Na pitanje ko je otkrio radioaparat, svaki ce vam ucenik dati odgovor koji stoji u vecini enciklopedija i skolskih udzbenika diljem svijeta: "Marconi!". A na pitanje ko je izumio vas toster, mikrovalnu pecnicu, kompjuter, ulicnu rasvjetu, bez dvoumljenja cete dobiti odgovor: "Edison, ko bi drugi!" Ovi odgovori jednostavno nisu tacni. Ispravan odgovor je: Nikola Tesla. Ovaj zaboravljeni genij je godinu dana prije W.K. Röntgena otkrio rendgenske zrake, upotrebljavao je neonsko svjetlo cetrdeset godina prije njegova industrijskog "otkrica", istrazio je principe po kojima mi danas upotrebljavamo mikrovalnu pecnicu ili radar, elektricnu indukciju decenijama prije nego sto je usla u masovnu upotrebu. Njegovi su i principi po kojima radi daljinski upravljac naseg televizora, visokofrekventna lampa i vise od sedam stotina drugih patenata. Radove ovoga giganta znanosti, medjutim, najcesce su prisvajali drugi. Zivot i djelo ovoga pokradenog i pomalo i kod nas zaboravljenog genija (Smiljan kraj Gospica 1856 - New York 1943) protekao je u samozatajnom radu, cestitosti, a zavrsio u siromastvu i samoci. Posvecen dubinama prirode i otkricima njenih tajni, ovaj hrvatski Srbin ostao je veliki humanist. Nije se dao angazirati u sluzbi mracne politike ni bratoubilastva. "Podjednako volim svoj srpski narod i svoju hrvatsku domovinu", odgovorio je na pitanje zasto se ne zeli staviti ni na jednu stranu u bratoubilackom srpsko-hrvatskom ratu 1941-1945. U nasim danima, kad su opskurne sile dozivjele ponovo svoj trijumf na Balkanu, valja nam se okretati ovom liku i djelu, kao trajnom simbolu svjetla, bukvalnog i metafizickog, svjetla koje moze odagnati mrak iz ovih balkanskih gudura. Dani od ovoga broja objavljuju feljton o Nikoli Tesli, koji ce vam u nekoliko nastavaka pribliziti duh i sudbinu ovog naucnika, bez cijih bi izuma progres modernog covjecanstva bio potpuno nezamisliv

Djetinjstvo i mladost: Nikola Tesla je rodjen u srpskoj familiji koja je zivjela na zapadnoj granici Austro-Ugarskog carstva, u ponoc 9. na 10. juli 1856. Uvijek je govorio da je jednako ponosan na svoje srpsko porijeklo i hrvatsko naslijedje. Bio je drugi sin Georgine (Djuke) Mandic i Milutina Tesle, pravoslavnog svecenika. Georgina je bila inteligentna ali neobrazovana zena, Milutin slabo placeni pastir svoje parohije. Njihova mala kuca je bila tik uz pravoslavnu crkvu u selu Smiljan, izmedju obale Jadranskog mora i Velebita.

Nikola je imao starijeg brata, Daneta, koji je bio izuzetan u svemu, i tri sestre, Milku, Angelinu i Maricu, koje su brinule o najmladjem bratu. Njegovo sretno djetinjstvo prekinula je Danetova smrt; Dane, koga je ostatak familije smatrao genijem, pao je s konja. Gubitak brata Nikoli je usadio dozivotnu obavezu da roditeljima nadomjesti za svu tugu i krivicu sto je prezivio on, a ne Dane. "Sve vrijedno sto sam ucinio, samo je jos vise podsjecalo moje roditelje na gubitak koji su pretrpjeli, tako da sam odrastao sa vrlo malo povjerenja u sebe", govorio je kasnije.

U mladosti, Nikola je zelio postati inzinjer, ali njegov otac se tome snazno suprotstavljao, zato sto je Nikola bio "predodredjen za svecenicku sluzbu". Buduci pronalazac je ipak imao i neke svjetlije trenutke u djetinjstvu. U dobi od sest, na demonstraciji novih vatrogasnih kola u gradu, uspio je da ih pokrene nakon bezuspjesnih pokusaja kapetana i posade. Cijev kola, spustena u obliznju rijeku, nije izvlacila vodu. Na uzas kapetana i iznenadjenje promatraca, mladi Tesla je skocio u ledenu vodio i samo ispravio cijev. Nakon toga je opet bio u milosti oca, koji mu je dopustio da nedjeljom udara crkvena zvona. Prve naredne nedjelje, nakon sto je svoj novi posao obavio besprijekorno, stustio se niz stepenice zvonika i pao u haljinu gradonacelnikove supruge, trgajuci je s nje, proizvodeci, sjecat ce se kasnije, "zvuk puscane salve".

Kao mladic, Tesla je ispoljio karakteristicnu osobinu koju je smatrao temeljem svojih izuma. Imao je abnormalnu moc da, obicno dragovoljno, vizualizira stvari, scene, ljude, tako snazno da ponekad ni sam nije bio siguran u to sta je stvarnost, a sta njegova vizija. Izmucen prividjenjima, pomicao bi ruku ispred ociju da se uvjeri da li su ti predmeti bili pred njim ili samo u njegovom umu.

Mnogo poslije pokusat ce da ih objasni osobno: "Po meni, prividjenja su bila dio refleksnog djelovanja mozga, pod nekim izuzetnim utjecajem. Definitivno se nije radilo o halucinacijama. Evo kako je to bilo: pretpostavimo da sam bio na sahrani ili nekom slicnom dogadjaju. Nocima poslije toga, kada se sve smiri, zive slike tih prizora bi se pojavljivale pred mojim ocima i ostajale, uprkos svim naporima koje sam cinio da prestanu. Nekad bi ostajale u prostoru, cak i nakon sto bih ja, masuci, rukama prolazio kroz njih."

Niko nije bio iznenadjen time sto je Tesla bio izuzetan u osnovnoj skoli, a zatim i u realnoj gimnaziji u Karlovcu. Gimnaziju je zavrsio 1873, kada je imao 17 godina. U to vrijeme epidemija kolere sirila se zemljom. Roditelji su mu kazali da se ne vraca kuci, ali ih on nije poslusao i, odmah po dolasku, razbolio se. Bolest je oznacila prekretnicu u njegovom zivotu, jer je, zahvaljujuci njoj, uspio iz oca izvuci znacajno obecanje. Milutin Tesla je obecao da ce sinu, ako pozivi, dopustiti da pohadja renomiranu austrijsku Politehnicku skolu u Grazu. Bolest ga je spasila i sluzenja vojske, a nakon sto je prezdravio, otac ga je poslao na godinu dana u planine, da se oporavi.

Na Politehnickoj skoli je studirao masinstvo i ono sto bi se danas moglo nazvati elektrotehnikom. Profesor fizike pokazao je novu Grammovu masinu, koja je mogla biti koristena kao motor i kao generator uz upotrebu komutatora, instrumenta koji je mijenjao smjer struje. Tesla je rekao da komutator nije potreban da bi se promijenio smjer struje, na sto ga je ovaj ismijao. No, Tesla je sljedecih nekoliko godina bio opsjednut tom mislju. Znao je da rjesenje lezi u naizmjenicnoj struji. Istina, nije znao kako bi takva masina radila, ali je sa sigurnoscu znao da bi.

Ubrzo je poceo kockati. Posudjivao je manje sume novca i brzo ih gubio. Kada je vidio da nije previse dobar u kartama, poceo je igrati bilijar. Tokom ove, kockarske faze u zivotu, Nikola je pio, trosio novce i ganjao zene na uzas svoje porodice. Medjutim, kada je ponestalo novca, morao je napustiti skolu. Po jednoj porodicnoj legendi, majka mu je dala novac da skolovanje ipak nastavi u Pragu. Mozda je on i isao na univerzitet i posjecivao predavanja, ali ga u zvanicnim registrima nema. Tokom boravka u Pragu, umro mu je otac, sto ga je natjeralo da pocne zaradjivati za zivot. Prestao je piti kafu, koja je tada smatrana uzasnim porokom, i alkohol, ali je poceo strastveno pusiti.

Dobio je posao u Centralnoj posti u Budimpesti i nedugo zatim ovladao svim njegovim aspektima. U to doba poceo je patiti od nepoznate bolesti, koju u nedostatku bolje rijeci mozemo nazvati nervnim slomom: srce mu je ubrzano lupalo, tijelo se grcilo i treslo iz nepoznatih razloga. Sluh i ostala cula, inace vrlo ostra, jos su se izostravala: otkucavanje sata ili zvuk muhe su ga bacali u agoniju. Ali, bolest je otisla istom brzinom kojom je dosla i Tesla se sa novom energijom posvetio poslu: nije bio jedini koji je u Budimpesti tog vremena razmisljao o mogucnostima koristenja naizmjenicne struje. U setnji jednim od gradskih parkova bio je prosvijetljen: "Razgovarao sam sa prijateljem i recitovao poeziju. U to vrijeme znao sam cijele knjige napamet. Jedna od njih bila je Goetheov Faust. Recitovao sam jedan narocito inspirativan odlomak, i dok se sunce spustalo, pred ocima mi se ukazao odgovor. Klekao sam i na zemlji stapom nacrtao dijagram, koji cu sest godina kasnije pokazati pred Americkim udruzenjem elektroinzinjera. Slike koje su mi se prikazale bile su neobicno ostre, jasne i imale su cvrstinu metala."

Emigracija: Tesla je u New York dosao 1884. sa pismom preporuke za Thomasa Edisona. To je sve sto je posjedovao u tom trenutku. Srpski emigrant bio je jako visok, vitak, uspravan, imao je 28 godina i trebao mu je posao. Izgubivsi sav novac koji su mu ujaci dali za prekookeansko putovanje (navodno u partiji karata na brodu), zeljno je ocekivao sastanak sa Edisonom, nadajuci se da ce ga brzo ubijediti u sve prednosti naizmjenicne struje. Tog dana, kad je Tesla cekao u predvorju Edisonove kancelarije, doslo je do havarije u kuci Vanderbilta, velikog americkog finansijera, jedne od rijetkih kuca u gradu koja je bila osvijetljena. Ustvari, doslo je do kratkog spoja i kuca je pocela gorjeti. Gospodja Vanderbilt je sama ugasila pozar, a njen ljutiti muz je trazio od Edisona da ukloni sve instalacije iz njegove kuce. Tek sto se vratio sa Pete avenije, njegov mu je sekretar kazao da SS Oregon vec nekoliko dana ceka u luci na potrebne elektricne popravke i da sa svakim satom gubi novac. Ali, Edison nije imao vise inzinjera. Tek tada sjetio se visokog mladica koji je stajao sa sesirom pod rukom ispred njegove kancelarije. Imao je pismo od Charlesa Batchelora, engleskog inzinjera koji je vodio evropsku podruznicu Edisonove firme. U pismu je stajalo: "Znam dvojicu velikih ljudi i vi ste jedan od njih. Drugi je ovaj mladic."

Edison ga je pitao sta moze raditi. Prepadnut pred covjekom koji je bio samo osam godina stariji od njega, ali sa nizom otkrica iza sebe, Tesla je poceo govoriti o poslovima koje je radio u Francuskoj i Njemackoj, a zatim presao na planove o izgradnji motora koji bi mogao koristiti naizmjenicnu struju. Edison nije znao nista o naizmjenicnoj struji, vjerovao je da su to djavolja posla i nije htio nista vise niti da zna. Njegov posjetilac nije shvatao da ono sto govori moze preko noci sav Edisonov posao uciniti beskorisnim, a njegovu industriju zastarjelom. Tesla se zatim zahvalio i krenuo prema vratima. U tom trenutku u kancelariju je utrcao djecak koji je, zadihan, Edisona obavijestio da je doslo do kvara na razvodnoj kutiji na uglu ulica Pearl i Nassau. Edison je zaurlao, zovuci svog predradnika, a onda se okrenuo Tesli: "Gospodine, umijete li popraviti brodsku centralu?" Tako je doslo do povijesnog sudara dva genija.

Dva izumitelja su licila samo po tome sto ni jedan nije mnogo spavao. Edison bi povremeno kunjao na svom stolu, a Tesla je svaki dan radio od 10:30 do 05:00 narednog jutra. Ako je bilo potrebno, i jedan i drugi su mogli dva ili tri dana provesti bez sna. U svemu drugom su se razlikovali. Tesla je imao fobiju od bakterija i to ga je odvelo manijakalnom cistunstvu i manirizmu. Edisona to uopce nije zanimalo, na sto je njegov novi uposlenik primijetio da "zivi potpuno zanemarujuci temeljna pravila higijene". Kad je trebalo rijesiti problem, Tesla je koristio matematicki pristup. Edison bi se, pak, obrusio na njega, trazeci sve nove i nove pristupe, dok ga na kraju ne bi rijesio. Tesla je zapisao: "Kad bi Edison morao naci iglu u plastu sijena, znam da bi kao pcela skidao slamku po slamku, sve dok ne bi naisao na iglu. Gledao sam ga vrlo cesto na slicnim poslovima, znajuci da bi, koristeci se teorijskim znanjem i s malo racunanja, obim posla koji obavlja bio manji za 90 posto."

Tesla je problem na brodu rijesio za manje od 24 sata, na sto mu je Edison ponudio stalan posao. Ovaj je, uprkos svemu, prihvatio. Legenda kaze da je Edison, ne vidjevsi Teslinu zemlju ni na karti, jednom upitao mladog izumitelja da li je nekada probao ljudsko meso. Tesla je, s tesko skrivenim prezirom, odgovorio kazavsi da bi diname u njegovim centralama mogle raditi mnogo bolje, koristeci cak i istosmjernu struju. Ponudio je da obavi njihov remont. Za takav posao su bili potrebni mjeseci. Edison mu je obecao 50.000 dolara ako to uradi, racunajuci da je to nemoguce uciniti. Poslije nekoliko mjeseci, Tesla je dosao u njegovu kancelariju i zatrazio da bude isplacen nakon obavljenog posla. Edison je kazao: "Kada postanete Amerikanac, znat cete sta znaci americka sala", i ponudio mu povisicu. Tesla mu se hladno zahvalio i dao otkaz. Ne mogavsi naci posao, ponosni je emigrant narednih mjeseci za zivot zaradjivao kopajuci kanale.

Medjutim, brzo se proculo da je u New York dosao mladi genije sa Balkana, i Tesla je dobio ponudu da napravi novi plan ulicne rasvjete. Premda to nije bilo ono sto je ocekivao, grupa investitora je bila voljna da ulozi u otvaranje Tesline Electric Light Company. U laboratoriji u ulici Liberty 89, Tesla je zapoceo konstrukciju izmjenicnog elektricnog motora.

“Rat struja”: Nikola Tesla se 16. maja 1888, u 31. godini, nasao pred clanovima Americkog udruzenja elektrotehnicara na Univerzitetu Columbia. Na katedri ispred njega bile su zabiljeske, hitro ispisane prethodnu noc, za predavanje pod naslovom: Novi sistem motora i transformatora izmjenicne struje. Pored biljeski, na stolu je stajala i mala masina koja ce za nekoliko trenutaka promijeniti nacin na koji se proizvodila i koristila elektricna energija. Uslijedilo je pokretanje prekidaca, mali motor se upalio i pocela je nova tehnoloska era.

Ambiciozni investitor George Westinghouse, inace izumitelj zracnih kocnica za vozove, cuo je za predavanje i demonstraciju te znao da bi to mogla biti karika koja nedostaje u prenosu energije na vece udaljenosti. Pokucao je na vrata Tesline laboratorije i ponudio mu milion dolara za sve patente izmjenicne struje. "Tesla je imao odgovor", kazao je, "sa svojim induktivnim motorom i visefaznim sistemom." Na kraju je za sve patente platio 60.000 dolara, od kojih je 5.000 dao u gotovom novcu i 150 dionica u Westinghouse Corporationu. Westinghouse je takodjer pristao da Tesli plati "prava" od 2,50 dolara za svaku konjsku snagu prodate elektricne energije. Tesla je ubrzo postao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Da bi u djelo sproveo neke revolucionarnije ideje, Tesla je polovicu novca odmah potrosio na izgradnju nove laboratorije.

Jedan od najvecih dogadjaja u Teslinom zivotu odigrao se 30. jula 1891, kada je postao americki drzavljanin. Cesto je govorio da mu je americka domovnica draza od svih pocasti koje su kasnije uslijedile. Sljedeci izazov bilo je osvjetljivanje Svjetskog sajma u Chicagu i Kolumbijske izlozbe, prvog sajma elektricne opreme u svijetu. Taj dogadjaj je trebao obiljeziti i cetiristotu godisnjicu otkrica Amerike, sa godinom zakasnjenja - 1893. Industrijski rat izmedju pristalica Westinghousove izmjenicne i Edisonove istosmjerne struje je bio na vrhuncu. Drugi veliki finansijer, J.P. Morgan preuzeo je Edisonovu kompaniju i sa jos trojicom investitora osnovao General Electric Company. GE je ponudio da za milion dolara (od kojih bi najveci dio bio potrosen na ogromne kolicine bakarne zice) osvijetli sajam. Westinghouseova cijena bila je upola manja. Stavise, sistem izmjenicne struje koji je on koristio bio je prvi "univerzalni" sistem kojim bi se napajali i motori i osvjetljenje.

Izlozba je otvorena 1. maja i oko sto hiljada posjetilaca pohrlilo je na sajam. Wild West Show Buffalo Billa je imao 318 predstava, pred 12.000 ljudi svakog dana; americki Bell Telephone obavio je prvi medjugradski poziv; na izlozbi su bili postavljeni i Edisonov prvi fonograf i "kinetoskop". Ali, najveci spektakl je uslijedio prve veceri sajma. Americki predsjednik Grover Cleveland okrenuo je prekidac i upalio sto hiljada sijalica. Iza tog posla stajali su Tesla, Westinghouse i 12 novih generatora od hiljadu konjskih snaga postavljenih na izlozbi. Novac za isplatu uprava Sajma je svakog dana u platnenim vrecama slala na adresu Westinghouse Company u Pittsburghu. Ali, najvece otkrice na sajmu bio je Teslin visefazni sistem proizvodnje i prijenosa izmjenicne struje. Od tog trenutka 80 posto svih korisnika elektricne energije u SAD-u poceli su koristiti Tesline izume. U jednom trenutku Tesla se pojavio na bini iza svog izuma, noseci cipele sa gumenim djonovima, i pustio dva miliona volti kroz tijelo (citaoci se upozoravaju da takvo sto ne pokusavaju u kucnoj radinosti), praveci plavicastu auru.

Heinrich Hertz potvrdio je svojim eksperimentima 1888. da elektricna energija ima i magnetska svojstva. Ovo otkrice izazvalo je nove trzavice u naucnim krugovima i pospjesilo spekulacije o buducnosti elektricne energije. Tesla se takodjer poceo zanimati za ovo, do tada neistrazeno polje. Opsjedala ga je ideja da se primakne frekvenciji Sunceve svjetlosti i napravi sijalicu koja bi svijetlila jarko kao nijedna prije.

Dobre godine: Eksperimentiranje je zapoceo gradeci generatore izmjenicne struje koji bi mogli raditi na vecim brzinama. Medjutim, masine su se raspadale negdje na 20.000 okretaja u sekundi. Otkrice je doslo sa jednostavnim uredjajem koji je i danas poznat kao Teslin svitak. Ovaj izum, patentiran 1891, povecavao je frekvenciju istosmjerne struje (60 okretaja u sekundi) na visoke frekvencije - stotine hiljada okretaja. Uz visoke frekvencije, svitak je takodjer mogao proizvoditi jako visok napon. Zatim je uslijedilo jos jedno otkrice: Tesla je slucajno otkrio da gasovi kao sto su argon i neon, kada se izloze visokofrekventnim talasima, pocinju sijati. Komad metala postavljen blizu svitka dosao bi do usijanja zahvaljujuci iskljucivo elektricnim vibracijama. Taj se proces i danas koristi za zagrijavanje i oblikovanje metala.

Zicu iz svitka razveo je po plafonu laboratorije. On je stao u centar drzeci vakumiranu cijev u ruci. Kada je struja ukljucena, cijev je jarko zasijala. "Bio je to prvi dokaz", kazao je Tesla, "da se energija moze prenositi bez zicanih veza." Period od 1891. do 1893. bio je jedan od najplodonosnijih u njegovom zivotu. U posljednjoj godini ovog perioda otkrio je bezicni sistem prijenosa, koji ce kasnije postati poznat kao radio. Ali, to je ipak "bio samo korak u odredjenom pravcu".

Tesla je 1892. putovao u London i Pariz da bi pred nekim od najvecih naucnika tog doba demonstrirao rad sijalica bez zicanih veza sa izvorom napajanja; cijevi koje su bile tako osjetljive da su mogle osjetiti i elektricni impuls druge strane Atlantika. Lord Rayleigh je nakon jedne od demonstracija cestitao mladom naucniku i kazao mu da se u buducnosti koncentrira na "jednu veliku ideju". Ta ideja je sama dosla tokom posjete majci na samrti. "Hodao sam brdom, pokusavajuci da se sklonim od nadolazece kise. Nebo je bilo jako oblacno, ali nije pocelo padati sve dok, u jednom trenutku, nije sijevnulo i zagrmilo, a onda se srucio strasan pljusak. Shvatio sam da su te dvije pojave medjusobno povezane, kao uzrok i posljedica. Malo razmisljanja o tome navelo me na zakljucak da kolicina kise koja pada uveliko zavisi i od elektricne energije. Kad bi mogli proizvesti elektricne efekte potrebnog kvaliteta, cijela planeta i uslovi na njoj bi mogli biti izmijenjeni. Mogli bi navodnjavati pustinje... zauzdati prirodu u ljudske svrhe." Nikad nije mogao prestati da misli o tome kako bi elektricna energija mogla promijeniti klimatske uslove na planeti.

Stalna potreba za novcem kojim ce finansirati svoja istrazivanja natjerala ga je da u laboratoriju vrlo cesto poziva bogate i slavne na demonstraciju novih izuma. U posjetu su navracali neki od najvecih ljudi tog vremena: J.P. Morgan, John D. Rockefeller, Edward H. Harriman, Thomas Fortune Ryan, Jay Gould, porodica Astor, Vanderbilt, a kasnije cak i Henry Ford. Teslin najbolji prijatelj bio je Mark Twain. Tesla u autobiografiji pise kako ga je jedna Twainova knjiga svojevremeno spasila, kaze da je u bolesti, citajuci njegovu knjigu, "potpuno zaboravio na svoje stanje". Pise i da je 25 godina kasnije, kada mu je to ispricao, Twain briznuo u plac. Njihov prvi sastanak bio je ustvari posvecen investicijama, koje je Twain ranije napravio, u izgradnju novog istosmjernog motora. U svakom slucaju, njih dvojica su postali dobri prijatelji, a poslije su zajedno postali i clanovi snobovskog Players Cluba.

Twain je nagovorio Teslu da vise vremena posveti planovima o izgradnji oruzja koje ce destruktivnost rata usmjeriti sa covjeka na masine, naivno misleci da ce ratovi prestati kad covjek bude proizveo takva, zastrasujuca orudja. Twain je bio i najcesci gost u laboratoriji. Jednom prilikom bio je predmet zabave trazeci od Tesle da mu dopusti da se vrti na platformi postavljenoj na elektricni oscilator. Tesla je, hinjeci, pokusavao da ga razuvjeri, sto je Twainu samo dalo krila. Kada se popeo na platformu, vikao je: "Vise, vise!", trazeci da ga brze okrecu, ali je ubrzo zaplakao od muke, shvativsi da oscilacije ostavljaju nezeljen efekt na probavni trakt.

Kada je dobio iduci poziv da posjeti prijatelja, Twain se izvinio u pismu: "Petak. Ponoc. Dragi Tesla: Ocajan sam zbog toga, ali imam nekih neodloznih poslova koji ce me sprijeciti da te posjetim. Jako mi je, jako zao. Oprosti."

I Tesla je bio rado vidjen gost, narocito u domu bogatog urednika i izdavaca Roberta Underwooda Johnsona i njegove supruge Katharine. Tu je sretao muzicare, glumce, pisce, diletante, bogate nasljednice, industrijalce, politicare i multimilionere.

Robert Johnson u svojoj knjizi Rememberd Yesterdays opisuje neke od tih susreta: "Za pamcenje je bio prvi susret Tesle i Paderewskog, koji se odigrao za nasim stolom. Nisam poznavao dvojicu vecih ljudi i intelektualaca. U razgovoru su otkrili da su obojica bili u Strasbourgu u isto vrijeme, Tesla kao radnik na maloj placi, Paderewski kao student muzike. Razgovarali su o evropskoj politici, u kojoj ce Paderewski kasnije igrati jednu od vodecih uloga i predstavljati Poljsku na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu 1919, a zatim kao premijer poljske koalicione vlade deset mjeseci."

(Nastavit ce se)