Zasjeda ili atentat: ko je kriv za smrt Fadila Djoze i ranjavanje Mirsada Catica? Tajna kadrovske politike“Monika”: kome je trebala smjena Sefera Halilovica? Zasto je uhapsen Jovan Divjak? Sta je Senad Sahinpasic Saja krio od Alije Izetbegovica? Ko je sve planirao deblokadu Sarajeva? Koga je slusao Sead Rekic? Koliko je oruzja bilo na Igmanu zime '92/93? Zasto se ljutio Daidza? Ko je trazio hapsenje Jusufa Juke Prazine? Zasto su izbjeglice uracunate u prvu bojnu posadu? Kako se u dijaspori organizirala Bosna? Ratni dnevnik nekadasnjeg komandanta Takticke grupe Igman, nesudjenog nasljednika Sefera Halilovica na mjestu prvog vojnika Armije BiH, postdejtonskog zatvorenika zadarske tamnice, pjesnika, majora, gitariste, nerasporedjenog, ranjenika, diplomate... U ovom i narednim brojevima Dana ekskluzivni dijelovi knjige koja tek treba da ode pod stamparsku presu. O sebi i svojim suradnicima, Sarajevu i Igmanu, Atifu Dudakovicu i Stranci demokratske akcije... Mirsad Catic Cuperak samo za Dane izlazi iz Sjene nad Igmanom. 

JAVIO SAM SE U STAB TO HADZICI, KOJI JE U
Osnovnoj skoli u Pazaricu.“Gospodine majore, otidjite vi do komandanta TO. Pa, ako ste mu potrebni, on ce vas uzeti!” Otisao sam i do komandanta TO. Said Rizvic bio je kapetan u JNA. Porijeklom je iz ovih krajeva. Vise podsjeca na sjetnog pjesnika nego na zustrog pjesadinca. Izgleda kao Boro Stjepanovic, profesor u Audiciji.“Moj stab je popunjen. Ako ti oni nisu dali neko mjesto, ja tu ne mogu nista”, pravdao se. Bolje da se nisam nikom ni javljao. Vratio sam se u Hadzice sa Husom. Otisli smo pravo u MUP. Vaha me zvao da mu nesto pomognem. Vec je oko 20 sati. Noc je. U Stanici milicije svi pod oruzjem. Pitam Vahu sta je to. On kaze:“Dali su nam ultimatum da do 20 sati napustimo stanicu ili ce nas napasti...”

10. maj 1992.
U Tarcinu ljudi su na nogama. Ima tu i pusaka. Svi su mobilni. Iznijeli smo minobacac i oko 100 mina. Natovarili to u policijskog“landrovera”, a Nail Hujic je dobio obavezu da ih odveze u Gradac.

I meni je bilo novo i nepoznato to sto sam, kao artiljerac, trebao uraditi sa ovim minobacacem: gadjati bez ikakve nisanske sprave! Pokusavao sam nesto smisliti i improvizovati. Napokon, uzeo sam uglomjer, dva trokuta i zidarsku vaservagu, napravio visak i – krenuo na polozaj.

Kad smo stigli u selo, odmah su prisli ljudi – da pomognu u prenosenju municije i minobacaca. Jer, auto nije moglo dalje, a teren je takav da se i pjesak tesko krece... Noseci, zapitkivali su kuda cemo, kako, sta cemo sa ovim, ko ce to gadjati... Neko im je pokazao na mene – da sam ja taj.

Nisam im bas ulivao povjerenje. Nije ni cudno. Naocale, cizme kaubojke, zapustena kosa, farmerice, teksas jakna. Kad smo se ispeli, izvidio sam rejon i odredio mjesto za minobacac.

Izvadio sam visak i vaservagu i poceo se vrtiti oko minobacaca, jedan momak mi dobaci:“Da ti nisi zidar!?” Smijali su se.

Huso i ja smo se dogovorili sta i kako da radimo. On je predlozio tajni naziv za sebe“Soko”, a“Soko 1” za mene. Pozdravili smo se. Sa mnom je bio i Fadil Covic, nacelnik MUP–a Hadzici, da bi mi pomagao. I on je u vojsci, prije 20 godina, bio na minobacacu. Ostali su mi nepoznati.

Pripremio sam minu, na sta su se svi razbjezali. Ostao je samo Kurir. Tako smo ga zvali. Momak iz Tarcina. U vojsci je bio komandir odjeljenja na minobacacima. On me cesto zapitkivao sta radim i pitao se hoce li to tako valjati.“Soko, Soko 1 ide!”

Dolina se prolomila. Gadjali smo tri cilja i, po Husinom osmatranju, pogodili smo“pragu” u Remontnom zavodu, neki autobus i“pragu” ispred njihovog MUP–a i kolonu na Tinovu brdu.

U Pazaricu slavlje. Uzeta je Kasarna Krupa, veliko vojno skladiste izmedju Hadzica i Pazarica. Zaplijenjeno oko 100 tona TNT–eksploziva, dosta pusaka i opreme. Zarobljeno je i devet vojnika.

10. august 1992.
Pripremio sam se za Grebak. Fadil hoce da povucemo i nesto municije za njih. Da idemo s obrazom. Rale i Diksa iz Konjica su nam dali jurisne puske“argentinke”, da nam se nadju.

Bio sam na sastanku sa Krajisnicima. Hoce u Krajinu. Ovdje ih samo guraju tamo gdje niko nece... U pravu su za vecinu zahtjeva, i to cu rijesiti. Ne zelim da odu. Potrebni su ovdje. I ja sam“Krajso”, pa sam ovdje. Neka! Poveli su se za Cuskicem, koji je nekidan otisao sa svojom jedinicom s Igmana.

Edib Saric se vratio iz Trnova. Kaze da je situacija sada pod kontrolom.

Prebacili smo stvari iz“kedyja” u Saricevog“payera”.

Fadil je vozio. Nagurali smo se Rekic, ja, Fudo iz Zenice i Mirza Huskic, Poharin snimatelj.

U pratnji su nam neki momci sa“ladom”. Nalili smo gorivo kod“Famosa” i vratili se po momke s“ladom”. Nesto im nije bilo uredu. Nismo ih cekali. Krenuli smo ka Trnovu.

U Stabu u Trnovu izdao sam zadatke Fudi i njegovom Zenickom bataljonu da izvidjaju pravac prema Tvrdinicima, a Rekic Golu Jahorinu i Kupole.

Za ruckom je bila malo mucna situacija. Fadil je Rekicu otvoreno rekao da je spijun pod sifrom“Otrov” i da zna jos za petericu koji su kao i on, da za to ima i dokaze. Mnogo toga je iznio. Rekic je samo sutio.

Napokon smo krenuli dalje. Fadil, Mirza i ja.

Na brani u Kijevu trebali smo sacekati Sulju Drecu, da nam bude vodic.“Nagazili” smo komandira odjeljenja koje je bancilo na brani i pucalo. Sulje nije bilo. Fadil je pozvao momka koji je bio na brani, da nam on bude vodic do Grepka.

Zuti Serdarevic je zbunjen i uplasen.

Oko 19 sati i 30 minuta bili smo u Hamzicima. Selo. I seoski ucitelj. Pogledali smo dnevnik i krenuli. Upozorili su nas da cetnici granatiraju put, ali da do sada nije bilo pogodaka...

Fadil i ja smo se, nakon desetak minuta voznje, s radoscu pozdravili – bili smo izvan vidika jahorinskih osmatraca.

Bljesak i eksplozija! Vozilo krece u provaliju. Fadilu uspijeva da ga zaustavi na samoj ivici.

Pucnjava, desno sa uzvisenja, i lijevo, iza vozila. Ima dosta svjetlece municije. Opet bljesak i eksplozija. Smrdi nagorjelina...

Podigao sam glavu sa rukohvata. Fadil je naslonjen na mene. Ziv je. Istrcao je iz auta negdje pozadi. Ja nisam mogao otvoriti vrata. Bila su zastekana... Opet bljesak i eksplozija. Skotrljao sam se u provaliju i dopuzao do srusenog debla. Cuo sam Djozu iza sebe:“Brate, sta je bilo?” Pogledao sam i pricao:“Desna noga, lijeva noga, desna ruka, lijeva ruka. Ostalo, ne vidim.”“Stomak”, cuo sam Fadila.

Ocekivao sam da ce neko doci da nas dokrajci. Otkacio sam skracenicu i polozio na koljeno, bombu bez osiguraca ispod desnog pazuha i pistolj u lijevu ruku. Cekao sam. Sablasno tiho. Pala je noc, a niko nije dosao.

13. august 1992.
Djozo je u momentu umro. Trznuo se tri–cetiri puta i gotovo. Pokusao sam zvati doktora, ali nisam imao glasa. Bacio sam neku bocu sa stola na vrata. Sestra se brzo stvorila. Bilo joj je jasno. Odjednom je soba bila puna osoblja. U panici su. Pokusavali su ozivjeti Fadila. Mnogo su vikali. A onda dolazi dr. Sejo Buturovic. Usao je u sobu kao da je na viziti. Pogledao je Fadila. Smirio osoblje i udaljio ih od Fadila.“Dajte mi pripremite adrenalin.” Brzo ga je imao u rukama. Nikad nisam vidio toliko dugacku iglu. Zabo ju je u grudi. Malo je sacekao i rekao:“Promasio sam.” Izvukao ju je i ponovo zabo.“Dobro je... Gotovo...” Poceo je pljeskati i zvati Fadila. Uspio je. Fadil se pomjerio, poceo disati. Ja sam klonuo.

Bili su mi u posjeti Kemo Karisik, Enker i Ahmo Rizvo. Hoce da me prebace u Split ili Zagreb na lijecenje... Dovukli su jos 100 raketa“valtera”. Cujem da je Gorazde gotovo slobodno. Ferid i Zaim rade dobro. Tufo Refo je poslao neke momke da me cuvaju. Ne znam sta ce mi kad vec imam osiguranje koje je Guska postavio. Sve je to zbrkano. Svi nesto mute.

Izgleda da je i u policiji kao u vojsci. Novi stranacki kadrovi su protiv starih i strucnih kadrova. Kakva je uloga Bakira Alispahica u svemu ovom? On je preporucio Djozu kao“rodjaka”. Protivnik je Delimustaficu, koga zastupa Rekic. Rekic je u dobrim relacijama sa Tufom, Guskom, Daidzom, Sajom, pa i sa Zekom. Guska je sa Bakirom. Zejnil je protiv Guske, ali za Bakira. Guska uvaljuje Zejnilu“izdaju i saradnju sa Srbima”. Zbrka.

Cuo sam da se na Igmanu svakodnevno smjenjuju i hapse kompletne komande.

Dzelilovic je sa vojnom policijom htio smijeniti Vahida.“Labudovi” su opkolili policiju, a Zukini opkolili sve. Malo je falilo da dodje do sukoba. Grmi, a kisa ne pada. Eko mi je pricao o Arapima koje je on doveo u Pazaric. Kaze:“Ljudi dosli da ratuju, a nasi hoce da im uzmu lovu. Vodaju ih po mesdzidima da im pokazu kako vojska redovno klanja.” Sa Husom sam razgovarao. Rekao sam mu sta se prica o njemu. Trebao bi se izvuci iz ovoga barem nakratko, da sagleda u kakvoj je situaciji. Muco, bivsi Rekicev, pa onda Husin pratilac hoce da bude uz mene, da me cuva. Ne moze vise na Igmanu da izdrzi, a boji se da ga neko ne ubije“nizasta”.

Edib Saric se pravda sto nije dosao do sada. Kaze da je cuo da se prica da je on organizovao zasjedu i da je smakao Djozu. Kune se djecom da nije. Guska je doveo nekog covjeka, za koga kaze da je glavni kadrovnik u SDA; cini mi se Selimovic. On mi je pricao sve najbolje o Djozi. Narcis, nekadasnji vodnik u JNA koji je bio u Kasarni“Ljuta”, prica svoju verziju zauzimanja kasarne“Ljuta” i“Celebici”. I on je, kao i svi dosadasnji“osvajaci” kasarni, bio glavni. Nista novo.

Opet sam bio u Pazaricu. Dosli su po mene. U Stabu panika. Nemaju rjesenja za kontru. Dupovci su pali. Sejo Rekic je opet tu, u Stabu, ali nece da preuzme komandu u svoje ruke, iako mu je nude.

Zejnil me zove da se hitno vratim u Konjic. Ispratile su nas granate.

U Konjic stigao Alija sa svitom: Pohara, Jaganjac, uvlakaci i drugi.

Imali smo referisanje o stanju na terenu. Ma, hajde sto lazu Aliji, ali sto sebi. Morao sam i ja nesto reci, pitati.

Samo mafija vodi rat iz zatvora.

Kad sam ja govorio, Alija je trazio da se iskljuce kamere i povuku novinari.

Guska je poranio. Kaze da se brzo spremim, jer je Predsjednik htio da me posjeti i vec se nalazi ispred kuce. Kad sam se spremio, Alija je vec sjedio na seciji u dnevnoj sobi. Bilo je jos nekoliko ljudi. Kad sam usao i pozdravio se sa svima, dao im je znak da izidju. Ostali smo sami. Zabrinut je. Trazi realnu mogucnost da se Sarajevo oslobodi. Nisam mu bas bio od velike koristi. Vec sam dva mjeseca“u autu”, a jos nisam“fit”.

Brinu ga odnosi sa HVO–om i sve gora situacija u mjestima u kojima su izmijesani Armija i HVO. Rekao sam mu da pokusa“igru” sa Srbijom i Crnom Gorom kako bi omeksao Hrvatsku. Ovako, blokirani smo sa svih strana i situacija je vrlo skakljiva. Sami protiv svih ne mozemo, a pobijedit ce dvojica. Nemamo bas veliki izbor, ali za prezivjeti – sa nekim cemo morati. Predlozio sam Ganica za“igraca”.

Nije se iznenadio prijedlogom. Kaze da Tudjmana pokusava“navuci na rudu”. Neki od svjetskih politickih“mocnika” rekao mu je da“Lloyd” ne osigurava“brodove koji tonu”. Trebamo, dakle, pokazati da smo vrijedni postojanja.

Na kraju razgovora dao mi je, kaze, 1.000 dolara. To je od SDA, pa sam se potpisao na neki papiric da sam to primio. Naravno, tada nisam brojao. Sramota je. Ali, kad su svi otisli, prebrojio sam: 950 dolara. Zezao sam se sa Guskom kako mi je Predsjednik uzeo 50 dolara kao porez na poklon. Tako se pravi drzava!

Danas je bila smjena Komande Staba TO Konjic. Ramic je smijenjen, kazu, jer nije htio slusati Zejnila, a drugi kazu da je kukavica, da ne smije ici u borbu. Meni izgleda dobar covjek. Upoznao sam se s njim jos 1991. godine u Sarajevu. Radio je kao nastavnik u Kasarni“Marsal Tito”. Ja sam sada komandant umjesto njega.

Dr. Rusmo, predsjednik Ratnog predsjednistva, pokusava se izvuci iz Zejnilovog okrilja.

Jasmin Guska, glavni u MUP–u, zeli samostalnost. Nije ni na jednoj strani. U zavadi je sa Zejnilom i optuzuje ga da je kosovac sa tajnim nazivom Nil. Da je u dnevnoj vezi sa Beogradom, jer su mu djeca tamo i da su ga oni ucijenili. Smatra da je Zejnil kriv za to sto Borci nisu do sada zauzeti.

Mitke Pirkic, komandir“Akrepa”, sam je za sebe. Ne slusa Stab TO. Nekad je bio uz Zejnila, ali se osamostaljuje. Iza sebe ima pedesetak odabranih ljudi. Ne idu na polozaje i nisu u sistemu komande STO.

Muderis, vjerski ratnik, fanatik. Ima jedinicu jacine cete. Samostalni su i nisu u sistemu komandovanja. Nece na polozaj. Zele samo u borbu i idu gdje je ima. Nisam se sretao s njim.

16. oktobar 1992.
Na putu do Staba zaustavili su me Jukini ljudi. Traze da se vidim s njim. Susreli smo se ispred Policijske stanice. Prvi put vidim Juku. Mrsav, crn, iscrpljen, ali energicnih pokreta. Ima jednu staku i s njom se bolje krece nego ja sa dvije.

Izgrlili smo se i pored toga sto su nam smetale stake.

Kod Guske smo posjedili. Juka zna sve sta se dogadjalo na Igmanu. Obecao je da ce se licno obracunati sa onima koji su ubili Fadila i mene ranili.

Sa Jukom je bio i Suda Cupina. On gura Daidzinu liniju.

Na kraju razgovora, Juka mi je dao 1.500 DM. Pokazivao je mnogo para. Dobio ih je u Njemackoj od nasih ljudi. Kaze, sve ce potrositi na hranu i oruzje. Sefera ne moze smisliti.

Zejnil mi je poslao poruku da hitno dodjem do njega jer treba doci Alija.

Gotovo da smo se napili cekajuci ga. Napokon smo svi pili sokove.

Alija je stigao u pratnji Jaganjca. Ubrzo je zatrazio da ostanemo nasamo on, Jaganjac i ja. Ponuda je jasna. Da budem zamjenik komandanta operacije za deblokadu Sarajeva, a ako hocu i mogu – da budem komandant operacije.

Prihvatio sam varijantu zamjenika, a komandant ce biti Jaganjac. Zejnil bi trebao biti logisticar i sa sto manje podataka o samom planu operacije.

Za Jaganjca je glavno pitanje hoce li on biti broj 1 kad se udje u Sarajevo ili prije pocetka operacije, na cemu on insistira. Ipak, Alija mu je obecao da ce – ako se Sarajevo deblokira – dobiti poziciju glavnokomandujuceg.

Za pocetak, obojici nam je ponudio po 5.000 DM za troskove, a po 25.000 USD ako se Sarajevo deblokira. Odbili smo.

Jaganjac je obecao i neke Tutine i Bozanove jedinice.

Stigao je brod sa oruzjem. Alija je tu da ga provuce do nas. Ako prodje sve to sto se prica da je na brodu, onda je izgledno planirati operaciju“Sarajevo”. Opet se osjecam dobro kao na Igmanu. Krecemo.

Sefera su vec otpisali.

Zejnil me zove kod njega u kucu na dogovor–ispitivanje o sinocnjem dogovoru. Znatizeljan je. Sa Igmana stizu alarmantne vijesti. Juka je pomlatio cijelu Komandu. Krvi do koljena. Hajro je poslao izvjestaj. Zejnil je zvao Sefera i trazio instrukcije. Zvao je i Aliju. Kaze da je dobio upute da privede Juku i poslao“Akrepe” da ga privedu.

Oko 17 sati stigao je Jovan Divjak, clan Staba Vrhovne komande. Dolazi iz Hrvatske. Bio je na sluzbenom putovanju. Sada je dobio zadatak da“uvojnici” ovu regiju, pa odmah u Sarajevo.

Oko 18 sati stigao je Juka u Zejnilovu kucu. Sa njim su Fikret Prevljak i Edo Godinjak. Tu je i Bato Alikadic, koji prica kako se susreo sa Jukom kod tunela i da umalo nije doslo do pucanja. Vidno je uzbudjen i prica da je neko nekome dao pare da ubiju Juku, a da je Juki poslata poruka da ga Alija ceka u Konjicu. Sreca je daje Juka prepoznao toga i sve se dobro zavrsilo.

Cim je sjeo za sto, za kojim je sjedio i Divjak, procitana mu je naredba o privodjenju i zatvoru. Juka nije vjerovao da je to moguce, ali se prisebno ponasao. Zaplakao je kad mu je Divjak rekao:“Juka, budi dostojanstven. Ti si clan Vrhovne komande i dok se ovaj nesporazum ne rijesi, postupi po naredbi.”

Juka je izvadio pare iz dzepa i stavio pred Fikru – da mu ih sacuva dok ne izidje iz zatvora.

Muco i vojna policija sproveli su Juku do zatvora u Celebicima. Nije bilo incidenata zahvaljujuci Jukinoj prisebnosti.

Zejnilova kuca je pod opsadom Jukinih i Guskinih ljudi.

U kuci je napeta atmosfera. Iz Sarajeva stizu vijesti da su Jukini ljudi blokirali grad. Trazi se njegovo oslobadjanje. Sa Igmana su krenule neke jedinice prema Konjicu. Ne zna se cije su i na cijoj su strani.

Zejnil je pozvao pretucene na Igmanu da budu svjedoci protiv Juke. Stigli su Sead Rekic, Edib Saric i Mira Busalic. Lose izgledaju. Dobro ih je izmlatio. Jedva pricaju. Zejnil vodi optuzno saslusanje, koje se pretvorilo u Jukinu odbranu i odbranu njegovog postupka. Ispalo je da je Saric dobio batine zbog nesporazuma preko radioveze kad se cuo sa Jukom kad je ovaj bio u Sarajevu. Za Rekica je to bio muski obracun, a Mira je slucajna zrtva.

Juka je poslije obracuna sjeo s njima, dao im po 100 DM i lijepo su se dogovorili o daljoj saradnji.

Juka je vracen iz zatvora u Zejnilovu kucu i saslusao izvjestaj koji je poslat u Sarajevo, a potom je, poslije naseg natezanja, pusten po Seferovom naredjenju.

19. oktobar 1992.
Sastanak sa Divjakom i Pasalicem. U pripremi je formiranje mostarskog korpusa, koji bi objedinjavao sve jedinice od Mostara do Sarajeva.

Bili smo na veceri u“Lendavi”, kao Divjakovi gosti, a potom u posjeti ranjenicima. Rekica su odredili za komandanta neke nove manevarske brigade koju on treba napraviti.

Guska je odbio naredjenje Divjaku i Draganu da posalje svoje ljude ka Prozoru. On je MUP. Trazili su me Juka, Huso, Fikro. Od Sarajeva, izgleda, nista. Pitanje je moze li i Alija provuci teret do nas.

Mitke pravi zbrku i paniku. Samostalno nesto pregovara sa HVO–om.

Divjak se zali da je Juka na njega pucao iz nitroglicerinke i ranio ga.

29. oktobar 1992.
Ni traga od Alije. Jaganjac se izgubio. Bojim se da nije provalio namjere o napadu na Sarajevo.

Minirali su Rusmirovu vikendicu. Poceo je konjicki obracun. Sreca pa Rusmo nije bio u kuci.

Bio sam u bolnici kod Ele; oporavlja se. Nos mu je deformisan i kljucna kost mu je slomljena. Sreca je za njega sto je jak, rukometas, pa je uspio izici iz potonulog auta. Jos je u soku. Krivi sebe sto nije izvukao Mucu iz auta, ali se sjeca da je Muco bio nepokretan.

Raja opet prica da je moguce da je neko napravio sabotazu na autu.

Imao sam razgovore sa Mangom, Cerom i Mitketom. Mangin brat je poginuo u Repovcima pod nerazjasnjenim okolnostima. Sumnja se da su ga nasi ubili sa jos osam vojnih policajaca.

Na veceri sam bio kod mog vozaca Ade Jablana, prijeratnog trgovca. Kao vidra je. Dobro se snalazi i u ratu. I on mi je ispricao pricu o Konjicu. Sto vise slusam, manje sam pametan sta uraditi da stanje bude pod kontrolom.

Dobio sam informaciju da Dura formira neku grupu“Abu Dzihad” za borbu protiv unutrasnjeg neprijatelja. Opet belaj.

Trazio me Juka. Ima poruku za mene od Alije.

Alija nije mnogo uradio na prolazu tehnicko–materijalnih sredstava. Cuo sam da Hrvatska ne dozvoljava istovaranje broda. Traze pola tovara za njih, a ostalo da se podijeli izmedju Armije i HVO–a 60:40. Opet nama mrvice.

13. novembar 1992.
Jaganjac i Praljak su u nekom zajednickom stozeru koji treba biti umjesto Vrhovne komande u Sarajevu. Sta li ce sve ovaj rat donijeti?! Koga slusati? Divjak i Karic su zbunjeni.

Pohara je kod Zejnila. Opet nesto muti.

Amir Kazazovic i Sejo Becic napustili Pazaric i dosli u Konjic da rade sa mnom, ali samo u logistici. Eka i Beli Selimovic, i oni su u logistici, svratili su da mi podnesu izvjestaj o tome sta su uradili. Sta li ima u toj logistici kad svi hoce u nju?!

Jutarnja delegacija iz Klisa. Sinoc su napadnuti njihovi ljudi na punktu u Ostroscu. Bato Alikadic sa ekipom napao je na punkt i razoruzao borce te ih maltretirao. Hase i njegovi hoce da se obracunaju sa Batom i njegovima. Kazu da im punkt smeta jer svercuju stoku po liniji. Juka u Bjelimicima, Bato i ostali kroz Konjic, Piske dalje u Hercegovinu, a policija ih prati. Samo jos to treba.

Haso i Klisani su kivni i na Mitketa i Dragana. Bojim se otvorenog sukoba izmedju nas.

U 10 sati zakazan sastanak“Igmanu”. Na sastanku su se opet sukobili clanovi Vrhovne komande Armije. Bilajac je iznio svoja zapazanja sa obilaska teritorija pod kontrolom Armije. Izgubili smo 20 posto teritorije za mjesec dana, drzimo jos oko 35 posto.

Praljak je tipicna Cro–ameba. Mrzi Muslimane i ne prizna ih uopce. Otvoreno kaze da cemo nestati i da nemamo sansi. Begica je dobro isprovocirao za vrijeme rucka, da mu je prisjelo.

Praljak mi je ponudio da radim za njih pa ce mi srediti da vratim moj stan u Zadru.“Naravno”!

Cuo sam da je Zejnil pobjegao preko Kobiljace nekim helikopterom, a da ga treba zamijeniti Najetovic.

Priveden je i Divjak. Slucajno se nasao u Zejnilovoj kuci kad su momci hapsili ostale.

U Klisu su privedeni kljucni smutljivci i kriminalci. Konjic je“legao”. Nikom nije jasno sta se zbiva, ali su svi zabrinuti. Sok je uspio.

Salki Begicu sam objasnio o cemu se radi i on je saglasan. Arif Pasalic se malo uspanicio, ali je preuzeo na sebe dalje vodjenje istrage protiv privedenih. Neka, mene to ne interesuje.

Cilj je ostvaren.

U Konjicu je mirno. Sve kafane su zatvorene i svi slusaju.

Komisijski je izvrsen prijem komande TG–1 u Zejnilovoj kuci. Izuzeta su sredstva veze, a Komanda stavljena pod nadzor vojne policije. Kuca je zapecacena.

3. decembar 1992.
Nastavljena akcija privodjenja. Pasalic se uzivio u ulogu gonica. Odredio je istrazne organe. Rjesavaju stanje u celebickom zatvoru. Tamo je ubijen jedan nas momak. Ubice su odmah priznale. Piske je po Hasinom naredjenju priveo i jednog Hrvata koji je ucestvovao u ubistvu.

Odmotavaju klupko oko Repovaca, nekog ucitelja, zatvora, Velije,“Ljute” itd. Kako su krenuli, malo ce im biti pet godina.

Pasalic sumnja u Divjaka, da je spijun.

Divjak strajkuje gladju, a iz Sarajeva traze da ga pustim. Sigurniji je u Klisu nego vani. On ima poseban tretman.

Bas se zakuhalo. 

(U narednom broju: Tajne logistike)