Sredinom, Intakt records, 2000.

Krenimo od kraja: ovaj album predstavlja trenutni bosanskohercegovacki produkcijski maksimum. U zemlji iz koje su iscezle muzicke institucije, autorska prava, festivali, producenti, autori, publicisti, studijski muzicari, mecene, alternativni nocni zivot i legalna diskografska industrija, i koja je suocena sa totalnim osiromasenjem kriticne mase potencijala iz koje je moguce iskristalizirati kvalitetan proizvod, ovakvi projekti predstavljaju istinsku pobjedu. Zbog toga Dini Dervishalidovicu treba cestitati.

Najjaca strana ove ploce nedvojbeno su aranzmani. Iako se zbog njih autor morao obratiti za pomoc i susjedima, raduje cinjenica da su u ovom autorskom segmentu ucestvovala neka drugacije misleca imena. Recimo Srdjan Kurpjel, koji je potpisao vec apsolvirane Putnike, te Baska ti, pjesmu zanimljivog uvoda na sitaru i vrlo motivirajuce i mastovite ritmicke podloge (u kojoj dominira harmonika Almira Buze). Adi Lukovac i njegovi Ornamenti dali su pecat trima pjesmama, cime su potvrdili da su trenutno najperspektivniji muzicki kreativni tim u BiH: pjesma Sredinom, kao svojevrstan manifest Dininog estradnog opredjeljenja, upravo tako je i prezentirana - uz uravnotezenu upotrebu oprecnih stilskih sredstava koja joj daju odgovarajucu dramaturgiju. Pjesma Sam, koja potvrdjuje Lukovcev osobeni muzicki stil (pesimisticna atmosfera, angazirani tekstualni predlozak i upotreba tradicionalnih instrumenata uz elektronsku podlogu), svidjet ce se vjerojatno onom slusateljstvu kojem se ne dopadaju pjesme tipicne za Dinin dosadasnji rad. Takvih je na ploci nekoliko: i sada su obojene lokalnim koloritom, virtuoznim latino pasazima gitariste Mire Asotica, te pocivaju na molskim i prilicno predvidivim melodijama - dakle, namijenjene su sirokom slojevima publike. No, ovoga puta, njihov produkcijski dizajn uspjesno neutralizira pokoju melodijsku ili verbalnu banalnost. Potencijalni hitovi medju takvima su Kremen - euforicni "nogometni latino" duhovitog teksta, na muziku posudjenu sa ploce mladog raï pjevaca Faudela; Hitna u duhu funkyja sa vrhunskom brass sekcijom, te Halima sa gostujucim glasom Lutve Bosnjaka (najslavnijeg rokerskog konvertita). Osim Godinama, ciji refren bez dvojbe ulazi u antologiju najboljih uradaka ovih prostora, jos jedna pjesma skrece na sebe paznju. To je Kad si rekla da me volis, na muziku Emersona Harta (frontmena americke grupe Tonic) koja je bitno razlicita od svih ostalih, potpuno zapadnjacka, vedra i otvorena (jedina u duru), sa divnom elektricnom gitarom u pozadini, dobro odabranom bojom orgulja i strasnim pratecim glasovima. Ovim je Dino dokazao da dobro vlada situacijom i onda kada napusti svoj melodijski teren i poigra se necim drugacijim.

Svi koji su ucestvovali na ploci uradili su dobar posao, ukljucujuci i stilistice: Dino nam nikad nije izgledao i zvucao "uradjenije".

(V. Andree-Zaimovic)