Bosanski barometar 2000

Jedino gore od primitivnog nametanja tradicionalno–vjerskog pozdrava "selam" koje je pocetkom rata zapljusnulo drzavne i javne institucije i ustanove, jeste njegova sirova administrativna zabrana. Upravo za ovom mjerom je posegnula nova SDP–ovska lokalna vlast u Maglaju, predlazuci, ni manje ni vise, nego "Rezoluciju o koristenju obiljezja i upotrebi pozdrava". Clanom 2. Rezolucije u komunikaciji na javnim skupovima, u javnoj sluzbi, u javnim i vaspitno–obrazovnim ustanovama, kao i u sredstvima priopcavanja i u svim vrstama i tipovima preduzeca i udruzenja, nalaze se "upotreba uobicajenih i u svijetu medjunarodno priznatih pozdrava: dobro jutro, dobar dan i dobra vecer", kao i oslovljavanje u medjusobnim komunikacijama sa "gospodjica, gospodja i gospodin". Bilo bi zanimljivo od drugova iz SDP–a saznati gdje to pise da su bas navedeni pozdravi "medjunarodno priznati", kao i u kojem se to dijelu svijeta (na koji se SDP poziva) zabranjuje upotreba tradicionalnog pozdravljanja i oslovljavanja. Sa pravnog stajalista, Rezolucija je manjkava, s obzirom da nije propisana i sankcija za njeno nepostivanje, pa nije jasno u cemu ce se sastojati "nadzor nad njezinom primjenom koji ce vrsiti ovlasteni drzavni organi". Bolji argument za svoje optuzbe neprevladanom boljsevizmu Lagumdzijinih socijaldemokrata Stranka demokratske akcije nije mogla dobiti.

Dnevni avaz se ovih dana brani svim dozvoljenim sredstvima od napada iz srca Stranke demokratske akcije. Ovaj neobicni sukob dojucerasnjih saveznika, medjutim, otkrio je i mnogo vazniju stvar od cinjenice da list Fahrudina Radoncica prolazi porodjajne muke sticanja neovisnosti od politickih mentora. Brutalni napad drzavne masinerije na jedan medij ogolitio je skandalozne razmjere ideoloske instrumentalizacije drzavnog aparata koji bi po definiciji trebao biti cist kao suza. Gotovo pomireni sa cinjenicom da je cak i sudstvo pod kontrolom politickih centara moci, neovisni mediji i oni kojima je stalo do razotkrivanja korupcionasko––mafijaske prirode rezima gotovo da su zaboravili da ima i efikasnijih nacina za gusenje slobode od sudskih tuzbi i zatvorskih kazni za novinare. (Zlo)upotreba poreske uprave kojom federalni premijer Bicakcic zeli ugusiti pokusaje da se Dnevni avaz osamostali od veza sa Izetbegovicevim rezimom, otkrila je pravo lice lidera Poreske uprave Ramiza Dzaferovica. Na stranu to sto Dnevni avaz nije ranije otkrio kako sef federalnih poreznika ima iza sebe tuzbu za utaju poreza u iznosu vecem od milion maraka (!), ali o kakvoj kriminalnoj aktivnosti unutar najvisih federalnih organa se radi dovoljno govori cinjenica da se niko nije ni pocesao zbog fakta da u ovoj zemlji cak i poreznici vrse utaju poreza. I onda taj i takav Dzaferovic, sa utajenim milionom u dzepu, treba nekome da pogleda knjige!? Ako Avaz prebrodi Bicakcicevu i Dzaferovicevu besramnu igranku (a hoce), prve zrtve neuspjelog zatvaranja jednog medija moraju biti beskrupulozni premijer i njegov neoporezovani, privatni poreznik.

Mostar je od izbora Nevena Tomica za dogradonacelnika postao opce mjesto na kome se dokazuje kako HDZ vise "nije onaj stari". Dakle, stranka koja bastini svijetle tradicije organizovanja "drzave" u kojoj su legitimno postojali logori za Bosnjake. Reforme koje, navodno, uveliko potresaju HDZ, medjutim, nisu otisle dalje od Tomicevog vozanja autobusom sa Orucevicem po ujedinjenom Mostaru. Jer jedno je hodati zajedno po ruckovima i vecerama, i slikati se sa donatorima, a nesto sasvim drugo promovirati bivseg cuvara logora "Heliodrom" za visokog opcinskog duznosnika. Ante Buhovac je javno priznao kako je bio cuvar u logoru, ali je kao "opravdanje" ponudio cinjenicu da je "obiteljski covjek", koji "nikoga nije silovao", te dodao kako je samo "izvrsavao naredjenja HVO–a", ciji je bio pripadnik. I pored ociglednih cinjenica koje ga kandidiraju za put u prijestolnicu medjunarodne pravde, Buhovac je ipak izabran za predsjedavajuceg Opcinskog vijeca Mostar–Jug. I uz to se naljutio kada su ga napali vijecnici SCD BiH, smatrajuci ovu kandidaturu HDZ–a "sahranom svih ljudskih vrijednosti", te najavio tuzbu protiv vijecnika Ibrahima Rahimica!? Sramno je to sto su i predstavnici medjunarodne zajednice uopce dozvolili da se covjek sa ovakvom biografijom nadje u situaciji da bude izabran na celo jedne od opcina u gradu kojem su upravo ti isti sluzbenici OSCE–a ili OHR–a namijenili sudbinu "pokusnog kunica" suzivotnih odnosa Bosnjaka i Hrvata. Ne cineci nista protiv izbora Buhovca, oni su poduprli one unutar HDZ–a koji se Tomicu smiju iza ledja, smatrajuci ga jos jednom "prolaznom pojavom", ikebanom koju Orucevic voda okolo kao zivi dokaz da je moguce ujediniti Mostar. Cak i uz pomoc HDZ–a.

Bilo je i gorih izjava i znacajnijih iz usta ljudi koji su imali vise moci i vise politickog utjecaja. Medjutim, ono sto izdvaja Sefku ef. Omerbasica i njegovu izjavu o ujedinjenju Hrvatske i BiH jeste to sto ona dolazi iz usta vjerskog sluzbenika. Dakle, nekoga ko bi se prevashodno trebao i morao baviti vjerom, kod svoje pastve njegovati odnos prema Bogu, a o tome, usto, govoriti uglavnom, samo sa minbera. Svaki njegov izlazak iz dzamije nanosi nenadoknadivu stetu njegovoj pastvi, pozivu, pa cak i zemlji iz koje dolazi, a to je, je li, Bosna i Hercegovina. Ali, ako je vec odlucio govoriti o politici, zagrebacki muftija je imao i mnogo precih stvari: mogao je, primjera radi, govoriti o polozaju Bosnjaka u Hrvatskoj, za koje nova hrvatska vlast nije ucinila nista. Taj se odnos nije promijenio ni za jotu i dio je Tudjmanovog naslijedja koje Racanova vlada prihvata legitimno. Ocigledno je da muftiji nedostaje politika, ili mozda ipak pokusava obnoviti dobre odnose sa hrvatskom vlascu i pored toga sto ga je hrvatska vlast (istina, drugi ljudi) vec jednom prevarila nakon sto joj je njegova legitimacija postala nepotrebna. Cak i ako je tako, Omerbasic je izabrao potpuno pogresan put, podilazeci i stavljajuci, u Bog sami zna cije ime, Bosnjake jos jednom u poziciju necijeg "cvijeca". Ako je nova hrvatska vlast iskrena u onom sto govori, onda bilo kakvo novo partnerstvo izmedju Hrvata i Bosnjaka mora nastati na novim osnovama. A muftija ne bi trebao svoje ime i obraz jos jednom podmetati za tudju politiku.

Ponizavanje kojem su izlozeni gradjani necega sto bi trebalo biti prijestolnica kakve–takve drzave, polako prelazi granice izdrzivosti. Pored vec hronicne nestasice goriva, za koju osim njih znaju jedino stanovnici izoliranog Beograda, stanovnici Sarajeva ostaju i bez gasa. Pri cemu je jedina "sreca" to sto su celnici "BH gasa" odlucili da iskljuce ovaj kljucni energent u danu kada je u Sarajevo i zvanicno stiglo ljeto. Ali ako ce izbjeci smrzotine, Sarajlije sigurno nece izbjeci povisene racune za struju, koje ce opet uredno morati placati Elektroprivredi. U suprotnom, ostat ce i bez struje. A za tragediju zivota u gradu koji svako malo dodje na ivicu totalnog energetskog kolapsa, iako je od kraja rata i dana opsade proslo skoro punih pet godina, krivicu snose upravo oni koji teroriziraju gradjane porukama kako trebaju redovno placati racune za grijanje i plin. Dakle, Toplane i Sarajevogas, odnosno njihovi direktori (kako ih je prozvao kantonalni premijer Beriz Belkic), krivci su jer dug od osam miliona maraka nije vracen "BH gasu". Oni su krivci jer su od snabdijevanja gasom ostali uskraceni svi, bez obzira na to da li racune za plin placaju ili ne. Pritom, bez obzira na salvu optuzbi na racun krivih direktora, ni pomenuti Belkic nije oslobodjen odgovornosti jer se blagonaklonim odnosom prema visegodisnjem problemu dugova za gas, doveo u situaciju da duznicima predlaze bespredmetno i ekonomski pogubno rjesenje: da dignu kredit i tako rijese dug. Belkicu bi pametnije bilo da uradi ono o cemu samo naglas razmislja: smijeni nesposobne direktore i napravi plan kako da barem oni koji placaju racune (a takvih je najvise) dobiju ono za sta daju i posljednju marku.

Novi predsjedavajuci Upravnog odbora Kantonalne agencije za privatizaciju u Sarajevu konacno je saopcio nesto sto daje nadu da se privatizacija ipak nece zavrsiti kao potpuno pustosenje i pljacka ono malo preostalih privrednih kapaciteta ove zemlje. Dragoljub Stojanov se zalozio za izradu alternativnog programa privatizacije koji ce pratiti ekonomski razvoj u BiH. Izbacujuci ideju koja bi donedavno zazvucala gotovo bogohulno ("…prelazak na novi koncept ekonomije koji se kao dosadasnji nece temeljiti na slobodnom trzistu i stranom privatnom kapitalu, vec na proizvodnji…"), Stojanov se, zapravo, zalaze za neku vrstu Marshallovog plana. Time se pokusava, ocigledno, razbiti iluzija o ogromnim kolicinama stranih dolara i maraka koje samo cekaju da ulete u Bosnu. Stvarnost mizernih stranih ulaganja pokazala je da se radi o ublehi koju su svjesno sirile stranke na vlasti kako bi podrzale privid vlastitih zasluga i nezamjenjivosti unutar partnerskih odnosa sa medjunarodnim investitorima. Ovaj koncept nudi jos jedno vazno rjesenje: uvodjenje socijalnih fondova za pomoc gradjanima koji su ostali ili ce ostati bez posla u tranzicijskom periodu. Time bi se konacno razrijesila i sudbina hiljada radnika na cekanju kojima njihovi direktori i politicke mecene tih direktora u vlasti i partijama nemaju hrabrosti reci kako za njih trenutno nema posla. U velikoj mjeri bi se preduprijedile posljedice socijalnog bunta koji je trenutno prigusen vjestim manipuliranjem novcem od inostranih kredita. Umjesto ulaganja u proizvodnju i zaposljavanje, nesposobni birokrati iz entitetskih i kantonalnih vlasti tim novcem kupuju socijalni mir i sprecavaju svakodnevne demonstracije. Tesko je vjerovati da ce prijedlog profesora sarajevskog Ekonomskog fakulteta naici na odusevljenu podrsku, prije da ce ga docekati na noz tvrdokorni apologeti sadasnjeg koncepta privatizacije. Sto moze samo dati dodatnu vrijednost novinama u okostalom sistemu u kojem je jedini zakon: biti dobar sa nekim iz vlasti.

Svjetska banka je ovih dana odobrila 15 miliona dolara za "hitni pilot–projekt prezaposljavanja" demobiliziranih vojnika. Da li se radi o onome sto se voli nazvati ironijom sudbine ili ne, sada nije ni vazno, ali o demobiliziranim vojnicima se brinu ne oni koji su ih u rat slali pod bilo kojim obiljezjima, nego medjunarodna zajednica, ista ona za koju sve ovdasnje (bosnjacke, srpske, hrvatske) vlasti imaju samo rijeci pogrde. Svi Bosanci koji su se u jednom trenutku tokom rata nasli pod oruzjem, najveci dio njih tudjom krivicom, s krajem rata su se suocili sa mogucnoscu da skoncaju kao socijalni slucajevi. U vrijeme kada broj nezaposlenih raste (suprotno obecanjima i ocekivanjima obiju entitetskih vlada) i kada su strajkovi svakodnevni, kada zemlji prijete socijalni nemiri, ova medjunarodna institucija cini nesto sto ce bar unekoliko ublaziti takvo stanje. S druge strane, medjunarodna zajednica je u nekoj mjeri i duzna da se, izmedju ostalih, pobrine za sve te ljude, jer u vrijeme kada je ovdje bjesnio krvavi rat, duznosnici iz raznih evropskih i svjetskih vlada su sjedili skrstenih ruku i cekali na razvoj situacije. I dobili su je: stotine hiljada ljudi su vec demobilizirani (i odbaceni), jos desetine hiljada trebaju biti jer nacionalna ekonomija ne moze izdrzati tako brojnu vojsku. I postojeci broj vojnika je prevelik, a to priznaju i militaristicki orijentirani drzavni funkcioneri. Svima onima koji su vojsku napustili treba ipak pruziti sansu da se prije svega naviknu na mir, a zatim da i njega prezive onako kao sto su prezivjeli rat. Nije malo onih koji tvrde da je to teze.

Nakon sto su karate reprezentativci BiH na proslogodisnjem Evropskom prvenstvu u Grckoj osvojili srebrenu medalju, bh. sportisti ove borilacke vjestine su se okrunili jos jednom medaljom. Mladi karatisti sarajevske "Bosne" Mufid Drakovac, Admir Cupina, Adnan Hadzic, Denis Muhovic, Kemal Bajric i Adnan Kalusic, predvodjeni dugogodisnjim trenerom ovog kluba i selektorom reprezentacije BiH Suadom Cupinom, na klupskom su prvenstvu Evrope u Tel Avivu osvojili trece mjesto. U dugogodisnjoj tradiciji karate sporta na tlu bivse Jugoslavije, nikada niko nije ostvario ovakav uspjeh. Njihov pobjednicki pohod prekinut je samo jednim porazom: zaustavili su ih clanovi pariskog kluba "Sixa", koji su u Izraelu ponijeli titulu prvaka Evrope. Biti medju tri najjace ekipe na Starom kontinentu je u bilo kojem sportu veliki podvig. Njihov je utoliko veci jer se zna da se karateom, za razliku od njihovih kolega iz drugih evropskih drzava, bave amaterski. Ni njihovi nastupi na jakim medjunarodnim turnirima, gdje bi se trebala vidjeti prava vrijednost nasih karatista, nisu cesti. Razlog je vec poznat. Ova drzava jos uvijek nema osjecaja da u sportu treba poceti pomagati iskljucivo one koji nemoguce i tesko ostvarljivo pretvaraju u realnost, vec pustaju klubove da po principu "sam sebi donator" ostvaruju rezultate koji bi u svakoj normalnijoj drzavi bili okarakterisani kao veliki trijumf.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	SDP
	PORESKA UPRAVA
	HDZ
	SEFKO EF. OMERBASIC
	TOPLANE I SARAJEVOGAS
	DRAGOLJUB STOJANOV
	SVJETSKA BANKA
	KK BOSNA