Poreski policajci su u Dnevnom avazu dobili pojacanje: sada nastupaju uz pratnju uniformiranih kolega, Avazov racun je i dalje blokiran, a Ramiz Dzaferovic najavljuje hapsenje direktora ove izdavacke kuce, Fahrudina Radoncica. Zasto je Edhem Bicakcic rijesen da istraje u borbi protiv najtiraznijeg bosnjackog dnevnog lista? Kakva je uloga Irfana Ljevakovica u osveti za izgubljene izbore? Hoce li na kraju jos jednog rata Izetbegovic izaci kao jedini pobjednik? Ko sprema strategiju organiziranog terora nad medijima u Federaciji?

Hoce li izaci naredni broj Dnevnog avaza? Hoce li Fahrudin Radoncic biti uhapsen? Hoce li Stranka demokratske akcije ostvariti svoje kuloarske prijetnje i osvetiti se listu koji je, koliko jucer, reklamirala kao najuticajniji i najtirazniji bosnjacki dnevnik? Ko ce koga ukinuti: Avaz Bicakcicevu premijersku fotelju ili ce pak Centralni Nasljednik demonstrirati svima kako prolaze neposlusni? Zestoki i sve brutalniji teror koji aktuelna vlast sprovodi nad Dnevnim avazom otvorio je citav niz ovih i slicnih pitanja, potiskujuci u drugi plan cinjenicu da je na sceni zapravo najnoviji talas agresije na medije u Federaciji: izborni se novembar prebrzo blizi, i da bi neosvijesteni narod dosao tobe, treba pocistiti medijski prostor!

Naravno, niko zapravo ne zna kada je prva granata krenula ka Avazovom zmajceku: da li jos u analizama relativne pobjede SDA na posljednjim opcinskim izborima dok je Halid Genjac objasnjavao da su za sve krivi mediji, ali jos krivlji oni od kojih to nisu ocekivali, ili je ispaljenje diktirano otvorenim Bicakcicevim prijetnjama, ili je pak rovovska bitka zaceta daleko prije - kada je na otvoreni zahtjev Prvog u Bosnjaka da se svim raspolozivim sredstvima raspali po SDP lideru Lagumdziji, Avaz odgovorio korektnim pracenjem izbornih skupova najjace opozicione partije u BiH. Elem, zna se da je bespostedna ofanziva pocela iz samog federalnog vrha - diverzantskim upadom elitnih poreskih nindzi u cetiri sata ujutro u stampariju neposlusnog izdavaca.

AID za Vecernje
Zasto je bas izabrana poreska metoda, mozda najbolje razotkriva sada vec tradicionalni Avazov neprijatelj - sarajevske Vecernje novine, koje, privatizirane od strane eklatantnog primjerka bosnjackog tajkuna, sve cesce naginju ka vanrednoj pronicljivosti debeovskog tipa. Vispreni je novinar novog Vecernjakovog imidza u Avaz poslao nalaze poreske policije jos u casu dok su nindze, zbunjene reakcijom zaposlenih, konsolidirale svoje redove ustvrdivsi pritom da su policajci zaplijenili nekih 2.906 primjeraka crnog tiraza i odmah izbacio optuzbu za milionsku cifru utaje poreza. Kada je, tvrde ocevici, u kucu stigao odgovor Avaza sa datumom otvaranja stamparije (stare jedva tri mjeseca), sam je Ljevakovic morao odluciti: uvrstiti odgovor ili izbaciti i pitanje?!

Irfan Ljevakovic je, po mnogim procjenama nebezbjedonosnih ovdasnjih krugova, i idejni tvorac akcije protiv Avaza. Nekadasnji kontroverzni pomocnik direktora AID-a i tvrdi kadar Stranke oformljen u cuvenom tesanjskom lancu, a odskolovan na TWRA logistici, osmislio je tehniku osvete motiviran filmom Imperija uzvraca udarac. Tek podsjecanja radi, u vrijeme svog nastanka Dnevni je avaz osiromasio Vecernje novine za znacajan broj urednickog kadra ponudivsi im u to vrijeme dugo cekanu placu. Danas, kada je Ljevakovic napravio imperiju otimajuci od usta aidovske place, hoce natrag urednike, a dobit ce ih raspadom Avaza. I osvetit ce Stranku. Da bi sve bilo konspirativno, angazirani su i cuveni mosovski kadrovi da listom objasnjavaju sta je skrivio Avaz a sta ce tek skriviti, ali i da unose potrebno nepovjerenje opcijom da Izetbegovic strogo kontrolira bitku Radoncic - Bicakcic iz koje svakako kani izaci kao pobjednik. I bez Avaza i bez Bicakcica. A Ljevakovic svakako izdati ne zna.

Strasne dileme upravo ovih dana razrjesava poznati porezoman, direktor federalne Poreske uprave - Ramiz Dzaferovic, saljuci preko radiotalasa najave da ce direktor Avaza konacno dolijati i to bas zbog milionskih cifara utaje poreza?! Eureka! Jesmo li to konacno na putu da razrijesimo sve probleme federalnog budzeta? Hoce li imovina Avaza biti dostatna da namiri sve zaostale penzije, otpremnine radnicima na cekanju i jos pokrije kakav dug koji je Timurova ekipa savjesno napravila? I gdje su, uostalom, do sada bili ti poreski eksperti? Nisu se valjda krili iza brda papira Fabrike duhana Sarajevo ili Sajinog carstva trazeci tamo zlatnu koku za Federaciju?

Ne, niko naravno ne osporava pravo na rad poreskim inspektorima: u ovom se casu samo postavlja pitanje zasto ih Avazov tiraz i poslovanje nije interesiralo u godinama u kojima je svakog cetvrtka Izetbegovic komunicirao s narodom preko ove novine odgovarajuci na inventivna pitanja koja je sam srocio, u godinama u kojima je Avaz bio osnovna poluga SDA propagande i u kojima se pretplata na ovaj dnevni list tretirala bas kao pretplata na Komunist ili Borbu nekad (prije nego je nastala SDA). Upravo je ideoloska matrica SDA koju je Avaz nerijetko i trasirao, a od koje je reterirao uoci proslih izbora, probudila naglu aktivnost poreske policije i Bicakcicev osjecaj za pravnu drzavu ili, tacnije receno, inicirala osvetu, zaboravivsi pritom na jedan od omiljenih postulata Behmena i kompanije da svako ima pravo da dodje tobe.

Ko je dozvolio slobodu?
Ono sto Premijer Nasljednik nije u prvi mah ocekivao - uzvratni udarac medijskog giganta u Bosnjaka - sada mu se vraca kao bumerang. Ionako neobljubljen u sirokim narodnim masama, Bicakcic se suocio sa nepodijeljenom podrskom gladnih penzionera, otpustenih radnika, demobiliziranih vojnika i inih Bosnjaka, upucenoj njegovoj trenutno najvecoj preokupaciji. Novini koja se drznula da se izmakne kontroli SDA. Kako to obicno biva, glas naroda su culi i javni uposlenici, znameniti likovi, odbaceni kadrovi i ostali domaci zanimljivci koji se ne plase da ce im premijerov vozac slomiti nogu, pa su Avazu pomogli da u velikoj istrazivackoj akciji razotkrije brojne vladine tajne - od one koliko automobila vozaju do enormnih pretplata za mobitele, privatizacija po diktatu, a kako se rat nastavlja sve zescim sredstvima, za ocekivati je da bas novinari Avaza dobiju priliku da objave sve ono sto su godinama gledali i o cijem su obznanjivanju samo sanjati mogli.

Gdje je tu profesija, pitat ce principijelisti. Tamo gdje je uvijek i bila, dakle, sa jasnim postulatima objektivnosti i odgovornosti, potpuno otvorena za sve koji je hoce postivati. I vrlo jasna kada je ugrozena, a najveci neprijatelj slobode medija jesu upravo totalitarni sistemi i lideri koji za sebe vole reci: ja sam dozvolio slobodu stampe! Naravno, niko nikada apsolutistima nije uspio objasniti da se sloboda govora, izrazavanja, medija... ne dozvoljava niti u demokratskim drustvima zavisi od kojekakvih umisljenih stranackih lidera koji svoje bivstvovanje na kugli zemaljskoj dozivljavaju kao misiju narodnog spasa.

Upravo s te pozicije u Bosni i Hercegovini, ili jos preciznije, u Federaciji, od Daytona do danas, nastupaju predstavnici aktualnih vlasti. Duboko uvjereni da od njihove volje ovisi kolicina nezavisnosti medija. Oni koji nisu pristali na tu vrstu podjele poodavno su etiketirani -- sa raznih vekabeiova poruceno im je da su drzavni neprijatelji, izdajice, ulizice strancima, strani placenici, bacane su bombe, prijetilo se pistoljima, presretalo na ulicama, opstruiralo se stampanje, krali tekstovi... Agresija na medije strategijsko je opredjeljenje aktualnih vlastodrzaca, a u ovom se casu kola lome na Dnevnom avazu. I niko vise ne gaji iluzije da ce u bici koju naprosto ne moze dobiti, Bicakcic izgubiti: do novembra ima dovoljno dugo vremena da se sem poreskih, finansijskih i redovnih policajaca, u rat ukljuce i ostale stranacke tajne i javne sluzbe, paravojne jedinice i pojedinci skloni otimanju od kontrole. A sve s jednim i jedinim ciljem: produzenja do u beskonacnost deset najtezih godina.