Artiljerijom Vojske Republike Srpske, jedinice Hrvatskog vijeca obrane pod zapovjednistvom Ivice Rajica granatirale su Sarajevo devetog novembra 1993! Ovo je, ukratko, najzanimljiviji i jedan od najsokantnijih dijelova iz izvjestaja sto ga je o zbivanjima na podrucju Kiseljaka i Varesa u vrijeme zlocina u Stupnom Dolu za Sigurnosno informativnu sluzbu (SIS) Republike Hrvatske napravio sadasnji kandidat za konzula te drzave u Mostaru, Ivan Bandic. SIS-ov dokument vrlo precizno opisuje dogadjaje iz tog perioda i glavni lik cijele price: nekadasnjeg kapetana JNA Ivicu Rajica i njegove pomocnike sklone ritualnim odsijecanjima bosnjackih glava, pljackama, otmicama, ubistvima... Agent Bandic svoje je sefove jos izvijestio o nacinu trgovine oruzjem izmedju Karadzicevih Srba i HVO-a i o Rajicevim prijateljskim ruckovima sa Ratkom Mladicem. Saradnik Dana je, pak, nakon sto je dosao u posjed skandaloznog izvjestaja, otkrio jos jedan zanimljiv detalj: za uklanjanje Rajica iz BiH bio je zaduzen Mladen Naletilic Tuta

Ivica Rajic, alias Viktor Andric, zapovjednik Operativne grupe dva HVO-a, doista je, u novembru 1993, granatirao Sarajevo! Jedan od najvecih skandala u hrvatsko-bosnjackom ratu nije dakle rezirala TV SRNA, koja je Rajica snimila pored pregrijane topovske cijevi, da bi zatim njene slike svijetu prenio CNN. Ekipu SRNE skoro pa kolegijalno je pozvao Ivica Rajic, bivsi kapetan prve klase JNA (iz koje je izisao krajem aprila 1992), osoba od najveceg utjecaja na podrucju Kiseljaka i Varesa.

Nedavno je u sluzbenim arhivima u Zagrebu, uglavnom netaknutim od zavrsetka rata u BiH, pronadjen izvjestaj Sigurnosno informativne sluzbe (SIS) Ministarstva obrane HR Herceg-Bosne o dogadjajima koji su se na podrucju Kiseljaka odvijali od juna 1993, kada je Rajic postavljen, do pocetka 1994, kada je, kao Viktor Andric, uhapsen i priveden u Mostar. Istrazitelj u operativnoj akciji "Kiseljak", SIS-ov agent potpisan kao I.B., ustvari je Ivan Bandic - danas uposlenik Ministarstva vanjskih poslova RH i najvjerovatniji kandidat za novog hrvatskog konzula u Mostaru. Sa stajalista politicke korektnosti, izvjestaj, datiran 23. novembra 1993, cini se objektivan i utemeljen. No, unatoc zakljuccima koja na kraju nudi Bandic ("Misljenja smo da moramo prvi reagirati, javno osudivsi krivce za zlocin u Stupnom Dolu"), Rajic je na sudjenju u Mostaru oslobodjen. Neko vrijeme skrivao se u jednom splitskom hotelu pod zastitom Ministarstva obrane RH i Tutine Kaznjenicke bojne, a onda je potpuno nestao iz javnosti, vjerovatno i iz Evrope.

Ubice i pomocnici
SIS-ova operativna akcija "Kiseljak" uglavnom potvrdjuje i one najmorbidnije verzije zbivanja u Kiseljaku: ritualna odsijecanja glava Bosnjacima, teror, pljacku i najtjesnju suradnju Rajiceve grupe s generalom Mladicem, te politicku nemoc (ili sklonost?) koju je prema lokalnim diktatorima pokazivao hrvatski politicki vrh u Mostaru. Izvjestaj OA "Kiseljak", kao i niz drugih dokumenata koje je nedavno u Zagrebu preuzeo tim istrazitelja Haskog suda, pokazuje apsolutnu Rajicevu moc na prostoru koji bi, formalno, bio u domenu zapovjednih ovlasti generala Tihomira Blaskica. Vecinu svojih izvjesca Rajic je slao direktno generalu HVO-a Petkovicu ili ministru obrane HB Bruni Stojicu, zaobilazeci svog neposredno nadredjenog generala Blaskica.

"Realizacijom predvidjenih i planiranih mjera kroz operativnu kombinaciju zKiseljak', dosli smo do pouzdanih i provjerenih saznanja koja ukazuju na niz nezakonitih, vojnicki nerazboritih i politicki vrlo stetnih radnji i postupaka od strane Ivice Rajica, zapovjednika OG-2, i drugih celnih ljudi HVO Kiseljak. Naime, Ivica Rajic je nakon smjenjivanja sa mjesta zapovjednika brigade 'B.J. Jelacic', zajedno sa Hrvojem Kristicem i Josipom Maricem (nacelnik sigurnosti), pocetkom 1993. godine, zbog neizvrsavanja zapovjedi, tajanstvenog nestanka oduzete vece kolicine novca od zmudzahedina', te sumnje da je upleten i u druge nezakonite radnje, izvjesno vrijeme bio u Tomislavgradu nerasporedjen, da bi u lipnju 1993. godine bio imenovan za zapovjednika OG-2. Na tom mjestu Rajic je apsolutno uzurpirao kako vojnu tako i civilnu vlast, obzirom da mu je Jozo Boro, predsjednik HVO Kiseljak, bio potpuno podredjen. Zbog velikog utjecaja na Velimira Milicevica, zapovjednika PS Kiseljak, Rajic je takodjer imao apsolutan utjecaj i na civilnu policiju", pise u SIS-ovom izvjestaju.

U istom dokumentu jos stoji: "Nuzno je navesti da je Milicevic zajedno sa Rajicem, Jozom Borom, Hrvojem Kristicem, Perom Pericem, vlasnikom preduzeca zPermex', i jos nekim poduzetnicima sudjelovao u mnogim nelegalnim radnjama (prodaja raznih roba Muslimanima, registracije ukradenih automobila i dr.) O Rajicevoj samovolji ilustrativno govori podatak da je npr. on imenovao pomocnika zapovjednika za uniformirane osobe u pomocnika zapovjednika za prometnu sluzbu PS Kiseljak (Zdravko Mihaljevic Pijuk i Dragan Gojsilovic), iako nijedan nema zavrsenu srednju skolu (Mihaljevic nije zavrsio ni osnovnu skolu)."

Osim sto precizno zakljucuje da je Rajic oko sebe okupio ekipu neobrazovanih zicara i siledzija koji ce malo trgovati s Muslimanima, a malo im odsijecati glave, agent Bandic u svom izvjestaju primjecuje i jednu, danas vrlo bitnu stvar - Rajic je svoje podredjene imenovao bez ikakve konsultacije sa nadredjenima, dakle i bez znanja generala Blaskica: "Rajic je postavio Nenada Rajica za nacelnika VOS-a OG-2, iako tu osobu moze imenovati jedino nacelnik VOS-a ZP Vitez..."

"Od samog ukljucivanja u HVO Rajic je dosao u sukob sa Zeljkom Bosnjakom zvanim Lujo, koji se prije rata bavio ugostiteljstvom, da bi u travnju 1993. bio imenovan za pomocnika zapovjednika za sigurnost. Potrebno je navesti i da se Lujo takodjer bavio nezakonitim radnjama i da je oko sebe okupljao asocijalne osobe, koje su ga slijedile. Sukob je kulminirao u kolovozu ove godine kada je Rajic angazirao svoje ljude i izvrsio likvidaciju Bosnjaka, te njegovih najvjernijih ljudi - Marka Pecirepa zvanog Legija i Ivicu Pecirepa zvanog Peca."

Na rucku s Mladicem
Nakon sto je poubijao konkurenciju u Kiseljaku, Rajic se poput mafijaskog kuma prosirio i ojacao - preuzeo je ozloglasenu specijalnu jedinicu "Maturice", kasnije odgovornu za zlocin u Stupnom Dolu. O tome u istrazi stoji sljedece: "Istovremeno Rajic je uspio da organizira i sebi podredi grupu od 100-150 vojnicki vrlo sposobnih ljudi kroz JPN zMaturice' koju vode llijasevic Dominko Como (asocijalna i kompromitirana osoba), i Ante Ljoljo. Pored njih, Rajic je uspio pod svoje uzeti i JPN zApostoli' koje sacinjavaju pripadnici Travnicke bojne pod zapovjednistvom izvjesnog Spire (radi se o izuzetno sposobnom vojniku i casnom covjeku). Naprijed navedene osobe ucestvovale su u zzauzimanju' Stupnog Dola i zuvodjenju reda' u HVO Vares. Isto tako, navedena grupa aktivno je ucestvovala u zauzimanju znacajne kote kod Kreseva (Meorisje) nakon cega je Como u srediste Kiseljaka donio odsjecene glave muslimanskih vojnika i javno ih pokazivao sto je registrirao i UNPROFOR."

Kod Rajicevih "glavosjeca" zlocin je uzburkao i politicke ambicije, pa je Como, kolekcionar lubanja i "asocijalna osoba", potajno zelio smijeniti Rajica. U pozadini terora koji je preplavio Kiseljak i Vares, u komandnim sferama odvijao se rat tastina: "Postoji realna opasnost da Como odluci zsmijeniti' Rajica i preuzeti vlast, s obzirom na nepredvidivost njegovog ponasanja...", tvrdi se u izvjestaju operativne akcije "Kiseljak".

Rajiceva vojska tijesno je suradjivala s vojskom generala Mladica. Od njih je nabavljala oruzje i potrebnu opremu, koju su Karadzicevi Srbi prodavali deset do 15 puta skuplje od trzisne cijene. Prema sluzbenom cjeniku, ustanovljenom medju logisticarima, kalasnjikove su cetnici naplacivali 5.000 DEM, jedan metak za browing 25,7 DEM, a rucnu bombu 67 DEM. Novci su slani iz Mostara, a osim poznatih izvora (Ministarstvo obrane RH, razni inozemni fondovi), HVO Kiseljak placali su i privatni donatori - naprimjer, Stipe Gabric Jambo, predratni agronom i financijski direktor PIK "Neretva". Nakon trgovine i razmjene ideja, Rajic i Mladic bi znali rucati na "srpskoj Ilidzi" ili u nekom pitomom restoranu, u prirodi, sa krajiskim specijalitetima.

U izvjestaju SIS-a tako stoji: "U posljednje vrijeme Rajic je intenzivirao kontakte sa srpskom stranom, potrebno je naglasiti da isti odrzava stalne kontakte kako zvanicne tako i nezvanicne, sto navodi na sumnju u karakter i sadrzinu istih. Posebnu sumnju izazvala je transakcija oko kupovine oruzja od srpske strane u cijem su financiranju ucestvovali vlasnici privatnih preduzeca u Kiseljaku. Radilo se o iznosima vecim od 1 milijun DEM; a u zkomisiji' koja je prikupljala novac bili su, pored Rajica, Velimir Milicevic i Grgo Bakula. Bakula je inace glavni covjek za kontakte sa srpskom stranom, ozenjen je Srpkinjom, i u dobrim je odnosima s Tomom Kovacem, ministrom MUP-a Republike Srpske." SIS-ovci ocito nisu znali, ili su se pretvarali da ne znaju za redovna izvjesca, troskovnike i zahtjeve za novim sredstvima koja je Rajic mjesecno slao zapovjedniku Glavnog stozera HVO-a generalu Milivoju Petkovicu i Bruni Stojicu u Ministarstvo obrane.

Sve koji nisu gajili "odnose" sa srpskom stranom, Rajic je sumnjicio za veleizdaju. Kidnapirao je vareskog gradonacelnika Antu Pejcinovica, Zvonka Duznovica, vareskog zapovjednika SIS-a, te Ivicu Gavrana, nacelnika civilne policije u Varesu. Duznovica je likvidirao odmah, saljuci detalje o famoznoj istrazi protiv njega Glavnom stozeru, a Pejcinovica su u posljednji cas spasili agenti mostarskog SIS-a, prebacivsi ga u Split, odakle je bezglavo pobjegao jos dalje, u Kanadu. I o tome je, uostalom, agent Bandic izvjestavao: "Glede Varesa i Stupnog Dola, dosli smo do provjerenih informacija da je Rajic nakon dolaska u Vares uhitio Antu Pejcinovica, Zvonka Duzinovica i Ivicu Gavrana... Takodjer, raspolazemo pouzdanim ali sluzbeno neprovjerenim saznanjima da se u Kiseljaku sada nalazi jos 30-40 uhicenih Varesaka."

Odakle je pucano na Sarajevo
Izvjestaj SIS-a se tu ne zadrzava. Slijedi lista incidenata Ivice Rajica: "Dana 09. 11. ove godine Rajic je iz podrucja Lepenice (Azapovici) uz pomoc srpske strane granatirao Sarajevo (nasi polozaji - artiljerija Republike Srpske), sto je pratila i snimila TV Srna, i prenijele mnoge strane televizije. Snimak istog prikazan je u emisiji HTV-a Slikom na sliku. Nakon objavljivanja vijesti o njegovoj smjeni Rajic je vrlo nervozno i neodgovorno prijetio pojedinim osobama iz obavjestajnih sluzbi, sto moze dovesti do ozbiljnih posljedica. Prema nasim saznanjima, i dalje se vrsi trgovina sa Muslimanima prema Visokom, a u posljednje vrijeme i prema Bilalovcu, odnosno Kacunima (radi se o prodaji cigareta i alkohola iza cega stoji Rajic...). Dana 07. 11. ove godine u nocnim satima doslo je do pucanja od strane pripadnika HVO-a po zapovjednistvu UNPROFOR-a za BiH (hotel Dalmacija), nakon cega su isti uzvratili..."

Cini se da je posljednji navod uzrokovao Rajicevu smjenu, jer se osoblje UN-a pozalilo Vijecu sigurnosti, a poruku Gojku Susku i dr. Tudjmanu poslala je i americka administracija. Neko vrijeme Rajic je naredbe potpisivao kao Viktor Andric. Taj pseudonim je izmislio kako bi samog sebe imenovao svojim nasljednikom na zapovjednom mjestu. O toj je travestiji bio upoznat i Glavni stozer HVO-a. Rajic je i dalje obilato naplacivao trgovinu s Muslimanima. Financijski mocan imperij sa sjedistem u Kiseljaku vremenom je sirio utjecaj uzduz granice razdvajanja. Okruzen banditima i "trgovcima" raznih fela, Rajic je vladao kao lik iz spageti vesterna, dijeleci pravdu javnim egzekucijama u pol bijela dana.

I dalje je trazio svoje uobicajene apanaze iz Mostara, pa je postao preskup. Vrhuski Herceg-Bosne jeftinije je bilo da ga "uhapsi". Formalno mu se sudilo u Mostaru, a ustvari trazilo se nacina da ga se lansira iz HB, u Hrvatsku, a onda, na neki drugi meridijan, mozda u skrivene, ekvatorijalne oaze za ljude s potjernica, gdje se takvi obicno kriju iza bolesne preplanulosti i enormnih napojnica - dok ih ne ubiju ili ne uhapse.

Bivsi sefovi Herceg-Bosne potvrdili su mi da su detalji oko sklanjanja bili prepusteni Mladenu Naletilicu Tuti, kome se harambasa Rajic privatno svidjao. Haski istrazitelji uporno ga traze, a vlasti u Hrvatskoj smatraju ga zauvijek izgubljenim. Neki Rajica drze ubijenim, a za mnoge bi to zapravo bilo najbolje rjesenje.