Dok se nad Mostarom pojavljuje kriz za krizem, na istocnoj, bosnjackoj, strani ljutnja se polako pretvara u gnjev. Povrijedjenim Mostarcima je, medjutim, u ovoj prici kriv i jedan sluzbenik Islamske zajednice, mostarski muftija Seid–efendija Smajkic?! Kopije otvorenog pisma koje mu je upuceno osvanule su, poput letaka, na gradskim ulicama. Dani prenose sadrzaj ovog pisma koje pokazuje kako se zapravo lako stvara spirala mrznje u kojoj se ideologija i sjecanja na perverzan nacin pocinju preklapati, dok uzrok problema ostaje nedirnut:

"'Postovani muftija' Smajkicu, obracamo vam se ovim pismom jer smo OGORCENI na postupke Muftijstva i Islamske zajednice Mostara!!! Svi vidite sta se desava ali i sutite! Zasto se ne oglasavate povodom postavljanja kriza megalomanskih razmjera na Humu??? zPostovani muftija', ako niste znali, prilikom pokusaja oslobadjanja tog brda poginulo je na desetine nasih sinova, brace, oceva... Naravno, vi se niste sjetili da im na tom niti bilo kojem drugom mjestu podignete spomen obiljezje kako njihova zrtva ne bi bila zaboravljena! Ali biskup Peric ne propusta niti jednu priliku kako bi odao pocast zhrvatskim braniteljima'. Svaka mu cast na tome. Neka njegov narod bude ponosan sto ima covjeka koji se tako zdusno bori za njih. Nasuprot tome, nas bosnjacki ummet u Mostaru vodi dvolicnjak i popuzan olicen u vasoj licnosti. Niste digli glas ni kada su postavljali kriz na Merdzan glavu – mjesto stradanja grada Mostara i njegovih gradjana! Niste digli glas niti kada su postavljali kriz (prvi put) na Hum! Sada su tamo dva ogromna kriza! Ne cinite nista ni za nase hareme, nego se covjek postidi kada prodje pored njih, gledajuci kako su obrasli u siblje...

Izvucite vec jednom tu vasu glavu koju ste kao noj zabili duboko u pijesak i pogledajte oko sebe!!! Vidjecete da u ovom gradu islam UMIRE i vapi da mu se pomogne, a vi – NISTA!!! Mostar postaje Vatikan! Sramimo se naseg dina i imana! Bar se to cini s vase strane. Mislili smo da ce Radio Hayat–Mostar biti glas vjere, razuma, cuvar dina. Hmm, mislili i zestoko se prevarili. Vec mjesecima na tom radiju ne mozemo cuti nista, jer ili ne radi ili svira stranu muziku. A znamo da je taj radio u velikom dijelu vase vlasnistvo! Mostar se ponovo boji crvenom bojom, koju vi izgleda nikad niste ni skinuli! Ovo je jedini grad koji jos nije promijenio nazive ulica. Stidimo se svoje proslosti, sta li?!

Dzamije su sve praznije jer imami uvijek ponavljaju isti vaz! UCINITE NESTO prije nego bude PREKASNO!!! Nikada niste dali ideju da se nesto ucini kako se nasi sehidi ne bi zaboravili. Zasto se ne ugledate na Hrvate koji, ocito je, cijene pali zivot svakog svog borca i civila? Gdje u ovom gradu mozemo vidjeti panoe sa imenima poginulih branilaca (osim u Podvelezju)? Zbog cega se tako ignorantski i indolentno ponasate prema svemu sto ne bi smjeli NIKADA zaboraviti? Sjetite se, zdragi muftija', upravo zahvaljujuci tim nasim sehidima vi ste tu sada gdje jeste, u udobnoj fotelji mostarskog muftije. Pa ako nista, onda bar zbog toga, ne dozvolite da se njihovo ime blati i ponizava kako je to slucaj sada. Pisacemo ako treba i gospodinu Cericu u Sarajevo, pisacemo svim relevantnim organizacijama i institucijama... samo da se nesto ucini!!! DOK NE BUDE PREKASNO!!! Neka vam dragi Allah dz.s. sudi po vasim djelima. Narod vas je vec osudio zbog presutnog odobravanja ove SRAMOTE koja se desava u Mostaru, 'dragi muftija'!!!"

Sarajlijama je sa stranica ovdasnjih dnevnih novina svoje usluge ponudio neko ko se zove Selim Ljuljanovic, a predstavlja se, ovim redom, kao: prof. parapsiholog, teolog i orijentalni bijeli mag. On, Selim–mag, tvrdi da otklanja dejstva crne magije, ucina, sihira, te lijeci shizofreniju, neurozu, psihozu, fobije, depresiju, epilepsiju, frigidnost, impotenciju, sterilitet, bronhitis, astmu kao i nocno mokrenje. Jasno je dakle, Selim je u sebi sublimirao svo znanje vraceva, psihologa, ljekara i svih vrsta poznavalaca svega, od Boga do vraga.

Selim, medjutim, zna nesto sto niko drugi ne zna i ne razumije. "Izradjuje zastite licne, kucne, za ljubav, srecu, biznis, rad, itd.", pise u oglasu kojim se bolesnici od svih vrsta bolesti pozivaju njemu na tretman. A sta bi ta recenica sad trebala znaciti? Pa, da bi Selim prvo trebao porazgovarati s nekim u bijelom mantilu i diplomom medicinskog fakulteta. O sebi prije svega.

Ubistvom Ljubise Savica Mauzera proslog utorka u Bijeljini ponovo je aktuelizirano pitanje, sada naravno bez saljivih prizvuka, da li je taj grad uz granicu sa Srbijom zapravo predgradje Beograda. Nacin na koji je Mauzer ubijen – izresetan je za volanom automobila dok je nakratko stao – govori o reprizi bar 15 profesionalnih ubistava koja su ove godine izvedena u prijestonici Srbije.

Da je to sa Bijeljinom i Beogradom tako, pita se i nacelnik bijeljinske policije Savo Cvjetinovic, ciji ljudi su, tvrde dobro obavijesteni izvori Dana, pronasli nesto vrlo zanimljivo u selu Hase, juzno od Bijeljine. U blizini trenirke koju su iz automobila izbacile Saviceve ubice pronadjena je potvrda o prelasku naplatne rampe na autoputu Beograd – Zagreb kod Kuzmina, sela pored Sremske Mitrovice. Vrijeme na potvrdi – dva sata prije ubistva – moglo bi vrlo lako znaciti da su ubice u Bijeljinu dosle iz pravca Beograda.

Da li je Bijeljina beogradska opcina, pita se i premijer Republike Srpske Milorad Dodik, koji vec vise od godinu dana, kako je sam javno priznao, iz bezbjednosnih razloga ne putuje u Srbiju. U cetvrtak, kada se na Mauzerovoj sahrani u bijeljinskom selu Kovacici skupilo oko pet hiljada ljudi, Dodika nije bilo iako je prethodno najavio dolazak. Nekoliko sati kasnije pokazalo se da Dodik nije dosao iz bezbjednosnih razloga, uplasen za svoj zivot. Isto kao u Srbiju. Sa druge strane, o Dodiku se moze reci mnogo toga, ali ne i da je kukavica. Ako se on uplasio za zivot, znaci da je opasnosti bilo i da je Bijeljina stvarno postala povezana sa Beogradom.

Svoj pesimisticni komentar Danima dao je jedan iskusni srpski policajac: "Isti ljudi, iste pare, ista roba – pa kako da se tamo ubijaju, a ovdje ne." Svi Srbi u jednom podzemlju.

Hapsenja pripadnika Otpora u Srbiji postala su toliko masovna (u prosjeku 40 komada dnevno, tvrde otporasi) da time vise ni policija ne voli da se bakce. Zato su im, tvrde otporasi iz Kragujevca, policajci, umjesto saslusanja, sastavili spisak pitanja, koja privedeni pismeno popuni i – onda moze kuci.

Poslije davanja osnovnih podataka o sebi i roditeljima, privedeni otporasi su odgovarali na sljedeca pitanja:

– Zasto ste i kada pristupili Otporu?
– Glavni ciljevi Otpora?
– Globalni ciljevi Otpora?
– Da li ste u kontaktu sa ljudima iz inostranstva u vezi sa radom Otpora?
– Nacin i mjesto vrsenja propagande Otpora?
– Koja je tvoja funkcija u Otporu?
– Da li postoji prava organizacija, kako izgleda, kakva je infrastruktura i ko je glavni (potencijalni vodja)?
– Da li u okviru vase organizacije postoje teroristicke formacije ili ekstremne frakcije?
– Ko stampa propagandni materijal i odakle stize, iz koje stamparije?
– Da li ste uzimali novac od opozicionih stranaka?
– Stav Otpora u vezi udruzene opozicije?
– Odakle novac za propagandni materijal?
– Odakle Otporu prostorije, ko placa i ko je potpisao ugovor?
– Da li postoji plan rada?
– Gdje se sastaju clanovi Otpora, gdje se donose odluke, ko ih donosi i gdje se sprovode akcije?
Pojedini clanovi Otpora, valjda oni "od posebnog znacaja", odgovarali su i na sljedeca pitanja, vjerovatno ako bi zadovoljili u prvom krugu:

– Odlazite li na mitinge opozicije ili ne?
– Koja je politicka pripadnost vasih roditelja?
– Sta znate o ubistvu Boska Perosevica?
– Da li ste povezani u manje grupice?

Otporasi tvrde da su na kraju informativnog razgovora (ankete) u policijskoj stanici njihovi privedeni aktivisti bili upozoreni da ce od njihovog daljeg ponasanja zavisiti da li ce ici na robiju ili ne. Sve u svemu – cist, brz i human policijski patent.

NTV Hayat iz Sarajeva, televizija sa najdinamicnijim programom u prijestolnici, nakon cetiri godine je iz svoje programske sheme izbacila emisiju Kanton Sarajevo uz obrazlozenje koje vrlo jednostavno oslikava nacin na koji funkcionira politicko–ekonomska veza izmedju vlasti i njihovih skupih, neinventivnih i, ako je vec o televizijama rijec, negledljivih medija. Naime, Vlada Kantona Sarajevo nedavno je donijela odluku o pomaganju sarajevskih medija sa 260.000 maraka, zaboravivsi obavijestiti javnost kako je za svoju, kantonalnu, televiziju vec odobrila 850.000 KM, i to samo za ovu godinu. Hayat je, zajedno sa Dnevnim avazom, odbio pomoc Vlade obrazlazuci svoju odluku cinjenicom da u Kantonu zapravo ne funkcionira nista, ali da uvijek ima para za jednu nepotrebnu, kantonalnu televiziju ciji radnici imaju tri do deset puta vece plate nego novinari u Hayatu, privatnom mediju sa 94 stalno zaposlena i 20 saradnika koji su u kantonalni budzet na osnovu kojekakvih obaveza prosle godine uplatili 134.000 KM.

U svom otvorenom pismu upucenom nakon sto je odbijanje pomoci proslo bez ikakve zvanicne reakcije, direktor i glavni i odgovorni urednik NTV Hayat Elvir Svrakic naveo je pored ostalog i da TV Kantona Sarajevo dolazi do reklama kao u dobra stara vremena – naredbom telefonom, "odozgo". Svrakic je jos zatrazio informacije o proslogodisnjem budzetu kantonalne TV, ali i finansijskom poslovanju te kuce. Nije ih dobio, barem ne direktno, ali je Vlada Kantona ipak morala usvojiti izvjestaj o poslovanju njihove televizije. A u njemu pise da je TV SA proslu godinu zavrsila sa gubitkom od 164.972 KM. Zbog toga im je i premijer KS–a Beriz Belkic preporucio da se komercijaliziraju i(li) privatiziraju. Od prave, ne "odozgo".

Oko tri stotine vlasnika motora iz razlicitih dijelova regiona i zapadne Evrope, okupilo se u subotu 10. juna u Zenici na motorijadi koju je organiziralo Moto–udruzenje "Tica". Iako je planirani program druzenja "rokera" pokvarilo lose vrijeme tokom poslijepodneva, gosti Zenice su se dobro zabavljali na gradskim bazenima. Istina, gradske vlasti su propustile priliku da u gradu naprave drugaciji ambijent organizirajuci poslije Mostara jos jedan veci rock–koncert sa grupama iz Hrvatske i Jugoslavije koje su zeljele da nastupe u Zenici: organizatorima iz Kluba "Tica" niko nije pruzio stvarnu podrsku. Tek intervencijom novog nacelnika opcine dr. Zakira Pasalica (SDP), produzena je dozvola za koncert na gradskim bazenima sa 23 na jedan sat iza ponoci.

Motorijadu je dva dana uoci odrzavanja poceo najavljivati i njen defile predvodio auto na kome su bile zastave privatnog preduzeca "Kalen", u vlasnistvu hadzije Kasima Krehica. Organizatori objasnjavaju da su time zeljeli da iskazu zahvalnost ovom vlasniku nekoliko benzinskih pumpi u Zenici, Vitezu i Travniku zato sto je za jednu raniju motorijadu donirao – 150 litara goriva. Hadzija Krehic je svoje donacije davao mnogima, od SDA i IZ–a do Motorijade, ali nakon sto mu je privremeno zabranjivan rad zbog poreskih dugovanja, vecina je to zaboravila. Zenicki organizatori Motorijade su vjerovatno primili najmanju donaciju, ali su jedini iskazali zahvalnost cak i godinama kasnije. Motorijada je bila poslovna prilika i za druga privatna preduzeca kao sto su "Lijanovici" i "Almy" Zenica, ali ne i za vlasti koje su propustile mogucnost da uticu i na cesto negativan imidz grada. Kao da su se vlasti plasile mogucih incidenata i nepozeljnog rokerskog imidza, pa su brojnim ogranicenjima i uslovima prakticki onemogucile organizatora umjesto da ga podstaknu da organizira jednu za zenicke prilike zaboravljenu manifestaciju, kao sto su prije rata bili tradicionalni koncerti Radio–Zenice, koji su okupljali vodece bendove iz tadasnje Jugoslavije.

Kako biti zdrav i dugovjecan a ne patiti se po teretanama, ne kontrolirati ishranu, ne izbjegavati poroke...? Izgleda da nije tesko, treba samo gledati, ali ne svugdje, vec u zenske grudi ili barem onaj dio otkriven dekolteom. Tako barem tvrde ljekari koji su sa 200 muskaraca radili na petogodisnjem projektu sa vise no zanimljivim rezultatima: gledati zenske grudi 10 minuta jednako je zdravo kao i pola sata vjezbanja u teretani! Voditeljica istrazivanja dr. Karen Weatherby svoja je otkrica objavila u uglednom medicinskom casopisu New England Journal of Medicine, gdje izmedju ostalog pise: "Seksualno uzbudjenje pojacava rad srca i cirkulaciju. Zato su muskarci koji gledaju zenama u prsa zdraviji, imaju nizi pritisak i manje su izlozeni srcanim bolestima."

Istrazivanje je pokazalo da samo nekoliko minuta pogleda na pravo mjesto dnevno, za 50 posto smanjuje opasnost od mozdanog i srcanog udara, dok redovno zagledanje u dekolte produzava zivot prosjecnog muskarca za cetiri do pet godina. Evo, dakle, sjajnog opravdanja za sve koji, posebno u ovo doba godine, sugovornicama radije gledaju u prsa nego u oci: "Moram, rek'o mi doktor."

Ono cime se do sada najcesce sluzila ukrajinska i turska mafija stiglo je i u Sarajevo. Radi se o ubacivanju opojnih droga u pice cije dejstvo proizvodi visesatni gubitak pamcenja. Na meti su najcesce stranci. Redakcija magazina Dani saznala je za tri takva slucaja koja su se desila u zadnjih deset dana. Zbog sigurnosti zrtava, ali i policijske istrage, ovaj put necemo pominjati njihova imena.

"Samo se sjecam da sam sa prijateljem oko 12 navece dosao u cafe The Bar. Narucili smo pice i plesali. Nismo obracali paznju ko stoji do nas jer nikada do sada nismo primijetili nesto sumnjivo zbog cega bismo trebali obracati paznju gdje spustamo svoje pice. Oko jedan sat ujutro, dakle nakon sto smo popili nekoliko pica, ja sam osjetio da se jedva krecem, da ljude oko sebe vidim u duploj slici. Sjeo sam i nakon par minuta dosao sebi. Ali poslije toga se vise nicega ne sjecam – sa kim sam pricao, sta sam radio… Probudio sam se u kuci jer su mi prijatelji pomogli da dodjem do stana, i tog dana sam saznao da sam se u kaficu cudno ponasao. Takvo ponasanje, siguran sam, nije od par viskija koje sam popio. Takvo stanje prouzrokuju samo jaka opojna sredstva", kazao je jedan od opijenih.

Prije nekoliko dana na isti nacin je jednom strancu oduzet automobil. I on se takodjer ne sjeca detalja, izuzev da mu se sljedeceg dana, nakon potpune visesatne amnezije, javio muskarac, kojeg je policija vec pronasla, i ponudio mu da vlastiti auto otkupi za 500 DM. Da bi ovaj njegov gest ispao potpuno legalan, ucjenjivac je naglasio da je tih 500 DM zapravo "pjanski" dug kojeg je ovaj stranac napravio u nekoj kafani koje se uopce ne sjeca. Na insistiranje "zrtve droge" da mu ucjenjivac kaze gdje je napravio ceh od 500 DM, odgovora nije bilo. Sad za njim, odgovorom, a ne spornim lokalom, traga policija.

LICNOST U FOKUSU

Stara bi prica kazala: Imala majka dva sina. Prvi, stariji, bio je mracan, konzervativan, opasan, vlastoljubiv, dogmata i autokrata. Drugi, mladji i ljepsi, bio je zeljan zivota, provoda, slatkoljubiv, hedonista, poprilicno otvorenih pogleda na zivot, politiku i vlast. Volio je novac, zene i provod. Prvi sin nije volio drugog, a drugi nije pristajao da zivi u sjeni prvog. Prvi se zvao Hafez el Assad i vladao je trideset godina zemljom Sirijom. Drugi se zove Rifaat el Assad, i nakon godina sukoba, cak i oruzanih, sa bratom predsjednikom, zivi u svojevrsnom izgnanstvu u Francuskoj i Svicarskoj. Zivot im je prolazio, a Hafezu i definitivno prosao, u njihovom stalnom takmicenju, nadmudrivanju i sukobljavanju, smisljajuci kako ce ko kome namjestiti veci pasjaluk.

U medjuvremenu, obojica su podizala sinove, vrsnjake, Hafez Bashara, a Rifaat Sumera, nadajuci se ponaosob da ce oni nastaviti ono sto su im ocevi zapoceli. I njih dvojica su kao sinovi iz price. Bashar temerut, zaludan i ne pretjerano inteligentan, zeljan vlasti i slasti, antitalenat za politiku i vojsku, ali zasticen nezajazljivom ocevom zeljom da ga sin naslijedi bas kao u monarhijama iz bivsih vremena. Sumer, sasvim druga prica. Momak sa diplomom Sorbone u dzepu, pametan, prodoran i sarmantan. Vodi dobru emisiju na glasovitoj televiziji u Londonu. Naravno, i on kao i otac, persona non grata u Damasku. Sve ostalo vec je vidjeno.

Hafez el Assad, bliskoistocni tvrdolinijas kojeg niko nije previse volio, sem zaludjenih i izmanipulisanih lokalnih masa koje ce sutra pricati drugu pricu, umro je u 78. godini. Prije odlaska na vjecni pocinak sve je pripremio kako bi sin Bashar – prije predmet narodne sprdnje nego narodnih zelja – zasjeo u predsjednicku fotelju i mimo formalne cinjenice da Sirija, ipak, nije nasljedna monarhija. Kako to u takvim zemljama biva, formalnost nikada nije prepreka. Tamosnji parlament sve je ucinio da stvar svede u "zakonski okvir". Prvo je promijenjena ustavna odredba po kojoj predsjednik ne moze imati manje od cetrdeset godina, pa je odluceno – kakvog li cuda – da starosna granica bude 34 godine, tacno onoliko koliko je prevalio Bashar. Onda je nestasnom stricu, Rifaatu el Assadu, zabranjen povratak u zemlju i oduzeta mu je odranije zaostala titula potpredsjednika drzave, a odluka o vjecitom egzilu protegla se, naravno, i na njegovog sina Sumera.

I dok licemjerna svjetska diplomacija velica na sva usta drzavnicke zasluge rahmetlije, pri cemu niko ziv ne pati previse povodom ove smrti, nova farsa na Bliskom istoku tek se zacinje. Mudraci sa cela stare, konzervativne, mocne i jedine Assadove politicke stranke, Baas partije, dobro su procijenili: svakako je bolje dovesti na vlast imitaciju predsjednika sa kojim uz to sutra moze sta se hoce, nego odskrinuti vrata Rifaatu, covjeku za kojeg je cak i cuveni izraelski Mossad konstatovao: umjeren, prozapadno orijentisan, spreman da radi za mir.

Mir na Bliskom istoku tvrdolinijasi u Siriji, zapravo, ne zele. Mir bi donio neke druge kriterije, neke drugacije vjetrove, neke slobodnije poglede na zivot i buducnost. S takvim mirom ljudi iz proslosti gube vlast. Zato je Bashar, takav kakav je, dusu dao za manipulisanje u ime odrzavanja – proslosti. Prica univerzalna i nama dobro poznata. Eto zasto se doticni prestolonasljednik i na ovim prostorima raji predstavlja kao hairlija kojeg valja pozdraviti.

RIJEC U FOKUSU

Rijec "pornografija" usetala se u nas rjecnik prije no sto je to otkrila gdja Tanya Domi, glasnogovornica OESS–a, koja je "zapanjena kolicinom pornografije u dnevnim novinama i magazinima". Ta kolicina su cak dvije novinske stranice jednoga tjednika, na kojima je gdja Domi vidjela sliku jedne "Bosanke koja je bila u Playboyu". "U dnevnim novinama i posebno istrazivackim magazinima nema mjesta za pornografiju!", rezolutna je gdja Domi (navodi prema Dnevnom avazu od 11. lipnja 2000).

Rijec "pornografija" (grc. porne – bludnica + grafein – pisati) znaci, prema leksikografu Klaicu, "bestidna, stetna, razvratna literatura, nepristojne slike i bludni crtezi". To nije, dakle, estetika obnazenoga ljudskoga tijela, koja je danas postala svojevrsnim metajezikom masovne kulture, to nije slika lijepe obnazene Bosanke na stranicama hrvatskog izdanja famoznog americkog casopisa za muskarce, to je nesto sasvim drugo. Ergo, slika ove lijepe Europljanke, koja je zapala za oko gdje Domi, nema nikakve veze s pornografijom.

Necemo ovdje o sustinskoj razlici izmedju pornografije i erotike, o tome su vec i kod nas objavljeni tomovi. Medjutim, pitanje pornografije je probni kamen liberalizacije svakog drustva – nema ni jedne demokratske drzave u kojoj se ona ne prodaje, uz, naravno, sva ogranicenja – od poreznih, distributivnih, dobnih i sl. Pornografija jest moralno–dvojbeno stivo najvise po tome sto je redovito tajno konzumiraju najvise oni sto je javno napadaju.

No, i licemjerno je uskracivati nasim zenama pravo da se fotografiraju obnazene zato sto su, kako to navodi gdja Domi, "one ovdje dozivjele uzasne stvari", i u ime tih "uzasnih stvari" cenzurirati njihovo tijelo, njihovu ljepotu, njihovu zelju da se na taj nacin pokazu javnosti. Nije, gospodjo Domi, fotografija mlade obnazene Zenicanke u Slobodnoj Bosni nikakva pornografija, bez obzira sto o tome mislile "novinarke s kojima ste vi razgovarali". Pornografija je prije vidjeti u tim slikama nesto pornografsko.

Na sva ova pitanja mozda je ponajbolje odgovorio americki pornograf Larry Flynt, vlasnik magazina Hustler, kad su ga polovicom sezdesetih americki sudovi procesuirali zbog fotografija seksualnog akta u njegovim izdanjima: "Ne vidim nista pornografsko", rekao je on u sudnici, "nista perverzno u slikama muskog i zenskog seksualnog organa u dodiru. Oni su pohvala zivotu. Gospodo, pornografija i perverzija su izmasakrirana tijela nasih momaka, koje svakodnevno transportnim zrakoplovima dovozite iz Pnom Pena i njima se ponosite. Ona su pohvala smrti."