanovi kako se "najbolji kandidat za funkciju gradonacelnika Sarajeva" stvarno preziva - Hamamdzic ili Hamdzic. Mi imamo puni respekt za funkciju gradonacelnika Sarajeva, te drzimo neprimjerenim da ga jednom oslovljavamo sa Hamamdzic, a drugi put Hamdzic, kao sto to vi u vasem pismu cinite. Molimo vas da nam ovo javite cim ustanovite kako se gradonacelnik kojeg ste izabrali stvarno preziva.

Istu molbu imamo i za utvrdjivanje cinjenica o zivotnom dobu gospodina Hamamdzica (Hamdzica), te o vremenu provedenom u Sarajevu tokom opsade Grada. Objavljenu informaciju dobili smo upravo u SDP-u, da bi nas gospodin Lagumdzija naknadno telefonski obavijestio da se radi o 61 godini, sto je u vasem pismu, vjerovatno omaskom ispusteno.

U potpunosti se slazemo sa vasim stavom da "samo zbir godina ne moze biti mjerilo za ocjenjivanje bilo cije sposobnosti", pa tako ni gospodina Hamamdzica (Hamdzica). No, upoznati smo da je gospodin Lagumdzija, koristeci upravo i jedino starost kao argument, sa kandidacijske liste vase stranke za funkcije u sarajevskoj opcini Stari Grad, unatoc podrsci u stranci, skinuo gospodina Muhameda Cicu, koji dijeli generacijsku pripadnost sa gospodinom Hamamdzicem (Hamdzicem). I ovu informaciju, kao potvrdu kadrovskog kriterija gospodina Lagumdzije, po kojem treba eliminirati sve kandidate ciji bi ugled i javna prepoznatljivost mogli ili "mogli" ugroziti brizljivo njegovani imidz jedinog lidera stranke, dobili smo u SDP-u.

Dragi drugovi, jako nam je zao sto bi prava zrtva srditog reagiranja vaseg predsjednika mogao biti upravo gospodin Hamamdzic (Hamdzic), zbog cije se odbrane ugleda kao javio gospodin Lagumdzija. Nama nije palo na pamet, niti smo to ucinili, da akademski renome profesora Hamamdzica (Hamdzica) dovodimo u pitanje. No, onog trenutka kada je kandidiran i izabran na jednu javnu funkciju, i on podlijeze ispitivanju njegove politicke karijere. Reagiranje gospodina Lagumdzije nas je natjeralo da damo sebi truda i ustanovimo detalje politicke karijere koje ste vi u vasem pismu presutjeli. Najznacajniji je onaj da je drug Hamamdzic (Hamdzic) svojevremeno izabran i za predsjednika Gradskog komiteta saveza komunista Sarajevo, i to po kadrovskom kriteriju koji je preuzeo i gospodin Lagumdzija. Naime, kada je u fazi kandidovanja za predsjednika Gradskog komiteta najvise glasova dobio tada mladi i perspektivni prof. dr. Kasim Begic, tadasnji predsjednik Gradskog komiteta Nenad Guzina je, uz pomoc Nikole Spirica i Vasvije Vidovic, za predsjednika nametnuo i tada kao i danas potpuno politicki anonimnog druga Muhidina Hamamdzica (Hamdzica). Drasticniji i javnosti poznatiji primjer iste kadrovske politike predstavljala je i svojevremena eliminacija prof. dr. Nijaza Durakovica i funkcionerski izbor izvjesnog Abdulaha Mutapcica.

Nama ostaje za zaljenje konstatacija da princip negativne kadrovske selekcije tadasnje komunisticke nije napusten ni u vasoj danasnjoj socijaldemokratskoj partiji.

Zbog ogranicenosti prostora u nasem magazinu ovim prekidamo polemiku sa vasim predsjednikom i vama, nestrpljivo ocekujuci vase novo javljanje i priliku da je nastavimo vec u narednim brojevima.

S postovanjem,
Redakcija magazina Dani

(Reagiranja: "Fajront", Dani br. 161, 30. juni 2000, str. 40-41)

Nisam polemizirao sa M. Vesovinistom. Samo sam se branio, pa i odlajivao vepru koji ima kljovobolju. Koji bi to bleso polemizirao sa Markom kad mu se upali kljova i on nahrne na insana?!

Mogao je kultni sarajevski pjesnik iznijeti i ozbiljnije primjedbe na nivo pismenosti i sjecanja iznesenim u mojim reagiranjima. I tu me je postedio. Pogresno sam napisao prezime Fasic umjesto Mujagic, naprimjer. Zato nije stedio svoju Jezicinu koja se raspada u zlobi, mrznji, podlosti i gadosti. To je sve sto Marko ima. Ni sa svojom novom knjigom, a gdje je poezija, Vesovinisto?!, nije originalan. Krade Kusturicu. Za obojicu je ratno ludilo pocelo u zooloskom vrtu. U tome su ova dva cetnika pretekli suvremena otkrica iz zoologije. Zvijeri napadaju ljude samo kad ih zabole kljove. Citajuci Marka Vesovinistu Bosnjaci ce definitivno saznati uzrok rata: Milosevica je bio zabolio zub. Sta cemo, morao nas je jadnik Milosevic klati da bi mu uminuo zub. Isto tako, moramo se pustiti ludom Marku da nas kolje dok mu ne umine kljova. Jer smo nepismeni, bogalji, invalidi, slucajevi za psihijatre... Kad nas kao takve potamani u ime razuma i cojstva, Marko kaze: Fajront!

Nedzad Latic, Sarajevo

Postovana redakcijo,

Vec tri godine citam vas (nas) magazin preko Interneta. Posebno me obradovalo kada ste prije izvjesnog vremena sa dvonedjeljnog presli na nedjeljno izdanje. Jos od srednjoskolskih i studentskih dana sam volio i navikao citati magazinski tip novina (u to doba Nin, kasnije Globus, itd.), medjutim, Dani su najkompletniji magazin koji sam u svom dosadasnjem zivotu imao priliku citati.

Tako dobru ekipu novinara, dopisnika i saradnika, okupljenu u jednom magazinu, jos nisam imao priliku i privilegiju upoznati. Uz to, vasa nezavisna i kriticka uredjivacka politika omogucava mi da dodjem do informacija sta se desava u Bosni i Hercegovini. S obzirom da zivim u SAD-u, to je za mene od neprocjenjive vaznosti i omogucava mi da stvorim realnu sliku o svim zbivanjima. Ovdje u SAD-u mediji su nezavisni, ali desavanja u Bosni nisu uvijek predmet paznje, tako da nemam informacija u obimu i kvaliteti koju bih zelio. Magazin Dani sve to nadopunjuje. Jos nikada do sada nisam pisao nekome pismo podrske ili kritike, ali vise nisam mogao odoljeti, jer magazin Dani su neodvojivi dio moga zivota i svakodnevice.

Uz srdacne pohvale i cestitke, s postovanjem,

Adnan Jasarevic, SAD

Molim vas da sljedeci tekst objavite u vasem cijenjenom listu, jer je zaista krajnje vrijeme da se progovori o problemu heroina. Nase vlasti su licemjerne i nemarne, roditelji neupuceni, a narkomani nemocni. Jedini nacin da se taj zaista ogromni problem pocne rjesavati jeste da se o njemu pocne javno govoriti. Fenomen je prisutan vec vise od desetljeca, a svi ga ignoriraju kao da uopce ne postoji.

Nisam kompetentan da ikome objasnjavam razloge zbog kojih raja pocinju i nastavljaju da se drogiraju, zelim samo da one koji o tome ne znaju nista malo upoznam sa situacijom. Tesko mi je zapravo pisati o tome jer sam i sam bio, i u neku ruku jos uvijek sam, dio toga, ali pokusat cu da iznesem svoje misljenje, koje, vjerujem, dijeli vecina te uglavnom mlade populacije na koju se sve ovo odnosi.

Krajem osamdesetih godina u Sarajevo su pocele iz pravca Srbije pristizati ogromne kolicine heroina, veoma prljavog, pomijesanog sa raznim tvarima: aspirinima, secerom, brasnom, i u najgorem slucaju - otrovom za pacove. Ogroman broj djece rodjene u Sarajevu otprilike izmedju 1969. i 1973. postala su, krajem tih osamdesetih, zrtve te nadasve opake droge. Gledajuci na tadasnja zbivanja medju mladima u gradu, neki, koji su o tome razmisljali, skloni su zakljuciti da je taj priliv heroina zapravo bio dio plana stratega iz Francuske 7 - onesposobiti omladinu prije nego se opkoli i napadne grad. Da li je to istina ili ne, tesko je utvrditi, ali stvari su izgledale otprilike ovako: u gradu je dilera, vecih i manjih, bilo maltene skoro isto koliko i narkomana, heroin se mogao kupiti na svakom koraku, bio je jeftin i sva su djeca prije ili kasnije dolazila u iskusenje da ga probaju. Neki su ga nakon toga uzimali samo vikendom, a vecina je ubrzo postala ovisna. Ja sam ga licno prvi put probao krajem z89, kada je taj fenomen vec bio uzeo maha. Heroin je bilo tako lako nabaviti da je medju narkomanima kruzila prica da je tadasnji sef Odjela za borbu protiv narkomanije zapravo bio glavni diler u gradu. Da ironija bude veca, sin tog covjeka je takodjer bio narkoman. Heroin nije birao: djeca doktora, advokata, intelektualaca raznih vokacija, kao i djeca radnika, bogata i siromasna djeca, svi su bili "in".

Zatim je dosla z92 i heroin je, "zahvaljujuci" opsadi, nestao iz grada. Nakon rata, fenomen se ponavlja, tragedija generacije nastavlja. Starija raja, oni koji su bili u Sarajevu tokom opsade, kao i oni koji su bili negdje drugo, pa se nakon rata vratili kuci, poceli su se ponovo drogirati nakon sto su godinama bili cisti. Heroin ponovo dolazi iz pravca Srbije i prljaviji nego sto je ikada bio. Ono sto zelim istaknuti u ovom tekstu je krajnje licemjeran odnos vlasti - policije i sudstva - prema narkomanima. Vjerujem da u Evropi ne postoji zemlja u kojoj se narkomani, pored toga sto im drzava ne pruza ama bas nikakav vid zdravstvene, niti bilo koje druge vrste pomoci, hapse zbog konzumiranja droge.

Kod nas, policija vrlo dobro poznaje puteve i kanale kojima heroin stize u BiH i u samo Sarajevo. Vjerovatno imaju i imena svih vecih dobavljaca, ali po tom pitanju se nista ne poduzima, a sve se pravda nedostatkom koordinacije sa policijom iz RS-a i drugim problemima. Svakih par sedmica policija zaplijeni par kilograma "trave", marihuane, i onda se u medijima busa u prsa kako "borba protiv droge postaje sve efikasnija". Ne libeci se ni od upadanja u stanove i kuce gdje narkomani uzivaju drogu, ta nasa dicna policija hapsi narkomane i predaje ih sudu, koji ih zatim kaznjava novcanim kaznama (100-500 KM), ili ih cak salje u zatvor!!! Pri tome jos sudije i sudinice (cije znanje o drogi pocinje i zavrsava onom idiotskom teorijom kako je trava za sve kriva i kako nakon i zbog nje djeca prelaze na nesto jace) imaju obraza da toj djeci drze lekcije iz morala, da im pametuju govoreci im kako je droga opasna, i kako bi trebali otici u Medjugorje da se lijece! Kakva sramota, kakvo licemjerstvo i nemar!!! Kad narkoman u Sarajevu udje u apoteku i pokusa kupiti spricu, "pametne i savjesne" apotekarke odbijaju da im ih prodaju, lazuci da ih nemaju, ili da ih izdaju samo dijabeticarima uz lijecnicki recept. Narkomanu onda ne preostaje nista drugo nego da se "puca" starom, prljavom iglom, ili da istu posudjuje od nekog drugog narkomana, sto ga, naravno, dovodi u jos vecu opasnost od one u kojoj se svakodnevno nalazi, opasnost od raznih vrsta bolesti, od relativno malih infekcija koze do AIDS-a! U Svicarskoj, npr., narkomani u svakoj apoteci mogu besplatno dobiti paket u kojem se nalazi sav potrebni pribor za konzumiranje droge: alkoholna maramica za dezinfekciju, guma za stezanje, flaster i, naposljetku, sterilna igla. Svicarskim gradovima svakodnevno takodjer kruze kamioneti iz kojih se narkomanima dijele isti takvi paketi ili lijekovi za one koji se pokusavaju skinuti. A da ne spominjem brojne centre za svaku vrstu pomoci narkomanima, centri koji uposljavaju doktore, psihologe, medicinske sestre, kao i dobrovoljce koji jednostavno zele biti od pomoci. Jer, o cemu se radi? Narkoman, dakle neko ko uzima drogu, prvenstveno je bolesna osoba, a ne kriminalac, sto je, nazalost, percepcija koju nase vlasti imaju o tim mladim ljudima.

Heroin je dakle nesto sto vec odavno truje mlade ljude ovoga grada, jednu odredjenu skupinu ljudi, on je nesto o cemu svi vec znaju, ali niko o tome zaista ne razgovara, niti je ikog briga, a i pretpostavljam da o tome nije bas pristojno pricati, jer smo svi postali jako fini (sic!), a narkomani su tako jedan grozan segment drustva, zar ne? Nasa korumpirana, licemjerna, cinicna i neodgovorna vlast krade i od mrtvih (poginulih, braneci izmedju ostalog i samu tu vlast) stavljajuci im "bofl" kamen na humke, a prezivjele borce, pogotovo one ranjene i onesposobljene (RVI) sikanira i ignorira na svakom koraku, i to su samo neki od njenih aferima. Pa kako onda ocekivati da se brine o "narkomanima"?!

A Heroin je postao gradjanin Sarajeva i, barem zasad, ne dopusta da bude deloziran!

A.K. (puno ime i adresa poznati redakciji)