DANI: Gospodine Petritschu, najprije hocu da Vam se zahvalim, u svoje i u ime kolega iz redakcije Dana, za Vasu reakciju na nasih Deset teza za Bosnu i Hercegovinu, u kojima smo predlozili da suspendirate organe vlasti u Bosni i Hercegovini i preuzmete sve politicke ovlasti na rok od godinu dana. Niste se slozili, ali ste pomno elaboriranim odgovorima na svaku od nasih teza demonstrirali za nase prilike visoku kulturu javnoga komuniciranja. Molim Vas na pocetku da izlozite svoje poglede na ulogu javnosti i medija u nasemu politickom zivotu.

PETRITSCH: U korijenu svakoga konflikta je potpuni kolaps komunikacije. Kad god uhvatim vremena, ja uvijek ponovo iscitavam historiju sukoba u Bosni i Hercegovini. Postoji, naravno, mnogo uzroka, mnogo razloga i odredjen broj licnosti koje su bile ukljucene u sve to. Medjutim, za mene je fascinantno i u isti mah tragicno to sto se konflikt nije zavrsio kao grcka drama - katarzom. Kada se poblize pogleda, prvo se mogu identificirati glavni akteri, mislim na politicke aktere, cija su imena vrlo dobro poznata. Kad god je dolazilo do zaokreta na gore, uvijek je razlog bio nedostatak komunikacije, nedostatak razumijevanja i spremnosti da se saslusa druga strana, da se eventualno pronadje neki kompromis. Sve se to, kao sto je poznato, dogadjalo u kontekstu ekskluzivnoga etnickog, nacionalistickog nacina misljenja. Pocetak tragedije ja konkretno vidim u pocetku devedesetih, s pocetkom suradnje nacionalistickih stranaka. Jedini razlog njihove suradnje bila je borba za moc. To je "istocni grijeh": nije se imalo u vidu trazenje rjesenja za gradjane, za narod, nego se mislilo samo o tomu tko ce zgrabiti vise politicke moci. To je bilo srediste njihovoga misljenja, njihovoga interesa. Mediji su odigrali ogromnu ulogu u konfliktu, mislim pri tomu na cijeli eks-jugoslavenski prostor. Oni su bili sredstvo koje je prenosilo nacionalisticke i ekskluzivisticke poruke, i pri tomu ih pojacavalo. Mediji su sugerirali javnosti da nije bilo drugoga rjesenja osim rata.

DANI: Je li nasa medijska kultura danas bitno drukcija?

PETRITSCH: Moj odgovor je to da su mediji jedno od podrucja koje spada u samo srediste moga djelovanja ovdje. Jedan od nasih najvaznijih zadataka jest pomoci transformaciju medija u istinsku demokratsku snagu, da mediji postanu svjesni svoje stvarne civilne i civilizacijske funkcije.

DANI: Postoji li kod Vas mozda i neka osobna, a ne samo diplomatsko-karijerna motivacija za Bosnu i za Balkan, s obzirom na Vas jezicni background, Vase studiranje povijesti jugoistocne Evrope, itd?

PETRITSCH: Svakako. Uvijek sam trazio takav posao, s kojim bih se mogao sasvim identificirati. Naravno, covjek ne moze planirati unaprijed ovakvu vrstu posla - ne mozete planirati da postanete Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu! Medjutim, sa zadovoljstvom mogu reci da nakon nekih dvadeset pet godina rada u javnoj sluzbi, sada po prvi put dolazim u situaciju da mogu koristiti svoja znanja stecena na proucavanju povijesti jugoistocne Evrope i Balkana u devetnaestom stoljecu. No, to je, mogao bih reci, dobra teorijska osnova za moj rad ovdje. Moj dugogodisnji boravak u Sjedinjenim Americkim Drzavama i u Parizu omogucio mi je prakticni pogled u mogucnosti sirenja pozitivnih utjecaja zapadne civilizacije. Rodjen sam blizu Klagenfurta u podrucju granice na kojoj se dodiruju i mijesaju njemacki i slavenski kulturni utjecaji. Odrastao sam u selu sa sesnaest kuca i jednom crkvom, u kojemu je moja majka drzala gostionicu. Postojala je i skola s jednom ucionicom, u koju smo isli zajedno svi od sest do cetrnaest godina, a nastavu smo pohadjali na dva jezika - njemackom i slovenskom. Bio je to pravi mikrokozmos, koji mi je uvijek sluzio kao ogledalo, bez obzira gdje sam se zatjecao - u New Yorku, Beogradu ili sad u Sarajevu. Svuda me to pratilo, kao osvjedocenje da nije sva vrijednost u jednom, ekskluzivnom identitetu. To mi je mnogo pomoglo da shvatim kako multietnicnost, visejezicnost, multikulturalnost nisu i ne mogu biti problem, nego zapravo jedini pravi put u buducnost. Tako i u bivsoj Jugoslaviji - nije problem bio njezin multikulturalitet, njezina multietnicnost, nego obratno, pravi problem bio je rat koji se vodio protiv toga...

DANI: Gospodine Petritschu, u posljednje vrijeme alarmantno upozoravate da Bosni i Hercegovini prijeti ekonomski slom. Ali to, naravno, sadrzi i druge aspekte: socijalni, psiholoski, moralni... Mogu li ti procesi imati ireverzibilnih momenata, od kojih ce zemlja ostati trajno hendikepirana, ili se zadugo nece moci oporaviti? I uopce, kakva je, po Vasem misljenju, dogledna ekonomska buducnost Bosne i Hercegovine?

PETRITSCH: Treba razumjeti da se ova zemlja nalazi u svojevrsnoj dvostrukoj preobrazbi. Najprije je na redu popravljanje ratnih steta, fizickih i psiholoskih. Mislim da je nakon cetiri i pol godine mnogo uradjeno u fizickoj obnovi. Mnogo su nam ogranicenije mogucnosti u otklanjanju psiholoskih steta, koje su ovom narodu nanesene u ratu. Medjutim, mozemo pomoci, i inzistirati, traziti od svih relevantnih faktora, kulturnih, intelektualnih, religijskih, da se angaziraju na ublazavanju i otklanjanju tih steta. Sada, cetiri i pol godine nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, krecemo se od privrede koja se zasnivala na pruzanju pomoci, k privredi koja ce se zasnivati na investicijama. Ovo je kljucni momenat u razvoju Bosne i Hercegovine, i to je razlog zbog kojega sam nedavno opominjao da Bosni i Hercegovini prijeti imanentna kriza. To je bio i apel ljudima u ovoj zemlji da se sto aktivnije ukljuce u procese reformi. Spomenuo sam i drugu vrstu transformacije: to je prijelaz iz komunistickoga, komandnoga tipa ekonomije, na ekonomiju slobodnoga trzista. Ostale istocnoevropske zemlje su tu transformaciju prosle u prvom razdoblju devedesetih godina, a ovdje je taj proces bio zaustavljen izbijanjem rata. Tako su aktualni problemi poslijeratne obnove Bosne i Hercegovine dodatno optereceni problemom nerijesene tranzicije iz politicke u slobodnu ekonomiju. Iz tog razloga, naprimjer, sada se pokusavamo osloboditi zavoda za platni promet. Takodjer, pokusavamo se suprotstaviti ogromnoj birokratiziranosti drustva, koja sprecava privatna ulaganja i razvoj ekonomije. Mislim da o tome treba govoriti kako bi se djelovalo na ljude u pravcu osvjescivanja i shvacanja vaznosti tih problema, jer reforma moze uspjeti jedino ako se ovdasnji ljudi istinski uhvate ukostac s njima.

DANI: Postoji li opasnost da okostale strukture velikih, vladajucih stranaka ostanu gospodari tokova novca i prepreka za direktne investicije, o kojima govorite?

PETRITSCH: Ako sam dobro shvatio vase pitanje, stare strukture moraju ici. Politicke partije sebe moraju ponovo osmisliti, tradicionalne nacionalisticke stranke nemaju buducnost. Moderna politicka stranka ima sustinski drukciju ulogu u suvremenom demokratskom drustvu. Ona ne moze kontrolirati zivot ljudi.

DANI: Uloga i funkcija Visokoga predstavnika u Bosni i Hercegovini nema prethodno iskusan model, ona je sasvim nova. Koliko to na Vas djeluje eventualno frustrirajuce, a koliko poticajno?

PETRITSCH: Vrlo sam akutno svjestan jedinstvenosti svoje situacije u Bosni i Hercegovini. Moramo biti svjesni da se ovdje radi o historijski jedinstvenom eksperimentu. Mi ovdje ucimo radeci. Ni medjunarodna zajednica ni ja, kao Visoki predstavnik, ne smijemo smatrati da mi jedini znamo kako bi ovo drustvo i drzava trebali izgledati. Tu nema mjesta da se bude arogantan, nema mjesta da se postavljamo kao da znamo bolje. Isto tako, ne smijemo imati previse iluzija o tomu sto se moze postici izvana. Od samoga pocetka u mome rjecniku najcesca je rijec: mi smo tu da vam pomognemo. Iz tog razloga sam uveo koncept "posjedovanja odgovornosti". On je ovdje primljen prilicno kontroverzno. Ali to sam uradio svjesno, da bi proces otreznjavanja mogao otpoceti. Mi u medjunarodnoj zajednici smatramo da je prva faza fizicke obnove zemlje mnogo laksa od one u kojoj se nalazimo sada. Mnogo je lakse, recimo, ponovo izgraditi jedan most nego pozitivno utjecati na umove i srca ljudi. Fizicka infrastruktura moze biti samo osnova za neko drustvo, a nikada sam cilj. Tako, uspjeh medjunarodne zajednice zavisi, ustvari, od ovdasnjih ljudi.

DANI: Razumijem i postujem Vasu nevoljkost da se Dayton problematizira. Ali, mora biti slobodno pokretati pitanje, barem s kibernetickoga stanovista, nije li cijeli Dayton "sustav koji ne moze funkcionirati"? Osobito s obzirom na ohrabrivanje etnickih partikularizama koje je u njega, nesumnjivo, ugradjeno.

PETRITSCH: Da ne bude nesporazuma izmedju mene i Daytona: o njemu ja ne razmisljam na teoloski nacin. To nije Novi Zavjet, nije dogma! Dapace, smatram da je neophodna i dobrodosla intelektualna, znanstvena, politicka rasprava o Daytonu u smislu pro et contra. Medjutim, ja se protivim politickoj instrumentalizaciji takvoga diskursa. Pogotovo kad dolazi od nacionalistickih stranaka. Svaka od njih misli na nesto posve drugo kad govori o promjeni ili, pak, pridrzavanju Daytona! Uvijek se radi samo o nastojanju da se izbije prednost ili korist za sebe, za svoju etnicku grupu. Sve dok ne bude duha kompromisa, dok se misli samo na svoju etnicku grupu ne obaziruci se na druge dvije kao na jednako vazan element Daytonskoga sporazuma, rasprava o promjeni Daytona ne moze biti pozitivna, niti se moze doci do njegove promjene. Moja je pozicija, kao Visokoga predstavnika, u provodjenju Daytona. Uvjeren sam da unutar Daytona ima prostora za popravke i poboljsanja. Nema, medjutim, politicke volje, kojom bi se doslo do pomaka i napretka za gradjane Bosne i Hercegovine. Uzmimo povratak izbjeglica! To je, kao sto znate, sama srz Daytona. Da se ljudima vrate njihovi domovi, njihova imanja, da se obrne ono sto je napravljeno etnickim ciscenjem, da se posluzim tom uzasnom rijecju. Dayton ne postavlja nikakve restrikcije u tom pogledu, naprotiv, on ohrabruje povratak. Zasto onda, ipak, imamo stotine tisuca ljudi koji se nisu vratili svojim kucama? Razlog je to sto mnogi politicari u ovoj zemlji jos uvijek nastoje da vode i dobiju rat drugim, politickim i birokratskim sredstvima. To se ne moze izmijeniti drugim Daytonskim sporazumom! Dakle, moje je stanoviste da trebamo raditi na potpunom provodjenju Daytona, a kad dodjemo dotle, tada ce biti na gradjanima ove zemlje da ga dalje unapredjuju i mijenjaju. U sustini, to znaci - da mijenjaju ustav, a to je normalni put kojim idu sve demokratske zemlje. Amandmanima mijenjaju i poboljsavaju ustav!

DANI: Iako jos nemamo konacne rezultate opcinskih izbora, do sada su se kristalizirala dva oprecna tumacenja njihovoga karaktera. Jedno, da je to vazna pozitivna politicka promjena, a drugo, da rezultati ovih izbora upravo cementiraju etnicku podjelu zemlje. Kakvo je Vase misljenje?

PETRITSCH: Dat cu vam svoje osobno misljenje, kao netko tko dolazi izvana a tko je u isti mah i unutra. Najprije, mislim da ne bismo trebali prosudjivati o rezultatima izbora iskljucivo na osnovi etnicke strukture. Mnogo je vaznije to sto oni predstavljaju pocetak funkcioniranja normalnog demokratskog principa "daj i uzmi". Ovdje u Federaciji, na primjeru SDA i SDP, mozete vidjeti kako su ljudi u SDP-u otkrili pravu i izrazitu alternativu tradicionalnom ideoloskom pokretu kakav je SDA. Razlicita su pitanja koja se pokrecu, razlicit je pristup, SDP je jednostavno modernija stranka, vise zapadnoga stila, a ne masovni pokret s ideoloskim sadrzajem. Dakle, ljudi su ovdje imali alternativu i glasali su za nju, sto je sasvim normalan put demokratskih promjena. U hrvatskoj zajednici ljudi nisu imali takvu jasnu i privlacnu alternativu. I sto su oni uradili - uzdrzali su se od glasanja, tako da ponegdje imate procenat glasanja cak ispod cetrdeset posto! To se moze nazvati medjukorakom prema onoj istoj politickoj normalizaciji kakva se dogadja kod Bosnjaka. I u Republici Srpskoj, kad se malo bolje pogleda, otkrivaju se temeljite promjene. Prvo moram reci da u Republici Srpskoj svi procesi u odnosu na Federaciju kasne pune dvije godine, nakon totalne opstrukcije koju su provodili Krajisnik i ostali. Zbog tih razloga sva pomoc i napori medjunarodne zajednice nisu u Republici Srpskoj imali isti efekat kao u Federaciji. Jos se nesto treba imati na umu: srpski nacionalizam, po mom misljenju, ima veoma naglasenu kulturalnu, a ne samo politicku crtu. Zato u Republici Srpskoj teze ide razvoj koji moze dovesti do stvaranja multietnickog drustva i takvih multietnickih partija, kakva je, naprimjer, Lagumdzijina. Razlika je ista kao izmedju demokratske opozicije u Srbiji i demokratske opozicije u Hrvatskoj. Imajuci u vidu sve ovo, ipak mogu reci da je pluralizacija drustva u Republici Srpskoj u toku. Imamo Dodikove Nezavisne socijaldemokrate, imamo rascjep unutar SPRS-a, pa novu stranku Mladena Ivanica, dakle ljudi imaju mnogo izbora. Naravno, ocekivati da preko noci postanu multietnicni, bilo bi previse. Moramo priznati da drustvo u Republici Srpskoj za takvo sto jos nije spremno. Medjutim, ima stvari koje ukazuju na kretanje u tom pravcu. Primijetimo, naprimjer, da stranka Mladena Ivanica u nazivu nema atribut "srpska". To je vec neka vrsta simbolickoga napretka.

DANI: Je li zato lose prosla na izborima?

PETRITSCH: Tko zna... Ipak, da sumiram. Napredak do kojega je u zemlji doslo razlicit je u Federaciji i u Republici Srpskoj, ali u sustini drustvo se ne krece prema podjeli, drzava Bosna i Hercegovina se ne dijeli, nego, naprotiv, ja smatram da dolazi do stanovite konsolidacije.

DANI: Odgovorite nam na kraju, gospodine ambasadore, na pitanje koje gradjane Bosne i Hercegovine veoma zanima: zna li se u ovom trenutku hoce li ujesen biti odrzani opci izbori?

PETRITSCH: Poznato je da smo zeljeli odrzati izbore na osnovu izbornoga zakona koji bi donijeli domaci organi. To bi bili prvi izbori koje bi organizirali i financirali domaci organi. Moramo reci da se to jos ne moze dogoditi, jer Bosna i Hercegovina jos nije spremna za takvu demonstraciju demokratske zrelosti. Prema tome, loptica je ponovo u polju medjunarodne zajednice, i mi cemo u narednim tjednima morati donijeti odluku o odrzavanju jesenjih izbora. Osim politicke, to je i financijska odluka. Moramo pitati clanice OSCE-a jesu li spremne i voljne jos jedanput organizirati i platiti provodjenje izbora.

DANI: Vi sigurno znate zasto Vas to pitam. Postoji, naime, osnovano misljenje da se pozitivna energija postignuta na opcinskim izborima politicki moze potvrditi i ostvariti tek putem opcih izbora.

PETRITSCH: Slazem se s vama da moramo podrzavati ovaj pozitivni zamah. Ja cu i dalje raditi na provodjenju politickih, ekonomskih, pravnih reformi i unapredjenju cjelokupne situacije u zemlji, medjutim, sto se tice izbora, tu ja ne mogu mnogo uciniti, odluku ce donijeti medjunarodna zajednica.