Dobro bi bilo da se varam, ali se bojim da ce predstojeci izborni fijasko Stranke demokratske akcije na narednim izborima najskuplje platiti neki od sarajevskih novinara. Cak i svojim glavama! U kojem pravcu se krece odnos prema medijima koje Izetbegovic ne kontrolise (ili vise ne kontrolise) pokazuje brutalnost odmazde koju nad Dnevnim avazom vec sedmicama demonstriraju Bicakcicevi poreznici.

Dok su god (do proteklih lokalnih izbora) Bosnjaci vise vjerovali Izetbegovicu nego svojim ocima, bosnjacka vlast se hvalila svojom tolerantnoscu prema medijima na teritoriji koju kontrolira. Ubistva novinara (Jadranko Bozinovic u Zavidovicima), teroristicki napadi, premlacivanja, sramni sudski procesi i presude tretirani su kao tekovine svedske demokracije u poredjenju sa mracnom medijskom slikom u Republici Srpskoj i Herceg-Bosni. Dugo je vremena trebalo da cak i upuceniji stranci u ovoj zemlji shvate da razlicit odnos bosnjacke vlasti prema slobodi medija ne potice od njihove razlike u demokraticnosti u odnosu na srpske i hrvatske koalicione partnere u vlasti. Naime, radilo se samo o osjecanju komocije proisteklom iz neokrunjenog monopola u bosnjackom dijelu vlasti. To sto je Dnevni avaz prva zrtva izbornog fijaska i rasula u Izetbegovicevoj stranci pokazuje pravo lice nosioca vise medjunarodnih priznanja za ljudska prava. I u ovom slucaju Izetbegovic je postupio po oprobanom receptu svih totalitaraca, dozvolivsi Bicakcicu da terorom jednog drzavnog organa svim nepodobnim medijima uputi jasnu poruku sta mogu ocekivati u periodu do izbora.

A upravo ce taj period predstavljati razdoblje najveceg iskusenja i osobnog, smrtnog rizika za malobrojnu skupinu novinara koja je i do sada svjedocila o rezultatima Izetbegoviceve vladavine. No, dva su razloga zbog kojih bi smrtne prijetnje koje vec mjesecima primaju pojedini sarajevski novinari trebalo primiti sa krajnjom ozbiljnoscu.

Prvi je sto sva dosadasnja dokazivanja o katastrofalnim ucincima Izetbegoviceve vladavine nisu doticala dzepove bosnjacke nomenklature. Moglo se do penzije pisati o nekompetentnosti, nepotizmu, kriminogenosti vlasti, ali je to sve imalo tek ucinak dokaza vlasti koja dozvoljava slobodu govora. No, kada jednim tekstom pokvarite plan savrsene pljacke po kojem su kompanjoni u svojim dzepovima vec vidjeli pet-sest miliona maraka, ostaje da se vidi hoce li se Saja zadovoljiti tek slanjem poreske i finansijske policije medijima.

Drugo, po prvi put u svom postojanju najveca bosnjacka stranka se susrece sa potpunom izvjesnoscu gubitka vlasti. Da on znaci isto sto i u demokratskim drzavama, to bi se nekako i preboljelo. No, desetine pripadnika aktuelne bosnjacke politicko-poslovne elite zna da odlazak sa vlasti nece zamijeniti prelaskom u opoziciju, vec odlaskom u zatvor. Uostalom, o ovome ubrzano uce iz aktuelnosti susjedne Hrvatske.

Samo se strahom od ovakvog raspleta moze objasniti ono sto sada poreski organi rade Dnevnom avazu. Edhemu Bicakcicu se moze predbaciti mnogo sta, ali ne i to da i osobno nije golemo propatio kao zrtva rezima koji je gusio slobode i da na vlasti nije znao povremeno prepoznati i povremeno reagirati na eklatantnu zloupotrebu policije (slucaj dr. Mehe Basica). No, ocito je da ga velika nuzda tjera da cini ono sto sada cini.

Senad PECANIN