Potpuni muk, kojim SDA - i, konkretno, Alija Izetbegovic, kao clan predsjednickoga trijumvirata - sve do danas "reagira" na skandalozne i kriminalne, u krajnjoj liniji antidrzavne eskapade, precizno ukazuje na potpunu trulost i besprincipijelnost kojom su obuzeti i prozeti svi temeljni politicki odnosi u nas

Kada je pocetkom godine u Hrvatskoj na izborima propao HDZ, ogorceni su Hercegovci na Bosanskohercegovacko-hrvatskoj granici, bas nekako u blizini rodnoga sela Ante Jelavica, montirali transparent s petokrakom i sarkasticnom dobrodoslicom "drugovima i drugaricama", koja je bila upucena svima sto dolaze iz Hrvatske, kao kolektivnim "komunjarama".

Ovih dana - ponovo "incident" na medjudrzavnoj granici, nesto juznije, u Kleku. Hrvatski pogranicni policajci zaustavili su automobile Ante Jelavica i njegove druzine kako bi obavili svoj sluzbeni posao - kontrolu stranaca koji izlaze iz njihove zemlje i ulaze u susjednu. Da stvar bude gora, oni su bas isli na sastanak s ojadjenom "sestrinskom strankom", HDZ-om iz Republike Hrvatske i njezinim predsjednikom Ivom Sanaderom, da urede nove medjusobne odnose.

Trebalo je vidjeti lice Ante Jelavica dok za javnost tumaci dogadjaj: uz jedva suzdrzavani bijes, kao da je rijec o strasnom skandalu i uzasnom maltretiranju, on vec u trecoj recenici pocinje nesto petljati, naravno, o opasnom uskracivanju Hrvata (bosanskohercegovackih, je li) u njihovim nacionalnim pravima, itd, itsl.

Da se aktualni predsjednik HDZ BiH i clan Predsjednistva Bosne i Hercegovine i u najelementarnijim politickim relacijama snalazi kao drvosjeca u staklari, te da svoju politicku ubogost uvijek prikriva floskulom o nacionalnim pravima, otrcanom i laznom do iritacije, vidjelo se stotinu puta otkako je taj dojucerasnji nizi oficir JNA s Pala i iz Hadzica prije dvije godine uz pomoc svojega Sopte-Baje i njegovih kratko osisanih drugova, instant-generala, dosao na celo partije i potom u Predsjednistvo drzave. Pri tomu, kroza sve te godine za unapredjenje stanja naroda napravio nije nista, sto je, pak, u obratno proporcionalnom odnosu spram onoga sto je uradio za svoje privatno stanje...

O toj moralnoj inkonzistentnosti i o pomanjkanju ikakve politicke supstance rjecito govori najnoviji Jelavicev nesporazum s vlastitim djelovanjem, tajnim i javnim, kada ovih dana, obilazeci tuzlanski kraj pred sesti kongres svoje partije, pokusava uvjeriti javnost kako na famoznom sastanku kod Tudjmana "nije bilo ni jedne jedine rijeci ni o kakvoj podjeli Bosne i Hercegovine". Radi se, naravno, o onomu sokantnom stenogramu iz mracne Tudjmanove ostavstine, iz kojega se jasno kao na dlanu vidi kako Jelavic i njegovi hercegovacki kompanjoni Mijo Brajkovic, Jozo Maric, Stanko Sopta jos samo prije godinu dana zlocinacki nedotupavno snuju nekakve vojno-etnicke limese po Bosni i barataju s desecima tisuca hrvatskih izbjeglica kao sa zivim mesom za popunjavanje tih zamisljenih granicnih utvrda.

Braneci se od opskurnoga dokumenta, Jelavic sada lukavo preporucuje da se "pazljivije promatra ono sto sam ja govorio na tom sastanku", ciljajuci valjda na to da su njegovi drugovi poput Marica i Brajkovica u eksplicitnom smislu bili daleko radikalniji i neoprezniji od njega. Pogotovo Maric, koji se pred "gospodinom predsjednikom" doista provincijski priglupo razbrbljao o "rasporedu vojarni", o "cetiri gardijske brigade, dobro ustrojene i educirane, dobro disperzirane, tako da u srcu Bosne i Hercegovine imamo hrvatsku vojsku", o "deset tisuca prognanika, koje bi mogli disperzirati upravo po ovim rubnim podrucjima"...

Da, medjutim, ta silna strast za "disperziranjem" nije samo stvar Mariceve bezgranicene logoreje i ogranicene pameti, vec da se radi o cijelom jednom konceptu, nista bolje ne potvrdjuje nego - opet sam Jelavic. Vec davno, negdje u zimu ove godine, u ovoj rubrici je citirana njegova izjava, koja nikad nije demantirana, a izrecena je na samom startu diskusije o buducoj financijskoj pomoci Republike Hrvatske Jelavicevoj vojsci u Bosni, dok jos on sam nije mogao ni zamisliti kako ce se stvari razvijati nakon Mesiceve pobjede na predsjednickim izborima. Ocito duboko vjerujuci u koncept "cetiri gardijske brigade hrvatske vojske u srcu Bosne i Hercegovine", i vjerujuci kako nije nista prirodnije nego da u taj koncept vjeruje ama bas svaki hrvatski porezni obveznik i saborski zastupnik, Jelavic tada cak sa stanovitom dozom drcnosti i superiorizma izjavljuje doslovno: "Koja bi se to drzava na svijetu odrekla cetiri profesionalne gardijske brigade iz redova vlastitoga naroda, rasporedjene na strateskim tockama u drugoj zemlji." Pa komu poslije ovih rijeci treba jos nekakav Tudjmanov stenogram, da politicki kompromitira i sahrani covjeka koji ih je u stanju izgovoriti!

Lako je shvatiti da bi se Jelavic danas volio nekako odreci Tudjmana i zabasuriti svoje komplotiranje s njime protiv Bosne i Hercegovine i protiv Hrvata u njoj. Tudjman je mrtav, njegova politicka bastina ne vrijedi pet para, a jesenji izbori se blize.

Ali, pravo pitanje u vezi s jelavicevskom pamecu i "konceptom" u Bosni i Hercegovini zapravo se vise i ne tice Jelavica i njegovih drugova. Tice se u prvom redu njihovih partnera u vlasti. Potpuni muk, kojim, recimo, SDA - i, konkretno, Alija Izetbegovic, kao clan predsjednickoga trijumvirata - sve do danas "reagira" na ove skandalozne i kriminalne, u krajnjoj liniji antidrzavne eskapade, precizno ukazuje na potpunu trulost i besprincipijelnost kojom su obuzeti i prozeti svi temeljni politicki odnosi u nas.