Na pitanje ko je otkrio radioaparat, svaki ce vam ucenik dati odgovor koji stoji u vecini enciklopedija i skolskih udzbenika diljem svijeta: "Marconi!". A na pitanje ko je izumio vas toster, mikrovalnu pecnicu, kompjuter, ulicnu rasvjetu, bez dvoumljenja cete dobiti odgovor: "Edison, ko bi drugi!" Ovi odgovori jednostavno nisu tacni. Ispravan odgovor je: Nikola Tesla. Ovaj zaboravljeni genij je godinu dana prije W.K. Röntgena otkrio rendgenske zrake, upotrebljavao je neonsko svjetlo cetrdeset godina prije njegova industrijskog "otkrica", istrazio je principe po kojima mi danas upotrebljavamo mikrovalnu pecnicu ili radar, elektricnu indukciju decenijama prije nego sto je usla u masovnu upotrebu. Njegovi su i principi po kojima radi daljinski upravljac naseg televizora, visokofrekventna lampa i vise od sedam stotina drugih patenata. Radove ovoga giganta znanosti, medjutim, najcesce su prisvajali drugi. Zivot i djelo ovoga pokradenog i pomalo i kod nas zaboravljenog genija (Smiljan kraj Gospica 1856 - New York 1943) protekao je u samozatajnom radu, cestitosti, a zavrsio u siromastvu i samoci. Posvecen dubinama prirode i otkricima njenih tajni, ovaj hrvatski Srbin ostao je veliki humanist. Nije se dao angazirati u sluzbi mracne politike ni bratoubilastva. "Podjednako volim svoj srpski narod i svoju hrvatsku domovinu", odgovorio je na pitanje zasto se ne zeli staviti ni na jednu stranu u bratoubilackom srpsko-hrvatskom ratu 1941-1945. U nasim danima, kad su opskurne sile dozivjele ponovo svoj trijumf na Balkanu, valja nam se okretati ovom liku i djelu, kao trajnom simbolu svjetla, bukvalnog i metafizickog, svjetla koje moze odagnati mrak iz ovih balkanskih gudura. Dani od ovoga broja objavljuju feljton o Nikoli Tesli, koji ce vam u nekoliko nastavaka pribliziti duh i sudbinu ovog naucnika, bez cijih bi izuma progres modernog covjecanstva bio potpuno nezamisliv

Zene: Urednik i izdavac Robert Underwood Johnson je Teslu upoznao, izmedju ostalih, i sa Rudyardom Kiplingom, Antoninom Dvorakom, Helen Hunt Jackson i drugima. Njegov zemljak, fizicar Mihajlo Pupin, koji je iz Jugoslavije dosao siromasan kao i Tesla, takodjer je bio povremeni gost kod Johnsonovih. Tesla se volio saliti na svoj racun i bio je cinican. "A Vi, gospodine Tesla", upitala je jednu vecer privlacna gosca, "cime se bavite?" "Ah, petljam nesto oko struje", odgovorio je Tesla. "Stvarno. Samo nastavite i ne dajte se obeshrabriti. Mozda jednog dana i napravite nesto."

Johnson je Teslu smatrao jednim od dva ili tri genija koje je upoznao. Najvise je zalio sto nije zapisao neka od brojnih Teslinih prorocanstava izrecenih u njegovoj kuci, za koje se tada mislilo da su fantazmagorije, ali se veliki broj njih ispunio. Primjerice, Tesla je kazao Johnsonovoj supruzi Katherini: "Doci ce vrijeme da, prelazeci okean parobrodom, budete svakodnevno mogli citati novine sa informacijama iz cijelog svijeta... moci cete, uz pomoc malog instrumenta i komadica zice zabodenog u zemlju, razgovarati sa prijateljima u drugom kraju svijeta, sa istim takvim instrumentom." Johnsonovima je jos povjerio da "vjeruje kako je avionima i torpedima moguce upravljati daljinski" i da ce "doci vrijeme kada ce se tramvaji u Londonu napajati energijom sa Niagare".

U ranim godinama, kada su ga poceli smatrati jednim od vaznijih ljudi u gradu, njujorske novine su spekulirale o tome zasto se Tesla nije ozenio. Uz njegovo pominjala su se imena Morganove nasljednice Anne, Dodgove kcerke Flore, pijanistice Marguerite Merington i francuske glumice Sarah Bernhardt.

Tesla je Bernhardtovu prvi put sreo u Parizu 1892. Sjedio je sa prijateljima u kafani uz trotoar kada je glumica prosla pored njih. Ispustila je maramicu, kao sto su nalagala pravila flerta tog vremena. Tesla je hitro ustao i podigao maramicu sa zemlje. Otada se medju njima uspostavila trajna veza. Za Bernhardtovu se kaze da je posjetila niz njegovih predavanja u Americi, sto je bilo razlog vise da glasine o tajnoj vezi izmedju njih dvoje podivljaju. Tesla je maramicu ipak zadrzao cijeli zivot.

Objasnjavajuci zasto se nije ozenio, Tesla nije kazao da ima fobiju od bakterija, da ne moze podnijeti da dodirne neciju kosu, da se uzasava pogleda na mindjuse, kao i odredjenih mirisa. Umjesto toga, rekao je: "Ne mislim da bi se izumitelj trebao zeniti, zato sto je takve prirode da se mora posvetiti poslu u potpunosti; bude li se posvetio zeni koju voli, onda ce njoj dati sve sto ima, ali ce zato napustiti svoj posao. Mislim da ne mozete nabrojati mnogo izuma ozenjenih ljudi."

Tesla je privlacio i muskarce, kako pojavom, tako i licnoscu. Franklin Chester, novinar The Citizena, napisao je da niko ne moze pogledati ovog izumitelja a da ne osjeti njegovu snagu. Bio je veoma visok, prave i tamne kose, pocesljane navise, visokih slavenskih jagodica, plavih i dubokih ociju. "Sijevanje koje izaziva svojim instrumentima kao da dolazi iz njegovih ociju. Njegova glava ima oblik klina, brada mu je skoro jedna tacka... kada govori, vi slusate. Ne razumijete ono sto govori, ali ste ipak uzbudjeni."

Teslin seksualni zivot je donekle kontroverzan. U intervjuu novini srpske emigracije u SAD-u, Srbobranu, od 3. marta 1922, rekao je: "Unistio sam svoju seksualnost u dobi od 33 godine zbog izvjesne francuske glumice koja je toliko navaljivala na mene da se nisam mogao koncentrirati na posao." Jednom drugom prilikom je novinarima kazao kako "nikad nije dodirnuo zenu". Da li je Tesla mislio doslovno ili ne, predmet je nagadjanja kao i brojne druge stvari vezane za njega.

Poremecaj koji je imao manifestirao se u njegovom strahu od bakterija, sto ga je dovelo dotle da je izbjegavao rukovati se s ljudima i glancao besprijekorno cisto posudje ili pribor za jelo koji su mu servirali na javnim mjestima. Odijelo na njemu je bilo bez ijednog nabora; rukavice je bacao nakon nekoliko dana upotrebe. Duboko ga je uznemiravala pomisao da bi mogao dodirnuti neciju kosu, kao i sam pogled na bisere, breskve i mindjuse u usima. Brojevi djeljivi sa tri su bili dio njegovog svakodnevnog zivota, ukljucujuci i broj peskira koje je dobijao u hotelskim sobama. Ako je setao oko neke zgrade, nastavio bi dok je ne bi obisao tri puta. Broj sobe u hotelu je morao biti djeljiv sa tri.

Pozar: Novinari su, pisuci o njemu, pretjerivali, pa je njegov pravi karakter ipak ostao skriven. U clanku u New York Sunday Worldu od 22. jula 1894. Arthur Brisbane je izvukao interesantne zakljucke o geniju dugih palaca, svijetlih ociju i visokog cela. Razgovor izmedju njega i Tesle, vodjen u "Delmonicu", restoranu koji je Tesla volio posjecivati, trajao je od veceri do jutra narednog dana. Brisbane je napisao: "Delmonico (vlasnik restorana, op. pr.) snizava glas kada razgovara sa Teslom, kao sto su bostonski taksisti imali obicaj sniziti glas kad razgovaraju sa Johnom L. Sullivanom (bokserski prvak svijeta u teskoj kategoriji, op. pr.)."

Delmonico je novinaru kazao: "Taj Tesla moze sve. Jednu noc smo ga natjerali da s nama igra bilijar. Nikada nije igrao, ali nas je malo promatrao sa strane. Bio je veoma ljut kad je saznao da cemo mu dati 15 poena prednosti. Sve nas je porazio. Proucio je bilijar i pobijedio za nekoliko minuta, bez obzira sto mi igramo godinama." Ni jedan ni drugi nisu znali da je Tesla skoro profesionalno igrao bilijar u svojim studentskim danima.

No, nas izumitelj je imao i neke manje privlacne osobine, sto svakako ne iznenadjuje, medju koje su spadale brutalnost i snobovstina. Njegovi pomocnici su najvise trpjeli zbog toga, ali su mu bili odani sve dok nije umro. Ranih devedesetih 19. stoljeca Tesla je bio jedan od najpoznatijih ljudi na svijetu. Ljudi su cijenili cinjenicu da su im njegova otkrica olaksala zivot. Uredjaj za bezicni prijenos energije je bio usavrsen, blizilo se vrijeme za izgradnju centrale na Niagarinim vodopadima, cinilo se da nema broja izumima koji su naprosto sipali iz njegovog uma.

A onda se desila katastrofa. Izbila je vatra na prvom katu zgrade u kojoj je bila njegova laboratorija i sve je izgubljeno. Pola zivotnog vijeka je bilo u toj laboratoriji. Nista nije bilo osigurano. Skupa oprema je propala kroz podove u istopljenim bezoblicnim masama. Tesla je nestao, lutao ulicama sa pogledom davljenika u ocima, dok su ga prijatelji trazili po gradu. Konacno se vratio u svoju sobu u hotelu "Gerlach" i nikome se nije javio danima.

Niagarini vodopadi: Covjek koji je pritekao Tesli u pomoc bio je Edward Dean Adams, predsjednik Cataract Construction Companyja. Imao je razloga da vjeruje u njega. Najveci poduhvat u historiji se blizio svom kraju, a Tesla je stajao iza njega. Izgradnja hidrocentrale na Niagarinim vodopadima, zapoceta 1890, bila je djelo cistog tehnoloskog optimizma, a izgradnja je povjerena Westinghousu. Za pocetak je predvidjena upotreba dva od ukupno deset generatora od hiljadu konjskih snaga, koliko ih je bilo izgradjeno. Bili su to do tada najveci izgradjeni generatori na svijetu. GE je dobio ugovor da, koristeci Tesline patente, izgradi oko 30 kilometara dugu prijenosnu mrezu do Buffala.

Tesla je jos uvijek bio potresen pozarom kada su ga nagovorili da posjeti vodopade, cetiri mjeseca prije nego sto je centrala trebala biti pustena u pogon. Kada je centrala pokrenuta 16. novembra 1896, novinar lokalnih novina Niagara Falls Gazette je napisao: "Paljenjem prekidaca na velikoj centrali zatvoren je krug koji je Niagaru natjerao da tece uzbrdo."

Prvi generator bio je namijenjen za napajanje tvornice sina, ali su vec stizali zahtjevi za napajanje jos 5.000 domacinstava. Za pet godina broj generatora je porastao na planiranih deset, do 1900. industrija je cvjetala u gradicu na Niagari, a elektricni vodovi su se protezali sve do New Yorka. Prvo cudo Niagare jeste da je centrala uopce proradila, drugo da se komisija koja je predsjedavala gradnjom odlucila za izgradnju u tako velikim razmjerima. Koristenje izmjenicnih generatora predstavljalo je skok u novu tehnologiju i do tada neiskoristene nivoe energije.

Ali, to nije proslo tako lako kao sto izgleda. I Westinghouse i GE bili su iscrpljeni godinama "rata struja", povlacenja po sudnicama, dugogodisnjim parnicama. J.P. Morgan imao je namjeru da preuzme Westinghouse i objedini elektroindustriju u SAD-u. Medjutim, to se nije dogodilo dijelom zahvaljujuci i Tesli. Westinghouse je posjetio izumitelja i saopcio mu da vise ne moze isplacivati prava na prodate konjske snage kao sto je bilo napisano u ugovoru. Tesla je jedinstvenim potezom, potezom koji je promijenio historiju, sprijecio preuzimanje firme: pocijepao je ugovor. Na kraju, radilo se o jedinom covjeku koji je uvijek, od pocetka, vjerovao u njega. Tada je upao u financijske probleme koji su ga pratili ostatak zivota, ali izgledalo je kao da on uopce nije svjestan toga.

Tesla je iz pozara u kojem je stradala njegova laboratorija izasao kao oprezniji covjek. Odbio je ponudu od 100.000 dolara za izgradnju nove firme i prihvatio zajam od 40.000 od Adamsa. Nasavsi trazenu zgradu, ubrzano je zapoceo izgradnju nove laboratorije. Postojao je i razlog za to. Pocela je medjunarodna trka za patent za radio, a zainteresiranih je bilo mnogo. Sir Oliver Lodge iz Engleske je prvi 1895. uspio poslati, odnosno primiti telegrafski signal na razdaljini od oko 200 metara. Malo nakon toga Guglielmo Marconi izgradio je sistem koji je mogao emitirati i primati Morseovu abecedu na razdaljini od oko tri kilometra. U junu 1896. podnio je zahtjev i dobio britanski patent za radio.

Pitanje ko je izmislio radio jeste kako tehnicko, tako i pravno. Tesla je St. Louisu demonstrirao sistem sa svim temeljnim komponentama onog sto danas zovemo radiom. Mladi markiz Marconi je dobio prvi britanski patent za bezicno emitovanje, koristeci isti aparat koji nije uspio registrirati u SAD-u. "Mogao je emitovati samo preko bare", kazao je jedan njegov savremenik. Tesla je podnio zahtjev za radio-patent u SAD-u i dobio ga 2. septembra 1897. Marconi je vec sljedece godine takodjer podnio isti zahtjev u SAD-u, ali je jos jednom odbijen. Tokom naredne tri godine zahtjev koji je iznova slao u Ured za patente je odbijan zbog prednosti koju su imali Tesla, Lodge i njemacki eksperimentator Carl F. Braun.

Tada se umijesao faktor s kojim i danasnji izumitelji imaju problema: velike korporacije. Marconijeva Prva britanska kompanija je postala Marconi Wireless Telegraph Company of America i biljezila uspjehe na trzistu. Svi su ulagali u Marconija. Kada su ga pomocnici upozorili na to, Tesla je uzvratio: "Marconi je dobar momak. Ostavite ga na miru. Koristi 17 mojih patenata." Medjutim, ni patenti nisu bili tako sigurni kao sto je on mislio. Ured za patente je iznenada odobrio Marconijev patent 1904. premda se i dan-danas sumnja da je ova odluka placena Marconijevim novostecenim novcima. Ali, ni to nije pretjerano uzbudilo Teslu. Medjutim, pobjesnio je kad je Marconi dobio Nobelovu nagradu 1911. Tuzio je Marconi Company 1915. za kradju, ali financijski nije bio u stanju da se u toj parnici nosi sa velikom firmom.

Americka vlada je uzela u obzir njegovu tuzbu nakon sto ju je Marconi tuzio za kradju koju su, po njemu, pocinile americke oruzane snage. Vrhovni sud SAD-a je 1943. donio odluku u korist Tesle: on je izumitelj radija. Sud je utvrdio da je njegov patent broj 645,576 sadrzavao sve elemente koje su imali i kasniji natjecatelji. Medjutim, ova historijska odluka je donesena nekoliko mjeseci po Teslinoj smrti. Postalo je jasno ko je izumio radio, ali koliko djece u skolama ili ucitelja to zna danas?

Tesla je uvijek bio siguran da ce njegov doprinos nauci biti priznat. Jednog dana 1927, tada 71-godisnji izumitelj je bio na rucku sa mladim gostom iz domovine, koji ga je pitao dokle je stigla parnica. On je napravio malu stanku, nasmijesio se i kazao: "Neka buducnost ocijeni i jednog i drugog po radu i po postignucima. Sadasnjost je njihova; buducnost, za koju sam uvijek radio - moja."

Zemljotres: Usred spora oko prava na patent, Tesli nisu trebale nove trzavice koje je u naucnom svijetu izazvalo otkrice x-zraka. To je otkrice javnosti predocio Wilhelm Röntgen. Mihajlo Pupin je kazao da se svaki fizicar u tom trenutku okrenuo tom polju, trazeci nova otkrica. Medjutim, Tesla je tri godine ranije, radeci sa svojom karbonskom svjetiljkom, slucajno otkrio i u dnevnik zabiljezio da je "naisao na vidljivo svjetlo, crno svjetlo i vrlo cudnu radijaciju". Napravio je i nekoliko snimaka, ali je sve to nestalo u pozaru koji je izbio. Kada je Röntgen objavio svoje otkrice, sve sto je Tesla mogao uciniti jeste da mu posalje cestitke i nekoliko snimaka koje je izvukao iz rusevina i pepela. Röntgen je odmah odgovorio pisuci da su snimci "veoma zanimljivi": "Mozete li biti toliko ljubazni da mi kazete kako ste ih napravili." Mnogi su naucnici u Americi pokusali da razviju uredjaje slicne Röntgenovim, medju njima Pupin i Edison. Medicinski sarlatani su govorili kako ce novi uredjaj lijeciti sljepilo. Tesla je vrlo brzo obznanio da to nije tacno, pisuci usto i o opasnosti x-zraka i radijacije - mnogo prije nego sto su drugi uopce znali sta je to.

Medjutim, nije to i jedino cime se Tesla u to vrijeme bavio. Zanimale su ga mehanicke vibracije, mogucnost da proizvede savrseno periodicne talase. U ranim danima prijenosa elektricne energije, frekvencija izmjenicne struje nije bila tako stalna kao danas. "Idemo ka savrsenstvu", kazao je Tesla pocinjuci izgradnju uredjaja kojeg je nazvao mehanicki oscilator. Dok je eksperimentirao s njim, naisao je na jos jedan cudan fenomen. U izvjesnim razmacima tokom eksperimenta, usljed vibracija, pocelo bi da se trese staklo, u nekim drugim razmacima masine, a zatim i ostali predmeti u laboratoriji. Iz radoznalosti je oscilator pricvrstio na jedan od metalnih potpornih stubova u laboratoriji i, sjedeci u fotelji, poceo da posmatra. Vibracije su se, a da on toga nije bio svjestan, sa stuba prenosile na zemlju ispod zgrade, i sto su one bile jace, rasla je i snaga talasa koji su se sirili ispod zemlje. Okolne zgrade su pocele da se tresu, malter je spadao sa plafona, a prozori su se tresli u ovom malom zemljotresu.

Policija, koja je do sada vec mogla znati ko bi mogao biti kriv za takvo nesto, uputila se prema njegovoj laboratoriji. U trenutku kada su otvorili vrata, Tesla je macolom razbijao mehanicki uredjaj. Vibracije su odmah prestale, a Tesla je policajcima kazao: "Gospodo, zao mi je, ali ste za malo zakasnili da budete svjedoci mog eksperimenta. Morao sam ga prekinuti brzo i neocekivano i, kako ste i sami vidjeli, na neuobicajen nacin. Sad morate poci, jer imam jako mnogo posla."

USS Maine je eksplodirao usidren u luku u Havani u misterioznom incidentu u maju 1898. i SAD su objavile rat Spaniji. Tesla je u julu iste godine podnio novi zahtjev Uredu za patente, broj 613 809. Patent mu je odobren u novembru iste godine, ali uz obaveznu demonstraciju. Bilo je to toliko nevjerovatno da je Ured poslao jednog od svojih sluzbenika da se uvjeri u ono sto Tesla govori. Mjesec dana kasnije publika na prvoj Elektricnoj izlozbi u Madison Square Gardenu bila je zbunjena prvim plovilom na daljinsku kontrolu. Kako se i ranije desavalo, posjetioci nisu znali da li da se daju u bijeg ili da se smiju gledajuci njegova otkrica. No, Tesla je ovaj put uveo novinu koja je smirila posjetioce. Dao im je priliku da "razgovaraju" sa brodicem. Naprimjer, na pitanje: Koliko je kubni korijen iz 64?, lampice na brodicu bi bljesnule cetiri puta. "Zelio sam stvoriti automaton koji bi bio moje mehanicko ja i odgovarao na pitanja kao sto odgovaram ja", objasnjavao je Tesla kasnije.

Vojska je ipak mislila da uredjaj izgleda odvise slabo da bi mogao biti koristen u vojne svrhe i prigovorila da ne postoji nacin da se osigura od neprijateljskog ometanja talasa. Ponosan kakav je bio, Tesla je poslije toga napravio i podvodnu verziju. Zatim je u procesu koji je nazvao "individualizacija" napravio plovilo koje ostaje i gluho i nijemo na bilo kakva ometanja i prima samo signal "svog gospodara". Zapisao je: "Sjecam se da sam kasnije nazvao jednog zvanicnika u Washingtonu i saopcio mu svoja nova otkrica, te ih ponudio Vladi. On se poceo smijati, jer nije vjerovao da sam na taj nacin usavrsio svoj uredjaj."

Teslin bankovni racun bio je prazan, sav novac potrosen na godine skupih istrazivanja, skupe advokate i skupu opremu. Njegovi izumi napravili su revoluciju u polju komunikacija (informacijsko doba), uveli svijet u buducnost koju je on mogao jasno vidjeti, ali nikako nije mogao namaci novca da nastavi sa radom. Vjerovao je da bi uspjeh u sljedecem eksperimentu mogao biti njegov najveci dar covjecanstvu.

Colorado Springs: Jos jednom je sluzbenik Ureda za patente morao dolaziti da se uvjeri u istinitost Teslinih tvrdnji, u januaru 1898. "Postalo je moguce prenosti energiju u bilo kojim kolicinama i na bilo koju udaljenost, cak i kroz razrijedjene atmosferske slojeve", tvrdio je izumitelj u svom novom zahtjevu. Inspektora su u laboratoriji docekala dva svitka na istim frekvencijama, slicna onim u ranijem radijskom patentu, povezana staklenom cijevi. Cijev je ovaj put bila sklonjena da bi se simulirali atmosferski uslovi sest do osam kilometara iznad Zemljine kore. "Kada sam ukljucio struju, pokazalo se da je moguce kroz zracne slojeve, sa pritiskom od 135 milibara, kada su moja cetiri kola uskladjena, upaliti cetiri lampe."

Leonard Curtis je, na ovo saznanje, Tesli besplatno ponudio zemljiste u Colorado Springsu da izgradi laboratoriju u kojoj bi nastavio vrsiti svoje opite. Tesla mu je napisao: "Ovo su tajni opiti... Posao cu obavljati kasno nocu." Curtis je odgovorio: "Sve je u redu, zemlja je besplatna. Zivjet ces u hotelu Alta Vista. Imam dionice u tamosnjoj centrali, pa ce i struja za tvoj opit biti besplatna."

Laboratoriju je izgradio van naselja, a najbliza zgrada bila je nekoliko kilometara udaljena skola za gluhonijemu djecu. Novinarima je samo rekao da ima namjeru poslati signal sa Pikes Peaka (planinski vrh iznad Colorado Springsa, op. pr.) u Pariz. Iznad laboratorije u kojoj su napravljena dva ogromna svitka izdizao se oko 70 metara visoki stub, na cijem se vrhu nalazila velika bakarna kugla. Ubrzo je otkrio da i zemljiste "vrvi elektricnim vibracijama". Iznenadio se kada je vidio da elektricna praznjenja na vecoj udaljenosti imaju veci efekt nego ona na blizoj. Izracunao je da se ti talasi sire Zemljinom korom na frekvenciji izmedju cetiri i dvanaest herca. Elektromagnetni talasi jako niskih frekvencija imaju izuzetnu sposobnost da se sire izmedju Zemljine povrsine i jonosfere. Oni takodjer imaju osobinu da se sire i u dubinu zemlje, kao i u more. Da bi isprobao svoju teoriju, Tesla je postao i prvi covjek koji ce izazvati grmljavinu. Kada je sve bilo spremno za testiranje, pojavio se Tesla, odjeven elegantno kao i uvijek, noseci, po necijem savjetu, visoke cipele sa gumenim djonovima. Jedan ga je suradnik opisao kao "izgladnjelog Mefista". Tesla je naredio mehanicaru Czitu da pritisne prekidac samo na jednu sekundu. Drugi svitak poceo je da sjaji i pucketa, a okolo se formirao plavkasti oreol. Zadovoljan rezultatom, naredio je Czitu da iskljuci struju. Ogromni kolutovi su se penjali i spustali oko svitka. Munje iz kugle na vrhu stuba su bile duge i stotine metara. Onda su prestale. Eksperimentalna stanica bila je zatamnjena. Tesla je Czitu doviknuo da ukljuci struju, ali se nista nije dogodilo. Cijeli kraj bio je u tami. Eksperimenti su unistili dinamu u lokalnoj elektricnoj centrali.

Eksperimenti su trajali devet mjeseci i Tesla je vodio detaljan dnevnik, ali rezultati nisu sasvim jasni. Na jedno pitanje jos nema odgovora: da li je Tesla stvarno uspio prenijeti elektricnu energiju bez zica na Pikes Peak? Teslin prvi biograf, John J. O'Neil, zakljucuje da jeste: "Jasno je da je Tesla testirao svoj sistem za prijenos energije na razdaljini od oko 40 kilometara i uspio upaliti 200 svjetiljki napajanih elektricnom energijom iz zemlje dok je oscilator radio. Svaka sijalica je bila snage oko 50 vati, sto znaci da je uspio prenijeti najmanje 10.000 vati."

Sta se dogodilo sa idejom o prijenosu elektricne energije gornjim slojevima atmosfere, koja je Teslu, ustvari, i dovela u Colorado Springs? I u tom slucaju njegove opsezne biljeske ne pokazuju rezultate eksperimenata. Jedne ljetne noci 1899. Tesla je cuo ritmicno otkucavanje na radioprijemniku za niske frekvencije. "Bio sam pozitivno prestrasen, bilo je u tom otkucavanju neceg misticnog, da ne kazem nadnaravnog, a ja sam bio sam u laboratoriji te noci... Premda nisam mogao desifrovati njihovo znacenje, bio sam siguran da ti signali nisu slucajni. U meni raste osjecanje da sam prvi covjek koji je cuo signale sa druge planete."

(Nastavit ce se)