Dani su "ozivjeli" visestoljetnu povijest Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu i, izmedju ostalog, saznali kakvi su ucenici bili neki danas poznati politicari, novinari i profesori, ko je od njih imao keca iz vladanja i bjezao kroz prozor, a ko je padao na popravni jer mu Svevisnji nije podario lijep glas, sta je u Medresi radila prva dama u Bosnjaka, ko se najvise motao oko kuhinje i sta je u ovoj islamskoj vjerskoj skoli radilo jedanaest profesora nemuslimana

U Sarajevu postoji skola dva puta starija od Sjedinjenih Americkih Drzava! 1537. godine, dakle 77 godina prije nego sto su prvi Evropljani poceli naseljavati Ameriku, u Bosni je unuk sultana Bajazita II, Gazi Husrev-beg, carski vezir i sandzak-beg bosanski, "naredio" da se u Sarajevu, prekoputa dzamije koju je podigao sedam godina prije, "sagradi uzvisena i velicanstvena medresa koja ce biti cijenjena medju odabranicima i dostojanstvenicima (…) koja ce imati 12 soba u kojima ce stanovati ucenici/studenti, a ne nevaljale neznalice…", te za to odvojio 400.000 akci. Od tada pa do danas, ova skola (koja inace spada u rang visoke islamske skole) nije prestala sa svojim radom. Stoga je 1. jula ove godine (29. reibul-evvela 1421) efendija Zijad Ljevakovic, sadasnji direktor Medrese, u buducnost ispratio njenu 450. generaciju maturanata.

Skolski program kao zavjet
Sarajevska medresa je, ustvari, prvi bh. koledz. Ona nikada nije bila samo skola vec mjesto na kojem se i zivjelo i obrazovalo. Pohadjati Gazi Husrev-begovu medresu (GHM) znacilo je deset do sesnaest godina zivjeti i uciti na prostoru izmedju danasnjih Saraca, Imareta, Bistrika i Bascarsije. Halil ef. Husic, sadasnji zamjenik direktora za nastavu u GHM-u, "ozivio" je za Dane naukovanje u doba Osmanlijskog carstva. "Kursumlija medresa, kako ju je narod prozvao zbog olovom presvucenog krova, imala je dvanaest soba poredanih u polukrug. U svakoj sobi su bila po dva ucenika, a nekad i vise. U sobama je bio istovjetan i samo najnuzniji namjestaj - mali zidani kamini i slamarice za spavanje. Izmedju soba nalazila se dershana (predavaonica), gdje su softe (ucenici) slusali predavanje muderisa (profesor) i njegovih pomocnika. Na sadrvanu, smjestenom u dvoristu Medrese, softe su se umivale i uzimale abdest. Ostale potrebe i aktivnosti ucenici su obavljali u drugim, susjednim zgradama. Kupali su se u kupatilu pod Bistrikom, a rucali u imaretu (narodna kuhinja) samo desetak metara od Medrese. Namaze su obavljali u Gazi Husrev-begovoj dzamiji, a dodatno znanje su crpili iz kutubhane (knjiznice), smjestene uz dzamiju."

Husrev-beg je svojim kitabima precizirao arhitektonski oblik skole, odredio profil ucenika i strucnost profesora, te uoblicio skolski program i predmete. Trazio je da se njegova zelja dosljedno sprovodi. Tako je muderis mogao biti samo onaj ko je "uzornog moralnog lika, kvalificiran i obrazovan, metodican i pedagoski sposoban"... Od muderisa, kao glavnog profesora, zahtijevalo se da predaje: tefsir (komentar Kur'ana), hadis (rijec, postupak i ponasanje Vjerovjesnika), ahkam (serijatsko pravo), usul (osnove serijatskog prava), me'ani i bejan (poetiku i stilistiku), kelam (islamsko vjerovanje) i "ostalo sto budu zahtijevali mjesto i obicaji". Shodno Husrev-begovom posljednjem zahtjevu, vremenom se u Medresi pocela izucavati i gramatika, sintaksa, semantika, metrika i retorika.

U Medresu su se upisivala djeca starosti izmedju 10 i 12 godina. Nije bio odredjen rok trajanja obrazovanja, pa su ucenici studirali izmedju 12 i 16 godina. Naime, medresa je funkcionirala na principu fakulteta, tako da su ucenici imali odredjen broj "knjiga" koje su trebali poloziti. Takodjer, nisu postojali razredi, vec su ucenici, zavisno od njihovog uspjeha, vezani u kolo ili halku. Oni koji bi, bez obzira na provedeno vrijeme, polozili sve "knjige", dobivali su idzazetnamu, diplomu s kojom su mogli biti postavljeni u sve vjerske sluzbe (imam, mualim, muderis, vjeroucitelj, muftija), a oni koji bi polozili samo jedan dio knjiga dobijali su diplomu nizeg stupnja, tzv. sehadetnamu. Za vrijeme Osmanskog carstva, kroz Gazi Husrev-begovu medresu proslo je oko 350 generacija u kojima je bilo vise od 10.000 ucenika. Medresa je poslije prosirena i u tzv. Djulagin dvor, zgradu smjestenu uz samu Kursumliju. Bilo je to zlatno doba Medrese.

Program svjetovni, diploma duhovna
Kako se u Bosni mijenjala vlast, tako su se mijenjali i nastavni programi Medrese i odnosi vlasti prema njenim ucenicima i profesorima. Uspostavljanjem austrougarske vladavine, Medresa postaje mjesto u kojem se zacinje "pokret otpora" novoj vlasti. Najznacajniji ne samo Medresini nego i bosanski ustanici u to doba bili su Muhamed ef. Hadzijamakovic i Abdulah ef. Kaukcija.

Austro-Ugari su GHM transformirali u osmogodisnju skolu, uveli obavezno ucenje njemackog jezika i polaganje prijemnog ispita. Izmedju dva rata u nastavni program se uvode i latinski, matematika, zemljopis, prirodopis, crtanje i krasopis, i to po obimu i po udzbenicima propisanim za srednje skole. Iako su tadasnje vlasti ove predmete uvezli u Medresu iz tzv. svjetovnih skola, diploma "gazijaca" i dalje je ostajala na "duhovnom" nivou. Jedina buducnost koju su imali svrsenici ove, a i ostalih medresa u BiH bila je u dzamijama i mektebima. U oktobru 1933, u sklopu GHM-a, formiran je prvi razred Islamske vjerske zenske skole.

Drugi svjetski rat i vrijeme poslije njega su, opet, donijeli nove adete i probleme. Ostalo je zabiljezeno da je za vrijeme Drugog svjetskog rata vise puta prisilno zaustavljan rad u Medresi, da ju je vojska zauzimala i pustosila, pa su se potom po pijacama u Cazinu i Zvorniku prodavali sahani sa pecatom GHM-a. U nekoliko montiranih procesa pokretu "Mladi Muslimani", od trinaestorice ubijenih njih sedmerica su bili ucenici, svrsenici ili profesori GHM-a.

Profesori nemuslimani u Medresi
Nekad rasadnik znanja, Medresa je u doba socijalizma postala njegova tamnica. Vlasti su radile sve kako se svrsenici ove skole ne bi mogli upisati ni u kakvu drugu svjetovnu skolu ili dobiti posao u "drzavnoj" sluzbi. Narocito tezak period za Medresu bio je 1949. godine, kada su vlasti istjerali ucenike iz Djulaginog dvora i preselili ih u skucene prostorije na Drveniji. "U toj medresi bilo je skoro nemoguce zivjeti i uciti. Tamo nije bilo sedzde - mjesta za klanjanje, niti je klanjanje bilo dozvoljeno. Bilo je tada profesora koji su, po zadatku, biljezili ko klanja, kada i koliko puta, i taj spisak dostavljali u Centralni komitet", kaze efendija Husic. Tada, zbog nedostatka finansijskih sredstava i pritiska vlasti na profesore Medrese, rad ove skole dolazi u pitanje. Mnogi profesori napustili su Medresu, a vlast je na njihovo mjesto, po "partijskom zadatku", postavila profesore nemuslimane! Izmedju 1950. i 1951. u GHM-u su predavali i: Dragan Baltic (filozofska propedautika), Zagorka Baltic (pedagogija i psihologija), Branko Boskovic (predvojnicka obuka), Marinko Djurdjevic (predvojnicka obuka), Ljuba Djuric (srpskohrvatski jezik i historija), Milutin Joksimovic (gospodarstvo), Teodora Licen (fizika i matematika), Milan Popadic (engleski jezik), Stojan Sjeran (srpskohrvatski jezik) i Slobodan Vasiljev (psihologija).

Deset godina kasnije, u skolskoj 1960/61. godini, vlasti su smanjile trajanje skolovanja na samo pet godina i iz nastavnog programa izbacila sve tzv. svjetovne predmete. Nezadovoljni stanjem u Medresi, 1972. godine ucenici su organizirali tromjesecni strajk. Zabarikadirani u "socijalistickoj medresi bez sedzde" trazili su izmjenu skolskog plana i programa, uvodjenje "svjetovnih" predmeta, stampanje novih udzbenika, reorganizaciju domskog zivota... Konacno, skolske 1976/77. godine Medresa se vraca u Djulagin dvor, gdje su i danas smjesteni skola i internat sa 67 spavaonica, ambulantom, kabinetom za informatiku, salom za fizicko vaspitanje, amfiteatrom... Ravnopravan tretman sa ostalim srednjim skolama Medresa je dobila tek raspadom Jugoslavije.

Kurbani svojih roditelja
U doba socijalizma, ucenike i profesore GHM-a nisu progonile samo vlasti. Njene ucenike, koji su vecinom bili "sa strane", redovno je napadala sarajevska jalija. "Mi smo se prepoznavali iz aviona. Samo mi i kadeti policijske skole imali smo kosu osisanu na keca i nove farmerice subotom jer smo ih cuvali za izlaske. Zvali su nas papcima i prodavali nam lazno zlatno prstenje", kaze Nedzad Latic, nekadasnji ucenik Medrese. On objasnjava i zbog cega su u to doba, za razliku od osmanskog perioda, kada su Medresu uglavnom pohadjala djeca iz vidjenijih familija, u ovu skolu isla vecinom djeca sa sela: "Mi smo bili kurbani nasih roditelja. Isli smo u Medresu jer su oni tako zeljeli. Ja licno nisam zelio da idem u Medresu i jedino sto je bilo lijepo je to sto sam isao u Sarajevo. Moj otac je bio hodza, i on, a ni mi - njegova djeca tada nismo imali socijalnog osiguranja te je on u Medresi vidio nas spas. Mislim da vecina tih ucenika nije dolazila svojom voljom. Medresa je bila zfamilijarna skola'. Apsolutni prvak u broju djece koju je dala na skolovanje u GHM bila je familija Karaman iz Visegrada, zatim familija Ahmetagic, takodjer iz Visegrada, i treca je moja familija - Latic, iz Pridvorca kod Gornjeg Vakufa."

Imidz "prestizne skole" GHM je nakratko vratila u vrijeme minulog rata (1992-1995) i takozvanog budjenja Bosnjaka. Gradska djeca su tad naprosto okupirala Medresu. Ali, kao u onom vicu koji kaze da je nakon rata neka djevojcica prestala hodzi nazivati selam s obrazlozenjem da se vise ne puca, prestala je i strast za skolovanjem na Medresi.

Od ucenika do profesora
Od danas poznatijih licnosti, GHM su pohadjali: dr. Haris Silajdzic, prof. dr. Esad Durakovic, braca Nedzad i Dzemaludin Latic, Fahira Fejzic, urednica u Ljiljanu, i njen suprug Hasan Cengic, nekadasnji zamjenik ministra odbrane FBiH, prof. Senahid Bristric, ambasador u Saudijskoj Arabiji, reisul-ulema Mustafa ef. Ceric, Zijad Ljevakovic, sadasnji direktor GHM-a i Muslimovicev kadar u Armiji BiH, Jusuf Zahiragic, nekadasnji kantonalni ministar pravde, Mirsad Ceman, clan Predsjednistva SDA, prof. dr. Resid Hafizovic, dr. Enes Karic, knjizevnik Hadzem Hajdarevic, Nermina Jasarevic, poslanik Skupstine Kantona Sarajevo. U istu skolu su isli i: najpoznatiji majstor sunetluka Ahmed ef. Skaka, zatim Muhamed Kebo, otac knjizevnika i novinara Alije Kebe, Edhem Pasic, sadasnji savjetnik u Vijecu ministara a nekadasnji prevodilac Josipa Broza Tita, te Nezim ef. Halilovic Muderris. GHM su pohadjala i tri Poljaka: Omer Eksanov, Jusuf Konopacki i Adem Korycki, te jedan Sudanac - Husein Lutumba.

Za Medresu je interesantno i to sto su mnogi njeni ucenici poslije u njoj i radili. Tako je direktor Ljiljana Mensur Brdar radio kao vaspitac, Senahid Bristric kao profesor akaida, tefsira, hadisa i fikra, Hadzem Hajdarevic i Dzemaludin Latic bili su profesori srpskohrvatskog jezika, te Nermina Jasarevic vaspitacica i profesor. U Medresi je radila i prva dama u Bosnjaka - Halida Izetbegovic, i predavala je domacinstvo, a Sabina Izetbegovic engleski jezik.

Latic bjezao kroz prozor, a Cengic se motao oko kuhinje
Kakvi su ucenici bili danas vec poznati "gazijci"? Nedzad Latic je bio vrlodobar, ali je iz vladanja uvijek imao jedinicu. Njegov brat Dzemaludin bio je izvrstan ucenik, ali je i on iz vladanja imao keca. Naime, Dzemo je trenirao fudbal u FK "Bosna" pa je cesto kroz prozor bjezao na treninge. Zbog dobrih ostalih ocjena, i jednom i drugom su na kraju godine poklanjane trice iz vladanja. Hadzem Hajdarevic, iako izvrstan ucenik, jednu godinu je pao na popravni ispit iz kirajeta (ucenja/pjevanja), bas kao da je to bilo do njega, a ne do Svevisnjeg. Hilmo Neimarlija se, navodno, jedini druzio sa Harisom Silajdzicem, koji je bio vrstan djak. Enes Karic je govorio da ce postati reisul-ulema. Za Karica je vezan i ovaj kuriozitet: kada je otvoren Islamski teoloski fakultet (ITF), Enes je jos bio ucenik Medrese. Medjutim, on je uspio da zavrsi Medresu, upise se na ITF i na kraju izadje kao njegov prvi diplomant sa izvrsnim ocjenama. Za Hasana Cengica kazu da je bio izvrstan ucenik, ali da je vec tada pokazivao sklonosti ka vrhu vlasti i logistici. "On je uvijek bio u nekakvim skolskim organizacijama i tijelima, uvijek blizu profesora i kuhinje", kaze jedan njegov kolega.

Sto se tice Zenske medrese, njene nekadasnje ucenice radije pricaju o jednoj profesorici nego o sebi. Radi se o Zehri Sose, unuci rahmetli reisa Sulejmana Kemure. Za nju kazu da je ucenicima, umjesto o historiji i geografiji, radije pricala o emancipaciji. Profesorica Sose je buduce mualime ucila elegantnom hodu stavljajuci im knjigu na glavu, ubjedjivala ih je kako moraju nauciti svirati klavir i, opcenito, protivila se pokrivanju.

Ovih dana upisana je 451. generacija Gazi Husrev-begove medrese. Sezdeset momaka podijeljenih u dva razreda i trideset djevojaka u jedan razred u narednih cetiri godine pohadjat ce ovu skolu kako bi stekli zvanje imama hatiba (onaj koji moze drzati hutbe) i mualima (onaj ko moze uciti djecu). Mladici ce i dalje pohadjati skolu i internat u Djulaginom dvoru, a djevojke ce biti u medresi na Drveniji. Kursumlija medresa danas se koristi kao izlozbeni prostor.