Vasingtonski sporazum jeste bio dobar sa stanovista uspostavljanja mira i nametnutog sukoba Hrvata i Bosnjaka. Ali, kao i desetine puta do sada, bosnjacko politicko vodjstvo nije shvatilo, umjelo i razumjelo sustinu Tudjmanove politike prema Bosni i Hercegovini. Da li i koliko novo hrvatsko rukovodstvo mijenja sustinu te politike?

U zadnje vrijeme, u vise navrata, pisao sam na temu "Drzavnost BiH". Da li u Bosni i Hercegovini postoji i "D" od drzave?! Da li postoji i "P" od pravne drzave?! Da li je Bosna i Hercegovina protektorat, neokolonijalna tvorevina, kvazi ili "paradrzava"?!

Da li njena egzistencija i prakticno funkcioniranje primarno zavisi od volje Visokog predstavnika ili od svojevrsnog namjesnika od OHR-a, OSCE-a, NATO-a, od silnih komisija, debelo placenih namjestenika, raznih "humanitaraca", demokratskih instruktora, specijalista za Ove ili One izbore?!

Najcesce se u zadnje vrijeme protura teza kako je medjunarodna zajednica umorna od Bosne. Kako ima presnijih problema. Tu je Cecenija, Irak, posebice Izrael, a tu, u susjedstvu, zapaljivo Kosovo. Tu je, naravno, Milosevicevo "bure baruta" zvano SR Jugoslavija. Tu je i Djukanoviceva zbunjena, politicki kontroverzna i zalutajuca Crna Gora. Tu je i sad vec Racanova SDP-ovska Hrvatska, koja mijenja dlaku, ali cud skoro nikako.

Tu je, na kraju krajeva, i Pakt o stabilnosti za jugoistocnu Evropu, koji je s velikim fanfarama najavljen, stidljivo upravo u Sarajevu inauguriran, da bi se zadnjih mjeseci, tek sporadicno spominjao i interpretirao uglavnom u duhu evropske megalomanije i laznih obecanja. Sto se uvoda tice, dovoljno je i ovaj mizanscen.

Odabrana tema je "Bratska ljubav u Federaciji"!

Pa da vidimo kako ta "strasna ljubav" pociva, na cemu se zasniva i sta je generira?! Ona je, u vrijeme najzesceg sukoba Hrvata i tada jos uvijek nominalnih Muslimana, bila zapecacena eliksirom i voskom Vasingtonskog sporazuma, koji je idilicno nagovijestio konfederalne odnose izmedju Republike Hrvatske i vec izgubljene Republike, sada zvane drzava Bosna i Hercegovina.

Vasingtonski sporazum jeste bio dobar sa stanovista uspostavljanja mira i nametnutog sukoba Hrvata i Bosnjaka. Ali, kao i desetine puta do sada, bosnjacko politicko vodjstvo nije shvatilo, umjelo i razumjelo sustinu Tudjmanove politike prema Bosni i Hercegovini. Da li svjesno ili nesvjesno - svejedno, Alija Izetbegovic, Haris Silajdzic i novopeceni trabant pogresne bosanske medjunarodne politike, mladjani Sacirbegovic, koji je godinama mucao i krkljao i koji je galantno potpisivao sve nebulozne i imbecilne ideje svoga "Dede", potpisao je u Zenevi ukidanje Republike Bosne i Hercegovine, a u tacci dva ili tri famoznog Sporazuma instalirao Republiku Srpsku.

To je to historijsko dostignuce: ukinemo Republiku Bosnu i Hercegovinu i galantno ponudimo Republiku Srpsku, zvanu drugi entitet. A "ovamo", u "bratstvojedinstvujucoj Federaciji", odvija se lazna ljubav i nevidjen kurvarluk. Tu se ne zna "ko ga kome" i "svoj svome". Izetbegovic, sa svim svojim inim ekipama, pocev od Silajdzica, cak i casnog Mahmutcehajica, preko Behmena i Bicakcica, naknadno instrumentaliziranog i dobro antibosanski upotrijebljenog Hasana Muratovica, ide na "noge" Bobanu, Andabaku, Rajicu, Kordicu i ostaloj ustaskoj bulumenti.

On im zajedno s pomenutom ekipom daje "carte blanche" za podjelu Bosne i Hercegovine i za ono sto ce se naknadno nakaradno zvati "etnicko ciscenje".

Mesic ovih mjeseci otvara Tudjmanove arhive. Sto se tice Bosne i Hercegovine, on nije nista novo otkrio. Izetbegovic je jos 1991. godine bio detaljno upoznat sa Planom podjele Bosne i Hercegovine. Pouzdano znam da je bio upoznat i sa dogovorom Tudjman - Milosevic u Karadjordjevu i drugim kraljevskim dogovaralistima. Znam i to da su se Tudjman i Alija Izetbegovic voljeli kao "pas i macka".

Znano je bilo i to da je Tudjman imao opsesiju primjene Sporazuma "Cvetkovic - Macek". I, ono sto je najznacajnije, svakomu politicki upucenom bilo je znano da Tudjman, u cvrstom dogovoru sa Milosevicem, kani podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Prva varijanta: Bosna "fifti-fifti" izmedju Srba i Hrvata. Druga varijanta: Hrvatskoj sve ono sto ugrozava "kiflu", meki trbuh i tesko branjivu granicu.

To se na terenu vrlo plasticno pokazalo. Naprimjer, Hrvatska ce uzeti: Drvar, Grahovo, Glamoc, Kupres, Prozor, Stolac itd. Dakle, uzimani su krajevi koji su predominantno, ali u nekim slucajevima (Drvar, Grahovo itd.) srpski. Bez protesta, hladno i s bratskim rukovanjem shodno naslovu "in medias res".

Na pocetku sam kazao da medjunarodna zajednica i njeni silni titulari dobro znaju sta se i sto se u Bosni i Hercegovini zbiva, koje su politicke snage i opcije na sceni i mimo nje.

Ali jos od 1992. godine pa do danas, silni, uvazeni, dobro placeni i beskrajno tetoseni medjunarodni predstavnici ni rijeci ne rekose o tome da je Bosna i Hercegovina prakticno podijeljena, ne na dva, vec na tri tzv. entiteta: Republika Srpska egzistira ne kao "paradrzava" jer ona ima svoju vojsku, policiju, sudstvo, upravu, administraciju, zdravstvo, prosvjetu, kulturu, sport itd., itd., i sve ono sto svugdje u svijetu drzavu cini drzavom. Takozvana "Herceg-Bosna", ili kako je god drugacije zvali ili kako joj god ime mijenjali, ima to isto, cak i vise. Jos je "transparentno" i dalje finansira cak i Racanova SDP-ovska vlada, da se ne bi zamjerila Tudjmanovim i Suskovim podanicima, i da ne bi bila manje "patriotska" i nacionalisticka.

Ako vec govorim o drzavnosti Bosne i Hercegovine, moram pomenuti pitanje zajednicke carine, zajednicke granicne sluzbe. Ako se vec iz Hrvatske najavljuju inicijative da svaki Bosanac u Hrvatskoj od 1. jula, pa do 30. septembra moze uci sa licnom kartom, to je dobro i to jeste znak dobre volje i dobrosusjedskih odnosa, ali je istovremeno "bacanje luga u oci", zamajavanje i politicko mesetarenje. Drzava Bosna i Hercegovina moze ostati samo u "nepropusnim" granicama sa cvrstom i organiziranom granicnom kontrolom, i zapravo sa svim onim sto Republika Hrvatska vec godinama primjenjuje.

Republika Hrvatska, i poslije Tudjmana, zazmirila je na oba oka spram svekolikog sverca, ilegalne trgovine, neoporezovanih slepera razne robe, sumnjivih medjunarodnih transakcija (tipa pranja papira, uvoznih i damping dozvola, nelegalnih licenci, kvota, i svega onoga sto lici na mafijasko poslovanje). Samo na granici prema Hrvatskoj, zbog svega ovoga, i zbog tzv. "propusnosti" granica, Bosna i Hercegovina gubi godisnje oko 300 miliona DEM. Koliko se u internoj trgovini i potpuno poroznim granicama sa Republikom Jugoslavijom, odnosno Republikom Srpskom gubi, to tesko da bi iko mogao izracunati.

I da probam finalizirati: prvo, glavni problem nazovi drzave Bosne i Hercegovine jeste u tome sto nikada nije ozbiljno, rezolutno, postavila pitanje svojih odnosa sa tzv. "Herceg-Bosnom"; drugo, sto celnici vladajuce bosnjacke stranke nikada i nigdje nisu postavili pitanje odgovornosti onih koji su desetine hiljada Bosnjaka poslali u konclogore, koji su potpisali odluku o formiranju tih logora, koji su kreirali i potpisali uredbe o funkcioniranju tih logora: "Heliodrom, Gabela, Dretelj, Ljubuski, Posusje, itd.", pa da se, recimo, postavi konkretno pitanje odgovornosti pred Haskim tribunalom: npr. za Rajica, Peru Markovica, Ivana Bendera i mnoge druge koji su zlocin genocida generirali i ohrabrivali.

Da se vratim drzavnosti: kako praviti drzavu Bosnu i Hercegovinu u uslovima kad je vec zaokruzena, pravno uoblicena, i sa medjunarodnom sutnjom dijelom priznata Republika Srpska?! A kako tek praviti drzavu Bosnu i Hercegovinu u uslovima kad je medjunarodna zajednica na celu sa uvazenim novopecenim ocem Petritschem pristala da ne samo tolerira vec materijalno, kulturno i politicki podstice nesto sto se zove zajednica "Herceg-Bosna"?!

Zasto se Petritsch i svi oni koji dobijaju debele place i koji nam uporno drze slovo o demokraciji, naprimjer, ne potrude na skinu kriz /krst/ s Pociteljske medrese i Gavrankapetanovic-tvrdjave? Zasto se, naprimjer, ne potrudi da se Bosnjaci--Muslimani sigurno vrate u Prozor (kojem su, uzgred receno, promijenili ime), u Duvno (kojem su odavno promijenili ime), u Stolac, Capljinu i Visice, pogotovo u tzv. Zapadni Mostar?!

I Petritsch i njegovi saradnici dobro znaju da se muslimanski zivalj uglavnom vraca u sela i na vukojebine, mjesta gdje nema cestitog puta, nema vode, nema struje, nema obradive povrsine. I to su uglavnom njihova dostignuca. Takozvana Hrvatska zajednica "Herceg-Bosna" ne mijenja strategiju; ona, s Tudjmanovim uputama, mijenja taktiku. A ona je sljedeca: ako Bosnu (po dogovoru?) ne mozemo podijeliti, posvojiti, usvojiti, itd., mozemo je rascereciti, teritorijalno-kantonalno, gruntovno isparcati, tek toliko da se pokaze moc i suverena "narodna volja".

Nasrecu, bosanski narod je drugacije rezonirao. Krvavo se borio za svoj etnitet i ono sto se zove pravni legitimitet, pa je, uz pomoc medjunarodne zajednice, dobio ono sto mu historijski i pravno pripada. Najveci je problem sto ce se godinama morati pojasnjavati, prije svega bosnjackom narodu, "sta je to i sto je to" sto mu povijesno pripada.