Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 163

HRVATSKI NOBELOVCI

O komitetu za politicku i moralnu rehabilitaciju Hercegovaca u Hrvatskoj

 

Pise: Ivan Lovrenovic




Nedavno je u Zagrebu osnovan Forum Hrvata iz Bosne i Hercegovine, a gost-predavac na osnivanju bio je bosanskohercegovacki ministar vanjskih poslova Jadranko Prlic. Do sada javnosti nije poznato sto je tamo govorio, ali je poznato, zahvaljujuci ministru sve odanijemu Dnevnom avazu, sto je izjavio prije odlaska. "Hercegovce, a nisu od toga daleko ni Bosanci, bije ne bas dobar glas. Pritom se, dakako, zaboravlja da su bosanskohercegovacki Hrvati dali dvojicu nobelovaca: Vladimira Preloga i Ivu Andrica. Zbog toga mislim da je osnivanje Foruma doista dobar potez", kaze ministar.

U zagrebackoj stampi pak moglo se tih dana procitati kako Forum HBH 2000, sto je sluzbeni naziv udruge, osniva pedesetak hrvatskih intelektualaca porijeklom iz Bosne i Hercegovine, "koji se proslo desetljece nisu isticali u politici", i koji "zele u novonastalim politickim okolnostima izvuci maksimum za boljitak Hrvata u Bosni i Hercegovini te predloziti i razvijati nove oblike suradnje tih dviju drzava".

Osnivaci ocjenjuju da je "posljednji trenutak da se zaustavi desetogodisnja tragedija bosanskohercegovackih Hrvata", jer "Washingtonski i Daytonski sporazumi nisu Hrvatima donijeli ni ocekivano ni dobro, pa oni postupno ali sigurno postaju nacionalna manjina", a osobito nedopustivim smatraju sto se u Hrvatskoj "Hrvati podrijetlom iz Bosne i Hercegovine nalaze na zubu javnosti, a i razlicita politicka strujanja posljednjih mjeseci su ih pokusala okriviti za teske hrvatske prilike... Na osnovi grijeha pojedinaca ne moze se ocrnjivati cijela jedna regija i narod koji zivi u njoj".

Tako, eto, sve red-po-red, dodjosmo i do pravoga motiva. Pojednostavljeno receno, udruga bi zapravo mogla nositi ime: komitet za politicku i moralnu rehabilitaciju Hercegovaca u Hrvatskoj. A jos ako se pazljivije uzme na znanje aluzija o "razlicitim politickim strujanjima posljednjih mjeseci" (sto se precizno podudara s promjenom vlasti u Hrvatskoj), moglo bi se i suziti: hadezeovskih Hercegovaca.

Aktualni sef bosanskohercegovacke diplomacije ima mnogo jakih i sasvim razumljivih razloga da podrzi ovakvu deterdzent-udrugu. O, koliko toga u njega ima za pranje! Doduse, brojne su politicke presvlake, u koje se pocev od boravka u daytonskomu pansionu Wright-Patterson u studenomu 1995. ovaj covjek-za-sve-rezime presvukao, i mora se priznati da su redom sve jedna cisca od druge. Ma, fakat, mirise bijelo!, da uzviknes ushiceno, kao Djuro u reklami. A, evo, pred skori kongres njegove sadasnje partije naveliko se gata kako ce se definitivno oprati i od nje, od slavnoga HDZ-a.

Ipak, Prlic sam bolje nego itko drugi znade koliko je mracan i dubok, krvav i smradan ponor koji se zove Herceg-Bosna, Hercegovina 1993, ponor i zlocin Stoca, Mostara, Capljine, Dretelja, Heliodroma, Gabele, Bobanove "drzave", tefericâ i trgovine s Karadzicevima..., te da nema toga javnog i tajnog aranzmana i te politicke konjunkture, makar u njoj igrali istovremeno i Ameri, i Alija, i Avaz i tko zna tko jos, koja te od njega moze zastititi trajno i definitivno.

I jos nesto, lokalno: ni Prlicu, ni ikomu drugome, nije nikakav problem biti "hadzija" u Sarajevu i u Bosni, pokraj velicanstvene bosnjacke sklonosti (zasto ne: sposobnosti!) za zivljenje u prezentu, koje neki pateticno zovu merhametlukom, neki pogrdno zaboravom, i jedni i drugi pogresno. Ali uljesti i zivjeti kao stovani "gospon sused" u zagrebackom Donjem gradu - u to treba dugorocno, ozbiljno i mnogo investirati!

Toliko o vjerodostojnosti zagrebacke udruge "intelektualaca cija se imena nisu vezivala za negativnosti u politickom zivotu u posljednjemu desetljecu", i o ministru Prlicu. No, prava tema se zapravo tek tu otvara: odnosi izmedju Hrvatske i Bosne i Hercegovine! Dogadjaj o kojemu pricam odlicno ilustrira kako se ta vazna tema sarlatanski zabasuruje, prebacuje na simulantske kolosijeke, i koliko je jos daleko od ozbiljnih i dugorocnih promisljanja.

Od gromoglasno i obostrano zimus najavljivanih novih odnosa medju "dvjema prijateljskim i susjednim drzavama" do danas dogodilo se zapravo nije nista, osim toga promijenjenog tona prijateljske retorike. Cinik, upucen u domace zivotne prilike, reci ce: ni to nije malo. Politicki zaintrigiran promatrac pak ne moze da se ne upita: koji su to i kakvi interesi, i jesu li podjednaki na objema stranama, kojima vise odgovara da bude gore nego da bude bolje?

P.S. Necu, naravno, zaboraviti Andrica i Preloga. Kontekst i nacin na koji se Prlic poziva na njih, nepotkupljivo razotkriva tipican malogradjansko-kolektivisticki mentalitet i kavanski "sustav vrijednosti". Nije sala, "mi (hrvatski narod) dali dva nobelovca"! Tko je "dao" Andrica i Preloga, kako su to oni ekskluzivni Hrvati, kako se, uostalom, "daju nobelovci" (kao kokos sto daje jaje, valjda!), kako takva jedna cinjenica moze ista (nabolje ili nagore, svejedno) promijeniti u nasemu primitivizmu! Pristojan i solidno opismenjen svijet takvim "argumentima" se ne sluzi.

Objavljeno u broju 163 DANA, 14. juli / srpanj 2000.

 

HomeNovi brojArhivaUz ovaj brojIntervju DANA – Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.