Bauk optuzbi za "bliskost sa inostranim faktorom" kruzi bosanskom politickom scenom

Prica mi dobar vasingtonski poznavalac bosanskih prilika kako je u nedavnoj posjeti Banjoj Luci bio iznenadjen odgovorom nekog od tzv. "umjerenijih srpskih politicara" na pitanje: Kako bismo najbolje mogli da vam pomognemo na izborima?

"Tako sto cete ostati javno nezainteresovani: nemojte nam postavljati nikakve uslove, nemojte nas gurati ni u kom - pa ni u pozitivnom - pravcu i narocito nas nemojte javno podrzavati!"

Bauk straha od optuzbi za "bliskost sa inostranim faktorom" kruzi bosanskom politickom scenom. Sve je to vec vidjeno u nasim krajevima, jos od vremena onopartijske kletve nad politickim protivnicima da zagovaraju "liberalne ideje s elementima inostranosti" - ma sta to znacilo - do ovovremene siroko rasprostranjene upotrebe klisea o "sprezi domaceg i vanjskog neprijatelja" u politicko-propagandnim stabovima Milosevicevog rezima u Srbiji i donedavno Tudjmanovog u Hrvatskoj. Ovi su balkanski nastavljaci totalitarnih tradicija, raspaljujuci do usijanja vrhunski jednopartijski kriterij patriotizma - "ko nije s nama taj je protiv nas" - u svakom politickim skripcu protiv svakog ko drugacije misli i govori smjesta potezali arsenal optuzbi o spijunima i izdajnicima, slugama i placenicima mrskog ino-faktora, sto ce reci - izdajnicima vlastitog naroda.

Trik je u Hrvatskoj procitan i propao, zato sto je tamo postojala istinski opoziciona proevropska linija, i u partijskom i u medijskom miljeu, i sto njeni zastupnici nikada i nisu pristali da se opravdavaju, izvinjavaju ili brane od rezimske "kletve" da saradjuju s inostranstvom. Upravo to - otvaranje prema svijetu, prihvatanje medjunarodnih standarda demokraticnosti i ljudskih prava, ekonomije jednakih sansi i vladavine zakona, pripadnosti ujedinjenoj Evropi - bili su sami temelji, a ne nekakav nepatriotski grijeh, politicke opcije koja je pocetkom ove godine i pobijedila u Hrvatskoj.

Nazalost, u Bosni i Hercegovini - i ne samo u Republici Srpskoj odakle je moj vasingtonski sagovornik dosao s cudjenjem: zar je zaista moguce da u ovoj deceniji globalizacije tamo jos vlada paranoican strah od saradnje sa svijetom - vlasnici "svojih naroda" jos potezu tu potrosenu kartu zastrasivanja patriotski razdrazene javnosti "demokratijom s elementima inostranosti".

Tim "argumentom" sluze se i bosnjacki politicki prvaci kad optuzuju kriticki nastrojene medije da to cine "za saku dolara" i po narudzbi stranih donatora. Strane donacije - i u najskromnijoj mjeri u kojoj su jos dostupne bosanskim medijima - u slobodnoj i istinski proevropskoj javnosti prije bi trebalo da se razumiju kao potvrda vrijednosti i ispravnosti uredjivacke prakse tih medija jer zapadni donatori spremni su da ulazu samo u projekte koji promovisu demokratski dijalog i ispunjavaju svuda u svijetu primarnu ulogu stvarno slobodnih medija: kontrolu demokratske javnosti nad funkcionisanjem institucija vlasti. (Naravno, i njima se omakne promasena investicija.)

Tom kletvom posluzio se i muslimanski vjerski poglavar kad je na nekoj svecanosti odbio da sjedi za istim stolom s reporterom ovog magazina zato sto on "za americke nagrade napada vlastiti narod".

"Americke nagrade" u novinarstvu - zar to uopste treba objasnjavati nekome ko se, kao reis nam u nas, i sam skolovao i sluzbovao u Sjedinjenim Drzavama - dodjeljuju se prvenstveno po najvisim kriterijima i standardima profesionalnosti, a najveca priznanja dobili su oni novinari i mediji koji su najdublje pronikli u zloupotrebe vlasti u vlastitoj zemlji poput onih koje su srusile Nixona u "aferi Wattergate".

Sta to pisac hoce da kaze? To da je zalosno i krajnje pogresno kad, bilo antimilosevicevska opozicija u Srbiji - bilo "umjereni politicari" u Republici Srpskoj - bilo mediji u Bosni, pristanu na to da se povlace i pravdaju pred agresivnom prorezimskom propagandom kako su "placenici inostranog faktora".

Ako Zapad zaista podrzava neke opozicione partije i licnosti, i ako potpomaze neke - od vlasti - nezavisne medije, onda je to prije svega znak da sa samom vlascu u nas nesto temeljito nije u redu. To znaci da je ona ili nedemokratska ili korumpirana, da je jednostavno nekompatibilna s medjunarodnim trendovima i standardima, i da cijelu zemlju i "svoje narode" - iza kojih se totalitarni rezimi tako rado zaklanjaju - udaljava od evroatlantskih integracija i prosperiteta.

Vlast tu, po milosevicevskom receptu, arogantno potcjenjuje inteligenciju javnosti ako hoce da joj, zaklinjuci se u evropske ideale, podmetne kriterij po kojem je valjda dobro i patriotski biti "nepodoban za Evropu" - kao sto su oni - a lose i izdajnicki biti prihvacen i podrzan od Evrope i svijeta! Pri tome, naravno, dok politicku opoziciju i nezavisne medije kritikuju za "ovisnost od ino-faktora", ne vide nista lose u tome da priznaju kako su sami ulozili znatne sume stranackog, a ocito je i inostranog novca, istina - istocnog a ne zapadnog porijekla, u medije kojima su namijenili ulogu raspirivanja antibosanskog bosnjackog patriotizma. A ako se eventualno i medju takvim medijima nadju i oni koji ce poceti da se rukovode interesima javnosti umjesto da bespogovorno sluze vlasti - onda ce se suociti s finansijskom i onom pravom policijom federalnog Slobodhema Milosakcica. Kao podsjecanje da totalitarizam nije samo "tamo daleko".