VELIKA ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH

Sta bi postdejtonska BiH bez stranog faktora? Ne bi je bilo. Iako je ova tvrdnja presmiona, puno je razloga politicke, pravne i sigurnosne prirode koji joj priskrbljuju valjanost. Najnoviji dokaz o "elementu inostranosti" kao faktoru bosanske integracije podastro je pred sve nas Ustavni sud BiH donoseci odluku o konstitutivnosti Bosnjaka, Srba i Hrvata na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.

Treba zapamtiti tri imena - Hans Danelius, Luis Favoreu i Joseph Marko. Bez njihovog glasa za konstitutivnost, cetiri separatisticki usmjerena domaca suca mogli su od jednog do drugog zasjedanja Ustavnog suda pronalaziti na stotine "pravnih" argumenata koji bi podrzali njihov ocito unaprijed ukalkulirani politicki stav. Proci ce jos mnogo vremena dok sudije Ustavnog suda BiH budu osobe bez politicke boje i mirisa. Pomak ce mozda uslijediti u sljedecem sazivu najvise pravne instance nakon sto istekne mandat aktuelnim cuvarima bosanskog ustava, jer ce tada izabrane sudije ostati u svojim vaznim foteljama dozivotno. Zato bi bilo pogubno da zbog preuzimanja te pravne prakse od demokratskog svijeta u sljedeci saziv Ustavnog suda budu izabrane osobe bez moralnog habitusa i neupitnog pravnog znanja na koje politika moze razorno djelovati. Tada bi ustavna konstrukcija BiH bila na jos klimavijim nogama.

No bilo kako bilo, tijesnim rezultatom 5:4 BiH se u pravnom smislu vraca na kolosijek svog povijesnog bivstvovanja. U politickoj praksi, dakle u samom nasem zivotu, to jos nista ne znaci, ali vrijedi se nadati da ce volja Ustavnog suda biti predocena u jednakopravne zakone za sve gradjane Bosne i Hercegovine.

Rodjeni 4. jula
Kasim Begic, predsjednik Ustavnog suda BiH, ovlasten da javnosti saopcava odluke institucije kojom predsjedava, uvjerljivo je i temeljito 4. jula (zanimljiva je indikacija da je odluka Suda saopcena na Dan nezavisnosti SAD-a, a to nije slucajno) na konferenciji za stampu upoznao novinare sa historijom dolaska do odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda u BiH. Iako je od pojedinih novinara bilo pokusaja da se Begic isprovocira i izadje na teren politike, on je zamke te prirode izbjegao ne upustajuci se u opservacije tipa sta sada slijedi, sta ako se parlamentarne skupstine suprotstave odluci Ustavnog suda i slicno. Narocito se suprotstavio nacionalizaciji Ustavnog suda BiH jer participacija u tom pravnom tijelu nema etnicku i entitetsku predodredjenost (mada nacionalne i nacionalisticke politicke elite Ustavni sud BiH upravo i samo tako razumijevaju), cime je ostao na terenu prava, izbijajuci iz ruku argumente onim pojedincima i institucijama koji hoce da od Ustavnog suda BiH naprave puku politicku transmisiju. Ne bi se moglo tvrditi da iste ambicije imaju i neke njegove kolege i kolegice.

Snjezana Savic, jedan od sudaca Ustavnog suda BiH i, by the way, bivsa talentirana asistentica rahmetli Fuada Muhica, promptno je reagirala na ovu odluku i u izjavi koju su prenijeli elektronski mediji u BiH, naglasila njene dalekosezne implikacije. U njenoj interpretaciji razornost odluke o konstitutivnosti ide cak dotle da rusi entitetsku konstrukciju BiH.

Gospodja Savic je u pravu.

Ova odluka teorijski navodi na mogucnost nestanka entiteta, ali ipak sam ostao zbunjen njenim naknadnim nepristajanjem na razgovor za Dane, sto je objasnila poslovnikom Suda po kojemu samo predsjednik ima pravo javnog komentarisanja. Bit ce da se malo zaletjela u izjavi o otpremanju entiteta u politicku antikvarnicu, pa joj je u Banjoj Luci sugerirano da suspendira svoje retoricko umijece. Ustvari, pravna misao u Republici Srpskoj je zbunjena najnovijom odlukom Ustavnog suda. Znakovita je sutnja pravnih eksperata u manjem bosanskom entitetu, jer procijep je gadan: pomiriti politicke interese rukovodstva Republike Srpske sa pravnom dispozicijom Ustavnog suda savezne drzave.

Jedan od sudija Vrhovnog suda Republike Srpske mi je off the record kazao da je on i prije godinu dana znao da ce biti donesena ova odluka, mada u strucnim krugovima mononacionalnog entiteta nije naisao na razumijevanje. Vecina pravnih eksperata Republike Srpske branila je princip odvojene teritorijalne konstitutivnosti bosanskih naroda (Srbi u RS-u, Bosnjaci i Hrvati u Federaciji) na osnovu uvjerenja da preambula Ustava BiH iz koje se iscitava konstitutivnost svih naroda na prostoru cijele BiH nije sastavni dio Ustava i da kao takva ima samo programski a ne i normativni karakter. Vecina sudija Ustavnog suda BiH to nije prihvatila. A treba podsjetiti da su trojica stranih sudija vrhunski pravni eksperti pa je njihovo tumacenje preambule kao sastavnog dijela ustava dokaz da je ne konstitutivnosti od strane Snjezane Savic i Vitomira Popovica vise politicke nego pravne naravi.

Steta je to za Republiku Srpsku, koja i na polju politike i na polju prava bez vizije ide u susret vremenu, nepopravljivo kasneci za idejom Bosne koja bi bila prihvatljiva za bosanske Srbe. Trazeci maksimalno (nacionalnu drzavu srpskog naroda unutar Bosne i Hercegovine), ljudi koji u ime RS-a donose odluke prave istu gresku kao svojevremeno Milosevic: iako su Srbi imali najvise koristi od Jugoslavije, razbili su je unitarnom, diskriminatorskom koncepcijom, pa sada Milosevicevo carstvo nezaustavljivo putuje u redukciju: najmanju drzavu srpskog naroda u njegovoj povijesti.

Opiruci se konstitutivnosti, Republika Srpska potencijalno dovodi u opasnost svoju egzistenciju, jer kada BiH bude primljena u Vijece Evrope, na Evropskom sudu za ljudska prava diskriminirani Bosnjaci i Hrvati, njih na desetine hiljada, mogu nakon iscrpljivanja domacih pravnih lijekova tuziti Republiku Srpsku, koja bi u toj varijanti financijski kolabirala. (Isto se moze desiti i sa Federacijom ako ne ugradi konstitutivnost Srba u svoje ustavne i zakonske okvire.) To je jedna slika buducnosti.

Druga slika buducnosti je konstitutivnost Bosnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj, koja tim cinom prestaje biti ekskluzivni srpski etnicki prostor i koja se vise tako ne moze ni zvati. Bosnjaci i Hrvati bi na eventualno novoustanovljenom Domu naroda u Narodnoj skupstini Republike Srpske mogli blokirati svaku odluku koja im ne ide u prilog i vjerovatno ce nakon jesenskih opcih izbora probosanski blok u Skupstini Republike Srpske pokrenuti procese u tom smjeru. Takav razvoj dogadjaja takodjer, u pravu je gospodja Savic, dovodi u pitanje uredjenje BiH na entitetskom principu. Sva drama konstitutivnosti upucuje nas na treci cin u kome ce Visoki predstavnik ili neko drugi kazati da su entiteti visak Bosne i Hercegovine, cista politicka inflacija. Ako u perspektivi odluka o konstitutivnosti dovede do nestanka entiteta, BiH bi u ekonomskom smislu snazno prosperirala jer bi fakticki milioni dolara za nepotrebni nivo predstavnicke demokratije mogli biti usmjereni u ekonomiju visokodecentraliziranih regija.

Zasto Zovko, zasto Miljko?
Kako u BiH pravo i politika rijetko egzistiraju odvojeno, bilo je za ocekivati da ce hrvatski politicko-pravni element posredno i neposredno dati svoj glas konstitutivnosti. Lider HDZ-a Ante Jelavic se satra objasnjavajuci zadnjih mjeseci kako je HDZ BiH za povratak svih svojim kucama, pa cak se u trenutku vizije, mada su vizija i Jelavic contradictio in adjecto, izjasnio za ukidanje entiteta. Onda pred Ustavni sud BiH uopce ne dodju njegovi predstavnici - eksperti za hrvatski narod, a la Bender, da kazu sta imaju kazati, a nemaju kazati nista sto Ostap vec jednom nije rekao u Banjoj Luci.

Medjutim, i Jelavic i Bender, i njihovi nadredjeni, i njihovi podredjeni, znaju da nije politicki kurentno reci da HDZ jeste sada i uvijek protiv konstitutivnosti Hrvata u Republici Srpskoj, pa tiho prepustaju dvojici pitomih golubova, dvojici stamenih justicijana, da nezavisno i strucnopravno kazu ne.

Mirko Zovko i Zvonko Miljko, nakon sto su otisli po svoje misljenje tamo gdje treba, kazali su da je grijeh Hrvatima kada se vrate u svoju Derventu da imaju ista prava kao Srbi. Na to se svodi, zar ne, Zovko, zar ne, Zvonko? Autor ovih redova je iz nezavisnih izvora saznao da je Zvonko Miljko, nekoliko dana prije glasanja o konstitutivnosti naroda, u jednom drustvu kazao da ce glasati za konstitutivnost, da bi stotinjak sati kasnije ipak kazao ne. Zasto je to uradio kada je imao cak i razgovor sa kardinalom Puljicem i kada mu je Crkva u Hrvata indiskretno porucivala da dâ glas za Bosnu i Hercegovinu koja je u svakom svom kutku i hrvatska i srpska i bosnjacka? Stavise, u februaru ove godine, tokom druge sesije o predmetu konstitutivnost, Miljko je javno rekao da ce glasati za konstitutivnost, o cemu postoji audio i pisani trag.

Iako iskreni vjernik, Miljko je preokrenuo moje prezime, sto se moze tumaciti samo zestokim pritiskom HDZ-a, odnosno one politicke grupacije koja se ne miri sa mogucim nestankom opljackanih para iz svojih dzepova, a eufemisticki to zovu nemirenje sa krajem sna o velikoj Hrvatskoj. Dobro obavijesteni izvori su uvjereni da je egzekutor u promjeni misljenja bio znameniti Stanko Sopta, no autor teksta za to nema relevantne dokaze.

A sta je sa Mirkom Zovkom, predsjednikom Ustavnog suda BiH prije profesora Begica? On je, naravno, glasao protiv konstitutivnosti i razgulio na more, jer nije lahko proci Sarajevom nakon odluke koja implicira da vise nista nece biti isto. Zovko je inace pravni akrobata koji je, kako kazu njemu bliski izvori, uspio da u Sarajevu legalizira tri stana: svoj, bratov i od roditelja. Taj Tutin sestric se spram BiH odredio jos onda kada je diskvalificirao Aliju Izetbegovica kao predlagaca zahtjeva za ocjenu ustavnosti entitetskih ustava, zanemarujuci pravni imperativ - da takav zahtjev prevazilazi pojedinca i da je u tom smislu najmanje bitan Alija Izetbegovic, koji je takodjer doprinio rastakanju bosanskog sadrzaja zajednicke drzave, pa se prije penzije i neostvarenih snova pokusao izvaditi pokretanjem jedne strateske inicijative. To je onaj isti Zovko kome je na celu Ustavnog suda BiH smetao Kasim Begic pa je zajedno sa Vitom Popovicem, Markom Arsovicem i Zvonkom Miljkom glasao protiv njegovog izbora za predsjednika Ustavnog suda, ali je Begic prosao pobijedivsi za prsa Arsovica rezultatom 5:4. Tako je Begic izabran istim omjerom glasova s kojim je izglasana i konstitutivnost naroda u BiH, odnosno povratak na principe ZAVNOBiH-a, sto je dr. Miodrag Zivanovic sjajno uocio akceptirajuci da odluka Ustavnog suda ne predstavlja nista novo, vec samo vracanje narodima BiH ono sto im je dejtonskom konstrukcijom drzave oduzeto.

No, politicke implikacije glasanja Zovka i Miljka protiv konstitutivnosti su pogubne. Ocito se radi o Jelavicevom manevru pred Sabor HDZ-a s ciljem da kapitalizira tu odluku, jer bi ga desnica mogla obilato nagraditi. Sudbina jednog naroda, njegova snazna bosanska povijest, stavljena je kao ulog u Jelavicevom dealu sa majstorima mraka. Boze, kako li je velecasni Franjo Komarica primio Zovkino i Zvonkino ne, dok Caritas, uz njegovo silno licno angaziranje i ucesce, popravlja kuce Bosnjacima i Hrvatima Ljubije, Ravske, Stare Rijeke i inih znanih i neznanih mjesta sto zorno svjedoce bolju proslost jedne zemlje. Vraca biskup Komarica ljude hizama svojim u Republiku Srpsku, a onda Mirko Zovko i Zvonko Miljko, ne vodeci racuna o povratnicima, o djeci tih povratnika, kazu "ne" hrvatskom jeziku u RS-u, kazu "ne" jednakosti katolicke i pravoslavne crkve, kazu "da" HDZ licemjerju. Boze, nemoj im oprostiti, znaju sta cine!?

Zivko, Zivko, ti si mi najdrazi
Treca strana domace price su dvoje sudaca Ustavnog suda BiH koji se zovu Kasim i Azra. Da li je na njih bilo politickih pritisaka? Nema nikakve sumnje da u bosnjackim politickim i duhovnim krugovima ima vrlo ozbiljnih mislilaca i podmislilaca (jedan od njih je na autora ovoga teksta u nasoj rubrici Reagiranja vec odapeo jednu od svojih retorickih strijela, ali autor se nada da se strijela nece materijalizirati) koji nece oprostiti gospodinu Begicu i gospodji Omeragic sto su glasali za konstitutivnost Srba u Federaciji BiH, cime je doveden u pitanje njihov tzv. dzihad.

Isto tako, sasvim je jasno da ce SDA pokusati prisvojiti ovaj rezultat kao svoj, jer, zaboga, pa predsjednik SDA je usmjerio tu inicijativu. O tome govori i predizborna platforma ove stranke za opce izbore 2000. godine usvojena prvog jula, bas na dan kada se neformalno znala odluka Ustavnog suda. SDA je u petnaest tacaka (druga se odnosi na konstitutivnost na cijeloj teritoriji BiH) izlozila svoje zelje koje se mogu tretirati kao ciljevi politicke stranke nacionalnog centra.

No, krajnje je neodmjereno, politicki vulgarno i kontraproduktivno da bilo ko prisvaja odluku Ustavnog suda BiH kao svoju zaslugu. Recimo, pa makar to ne bilo u potpunosti tacno, da zasluge pripadaju prije svega trojici vrsnih stranih sudaca, Kasimu Begicu i Azri Omeragic.

Ipak, istine radi, treba kazati da je Alija Izetbegovic pravno-formalno stao iza zahtjeva nekoliko nevladinih organizacija, prije svega SGV-a, koje su svojski zapele da se pitanje konstitutivnosti zakotrlja u pravnoj proceduri. Neki politicki analiticari skloni su Izetbegovicevu najavu povlacenja iz drzavnog Predsjednistva na jesen tumaciti kao politicku kompenzaciju za ovakvu odluku Suda. Ako je to tako, to znaci da su i sudije stranci na neki nacin pozitivno politicki instrumentalizirani, a da medjunarodna zajednica ocekuje da ce odlaskom Izetbegovica povjerenje u Bosnu i Hercegovinu kod bosanskih Hrvata i Srba narasti. Sudeci po kvartetu domacih sudija, na to cemo jos cekati, mada ne treba presutjeti da je strani faktor bio uvjeren da ce barem jos jedan domaci sudija glasati za konstitutivnost, sto bi, bez obzira na pravnu valjanost i neupitnost odluke Begica i drugova, samoj odluci dalo dodatnu politicku tezinu.

No, u uredjenom demokratskom svijetu, politika ne komentarise odluke Ustavnog suda, vec su one obavezujuce i konacne, pa ih ona preko zakonodavne i izvrsne vlasti ima implementirati.

Bilo bi krajnje uznemirujuce da se ova zapovijest Ustavnog suda zbog proporcije glasanja za i protiv tumaci u neodgovornim politickim krugovima kao ekskluzivno probosnjacka odluka koja ide u korist samo tog bosanskog naroda. Takva interpretacija nepotrebno udaljava bosanske Srbe i Hrvate od matice zemlje. A to je tako besmisleno, to je vid politickog bjesnila provincijalne svijesti, od cega korist mogu imati samo bogati kleptokratski slojevi u sva tri naroda koji su opustosili zemlju i na svoje ziroracune slili milione dolara plebejskog novca. Zato je podrska medjunarodne zajednice ovakvoj odluci Ustavnog suda BiH od krucijalnog znacaja. A Hans Danelius, Luis Favoreu i Joseph Marko, sem, recimo, predivnih slika Mehmeda Zaimovica, Ljube Laha i Milana Vasiljevica, zasluzuju i najvrednije bosansko ordenje. Bilo bi neocekivano divno da im ga na isteku mandata u Ustavnom sudu BiH uruci srpski clan drzavnog predsjednistva. Zivko, ili neko drugi.

Cuvari Ustava

Akcenti iz izlaganja predsjednika Ustavnog suda BiH Kasima Begica na izuzetno posjecenoj konferenciji za stampu cetvrtog jula tekuce godine

Clan 1 tacka 1 Ustava Bosne i Hercegovine ocigledno ustanovljuje cinjenicu da jedino Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje po medjunarodnom pravu kao drzava sa verificiranom unutrasnjom strukturom. Clan 1 tacka 3 Ustava Bosne i Hercegovine uspostavlja dva entiteta kao sastavne dijelove drzave Bosne i Hercegovine. Clanom 3 tacka 2, entiteti su podredjeni suverenitetu Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine ne ostavlja prostora za bilo kakav suverenitet entiteta, ni za pravo samoorganiziranja zasnovanog na ideji teritorijalne odvojenosti.

Ustavni sud ocjenjuje da ovlasti entiteta nisu ni na koji nacin izraz njihove drzavnosti. Uzimajuci izneseno, kao i druge argumente, Sud je zakljucio da sva navodjenja suvereniteta, drzavne samostalnosti, stvaranja drzave, te tijesnog povezivanja Republike Srpske sa drugim drzavama srpskog naroda… krse one odredbe Ustava Bosne i Hercegovine koje garantiraju suverenitet, teritorijalni integritet, politicku nezavisnost i medjunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine. Stoga je Ustavni sud proglasio stavove 1, 2, 3 i 5 preambule Ustava Republike Srpske neustavnim.

Sud je ocijenio, prvo u pogledu pravne prirode preambule Ustava Bosne i Hercegovine, da je ona ne samo sastavni dio Ustava nego i da stvara normativne efekte, ne samo u pogledu tumacenja ustava i odredbi nego i svojom sadrzinom. Sadrzina preambule Ustava Bosne i Hercegovine nije programskog karaktera. Osim toga, argumentaciju u vezi sa ovim stavom Suda predstavlja i Becka konvencija o ugovornom pravu, imajuci u vidu cinjenicu da je Ustav Bosne i Hercegovine dio Opceg okvirnog sporazuma, a, kao sto je poznato, Opci okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini je medjunarodni sporazum. Nadalje, i pored izostanka u ustavnom tekstu znacenja pojma konstitutivnost naroda, nedvojbeno je da preambula i Bosnjake i Hrvate i Srbe u pogledu definiranja statusa oznacava kao konstitutivne narode. U ovom kontekstu Clan 2 Ustava Bosne i Hercegovine tacka 4 zabranjuje diskriminaciju po bilo kojem osnovu, sto je, izmedju ostalog, povezano i sa nacionalnom manjinom. Prema tome, Ustav Bosne i Hercegovine razlikuje narode i nacionalne manjine i narod kojemu je ovaj status dat Ustavom Bosne i Hercegovine ne moze biti preobracen u nacionalnu manjinu, pogotovo imajuci u vidu supremaciju Ustava Bosne i Hercegovine nad ustavima entiteta. Isto tako, Ustavni sud nije prihvatio argumentaciju da struktura institucija Bosne i Hercegovine kao i odgovarajuci izborni mehanizmi dozvoljavaju generalni zakljucak da ti mehanizmi zastupanja odrzavaju teritorijalnu odvojenost konstitutivnih naroda prema entitetima.

Jednakost tri konstitutivna naroda zahtijeva jednakost grupa. Slijedi da identitet ustavnih odredbi o nediskriminaciji pojedinaca ne zamjenjuje jednakost grupa. Podsjetit cu vas, oba ustava sadrze, kad je rijec o pojedinacnim ljudskim pravima, istovremeno princip nediskriminacije, ali to ne zamjenjuje jednakost grupa. Zato odredbe clana oba ustava entiteta stavljaju u povlasten polozaj u prvom slucaju srpski narod, u drugom hrvatski i bosnjacki, i ovaj povlasteni polozaj istovremeno pretvara druge narode u nacionalne manjine.

Dvije su argumentacije u vezi sa konstitutivnosti naroda, dakle argumentacija ima dvije ravni. Jedna je sa stanovista preambule Ustava Bosne i Hercegovine i u vezi sa tim organizacije institucija Bosne i Hercegovine, a druga je u pogledu odnosa kolektivnih i individualnih prava, i tice se toga da zapravo status pripadnika jednog od konstitutivnih naroda ne moze biti osnov za diskriminaciju na nivou entiteta kao ni osnov za diskriminaciju u uzivanju bogatog kataloga prava i sloboda koje garantira Ustav Bosne i Hercegovine. A ja cu vas podsjetiti, svaki ustavni sud, pa tako i Sud Bosne i Hercegovine, ima svoje temeljne zadace. Jedna je da bude cuvar ustava, a to je pretpostavka pravne drzave, i druga je da svaki ustavni sud bude poseban institucionalni garant zastite ljudskih prava i sloboda, a to je pretpostavka za demokratski politicki sistem. I stoga ovim odlukama, mogu da ustvrdim, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ispunio je obje ove svoje temeljne zadace.

U ovim odlukama Ustavnog suda nicim nije doveden u pitanje status entiteta jednog i drugog u okviru Bosne i Hercegovine. Njima je, da tako kazem, dovedena u pitanje etnicka ekskluzivnost koja dovodi do duplih standarda u zastiti ljudskih prava. Entitet jedan i drugi, dakle i Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine, ostaju kao konstitutivni elementi, sastavni elementi Bosne i Hercegovine.