O prvom desetljecu Tudjmanove ispostave za BiH, obljetnici pracenoj sracunatim izvinjenjima u kojima se izbjegava stvarno priznanje i opasnosti od jos jedne dekade pokreta zasticenog SDA-om

Jos lani u ovo doba prvaci Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (Ante Jelavic, Jozo Maric, Mijo Brajkovic itd.) aktivno su se bavili planovima o razbijanju Bosne i Hercegovine i daljem pretvaranju bosanskih Hrvata u topovsko meso na nekoj zamisljenoj granici ("grudobranu", kako su se izrazavali u svojim susretima s Tudjmanom) "od Grahova, Glamoca i Kupresa, do Stoca". Od tada do danas dogodile su se u Hrvatskoj dvije promjene, jedna bioloska, druga politicka, izravno ovisne jedna o drugoj: Tudjman se preselio s Pantovcaka na Mirogoj, a njegov HDZ izgubio parlamentarne izbore. Na (bosansko)hercegovacke hadezeovce djelovalo je to nizom pogubnih posljedica, a nemjerljivo najgora bila je - presahnuce zile kroz koju su godinama iz budzeta Republike Hrvatske nesmetano i nekontrolirano tekli lijepi milijuni na njihove racune. Da nakon te katastrofe i dalje ostanu su-vladajuci faktor, makar i u znatnom padu, na politickoj pozornici Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije, najzasluznije je nakaradno politicko ustrojstvo zemlje, te zagrljaj i volja Stranke demokratske akcije.

Danas, tek pola godine od tih dogadjanja u Hrvatskoj, ususret svojemu sestom kongresu i desetoj obljetnici postojanja, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine stala je emitirati poruke od kojih se naivnima sigurno vrti u glavi, a njezinim fudamentalnim clanovima i sljedbenicima pada bijes i mrak na oci... Ne samo da ce se preprofilirati iz pokreta u stranku, nego ce se, kazu njezini najedanput miroljubivi i koncilijantni glasnogovornici, "distancirati od svih onih koji su svojim djelovanjem i retorikom doprinosili negativnoj predodzbi stranke, te od svih onih koji su u nedostatku adekvatnih odgovora na izazove vremena odgovarali primitivnim radikalizmom i opstrukcijom".

No, ni to nije dosta, nego se jos pada na koljena i trazi oprost! Evo kako: "Hrvatska demokratska zajednica svjesna je svojih gresaka u proslosti i trazi oprost za sve lose sto je ucinjeno u okviru legalnih i legitimnih nastojanja hrvatskog naroda u vlastitoj samozastiti." Ima i pokajanja: "HDZ duboko zali zbog ratnih sukoba na ovim prostorima, izrazava zaljenje za svim zrtvama rata, posebice se ispricava obiteljima zrtava koje su nastale prekoracenjem etike ratovanja pojedinaca iz hrvatskog naroda."

U jednoj stvari majstorima HDZ-ovoga marketinga treba priznati azurnost: na vrijeme su se ubacili u trend ispricavanja, koji je nakon grandseigneurske geste Karola Wojtyle, i u nasim krajevima postao neka vrst mode (Alija Izetbegovic, bosanski i hrvatski franjevci, a cak se pocinje nesto stidljivo zuckati i sa srpske strane, kao, "nije ni kod nas bas bilo sve u redu"...).

No, ako se ovi iskazi pojmovno i politicko-semanticki rasclane, sto ostane kao njihov facit? Ni traga nekom stvarnom moralnom motivu, nego samo darvinisticki impuls da se sto bezbolnije presvuce i odbaci stara, zmijska koza, a novo ruho ("demokratska stranka politickog centra") posluzi za novu politicku legitimaciju u borbi za vlast. I to opet - u ime nacije i naroda!

To mozda i ne bi bilo sporno da i u ovom toboznjem meakulpiranju nije ugradjen sami istocni grijeh HDZ-a, koji ga i izdaje i identificira. Cak i kad se ispricava i raskajava, kad toboze priznaje svoje greske, HDZ sve to prevaljuje na ledja naroda; da, pocinjene su greske, ali sve je to bilo "u okviru legalnih i legitimnih nastojanja hrvatskog naroda u vlastitoj samozastiti". Taj diskurs himbe i lukavosti jos je opakiji u drugom stavu. Em se u njemu nedostojnim i ljigavim eufemizmima ("zrtve nastale prekoracenjem etike ratovanja"!) kamuflira ubojstvo i zlocin, logor i progon, em se i u tome stranka zaklanja za narod, tocnije: za "pojedince iz hrvatskog naroda"!

Ako u svom demokratskom presvlacenju HDZ moze racunati na tipicni marazam pamcenja s jedne, hrvatske strane, a na carsijsko-politicki oportunizam SDA s druge, jos uvijek nam nisu svima svrake mozak popile, te sasvim bistro znamo i pamtimo: desetljece HDZ-a bilo je nasih "deset krvavih godina", sasvim krlezijanskih.

Od onoga 18. kolovoza 1990, kada je u Sarajevu uz talambase i uz sentimentalne slapove srceparajucega uzbudjenja uz akorde Lijepe nase osnovana ta fatalna Tudjmanova bosanska ispostava, u njezinom djelovanju do dana danasnjega dalo bi se sazeto i posve precizno, kao u kakvu suhom katalogu, pobrojati "sve lose" sto je u Bosni i Hercegovini ucinjeno u izravnoj reziji i izvedbi te stranke. Svih tih godina i ne radim nista drugo, te danas, ususret slavnom (citaj: sramnom) jubileju nemam ni najmanje volje za tim pobrajanjem. No, nekoliko tvrdih fakata ce morati stajati u svakom, i najskracenijem podsjetniku na krvavo desetljece HDZ-ove "hrvatske" politike u Bosni i Hercegovini: zlocinacka, zaplotnjacka zavjera razbijanja vlastite zemlje u sluzbi manijakalnih panetnickih i velikodrzavnih koncepcija jednoga diktatorski opsjednutog bolesnika (zavjera koja ih je, otupjele na svaki rezon i moral, a orgasticki pohlepne na profit i teritorij, odvela u aktivnu suradnju s primarnim agresorom, Karadzicevom i Mladicevom soldateskom), bezdusna manipulacija vlastitim narodom kao granicarskim mesom u okviru koje ga je vise od pola nestalo iz njegove najrodjenije zemlje (tu manipulaciju davno sam na jednom mjestu nazvao bijelim Bleiburgom), organizirani zlocin na etnickoj osnovi osobito protiv bosanskih muslimana (masovna ubojstva, razaranja gradova i simbola, progoni, konclogori)...

Necu tvrditi kako je nemoguce da, i pokraj svega toga, HDZ ima i pravo i (barem teorijski) mogucnost preobrazbe u bosanskohercegovacki orijentiranu, demokratsku stranku. Politika je podrucje neogranicenih promjena, jer su neogranicene mogucnosti promjene interesa i okolnosti, koje ju diktiraju. No, ako HDZ tu promjenu istinski zeli, i ako se s tim ciljem pred ocima zeli posluziti i figurom pokajanja, mora znati da je s tom figurom veoma opasno igrati se: pokajanje mora biti bolno iskreno i tocno, a u tom slucaju ne moze se zabasuriti lista grijeha ciji sam pocetak naveo. Ili ne treba ni pocinjati...

Sudeci, medjutim, po tezistu na kojemu HDZ i dalje kani zasnivati svoj politicki identitet, ova stranka samo trazi novi modus za staru rabotu. U pripremi svoje "nove" politike, hadezeovci naime ne odustaju od "usrecivanja naroda" kao svoje osnovne misije i vokacije, i legitimacije: "HDZ BiH... kada su u pitanju najvitalniji interesi... bio je i ostao najkvalitetniji zastupnik interesa Hrvata u Bosni i Hercegovini".

Pitam se sa zebnjom: kakvi ce biti rezultati toga usrecivanja i "kvalitetnog zastupanja" za slijedecih deset godina, ako HDZ uspije ostati u sedlu?