Od 6. do 9. jula ove godine predstavnici Vijeca Evrope ponovo ce posjetiti BiH i po ko zna koji put provjeriti da li je konacno bilo napretka u pitanjima na kojima se insistira i da li su ispunjeni postavljeni uvjeti za clanstvo BiH u ovoj najstarijoj evropskoj instituciji. Dani otkrivaju zbog koga ce BiH, po svemu sudeci, uz SRJ, ostati jedina ex yu-zemlja izvan Vijeca Evrope i zasto joj za ulazak u Evropsku uniju u najboljem slucaju treba najmanje deset godina. U razgovoru za Dane Luis Barreira de Sousa, sef diplomatske misije Portugala kome je upravo istekao mandat predsjedavanja EU-om, objasnjava ko je kriv za fundamentalisticki i imidz lijenosti Bosne u Evropi, zasto Bosancima trebaju sengenske vize, a Hrvatima ne i koliko Bosni u najboljem slucaju treba da postane civilizirana clanica Evropske unije

Evropski izaslanici 6. jula ce ponovo pohoditi BiH kako bi Parlamentarnu skupstinu Vijeca Evrope znali izvijestiti da li je BiH konacno pristala u to drustvo. Do Bosne je sada da ispuni tri uvjeta: puno funkcioniranje drzavnih institucija, usvajanje Stalnog izbornog zakona i postivanje odluka Doma za ljudska prava.

Uvjeti uistinu nisu teski kad bi ovo bila normalna drzava tj. kad bi ovo uopce bila drzava. Procjenjuje se da bi se o clanstvu u VE-u ozbiljno moglo govoriti tek pocetkom naredne godine kada bi mogao biti donesen Stalni izborni zakon. U ovom trenutku Bosna nema jedinstven ekonomski prostor, nema utvrdjene trzisne uvjete, podijeljena je, ima nizak zivotni standard, malo trziste (i jos isparcelisano na tri dijela), nema investicija, a bez ovoga nikakav ekonomski razvoj niti priblizavanje Evropi ne moze u dogledno vrijeme ocekivati. Ima i jedna stvar za koje ovdasnje vlasti nisu odgovorne. Rijec je o hapsenju optuzenih ratnih zlocinaca za koje je odgovorna samo medjunarodna zajednica! Dok takvi hodaju Bosnom i posjecuju krstenja po RS-u, kao nedavno Karadzic, sto je, nezvanicno je potvrdjeno, svojim ocima vidio jedan duznosnik misije UN u BiH, prognani se nece vratiti u manji dio Bosne. Bit ce i onih koji ce i dalje vjerovati da rat jos uvijek nisu izgubili i cekat ce priliku da "projekat" dovrse, a, dok cekaju, nikada nece dozvoliti da Bosna postane drzava. A samo kao drzava je Evropi interesantna.

DANI: Kao predstavnika zemlje koja je donedavno predsjedavala EU i nekog ko ovdasnje prilike dobro poznaje, moram Vas pita ti, da li medjunarodna zajednica previse "kredita" predugo obezbjedjuje politicarima koji daju prazna obecanja i na taj nacin besprizorno trose Bosni dragocjeno vrijeme za sustizanje Evrope? Dokle ce medjunarodna zajednica placati verbalna obecanja?

DE SOUSA: Mi smo pokusali reintegrirati BiH praveci jake zajednicke institucije koje ce vrsiti uticaj u entitetima, ali vladajuce garniture imaju ekonomiju u svojim rukama i to se ispostavilo kao nemoguce. Ekonomija ovdje nije privatizirana, nisu privatizirani sistemi poput PTT, elektroprivrede, transporta, a sve to mora biti integrirano kao sto je bilo prije rata. To je najprofitabilniji dio ekonomije i najveci izvor prihoda. Briselske odluke svode se na to da se ide u integraciju bas tih sektora...

DANI: Bile su to i Madridske odluke, ali se iz nekog razloga cekalo da se takvi zahtjevi direktno stave kao uvjeti ovdasnjim politicarima. Dodik je, naprimjer, vec tri puta obecao da ce podrzati integraciju elektroenergetskog sistema u BiH, a to se jos uvijek nije desilo.

DE SOUSA: Mi ne biramo ljude s kojima moramo suradjivati u entitetima. Situacija ovdje nije bas cista da jasno mozemo reci - ovo je dobro, ovo je lose, ovaj je covjek dobar, a ovaj los. Pa, ne mozete ocekivati od ljudi koji su dugo zivjeli u sasvim drugacijem sistemu i od stranaka koje su izasle iz rata da odjednom mogu biti demokratske s multietnickim opredjeljenjima, da su svi probosanski raspolozeni. Ne mozete ocekivati revoluciju! Mogli su oni definirati i drugaciju politiku, ali nisu. Vi imate politicare koje imate i mi moramo raditi s njima! Konkretno, ne mislim da je situacija s pregovorima o struji u RS-u bila tako crna...

DANI: Dani imaju informacije da je upravo bila "crna" jer je osnovni razlog za odbijanja regulacije na nivou BiH bilo nastojanje Vlade RS da glavni regulacioni centar za RS zadrzi u Beogradu. "Crna" je i zato sto to stratesko dijeljenje Bosne medjunarodna zajednica jos namjerava i finansirati.

DE SOUSA: Znate li da ni federalne vlasti nisu na uvjete pristale odmah?

DANI: Da, znam.

DE SOUSA: Dakle, i oni su tek kasnije rekli "da" i prihvatili uvjete medjunarodne zajednice. Mislim da ce i RS prije ili kasnije uciniti isto jer ono sto Bosni treba jeste puna privatizacija elektroprivreda, jedna transmisiona kompanija, jedna regulatorna agencija na drzavnom nivou koja mora biti nezavisna od entiteta.

DANI: Predugo se, cini mi se, cekalo na ovako striktne uvjete koji vode snazenju drzave, zbog cega se dalo osnovano sumnjati da bas sve zemlje u medjunarodnoj zajednici zele BiH kao jedinstvenu drzavu.

DE SOUSA: Iz vaseg pitanja zakljucujem da nas smatrate odgovornima zato sto stvari ovdje ne funkcioniraju. Politicari ovdje nisu poslusnici medjunarodne zajednice. Imaju svoje misljenje. Ovo je partnerstvo izmedju njih i nas. Cak i kada se ne razilazimo oko ciljeva, postoje razliciti metodi kako do necega doci.

DANI: Ipak, odgovorite, da li je osnovana ova sumnja da su kod pojedinih zemalja u Evropi zalaganja za drzavu BiH samo verbalna?

DE SOUSA: Nemam takav utisak. Mora vam biti jasno da ovdje nema jedinstvenog ekonomskog prostora i da imamo dva entiteta nastala onda kada smo ovdje zeljeli uspostaviti mir. Da smo tada rekli "zavrsimo s entitetima, necemo ih", ne bismo imali mir! Moralo se krenuti ovim putem, ali i s nastojanjem kreiranja prvo jedinstvenog ekonomskog prostora i razvojem zajednickih institucija. One do sada, nazalost, nisu napravile progres. Sada tragamo za ubrzavanjem i jacanjem upravo tih institucija jer zemlja bez njih nece prezivjeti. Morali smo prihvatiti entitet kao ustupak miru, ali ako ne budemo imali zajednicke institucije, rat bi ponovo mogao poceti, a podjela nije rjesenje za BiH. Osim toga, mora vam biti jasno da EU ne zeli i ne moze suradjivati s podijeljenom zemljom. U ekonomiji ne mozemo raditi s podijeljenim sistemima, kompanijama ili s nekih pedesetak opcina. Jednostavno, Evropa ne moze suradjivati s ovakvom zemljom! EU je unija 15 najstarijih zemlja na svijetu. I te najstarije zemlje su nekad bile vrlo nezavisne, i kao vrlo nezavisne odlucile su dio svoga suvereniteta prenijeti u Bruxelles i formirati zajednicko trziste. Zasto to onda ne bi mogla i dva bosanska entiteta!? Ovo je vrlo mala zemlja, s vrlo malim zivotnim standardom, i kako mozemo ocekivati ekonomski razvoj ako je tako malo trziste jos i podijeljeno. To je nemoguce!

DANI: Koliko je BiH, zbog svega ovoga, danas daleko od EU, a koliko ostale ex jugoslavenske zemlje?

DE SOUSA: Slovenija je vec pridruzena zemlja koja pregovara o integraciji u EU i jedna je od deset kandidata koji su u toj fazi. Oni imaju vrlo bliske odnose s EU i njihov status se ne moze porediti ni sa jednom zemljom bivse Jugoslavije. Makedonija upravo pregovara o sporazumu o pridruzivanju iako i ona ima malo trziste i treba izvrsiti mnogo reformi prije nego bude kandidat za EU. Sto se tice Hrvatske i BiH, one su u vrlo specificnoj situaciji. Prosle godine Bosna je bila mnogo blize EU nego Hrvatska. Bosna je imala Konsultativnu radnu grupu, imali ste ziv politicki dijalog, aktivne odnose i bili ste u vrlo privilegovanoj poziciji. Da je BiH napravila progres u zajednickim institucijama, da je napravila jedinstven ekonomski prostor, do sada bi vec bila u prilici da pregovara o Sporazumu o pridruzivanju EU i bila bi vrlo blizu Slovenije. Ali, to se, nazalost, nije desilo. Hrvatska prosle godine nije imala sve to sto Bosna jeste, ali je sada preskocila BiH i od januara je usla u konsultativni proces, pocela je raditi Studiju o pridruzivanju i od ovoga mjeseca je spremna poceti pregovarati o pridruzivanju i najvjerojatnije da ce do decembra potpisati Sporazum i postati pridruzeni clan EU.

DANI: Greske ovdasnjih politicara odavno su vise nego ocite, ali nekako strane diplomate olako prelaze preko cinjenice da je Hrvatska i u vrijeme najfasistickije Tudjmanove vladavine uzivala neke obicne evropske blagodeti koje Bosna nikada nije - gradjani Hrvatske su putovali bez viza, Hrvatska je imala fine trgovinske uvjete… Moze li se govoriti o dvojakim standardima?

DE SOUSA: Ne bih se slozio da je Hrvatska imala puno vise povlastica nego Bosna. Imale su manje-vise isti status...

DANI: Dakle, isti status iako je Bosna tada, po evropskim standardima, bila demokratskija.

DE SOUSA: Da. I istina je da hrvatski gradjani ne trebaju vize, i to je stara odluka donesena u odredjenom politickom kontekstu. Mozda to nije bila odluka na duge staze, ali je bila dobra za hrvatske gradjane. Kao sto znate, 300.000 hrvatskih pasosa je podijeljeno u BiH. Ti bosanski gradjani imaju privilegiju u odnosu na ostale...

DANI: O tome i govorim - da Evropa na taj nacin diskriminira ostale bosanske gradjane, zapravo taoce politicara u BiH, a to, priznat cete, nije bas evropski manir.

DE SOUSA: Postoje razlike izmedju Hrvatske i Bosne kao i razlike u nasem rezimu prema njima. Tacno je i to da nismo imali tako dobre odnose s prethodnim rezimom u Hrvatskoj, ali Hrvatska je makar bila drzava! To je zaista bila drzava u kojoj je izdavanje pasosa bilo kontrolirano i u svakom trenutku smo u toj drzavi mogli znati koliko pasosa je izdato i kome. Mogli smo na jednom mjestu imati sve informacije o svim gradjanima koji ulaze u EU. Problem s Bosnom je sto je nesto na entitetima, nesto cak i na kantonima. Cak se i oni ponasaju suvereno po pitanjima granicne kontrole. U Bosni ne postoji centralna baza podataka o tome koliko je pasosa izdato, ko ih je izdao i kome. Dok to ne bude kontrolirano iz jednog centra, nemoguce je da EU ukine vizni rezim prema ovoj zemlji. Od prosle godine od bosanskih vlasti trazimo da uspostave jedinstveni sistem, da izdaju jedinstveni pasos za sve gradjane. Tek nakon toga mogli bismo s EU pregovarati o nekom novom rezimu sa zemljama Schengena. Dok Bosna nema kontrolirane granice, za EU je tesko da prema njoj promijeni rezim i ukine tu diskriminaciju prema dijelu njenih gradjana.

DANI: Da li su bosanski, tacnije bosnjacki politicari uspjeli Bosni, uza sve ostalo, priskrbiti i tzv. islamski imidz i da li on mozda otezava bh. odnose s Evropom?

DE SOUSA: U jednom momentu taj imidz je bio ne islamski, nego fundamentalisticki i to zbog mudzahedina koji su ovdje dosli da pomognu tokom rata. Ali, to je sada proslost. Evropa pomno prati spoljnopoliticke odnose vladajucih partija u BiH i mi tacno znamo kakve odnose ovdasnje vlasti imaju s pojedinim vladama. Bosna sada nema negativan imidz glede fundamentalizma. Vrlo negativan imidz postoji zbog ovih podjela u zemlji na kojima se insistira. U Evropi se zato stice utisak da ovdje nema zelje da Bosna bude prava zemlja. Postoji i strah da bi se stvari mogle vratiti jer ima politicara ciji govori bi mogli biti razlog za takvu brigu.

DANI: Koga biste Vi okrivili sto je Bosna od, tako da kazem, mezimceta medjunarodne zajednice dogurala do jedne vrlo nesimpaticne zemlje u medjunarodnoj politici?

DE SOUSA: Najveca odgovornost je na vasim politicarima. Rekonstrukcija je odavno zavrsena, ali stvari jos uvijek ne funkcioniraju. Tek odnedavno mozemo koristiti mobilne telefone i u RS-u i u Federaciji, a to je moglo odavno! Odbijanje kooperativnosti na takvim pitanjima priskrbilo je Bosni vrlo los imidz - imidz lijenosti, nevoljnosti za napretkom, i to je umanjilo respekt medjunarodne zajednice prema ovoj zemlji. Ma kakve zamjerke imali na rad medjunarodne zajednice, ona je ovdje potrosila mnogo novca. Naravno da cete sada prigovoriti zbog nacina na koji je je dio novca trosen od 1996, ali morate imati u vidu kakve je sve limite medjunarodna zajednica ovdje imala. Za te limite su definitivno odgovorni ovdasnji politicari, iako ne mogu poreci i odgovornost medjunarodne zajednice. Mozda smo se previse bavili izborima - opcinskim, opcim… Mozda smo odmah trebali privatizirati ekonomiju, liberalizirati je, a onda ici na izbore. Mozda rezultat ni tad ne bi bio drugaciji...

DANI: Na listi strateskih poslova na Balkanu koju je Portugal napravio kada je preuzimao predsjedavanje EU-om, Bosna je na petom mjestu. Da li je i to signal da BiH gubi znacaj za medjunarodnu zajednicu i hoce li se taj proces nastaviti?

DE SOUSA: Portugal je naslijedio vecinu odlika donesenih prije naseg predsjedavanja. Nije bilo nesimpatija prema balkanskim poslovima za vrijeme portugalskog predsjedavanja. U tom periodu imali ste Pakt stabilnosti, donatorsku konferenciju. Ali, istina je da je paznja prema Bosni pocela da pada od pocetka prosle godine, ali ne zbog kosovke kampanje. Kosovo sada igra ulogu, zatim Hrvatska, situacija u Crnog Gori takodjer, a izvori finansiranja su limitirani kao i politicki resursi. Sada to moramo dijeliti na nekoliko destinacija, a prije smo bili koncentrirani samo na Bosnu u kojoj, uza sve to, nisu postignuti veliki rezultati. Nakon tri godine koncentracije samo na BiH, prava je steta sto se nije postiglo vise. Ali, medjunarodna zajednica je jos uvijek ovdje, i dalje puno novca trosimo ovdje i EU je i dalje glavni provajder fondova za Bosnu. Godine 1999. potrosili smo 200 miliona eura u Bosni. I dalje imamo veliku obavezu i obecanja prema Bosni, ali sad ocekujemo ubrzane reforme. Prosle godine u Hrvatskoj nismo potrosli niti jedan euro. Ove godine ce biti prvi put da EU daje novac Hrvatskoj i to je jos uvijek mali iznos.

DANI: Kada biste bili u prilici da osobno uvedete BiH u EU, sta biste najhitnije ucinili i za koliko vremena bi BiH, po tom receptu, bila clanica EU?

DE SOUSA: Definitivno bi mi trebalo najmanje deset godina. Vas nacionalni dohodak po glavi stanovnika je vrlo nizak, imate sve probleme koje smo identificirali tokom razgovora. Deset godina je vrlo optimisticna perspektiva. Ako odmah krenete u kvalitetne ekonomske reforme, ako se zemlja pocne razvijati kao samoodrziva, ako joj sve institucije budu radile kako treba, BiH bi mogla biti spremna za EU za 10-15 godina. Ako bude onoga sto vi ovdje zovete radikalnim politickim promjenama, ti sljedeci ce morati provoditi ubrzane reforme u ekonomiji, hitno obezbijediti jedinstven ekonomski prostor, porusiti stare mentalne barijere, obezbijediti strane investicije.