IAKO IMA NAJVISE RAZLOGA ZA SLAVLJE
zbog rezultata ostvarenih na nedavnim opcinskim izborima, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine nalazi se u veoma teskoj poziciji. Mada moze zvucati paradoksalno, u nju je dovedena sjajnim izbornim rezultatom u dvadesetak opcina koji je obrnuto proporcionalan obimu nadleznosti opcinskih vlasti i njihovim realnim mogucnostima da znacajnije promijene stanje u odnosu na vlasti koje su stvorile "deset najtezih godina".

Nema nikakve sumnje da je najveci broj glasaca Lagumdzijine stranke regrutovan iz redova ojadjenih penzionera, ocajnih nezaposlenih, prevarenih boraca i razocaranih nacionalnih romanticara. Za najveci broj njih prvi opcinski salter i sudar sa neljubaznim sluzbenikom predstavlja drzavu. Samo mali broj glasaca je svjestan postojece raspodjele drzavne vlasti u Federaciji, koji opcinsku vlast cini duboko inferiornom u odnosu prema kantonalnim i federalnim organima vlasti. Sa prvom zakasnjelom penzijom, sa nastavkom "uspjesne" privatizacije po receptu "Holiday Inna", sa rastom armije nezaposlenih, entuzijazam onih koji su glasali za promjene dozivjet ce ozbiljno iskusenje. Ono se vec sada pojacava upozorenjima iz Stranke demokratske akcije (Halid Genjac) da su Srbi i Hrvati ponovo glasali za Srpsku demokratsku stranku i Hrvatsku demokratsku zajednicu. Upravo ova cinjenica, nakalemljena na vezanost SDP-ovih ruku da barem Federaciju znacajnije promijeni do odrzavanja opcih izbora, jeste najjaci adut Izetbegoviceve stranke.

Cestitke najznacajnijih zapadnih drzavnika i diplomata upucene Lagumdziji povodom izbornih rezultata, unatoc svemu, duboko su razocaravajuce. Tako sef britanske diplomacije Robin Cook pise da sada ocekuje "ubrzavanje povratka u Sarajevski kanton". Umjesto poruke da ce njegova vlada svojom pomoci ohrabriti sredine koje su se otrgnule nacionalistickom, nedemokratskom miljeu bosanske realnosti, Cook izrazava nadu da ce se nastaviti deloziranje bosnjackih izbjeglica (u cemu je Sarajevo i do sada prednjacilo), koje ce omoguciti bivsim vlasnicima da svoje stanove prodaju, zadrzavajuci istovremeno bosnjacke u zapadnom Mostaru, Banjoj Luci, Foci, Brckom ili Prijedoru.

Zapad je duboko u pravu sto u odlasku postojecih nacionalistickih, korumpiranih i nekompetentnih garnitura vidi jedini nacin popravljanja opceg stanja u Bosni i Hercegovini. Bosna je cekala deset godina da u znacajnom broju sredina dobije demokratsku, multietnicku vlast. Sada, kada je vec ima, autizam Zapada koji bi propustio da ohrabri i nagradi te opcine uz izbjegavanje posrednistva kantonalnih i federalnih vlasti, mogao bi imati velike stetne posljedice. U ovom kontekstu, koncept programa Evropske unije "Energija za demokratiju", namijenjen srbijanskim opcinama u kojima nije na vlasti Miloseviceva koalicija, predstavljao bi idealno rjesenje za novu, postizbornu realnost u Federaciji Bosni i Hercegovini.

U ocekivanju opremanja prvih bolnica, skola, biblioteka, djecijih vrtica, vodovoda u Tuzli, Lukavcu, Gracanici, Zenici, Novom Sarajevu... na SDP-u je da ucini ono sto moze i sam: da opcinske sluzbenike u sredinama u kojima je pobijedio nauci da su oni u funkciji gradjana, bez obzira na to kojim se pozdravom sluze.

Senad PECANIN