Manje od jednog minuta trebalo je Italiji da ponese naslov pobjednika na Evropskom prvenstvu. Francuzi su druga ekipa u povijesti koja je objedinila naslov evropskog i svjetskog prvaka. Ovo nije prica o njima, jer su oni koji su bili na strani nogometa, nakon drame jedanaesteraca s Holandijom u polufinalu, navijali za Italiju

Pred pocetak prvog ovomilenijskog prvenstva Evrope u fudbalu, reprezentaciju Italije su strucnjaci smatrali favoritima "iz drugog plana". U pesimizam talijanskih novinara, koji su kasnije prenosili i na javnost, uvjerio se i potpisnik ovih redova. Boraveci prvih deset dana priprema reprezentacije Italije u predgradju Firence, Covercianu, niko nije spominjao visok plasman. Kritikujuci talijanske reprezentativce zbog losih igara u pripremnim utakmicama, domaci novinari su smatrali kako bi uspjeh bio plasman u cetvrtfinale, dok su ostale opcije stavljali u domene nemoguceg i tesko ostvarljivog. Cak je i selektor azzura Dino Zoff, na komentar kako njegova reprezentacija na sportskim kladionicama zauzima drugo mjesto, cesto odgovarao: "Bio bih presretan kada bi se to obistinilo, ali ono sto ce se desavati na terenu ce biti nesto sasvim drugo." Jedino su reprezentativci Italije gotovo uglas govorili: "Najvaznije je da smo mi svjesni da mozemo napraviti dobar rezultat na ovom prvenstvu, a za ostalo nas nije briga."

Sudija, dvanaesti igrac
Od prve utakmice u grupi protiv reprezentacije Turske bilo je jasno da Talijani nece odstupiti od svoje dugogodisnje igre bazirane na cvrstoj odbrani ili u Evropi poznatog stila igre - catenaccio (katanac, bunker). To sto su u cetvrtfinale usli sa maksimalnim brojem bodova, najvise mogu zahvaliti iskustvu. Strpljivo su gradili igru u odbrani. Jedina nedoumica selektora Zoffa bila je: koga pustiti da igra u napadu? Cinilo se da stari lisac iz utakmice u utakmicu eksperimentise. "Svi nasi napadaci znaju da igru postavljam prema protivnickim ekipama. Zbog toga ne vidim razloga da mi konstantno postavljate ista pitanja, bilo u vezi s Alessandrom Del Pierom, Francesco Tottijem ili Filippom Inzaghijem¨, diplomatski je odgovarao nekada najbolji golman svijeta na optuzbe talijanskih medija.

I pored sve tri pobjede u grupi, za azzure se govorilo da ce brzo kuci. Rumunija je pala u cetvrtfinalnoj utakmici, koju su reprezentativci Italije odigrali skoro bez greske. I onda: polufinale i Holandija. Osokoljeni visokom pobjedom nad reprezentacijom Jugoslavije, niko od reprezentativaca Holandije utakmicu sa Italijom nije smatrao teskom. Kluivert je isao dotle da je prognozirao: "Dva razlike za nas." Sa druge strane, reprezentativci Italije su smireno cekali mec u Amsterdamu i prvi put imali podrsku medija: "Za nas tek sada pocinje takmicenje", prokomentarisao je plasman u polufinale Fabio Cannavaro, ponajbolji odbrambeni igrac Italije. "Neka sada drugi misle o nama. Svi nas kritikuju, a mi pobjedjujemo i idemo dalje." I bi tako: u odlicnu igru odbrambenih igraca se uklopio i Alex Del Piero, koji je bas na toj utakmici pruzio najbolju igru na prvenstvu. Pored igraca Holandije, Talijani su protiv sebe imali i njemackog sudiju Markusa Merka, koji je svojim sudjenjem cinio sve kako bi pomogao domacinima da udju u finale.

"U jednom trenutku sam pomislio kako samo nedostaje da glavni sudija ove utakmice ugura loptu u gol. Kada je Patrick Kluivert promasio drugi penal, znao sam da ne mozemo izgubiti", rekao je heroj prolaska u finale, golman Francesco Toldo, koji je odbranio tri penala.

Sreca prati Francuze
Francuska jeste najvise pokazala na Euru 2000, ali je, uistinu, i sreca bila na njihovoj strani. Vecina francuskih reprezentativaca do prosle sezone je igrala u prvoligaskim klubovima na Apeninskom poluostrvu, a i danas glavnina te ekipe kruh jede u Seriji A. Cak je i kapiten ove reprezentacije Didier Deschamps prije dvije godine izjavio kako "Francuska nikada ne bi osvojila titulu svjetskog prvaka da nije iskustva iz Italije". Do posljednje minute Talijani su odigrali svoju najbolju utakmicu u posljednjih sest godina. Prvi put na prvenstvu se nisu iskljucivo branili, vec su brzim kontranapadima, predvodjeni otkrovenjem ovog prvenstva, "Rominim" cudom Francescom Tottijem, cesto stavljali na muke odbrambene igrace Francuske. "Cini mi se da bi mi bilo draze da smo izgubili od reprezentacije Holandije u polufinalu nego sto smo izgubili titulu na ovaj nacin. Na samom pocetku produzetaka, Totti mi je rekao kako nema zraka i da sumnja kako ce zavrsiti utakmicu. Od tog trenutka sam sumnjao da mozemo pobijediti Francuze", rekao je nakon utakmice Alessandro Nesta.

I pored nesretnog poraza, Talijani su konacno pokazali kako se odbrana moze igrati a da to ne izgleda dosadno i grubo. Nakon odlaska Franca Baresija, u Alessandru Nesti su dobili njegovog nasljednika, koji je uz Tolda, Cannavara i dugogodisnjeg kapitena Paola Maldinija ulijevao najvecu sigurnost. Njih cetvorica su sasvim zasluzeno izabrani u najboljih 11 na Euru 2000. Dugogodisnji tandem iz "Juventusa", Del Piera i Inzaghija, na najbolji je moguci nacin zamijenio dvojac iz "Rome", Marco Del Vecchio i Francesco Totti. Treba se cuvati onog balkanskog "sta bi bilo kad bi bilo" - ali, ko zna: da je Del Piero, proslogodisnji najskuplje placeni igrac u Italiji, zabio jedan gol od dvije stopostotne sanse koje je imao protiv Francuske, ovo ne bi bila prica o gubitniku. Igracu kojeg su prerano proglasili "artistom" ostaje da rijesi zeli li biti Paolo Rossi ili Roberto Baggio. Heroj ili tragicar. Sve stvari, ipak, ne ovise o ljudskoj volji. Kao ni pobjeda Francuske. Kao ni poraz Italije.