Bosanski barometar 2000

Samo se sa osjecajem najvece mucnine i gadjenja moze porediti osjecaj koji ostaje nakon gledanja televizijskog snimka izvjestaja o posjeti clana Predsjednistva BiH Ante Jelavica Tuzli. Nakon sto je izrekao niz pohvala na racun kantonalnih vlasti i izrazio zadovoljstvo zbog polozaja Hrvata u Tuzli, Jelavic je konacno odlucio da reaguje na javne prozivke zbog svojih izjava datih na tajnom proslogodisnjem sastanku sa pokojnim predsjednikom Hrvatske. U ono sto je tom prilikom Jelavic rekao ("ako se malo pazljivije promatra ono sto sam ja govorio... vidjet ce se da su moje poruke jasne"), ne bi mogla povjerovati ni mala apoliticna djeca. No, zapanjuje nivo bezobrazne samouvjerenosti sa kojom je bivsi oficir JNA i filozof iz Podprologa (kod Vrgorca) ubjedjivao neduzne tuzlanske novinare i vaskoliku bh. javnost kako, eto, tokom cijelog razgovora kod Tudjmana "nije bilo ni jedne jedine rijeci ni o kakvoj podjeli BiH". Ne, naravno, nije bilo govora o podjeli, nego o necemu mnogo "suptilnijem" – razgranicenju. O kojem je tadasnji sef drzavnog predsjednistva uveliko razglabao sa predsjednikom susjedne drzave. Koji jeste, kako rece Jelavic, "bio jako bolestan", ali, i takav, jako zagrijan za to da se "razgranici" tu negdje oko Drvara, Glamoca, Grahova, Capljine, Stoca, Mostara, Kupresa, pa sve do Jablanice i Travnika... Ovaj, samo mali dio stenograma koji bi Jelavica (kako rece Mijo Anic na saboru NHI–a) poslao na dozivotnu robiju u svakoj normalnoj drzavi, dovoljna je ilustracija o kakvom licemjeru i lazovu je rijec. Jer da je i gram postenja u njemu, onda bi prihvatio borbu sa vlastitom proslosti i barem bi "umro muski". Ovako je potvrdio tezu da gori politicari od Tudjmana mogu biti samo oni koji ga neuspjesno imitiraju i slijepo igraju po taktovima posmrtnog marsa iz Karadjordjeva.

BiH je duzna 1.894.832.000 dolara, ili sto bi novinar Dnevnog avaza rekao, "skoro dvije milijarde dolara". Oni koji su se zaduzivali, a u ovom momentu predstavlja ih Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, do u dolar znaju koliko iznose dugovi napravljeni do 31. 12. 1999, ali nemaju pojma kako su pare potrosene. Haj' sto to ne znaju (pa ispada da im nije ni vazno), ali nemaju pojma ni koliko iznosi ratni dug BiH!? Haj' sto ni to ne znaju, ali sto onda "bacaju bombe" kako se "vjeruje da nije bilo zaduzivanja nase zemlje u tom periodu". Cuj nije bilo zaduzivanja u ratu!? Pa i sam Alija Izetbegovic je, u svom stilu, jednoj hrvatskoj novini izjavio kako je odbrana Bosne kostala oko deset milijardi dolara. Ili je, pak, sve sto je aktuelna i ratna vlast potrosila na odbranu i druge potrebe jednostavno donacija ili nepovratni kredit, nesto sto niko nikad nece traziti. Malo sutra! Nove opcinske vlasti ovih dana iznose u javnost katastrofalne podatke o dubiozama u koje su, posljednjih godina, upali bivsi, mahom SDA nacelnici. O ratnom periodu, medjutim, niko ni rijeci, vjerovatno zato sto ne bi ni sami znali odakle bi poceli i gdje bi ih to odvelo. Mozda u zatvor, a mozda i ne jer se radi o sitnim ribama koje ipak znaju kako se lova u ratu uzimala i dijelila iz jedne sehare. Oni koji su imali kljuceve te sehare znaju odgovor na pitanje kolika su ratna zaduzenja, ali ga, izgleda, nikad nece saopciti dok god ima onih koji ih dobro pokrivaju tvrdnjama kako se "vjeruje da ratnih zaduzenja nije bilo"...

Zvuci nevjerovatno, ali izgleda da je istinito: Hasan Cengic se pobunio protiv skrivanja nekih podataka od javnosti! Covjek koji je vec godinama simbol opskurnih nacina na koji su lideri najjace bosnjacke partije, od seoskih teologa i gradskih piljara, postajali bogati i ugledni clanovi postratnog bosanskog drustva, kritikovao je Zakon o obavjestajno–sigurnosnoj sluzbi Federacije zbog njegove netransparentnosti. "Nema razloga da organizaciju i funkcioniranje ove sluzbe smatramo tajnom. Putem Interneta danas se moze saznati o svim sigurnosnim sluzbama u svijetu i ne znam zasto bi nasa morala biti nedodirljiva i tajnovitija od ostalih. Zasto ne bi bila javna imena direktora i njegovog zamjenika", zapitao je poslanik Cengic svog unutarstranackog rivala, premijera Bicakcica, odnosno njegovu vladu, koja je predlagac zakona. I nista u ovim Cengicevim primjedbama ne bi bilo sporno, odnosno one bi bile sjajan primjer kako se narodni poslanici bore protiv zatvorenosti izvrsne vlasti za javnost da nije tog prokletog pamcenja koje pamti jednog drugog Cengica. Onog kroz cije su ruke prosli milioni svih vrsta deviza a da nikada ni za jedan dolar ili jednu marku nije nikome podnio nijednog racuna. Onog koji je kao ministar odbrane smijenjen zbog svojih (pazi sad!) tajnih veza sa nekim centrima moci u svijetu. I, konacno, onog Cengica za kojeg se tvrdi, mada nema pouzdanih dokaza, da je i sam siroko (zlo)upotrebljavao potpunu zatvorenost za javnost jedine postojece obavjestajne sluzbe u Bosnjaka – AID–a. Jednostavno, Hasan Cengic nema ama bas nikakvog moralnog i bilo kakvog drugog prava da proziva i kritizira bilo sta sto je tajno i skriveno od javnosti. Jer upravo je on jedan od gurua paralelnog, sivog sistema moci kojim je SDA trasirala put uskom krugu celnika ove partije ka nezasluzenim privilegijama i tajnom bogatstvu koje se mjeri milionima.

Otuzna hronika opcina tuzlanskog kraja u kojima je bahata SDA vlast ostavila pustos i ispraznila drzavne kase, iz dana u dan je sve obimnija. Kao na traci redaju se izjave novih nacelnika koji su zatekli haos u opcinskom knjigovodstvu i dugove koji se mjere milionskim iznosima maraka. U Lukavcu je novi nacelnik Zijad Omerdic pronasao ni manje ni vise nego deset miliona maraka duga!? "Dugovi nisu nastajali u posljednje dvije godine ili jesu u vrlo malom procentu", glasi prva recenica odbrane prethodnog nacelnika Seada Hasanhodzica. Covjek koji je turisticku atraktivnost kompleksa Modrac dokazivao pijuci vodu iz istoimenog jezera nije se potrudio da objasni koji je to "mali procenat". Jer po nacinu na koji su trosili pare poreskih obveznika, opcinski mocnici iz SDA su do sada dokazali da je milion maraka za njih "mali procenat". Kredit za kupovinu pet skoda felicija (od kojeg nije otplacena niti jedna rata!) Hasanhodzic lakonski objasnjava cinjenicom kako su skode kupljene u vrijeme zastoja plasmana vozila sklopljenih u Vogosci!? Tako bivsi nacelnik ne samo da ne porice kako je spiskao opcinski budzet na, u sustini, nepotrebna vozila nego razotkriva korupcionu prirodu sistema kojim dominira SDA. Ocito, "uspjesi" TAS–a, koji je prodavao vozila politicki brifovanim i odbranim kupcima, bazirani su na kriticnom stanju u kojem se sada nalazi opcinski budzet Lukavca. I konacno, bahat kakav nije imao potrebe biti kada je cvrsto drzao vlast i trosio pare, Hasanhodzic izjavljuje: "No, ostali smo bez vlasti, a ako bas hocete, kada je opet osvojimo, mi cemo vracati kredite." A ako je ne osvojite? E onda ce, vjerovatno, sve ici po sistemu: SDA je znala trositi kredit, a gradjani ce ga znati vratiti.

U ko zna kojem odlicnom intervjuu za bh. medije, ambasador jedine svjetske sile ponovo je spustio na zemlju one kojima komplimentira kada ih naziva "liderima" ove zemlje. Jos jedna tura osvjescivanja likova koji su, nazalost, funkcioneri u organima vlasti drzave BiH pocela je samarom kojeg je u Dnevnom avazu zaradio Tihomir Gligoric zbog izjave da su, prilikom hapsenja, prekrsena ljudska prava optuzenog ratnog zlocinca Duska Sikirice. "Kako bilo ko, ukljucujuci i novog ministra civilnih poslova i komunikacija BiH, Tihomira Gligorica, moze govoriti o krsenju ljudskih prava kada je ova osoba ubijala ljude, stotine i stotine ljudi, i on je odgovoran za njihovu smrt", rekao je Miller. Ali ako se ocekivana reakcija na sramotno Gligoricevo naricanje nad zlehudom sudbinom optuzenog ubice utopila u nekoliko slicnih ostrih odgovora na negativne komentare Sikiricinog hapsenja, Miller je bio posebno originalan u kritici nonsalancije i neodgovornosti novog sastava Vijeca ministara. Za ne povjerovati je cak i samom ambasadoru SAD–a kada kaze da su mu Tusevljak i drugi rekli kako ne bi trebalo ocekivati toliko od njih zbog toga sto predstoje godisnji odmori!? Za ocekivati je bilo da vlastiti diletantizam, nesposobnost, ispolitiziranost i poslusnost nacionalistima koji su ih izabrali Tusevljak & co. opravdavaju nefunkcioniranjem drzave, nepostojanjem zakona, teskom ekonomskom situacijom, zaduzenjima, ogromnim zahtjevima medjunarodnih institucija, predizbornim kalkulacijama... Ali da ce im kao izgovor posluziti zelja da probrckaju svoje nimalo upotrijebljene mozgove u nekom od obliznjih mora, e to je vec vrhunac cinizma. I to reci covjeku koji ne samo da nece ici na odmor (jer ima "odgovornost koju ozbiljno shvata") nego je istom prilikom saopcio kako njegova drzava ulaze novih 5,5 miliona dolara u Bosnu. Sta reci nego: Amerikanci nikad strpljiviji, a tusevljaci nikad bezobrazniji...

Da pravi problemi za Socijaldemokratsku partiju Bosne i Hercegovine dolaze tek sa raspodjelom funkcija na visim nivoima vlasti, pokazao je dugoocekivani izbor gradonacelnika Sarajeva. Sva ocekivanja Sarajlija i glasaca SDP–a da bi za prvog covjeka prijestonice mogli dobiti uglednu licnost cije bi ime samo po sebi bilo prepoznatljivi simbol Sarajeva, kako u zemlji tako i u svijetu, razbila su se o stranacku kadrovsku kombinatoriku koju u svojim rukama cvrsto drzi lider stranke Zlatko Lagumdzija. Izbor Muhidina Hamamdzica vise je nego neocekivana odluka: Sarajevo je prvi put poslije rata dobilo gradonacelnika koji rat nije proveo u Sarajevu; njegove godine (67) u najmanju ruku bude sumnju u njegove mogucnosti da odgovori zahtjevima koje Sarajlije ocekuju od nove vlasti; njegova anonimnost u svim krugovima, izuzev usko strucnih, upravo je suprotno od onoga sto Sarajevo u ovom trenutku treba; najznacajniji momenat njegove politicke biografije jeste izbor za predsjednika predratnog Gradskog komiteta Saveza komunista i to po receptu negativne kadrovske selekcije... I za Socijaldemokratsku partiju i za Bosnu i Hercegovinu bi bilo dobro da nisu u pravu mnogi koji tvrde da se kadrovska selekcija Zlatka Lagumdzije bazira na izboru licnosti ciji profil garantira da potvrda njegove suverene liderske pozicije u stranci ne moze biti ni u primisli ugrozena. Jos vise bi to dobro bilo za samog Lagumdziju, ciji nesporni liderski kvaliteti ni na koji nacin ne bi devalvirali promoviranjem licnosti koje u javnosti uzivaju isti ili slican ugled kakav on zasluzeno ima. Naprotiv.

Koliko je znacajna odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti Bosnjaka, Srba i Hrvata na cijeloj teritoriji ove nesretne drzave mozda najbolje svjedoce zapjenusane reakcije onih kojima je normalno to da su narodi bez kojih ove drzave nema – manjine u nekim njenim dijelovima. Vjerovatno nije bilo glupljeg i besmislenijeg izraza koji je, zahvaljujuci upornosti raznih medjunarodnih glasnogovornika, usao u masovnu upotrebu od pojma "manjinski povraci". Taj smijesni primjer izvitoperene, pragmaticne svijesti medjunarodnih sluzbenika svjedocio je kako je, recimo, Bosnjak koji se vraca u Focu – manjina, iako su Bosnjaci do rata cinili polovinu stanovnistva ovog grada. Isto vrijedi i za Srbe cija su postratna vracanja u Sarajevo smatrali manjinskim, iako se preko sto hiljada Sarajlija do rata smatralo gradjanima srpske nacionalnosti. Jedna od njih, Biljana Plavsic, bijesno je odbacila odluku Ustavnog suda smatrajuci je krajem Daytona. Odluku su nerado primili i svi ostali politicki faktori u Republici Srpskoj, a celnici HDZ–a su je samo verbalno podrzali. Njihov stav mozda jeste podrska konstitutivnosti, ali kakva, ponajbolje svjedoce rijeci zastupnika HDZ–a Ivice Marinovica na zasjedanju Federalne skupstine: "Konstitutivnost naroda ne brani se inicijativom ma sta u SDP–u mislili. Vi za nacelnike u predominantno bosnjackim sredinama imenujete Srbe i Hrvate i to nazivate konstitutivnoscu. Mi znamo sta je to. To je mimikrija." U rasponu izmedju ove dvije nemocne, pa cak i tragikomicne izjave politickih marginalaca, nalazi se realni razlog zasto odluka o konstitutivnosti donosi nesto sasvim novo u politicki zivot BiH. To je definitivna podjela na one kojima je Dayton samo pokrice za odlozeni san o raspadu Bosne i one kod kojih je Dayton uvijek imao sansu da uspije. Samo je pitanje kojih ce biti vise.

Zagrebacki odvjetnik koji brani Tihomira Blaskica, generala HVO–a i haskog zatocenika optuzenog, izmedju ostalog, zbog stravicnih zlocina pocinjenih u Ahmicima, predlozio je da Hrvatska obnovi dzamiju u ovom srednjobosanskom selu. Nicim izazvan, Anto Nobilo je uputio poziv politicke prirode koji sa njegovom advokatskom funkcijom gotovo da nema veze. Ili ipak ima, ukoliko se samo stvari promatraju iz drugog ugla. Naime, poziv da Hrvatska obnovi ahmicku dzamiju, ciji minaret u horizontali ozivljava sjecanja na zlocin bojovnika HVO–a, direktno aludira na duboku upletenost Tudjmanove Hrvatske u ratne operacije po srednjoj Bosni. Poznato je, dakle, da se Nobilo ne libi da u odbrani svog klijenta koristi dokaze koji otkrivaju shemu uvezanosti vojnog i civilnog rukovodstva HR Herceg–Bosne sa zvanicnim Zagrebom. Bilo kako bilo, ovaj neuobicajeni postupak zagrebacki odvjetnik je obrazlozio time sto bi obnova dzamije pridonijela "brzem, trajnom i potpunom pomirenju Hrvata i Bosnjaka". Bez obzira na motive, Nobilov poziv ima svoju politicku tezinu jer stavlja na direktnu kusnju dobre namjere novog hrvatskog vrha. Predsjednik Mesic a i premijer Racan bezbroj puta su verbalno najavili novi kurs prema BiH i Bosnjacima, naglasavajuci kako ce Hrvatska igrati ulogu stabilizatora u ovoj regiji. Ako budu imali sluha i u proracunu pronasli para za Nobilovu ideju, to ce biti najbolji dokaz kako je i u Bosni, a ne samo u Hrvatskoj, okoncana era u kojoj je dominirala suluda ideja pokojnog predsjednika o "hrvatskoj srednjoj Bosni". A i nece imati nikakvog smisla pricati vic u kome Mujo pita Sulju da li je cuo kako su Hrvati srusili dzamiju u Ahmicima, a Suljo odgovara: "Nema veze, srusit cemo i mi njima dzamiju u Zagrebu."

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	ANTE JELAVIC
	MINISTARSTVO VANJSKE TRGOVINE I EKONOMSKIH ODNOSA
	HASAN CENGIC
	SEAD HASANHODZIC
	THOMAS MILLER
	ZLATKO LAGUMDZIJA
	USTAVNI SUD BiH
	ANTO NOBILO