Bolji poznavaoci bosnjackih dvorskih pikanterija isticu da je Senad Sahinpasic prilikom nekoliko sijela na Sajonima i u Sarajevu, kad se pekao bestilj, opcarao Izetbegovica pricama o razvojnim perspektivama najpoznatijeg celickog preduzeca. Valjda je zahvaljujuci tome Fruteks postao mjezimce najmocnijih sarajevskih politicara i finansijskih centara, ali istovremeno i instrument u funkciji specijalnih stranackih finansijskih aranzmana

Na donatorskom skupu islamskih zemalja, posvecenom obnovi BiH, a odrzanom u Abu Dabiju 1998. godine, uz Bicakcica i ostale visoke drzavne i partijske funkcionere, u sastavu bh. delegacije bio je i Senad Sahinpasic Saja. Da Sajina posjeta Arapskim Emiratima nije bila tek turistickog karaktera svjedoci podatak da je tamosnja najtiraznija novina - Zaljevski list, koji se stampa na arapskom i engleskom jeziku, na naslovnoj strani objavila ekskluzivnu informaciju da je eminentni bosanski privrednik Senad Sahinpasic Saja, kao direktor kompanije Fruteks (!?), dosao da sklopi ugovor o isporuci 50.000 tona vocnih preradjevina. Kopije tog napisa, sa prevodom na bosanski, ponosno poslovodstvo Cenexa u to vrijeme je razaslalo svim svojim poslovnim partnerima, a i sire.

U citavoj ovoj prici nije toliko bitno sto Saja nikada nije bio direktor Fruteksa i sto je u Abu Dabiju pominjao brojke koje su van pameti, vec to sto njegove privrednicke nebuloze ne bi mogle dobiti takav publicitet u prijateljskoj arapskoj zemlji da nije imao punu podrsku bosnjacke politicke vrhuske, racunajuci i Aliju Izetbegovica.

Pakleni plan za zlatnu koku
Sve upucuje da je ovaj celicki kolektiv od svoje obnove, nakon rata (prije rata je to bio pogon slovenskog Fructala), bio pod punom kontrolom i paznjom bosnjackog politickog vrha, posredstvom njima najodanijih operativaca. Takva briga za Frigos i Fruteks, koji ce nastati kao plod zajednickih ulaganja (bar prema ugovoru) Frigosa i Cenexa, ne treba da cudi ako se ima u vidu da bi ova tvornica, pri punoj uposlenosti kapaciteta (sokovi, dzemovi, slani program, salate i ostalo), mogla da dostigne godisnju vrijednost proizvodnje od oko 210 miliona maraka, pri cemu je bitno istaci da se taj ucinak moze ostvariti sa svega 200 zaposlenih.

Takva "zlatna koka" se u ovdasnjim privrednim (citaj: politickim) pravilima igre niposto ne prepusta slucaju. Zato su tu glavne niti sve vrijeme povlacili proslavljeni asovi partijske (SDA) privrede. Izvjesno je da je vec duze vrijeme, a narocito otkako su Dani otvorili aferu Fruteks, ovaj vruci krompir bacila u ruke celnicima Vlade TK-a. Guverner Tarik Arapcic, nakon sto mu je u Glavnom odboru izglasano nepovjerenje, nastoji da ostatak mandata prozivi neprimjetno, odnosno da se po svaku cijenu ne mijesa u svoj posao.

Premijer Bajazit Jasarevic, kojega je na svjetlo politicke pozornice iz potpune anonime izvukao Edhem Bicakcic, opterecen hipotekom da je poltronskim odnosom prema vrhu SDA izdao interese Tuzlanskog kantona, sada je na poziciju bespogovornog izvrsioca Centralinih naloga gurnuo svog potpredsjednika Ramiza Vilica, koji je ulogu partijske djevojke za sve, uostalom kao i nekada u SK-u, revnosno prihvatio. Elem, Ramiz Vilic je autor najnovijeg Protokola o konceptu rjesavanja problema u Tvornici za preradu voca i povrca, koji su uz njega potpisali i predsjednici upravnih odbora Frigosa i Fruteksa. Da taj dokument nema nevinu pozadinu svjedoci njegova odredba da ce nalaz revizorske kuce Revic o vlasnickoj strukturi pomenutih preduzeca biti konacan i da niko od ucesnika nema pravo zalbe.

Medjutim, vecina ministara u Vladi TK-a, ne zeleci da dijeli odgovornost zbog Jasareviceve i Viliceve slijepe poslusnosti prema stranackom vrhu, usprotivila se toj odredbi, pa je naknadno utvrdjeno da sa Revicom na utvrdjivanju vlasnicke strukture u celickoj tvornici budu angazirana tri sudska vjestaka te kantonalni pravobranilac. Ipak, Vilicu i njegovim nalogodavcima je najvaznije to sto je rok za okoncanje revizorskog posla mjesec dana. Naime, po procjenama boljih poznavalaca situacije u Fruteksu i oko njega, do tada ce u reziji Cenexa, FDS-a i njima odanog direktora Bahrije Agica, Fruteks ostati bez onog najvrednijeg - ogromnih zaliha sirovina. Da se radi o perfidnoj igri, sracunatoj na kupovinu vremena, potvrdjuje cinjenica da je Revic vec treci put dobio istu zadacu. Jedna od tih revizija je uradjena po nalogu Timura Numica i Senada Sahinpasica, nakon smjene bivseg direktora Fruteksa, Sulejmana Sadica. Tada je Revic uradio nacrt revizije, ali su ga nalogodavci sklonili, jer u njemu nije bilo dokaza o Cenexovom osnivackom ulogu, a s tim se sarajevska politicko-mafijaska klika nikako nije mogla pomiriti.

Boem od pocetnih slova
U medjuvremenu je u krugu Tvornice vodjena velika kampanja friziranja knjigovodstva, pribavljanja fiktivnih faktura milionske vrijednosti (slucaj preduzeca RMG sa Pala), kako bi se situacija okrenula u korist Cenexa. Pod uticajem medijske halabuke, u Fruteksu su angazirani inspektori MUP-a i financijska policija. Medjutim, prema nasim pouzdanim saznanjima, organi drustvene kontrole imaju nezvanicnu naredbu od federalnog premijera Bicakcica da istrazuju ali da nista ne otkriju, kao sto su godinu dana ranije u "slucaju Vikalo" imali naredbu da po svaku cijenu dodju do kompromitirajuceg materijala. Uostalom, nismo li mi u nekoliko nasih napisa iznijeli nepobitne cinjenice o kriminalu bez granica u celickom preduzecu. Samo najvisi politicki autoriteti su mogli uticati da to da se inspektori pretvaraju da ne vide ono sto se iz aviona vidi.

Cilj Cenexovih celnika je da dobiju na vremenu, odnosno da liferuju sto vecu kolicinu Fruteksove robe, koju nikad nece platiti, kad Revic obznani rezultate svoje trece revizije, Cenexu ce potpuno nebitno biti ima li ili nema osnivacki udio u Fruteksu.

Zabrinjavajuci podatak u vezi sa sutrasnjicom najveceg celickog kolektiva je da su zalihe sirovina prepolovljene. Istovremeno, nista nije uradjeno na obezbjedjenju zaliha novog roda jagode, visnje i kajsije, a po svemu sudeci slicno ce biti i sa breskvom. Na sceni je jasna strategija - sve iscijediti, a nista ne uloziti.

O nevidjenom haracenju imovine celickih radnika svjedoci i jedno osobno iskustvo autora ovih redova. U jednoj prodavnici u Brckom imao sam priliku da kupim Fruteksov sok od breskve po cijeni od marku i 20 feninga, sto je za oko 50 feninga jeftinije od tvornicke cijene. Trgovac nije krio da je on tek "treca ruka", ali da ipak dobro zaradi placajuci porudzbu kesom po cijeni od 90 feninga. Uostalom, na tuzlanskim radiostanicama neprestano se vrti reklama za Fruteksove sokove: Kupujte po tvornickim cijenama i nize. Cilj je da se rasprodaja robe obavi danas, a nije bitno sta ce biti sutra. U ovim poslovima glavni kajmak "skida" tuzlanska firma BEOM, za koju bolji poznavaoci tvrde da je sastavljena od pocetnih slova imena porodice direktora Bahrije Agica: Bahrija, njegova kcerka Edina, unuk Omar i supruga Mira.

Pored toga sto prodaje robu preko porodicne firme, Bahrija se nedavno novinarima predstavio kao preporoditelj Fruteksa. Tom prilikom pokazao im je i dokumentarni film o fantasticnom usponu preduzeca - od rusevina iz '95. godine do sadasnjeg savremenog objekta, koji spada medju tri najuglednija preduzeca u ovoj oblasti u citavoj Evropi. Samo je zaboravio istaci jedan detalj - da je u vrijeme obnove porusenog preduzeca i njegovog tehnoloskog uspona on osobno bio angaziran na poslovima savjetnika za ekonomske odnose pri bh. ambasadi u Zagrebu. Sve to vrijeme je, tvrde upuceni, radio za ljude koji su mu i danas nalogodavci (braca Delimustafic, Saja i drugi).