Na pitanje ko je otkrio radioaparat, svaki ce vam ucenik dati odgovor koji stoji u vecini enciklopedija i skolskih udzbenika diljem svijeta: "Marconi!". A na pitanje ko je izumio vas toster, mikrovalnu pecnicu, kompjuter, ulicnu rasvjetu, bez dvoumljenja cete dobiti odgovor: "Edison, ko bi drugi!" Ovi odgovori jednostavno nisu tacni. Ispravan odgovor je: Nikola Tesla. Ovaj zaboravljeni genij je godinu dana prije W.K. Röntgena otkrio rendgenske zrake, upotrebljavao je neonsko svjetlo cetrdeset godina prije njegova industrijskog "otkrica", istrazio je principe po kojima mi danas upotrebljavamo mikrovalnu pecnicu ili radar, elektricnu indukciju decenijama prije nego sto je usla u masovnu upotrebu. Njegovi su i principi po kojima radi daljinski upravljac naseg televizora, visokofrekventna lampa i vise od sedam stotina drugih patenata. Radove ovoga giganta znanosti, medjutim, najcesce su prisvajali drugi. Zivot i djelo ovoga pokradenog i pomalo i kod nas zaboravljenog genija (Smiljan kraj Gospica 1856 - New York 1943) protekao je u samozatajnom radu, cestitosti, a zavrsio u siromastvu i samoci. Posvecen dubinama prirode i otkricima njenih tajni, ovaj hrvatski Srbin ostao je veliki humanist. Nije se dao angazirati u sluzbi mracne politike ni bratoubilastva. "Podjednako volim svoj srpski narod i svoju hrvatsku domovinu", odgovorio je na pitanje zasto se ne zeli staviti ni na jednu stranu u bratoubilackom srpsko-hrvatskom ratu 1941-1945. U nasim danima, kad su opskurne sile dozivjele ponovo svoj trijumf na Balkanu, valja nam se okretati ovom liku i djelu, kao trajnom simbolu svjetla, bukvalnog i metafizickog, svjetla koje moze odagnati mrak iz ovih balkanskih gudura. Dani od ovoga broja objavljuju feljton o Nikoli Tesli, koji ce vam u nekoliko nastavaka pribliziti duh i sudbinu ovog naucnika, bez cijih bi izuma progres modernog covjecanstva bio potpuno nezamisliv

Toranj u Wardenclyffeu: Kada se vratio u New York, Tesla je ponovo bio rado vidjen gost u zivom domu urednika i izdavaca Roberta i Katherine Johnson, s kojima je raspravljao o svojim eksperimentima u Colorado Springsu. Robert je bio impresioniran onim sto je cuo, pa je od njega zatrazio da napise clanak za Century Magazine. Clanak se pretvorio u futuristicki esej, objavljen u julu 1900, pod naslovom Problem povecanja ljudske energije. Tesla u tekstu predvidja izvanrednu buducnost utemeljenu na elektricnoj energiji. Pisao je o emitovanju ljudskog glasa i slike po prvi put, koristenju Sunceve energije, masinama sposobnim da misle... Mislio je da se munje mogu iskoristiti da bi se promijenili vremenski uvjeti i predvidio izgradnju masina koje ce eliminirati ratove medju narodima.

Za 1900. godinu bila je to velika stvar; clanak je uzrokovao senzaciju. Da bi pospjesio efekt, Tesla je u clanku objavio i neke slike napravljene u Coloradu Springsu, potpuno nevezane za temu clanka. Clanak je privukao paznju jednog od najmocnijih ljudi na svijetu, J. P. Morgana. Teslin uspjeh na Niagari upozorio je Morgana kako i koliko tehnologija moze uzdrmati ekonomiju. Znao je da ako Marconi ne uspije napraviti prodor sa bezicnim komunikacijama, onda Tesla sigurno hoce. Na veceri u Morganovoj kuci, izumitelj je predlozio plan koji je tada morao zvucati kao naucna fantastika: "svjetski sistem" bezicnih komunikacija za prenosenje telefonskih poruka preko okeana, emitovanje vijesti, muzike, burzanskih izvjestaja, privatnih poruka, siguran nacin prenosenja vojnih poruka, pa cak i slika u bilo koji dio svijeta. Morganu se dopala ideja da brzo i bezbjedno komunicira sa burzama i bankama u ostatku svijeta. Ponudio je Tesli 150.000 dolara za izgradnju tornja i centrale. Blize potrebnoj sumi bio je milion dolara, ali Tesla je prihvatio i ono sto je dobio i bacio se na posao. Doduse, nije otkrio svoju najjacu kartu: svrha tornja nije bila samo prijenos poruka. Trebao je posluziti za demonstraciju velikog bezicnog prijenosa elektricne energije.

Tesla je ponovo sreo Stanforda Whitea, skandalima sklonog arhitektu koji je svojevremeno projektovao centralu na Niagarinim vodopadima i ponovo pristao da, ovaj put doduse besplatno, projektuje toranj na Long Islandu. Tokom te faze Tesla je cesto posjecivao rezidenciju Morganovih. Tu je upoznao i njegovu crnooku kcerku Annu, s kojom se i sprijateljio i koristio njen utjecaj kod oca da izvuce vise novaca za svoje ideje.

Najveci izazov u ovom projektu bila je izgradnja ogromnog tornja, na cijem se vrhu trebala nalaziti lopta, izradjena u celiku i teska 55 tona. Tesla je svaki dan dolazio vozom iz hotela Waldorf-Astoria u pratnji sluge, takodjer Srbina, koji je nosio ogromne kolicine hrane. U prvo vrijeme se svako poslijepodne vracao u New York, ali je, kada je stigla oprema za laboratoriju, iznajmio kucu na obali Long Islanda i tu proveo narednu godinu. Sa gradnjom fantasticnog tornja postalo je jasno da ili se moraju potraziti nove pare ili razmjere tornja moraju biti smanjene. Morgan je kao i obicno bio spor kada je njegov novac u pitanju. Teslini pokusaji da nadje nekog drugog investitora, osim pukovnika Astora, koji je kupio pet stotina dionica u propaloj "Nikola Tesla Company" i bez rezervi platio njegove hotelske racune, nisu uspjeli.

George Westinghouse odbio je ponudu da investira, misleci da je trziste odvise nestabilno za takav potez. Svijet je 12. decembra 1902. saznao da je Marconi prethodnog dana uspio emitovati slovo "S" preko Atlantika, iz Cornwalla u Engleskoj u Newfoundland. Marconijeva demonstracija nanijela je vise stete Tesli nego sto je on htio priznati. Pocetkom te godine toranj je bio dovrsen, osim ogromne kugle "hemisferske elektrode" na vrhu. Da bi stvari bile jos gore, na Wall Streetu je doslo do panike, zahvaljujuci uglavnom Morganovim pokusajima da destabilizira trziste. Tesla je jos jednom pisao Morganu trazeci novac. Ovaj je odgovorio da nema.

Stanovnici Shorehama su u ponoc 15. jula 1903. primijetili cudne aktivnosti oko tornja. Jedanaest inzinjera koji su proucavali njegov rad ni danas ne znaju kako je funkcionirao sistem u Wardenclyffeu. Nije jasno da li je Tesla zelio demonstrirati bezicni prijenos energije saljuci struju jonosferom ili koristeci Zemlju kao vodic. Njegovi opiti u Wardenclyffeu su i danas misterija. Godine inflacije povecale su Tesline troskove, sve dotle dok vise nije mogao isplatiti radnike ili priustiti ugalj da zagrije bojlere. Toranj koji je trebao ispuniti njegove snove postao je nocna mora.

Ne uspijevajuci da pokrije troskove, bio je prinudjen zatvoriti laboratoriju 1905. Da bi garantirao placanje hotelskih racuna, Tesla je stavio Wardenclyffe pod hipoteku. Kada se vidjelo da ne moze isplatiti nista, predao je posjed vlasniku Astorie, Georgu Boldtu. "Nije to bio san", izjavio je Tesla, "nego skupa gozba elektrotehnike - kako slijep, nepovjerljiv i sumnjicav svijet."

Centrala u sesiru: Nakon debakla u Wardenclyffeu, uslijedio je jos jedan udarac. Ured za patente dao je Marconiju patent za radio. Teslini neprijatelji bili su tako uspjesni da je bio primoran da na trziste izbaci nesto sto ce imati komercijalni uspjeh. Imao je jedinstvenu ideju, koju je obznanio u clanku objavljenom na pedeseti rodjendan: revolucionarni pokretac nazvan turbinom bez lopatica. Prvu takvu turbinu je izgradio Julius Czito, sin Teslinog suradnika iz Colorado Springsa i ostalih eksperimenata. Vratilo je imalo osam tankih diskova napravljenih od njemackog srebra, a rotor je dostizao nevjerovatnu brzinu od 35.000 okretaja u minuti. Mali motor je tezio manje od sto kilograma i imao je 110 konjskih snaga. U pismu prijatelju, Tesla ga je opisao kao "centralu u sesiru".

Ovaj pronalazak nije bio toplo primljen jer je prijetio da izazove novi industrijski rat - "rat turbina". I GE i Westinghouse su do pocetka stoljeca ulozili milione u turbine s lopaticama i niti jedni niti drugi nisu zeljeli da upropaste sopstveni posao. Historicar Thomas Hughes je napisao da je Teslina kreativnost bila njegov najveci grijeh: "Industrijalci investiraju novac, znanje i vjestinu u sistem i to sistemu daje momentum, pokrene ga i ima tendenciju da traje. Tesla je bio radikalan izumitelj, veoma mastovit i zelio je uvesti novi sistem, a ne usavrsavati tudji rad i iz toga razloga nije bio omiljen medju svojim suvremenicima."

Tokom 1910. i 1911. obavljeni su testovi na Teslinoj turbini u elektricnoj centrali Edison Waterside u New Yorku. Tesla je, ako nigdje drugo, mogao biti siguran da je tu na neprijateljskoj teritoriji. Medjutim, on nije ni trazio da bude omiljen, redovno stizuci u centralu u pet sati, kada radno vrijeme prestaje, trazeci da njegovi omiljeni radnici ostanu i budu placeni prekovremeno za vrijeme koje ce provesti testirajuci turbinu. Tokom jednog od testova izazvao je smijeh panel-strucnjaka kada je saopcio da se turbina okrece 16.000 puta u minuti. Kada je broj okretaja izmjeren, nestale su sve sumnje: Tesla je bio u pravu.

Da bi prezivio, morao je otvoriti mali ured u Metropolitan Toweru i zapoceti da radi kao tehnicki konsultant. Dvije sekretarice koje je zaposljavao bi po njegovom ulasku u kancelariju spustale zavjese, jer Tesla vise nije podnosio ni jarku svjetlost. Dorothy Skerritt je 1912. pocela raditi u Teslinom uredu i ostala mu je odana do smrti, videci u njemu sveca koji kao da je imao mogucnosti da drugima cita misli. Tokom oluja Tesla je sjedio naslonjen u veliki kozni kauc i aplaudirao munjama. Gospodar munja sada je postao obicni promatrac. I dalje je spavao samo nekoliko sati dnevno, sanjajuci najcesce smrt majke i starijeg brata Daneta.

Usamljen i samodovoljan, sjedio je satima u parkovima pisuci dnevnik i hraneci golubove. Novac je i dalje bio njegov najveci problem. Kako je vrijeme prolazilo, nestajali su i njegovi stari prijatelji. Stanford White je ubijen 1906, John Astor, jedan od njegovih najblizih prijatelja, nestao je na Titaniku. Mark Twain je umro 1910, J. P. Morgan je umro tokom posjete Rimu 1913, a naredne godine i George Westinghouse. Tesla je ostao bez svojih finansijskih mecena.

I njegovi prijatelji Johnsonovi su sve teze zivjeli. Roberta je skandal u novini kostao posla pa je za zivot zaradjivao kao sekretar Americke akademije umjetnosti. On i Tesla su jedan od drugog povremeno posudjivali male sume novca da bi mogli sastaviti kraj s krajem. Najvise ga je ipak pogodila dodjela Nobelove nagrade Marconiju i Braunnu za "odvojen, ali paralelan rad na razvoju bezicnih komunikacija". Kada je cuo za to, uputio se prema Bryant parku sa hrpom mrvica u rukama i sjeo na klupu da nahrani golubove. "Oni su moji jedini prijatelji", kazao je jednom novinaru.

Zene: Teslini finansijski problemi postali su javni kada je New York Times u martu 1916. objavio da je veliki izumitelj bankrotirao. Kada ga je sudija upitao kako zivi, odgovorio je: "Uglavnom od kredita." Rekao je da njemu niko ne duguje novac. Upitan da li posjeduje nakit, kazao je: "Ne, gospodine, nakit mi se gadi." Teslina finansijska situacija bacila je ljagu i na njegove kolege. Stoga je prestizni Americki institut za elektricnu energiju odlucio da mu dodijeli svoje najvise priznanje: Nagradu Thomasa Edisona. Kada mu je to saopceno, sa gnusanjem je odbio, ali je nakon dugog ubjedjivanja, pritisnut neimastinom, ipak pristao. Nagrada mu je dodijeljena 18. maja 1917. Cuvao ju je kao rijetko sta u zivotu. Poslije smrti je ipak misteriozno nestala.

Tesline izume je vec pocetkom rata u Evropi koristila americka mornarica. Njegov prijatelj Fritz Lowenstein je 1912. dobio dopustenje da americkim oruzanim snagama ustupi radijsku opremu baziranu na njegovim ranijim patentima. Set snage pet kilovata je mogao slati poruke na razdaljinu od 2.500 kilometara, za razliku od Marconijevih aparata koji su imali krajnji domet 90 kilometara. Dvije sedmice nakon pocetka rata predsjednik Wilson je pozvao najvece umove u zemlji da pridonesu pobjedi nad Njemackom. Tesla se pokazao dostojnim tog poziva: u intervjuu objavljenom 1917. najavio je ono sto je danas poznato kao radar. "Podmornice se mogu otkriti elektronskom zrakom... Ako budemo u stanju emitovati koncentriranu zraku sa velikom frekvencijom, a zatim je presresti, nakon sto se odbije od podmornice (...) nas problem bit ce rijesen." Trebalo je proci 20 godina da bi njegov koncept radara bio usavrsen. Emile Girardeu vodio je tim francuskih strucnjaka koji su 1934. samo rekonstruirali ono sto je Tesla ranije rekao.

Tesla je i dalje vodio usamljenicki zivot. Ne mogavsi da racuna na pomoc ili zastitu Johna Astora, iselio se iz Waldorf-Astorije i preselio u drugi luksuzni hotel, St. Regis. Jos cesce je posjecivao lokalne parkove, spasavao povrijedjene golubove, nosio ih u svoju hotelsku sobu, pravio gnijezda za njih na prozoru svoje sobe. Posebno je volio bijelog goluba, koji ga je uvijek bio u stanju naci, bez obzira koliko visoko ili u kojem hotelu njegova soba bila. Medjutim, bez obzira na prijateljstvo skovano sa golubovima, Tesla je imao fobiju od bakterija: ruke je prao jos cesce, a sav pribor za hranu otkuhavao prije svakog obroka. Ljubav prema golubovima imala je za posljedicu napustanje St. Regisa. Uprava hotela se pravdala sanitarnim razlozima. Naravno, bilo je tu i pitanje placanja sobe. Mijenjajuci hotele, cesto je ostavljao kovcege sa dokumentima i nacrtima kao garanciju za dugove. Ovi su kovcezi bili jako trazeni poslije njegove smrti.

Njegova velika familija u Jugoslaviji je pisala, uglavnom zaleci se na neimastinu, ali on im nije mogao pomoci. Necaku Savi Kosanovicu, koji ga je posjetio 1926, kazao je: "Veliki industrijalci hoce da radim za njih. Ali ja ne zelim da radim s tudjim novcem i budem ovisan." Izumitelj koji se blizio sedamdesetoj godini je s vremena na vrijeme pisao svom drugom necaku, Nikoli Trbojevicu, uspjesnom izumitelju u Detroitu, moleci za pozajmice. Trbojevic ga je velikodusno pozvao da preseli kod njega i zivi s njegovom porodicom: oni su tek uselili u kucu u Edisonovoj ulici. Tesla je odbio.

Povucen zivot koji je vodio samo je davao povoda za nagadjanja koja se inace sire o usamljenim genijima. Nekoliko godina je imao apartmane u dva luksuzna hotela, od kojih ni jedan sebi nije mogao priustiti. Sirile su se i glasine da je homoseksualac, zbog njegovog zivota i stava koji je imao o zenama. Premda je u svemu ostalom bio ispred svoga vremena, Teslino misljenje o zenama bilo je prilicno zaostalo: "Uvijek sam mislio da zena ima one suptilne umne i dusevne osobine koje su je cinile nadmocnijom u odnosu na muskarca... Ali, tankocutna zena koju obozavam je sada nestala i ustupila mjesto zeni koja misli da je njen najveci cilj da sto vise lici na muskarca - u odijevanju, glasu i djelu... Svijet je iskusio mnoge tragedije, ali, po meni, najveca tragedija je sadasnja ekonomska situacija koja je zenu okrenula protiv muskarca i one u mnogo slucajeva uspijevaju zauzeti njegovo mjesto u poslu i industriji. Rastuca tendencija zene da zasjeni muskarca je znak propadanja civilizacije."

Znao je biti i okrutan prema zenama. Jednu sekretaricu je otpustio jer je bila predebela i nespretna, a drugu jer mu se nije dopalo kako se odijeva. Uvodjenje prohibicije se nimalo nije dopalo starom izumitelju koji je svako jutro volio popiti casu viskija, iz "zdravstvenih" razloga. Njegov stari racunovodja George Scherff je navracao i posudjivao mu novac s vremena na vrijeme. Skirrettova je jednom kazala da "Tesla kao da hipnotizira Scherffa". Posljednji patent je dobio 1928. godine, u dobi od 72 godine. Kao i sve njegove ranije ideje, i ova je bila jedinstvena - letjelica koja je bila zamisljena i kao helikopter i kao avion. Bila je to preteca aviona sa vertikalnim uzlijetanjem i vjerovatno jedina ciji prototip, zbog nedostatka novca, on nije izgradio.

Zraka smrti: Na konferenciji za stampu povodom sedamdeset i petog rodjendana Tesla je kazao kako je otkrio novi izvor energije. Nije to bio prvi, niti posljednji put da Tesla zaprepascuje javnost obecavajuci otkrica koja nikad nece biti prikazana svijetu. Nije uopce bilo jasno kako je dosao do tog otkrica. Nije vise imao ni laboratoriju, ni ured, nije imao nikakva izvora prihoda, svi njegovi finansijeri su ili vec bili mrtvi ili nisu bili sigurni u njegovo mentalno zdravlje. On je, medjutim, svake godine, na svoj rodjendan, najavljivao sve spektakularnija otkrica. Za rodjendan 1932. najavio je motor koji radi uz pomoc kozmickih zraka. Tesla je znao da paznja stampe moze imati pozitivan utjecaj, ali u ovom slucaju on je svaki put gubio kredibilitet. Izgledao je kao pastir koji je previse puta viknuo "Vuk!" i niko mu vise nije vjerovao.

Ratni oblaci gomilali su se nad Evropom. Jugoslavenski kralj Aleksandar ubijen je prilikom posjete Francuskoj, u Marseilleu 1934, a Tesla je tim povodom napisao strastveno pismo New York Timesu, koje je objavljeno 21. oktobra 1934. "Mnogo se govorilo o Jugoslaviji, ali mnogi Amerikanci mogu steci pogresan utisak, jer su politicki neprijatelji i propagandisti prosirili pricu da njeni stanovnici pripadaju razlicitim plemenima koje pokrece medjusobna mrznja i da skupa mogu zivjeti samo pod tiranskom cizmom. Cinjenica je da svi Jugosloveni: Srbijanci, Slovenci, Bosanci, Hercegovci, Dalmatinci, Crnogorci i Hrvati - pripadaju jednoj te istoj naciji, govore isti jezik i imaju zajednicku tradiciju."

Tesla otkrio zraku smrti u 78. godini, objavio je New York Times u julu 1934. Ova ideja je izazvala znacajno interesovanje. Tesla je zatrazio novac od J.P. Morgana mladjeg za izgradnju prototipa, upozoravajuci ga da nije u pitanju samo rat nego i cijeli kapitalisticki sistem. Ovaj se nije osjecao dovoljno ugrozenim da bi finansirao njegov projekt. Tesla je pisao britanskom premijeru, trazeci 300.000 dolara za izgradnju oruzja koje bi zauvijek otklonilo opasnost sa britanskog neba i mora. Ali, ovaj je u to vrijeme nasjeo na Hitlerov trik u Cehoslovackoj i morao podnijeti ostavku, tako da nikad nije stigao ni razmotriti ponudu. Pocele su kruziti glasine da ce Tesla prodati oruzje Ligi naroda, sto je izazvalo zabrinutost u State Departmentu.

Tokom tog perioda, tvrdio je Tesla, bilo je nekoliko pokusaja provale u njegovu hotelsku sobu, vjerovatno u pokusaju kradje nacrta za oruzje. Ali, govorio je on sa smjeskom, sve nacrte imao je u glavi. Do 1937. je postalo jasno da je rat neizbjezan. Tesla je bio svjestan prijetnje koju su nacisti predstavljali za Jugoslaviju. Frustriran naporima da privuce paznju za svoje oruzje, poslao je saveznickim vladama - SSSR-u, SAD-u, Velikoj Britaniji, Kanadi, Francuskoj i Jugoslaviji - opsezne nacrte novog oruzja ukljucujuci i dijagrame. Od svih zemalja koje su dobile njegov nacrt, zanimanje je pokazao samo Sovjetski savez. Tesla je plan prezentirao Amtorg Trading Corporationu, koji je bio nezvanicni sovjetski nabavljac oruzja na Zapadu 1937. Dvije godine kasnije Sovjeti su obavili probe i Tesli je isplaceno 25.000 dolara. Jedno predvecerje 1937, izlazeci u uobicajenu setnju, dozivio je nesrecu. Dok je prelazio ulicu, udario ga je taksi. Lezao je na zemlji, ne dajuci znake zivota nekoliko trenutaka, a onda se podigao i vratio u hotel. Kada je usao u hotelsku sobu, nazvao je kurirsku sluzbu i zatrazio da posalju nekoga da umjesto njega nahrani golubove. "Zaradio sam samo nekoliko masnica", rekao je. Drugi izvori tvrde da su mu tri rebra bila slomljena.

Tajnovit do kraja: Tokom polugodisnjeg oporavka od nesrece, Tesla je na trenutke gubio razum. Zaboravljajuci da je Mark Twain vec godinama mrtav, po kuriru mu je poslao zapecacenu kovertu na staru adresu. Kada se kurir vratio i rekao da Twain nije zivio na toj ili bilo kojoj drugoj adresi na ovom svijetu, Tesla se razbjesnio, ponavljajuci da njegovom starom prijatelju treba pomoc.

Bivse kolege iz Westinghousea su, zabrinuti zbog loseg publiciteta, odlucili Teslu zaposliti kao konsultanta uz placu od 125 dolara mjesecno. Charles Ruch prenosi cudnu zgodu, koju je zabiljezio potpredsjednik Westinghousea E.H. Sniffen. Prilikom setnje sa Teslom, ovaj je zastao da kupi novine. Placajuci, iz dzepa je izvadio veliki smotuljak novcanica i, ne obaziruci se, prodavcu dao sto dolara.

Shvatajuci svoj novi posao ozbiljno, Tesla je Westinghouseu poslao projekt pod nazivom "Telegeodinamika" predlazuci da se vjestacki izazvane vibracije salju u zemlju u svrhu otkrivanja rezervi minerala. Jedan od predstavnika Westinghousea ga je posjetio u hotelu da se uvijeri da li je normalan: "Rekao mi je da se osjeca jako dobro, da mu je um cak i jasniji od nesrece." Koliko god da je u to vrijeme bio cudan, ovaj metod mjerenja akustickih talasa se i danas koristi u geofizici.

Rodjendanskim konferencijama za stampu je i dalje prisustvovao veliki broj novinara: 1937. Tesla je predvidio da ce medjuplanetarno komuniciranje vrlo brzo postati realnost, a 1935. ustvrdio da uz pomoc malog uredjaja moze unistiti Empire State Building.

Charles Hausler, domar koji se brinuo i o golubovima, ispricao je jos nesto sto privlaci paznju: "Jednom prilikom mi je pokazao veliku kutiju koja je stajala u sobi, uz jedan od kaveza, i rekao mi da budem vrlo pazljiv, da ne diram nista jer se unutra nalazi nesto sto moze unistiti avion u zraku, a on se nadao da ce to ubrzo pokazati svijetu."

Neki tvrde da je misteriozna kutija bila samo sala koju je Tesla koristio da bi radoznalce udaljio od nacrta i golubova. Drugi vjeruju da se unutra nalazila otvorena vakuumska cijev. Kada je njemacki napad na Jugoslaviju postao neizbjezan, Tesla je u Beograd svom mladom rodjaku Savi Kosanovicu poslao telegram sljedece sadrzine: "Bit ce potrebno devet centrala: cetiri u Srbiji, dvije u Hrvatskoj i dvije u Sloveniji. Svaka bi trebala imati 200 kW da bi se domovina zastitila od svih napada." Ali sve nade su brzo ugasene. Luftwaffe je bila brza, a njemacka pjesadija za deset dana je pregazila Jugoslaviju.

U decembru 1942, kada je rat bio na vrhuncu, na Teslinim vratima pojavila su se dva muskarca i predstavili se kao agenti americke vlade. Jedan je bio pripadnik OSS-a (preteca CIA-e) i zvao se Ralph Bergstersser. Drugi, Bloyce Fitzgerald, bio je balisticki strucnjak i radio je na Massachusetts Institute of Technology. Tesla je pristao da im pokaze svoje povjerljive nacrte i dopustio im da snime gomile dokumenata. Nakon sto su ih pregledali, zatrazili su da budu primljeni kod Roosevelta u januaru 1943. godine. Tesla nije prisustvovao sastanku.

Zbog bolesti nije mogao biti prisutan ni na svom posljednjem eksperimentu, zakazanom za 4. januar, ciju prirodu George Scherff, koji se tog jutra pojavio u njegovoj sobi, nikada nije saznao. U noci 7. na 8. januara 1943, na pravoslavni Bozic, poceo je padati snijeg u New Yorku. U mracnoj sobi, na 33. spratu hotela New Yorker lezao je Nikola Tesla, slusajuci buku koja je dolazila sa ulice. Golubovi su grebali na prozorskom oknu: pred njima su bila teska vremena; on im nista nije mogao ostaviti. Nikola Tesla umro je u snu u 86. godini. Mrtvozornik je ustanovio da je smrt bila prirodna.

(Kraj)