NE TAKO DAVNO, ALIJA IZETBEGOVIC JE, DIRNUT
delozacijom prognanicke porodice Sulejmana Dugalije s Pala iz stana u jednom sarajevskom prigradskom naselju na koje su imali privremeno rjesenje, zatrazio preferiranje pravde ispred prava i dirljivim glasom upozorio sluzbenike Kantonalne uprave za stambena pitanja na principe humanizma, trazeci od njih da ne rade svoj posao i ne postuju zakone drzave u cijem je kreiranju osobno ucestvovao. Tim pateticnim istupom priskrbio je sebi simpatije cak i medjunarodnih duznosnika ovdje, podsjetivsi ih uzgred da pored Sarajevske postoji i Banjalucka deklaracija i Aneks 7 te niz drugih dokumenata koji bi trebali biti utkani u bosansku realnost. U tome casu uz Izetbegovica su stali i opozicionari i svekolika javnost, naivno spremni da pristanu na posvemasnju prevaru i zadrze stranu obicnog covjeka i gradjanina, zaboravljajuci pritom na sve one kvadrate i stanove koje je upravo Izetbegovic i njegovo najblize okruzenje dijelilo i sakom i kapom kao nagradu za podobnost, odanost i sve znane kriterije Prvog u Bosnjaka.

No, tim se cinom mudri demagog zapravo samo sklonio u sjenu svojih cinovnika, ostavljajuci im na milost i nemilost upravo nepodobne i sve druge strancima interesantne gradjane preko cijih ce se stambenih muka provoditi najklasicniji oblik politickih razracunavanja. Najeklatantniji je i ujedno najsvjeziji primjer prof. dr. Resid Hafizovic, vjerovatno najznacajniji zivi bosnjacki teolog, koji je prije neki dan napustio Kecinu ulicu i sa suprugom i dvoje maloljetne djece preselio u kucu svoje punice. Tamo ce cekati obecano mu privremeno rjesenje u prilicno neuslovnom stanu, za koji niko ne zna ciji ce na kraju biti. Da prica bude gotovo tragikomicna, Resid Hafizovic je u bliski komsiluk Hasanu Cengicu stigao takodjer kao kadrovik, no u medjuvremenu je postao nepocudan drznuvsi se u neko doba svoje nepocudnosti da izrekne i takvu misao kakva je suvremenost Muhammeda a.s. No, to bi mu pravovjernici mozda i oprostili da nije prije toga iskazao jos vecu drskost iznoseci svoje stavove koji, eto, nisu identicni zvanicnim?! A to se lahko ne zaboravlja – stavise, to se pamti do delozacije, koja ni one sto vjeruju u pare a certifikate primaju samo na poklon, kao ni one koji od teologa ocekuju da tumace njihovu objavu religije, nije ni ocesala. A i zasto bi? Ta, nije deloziran ni Mujke Spahic, ni Hasan Cengic, a i od Milanka Renovice se, navodno, otkupljuje stan?!

A ima i precih stvari: valja rijesiti problem Halila Jaraja, od cijeg je zahtjeva za izrucenje nakon Italije odustao i Tunis; valja naci relevantan smjestaj za mudzahide iz Bocinje te valja i dalje uspjesno skrivati spisak novokomponiranih drzavljana BiH. Sto da se parlament bavi stvarima koje cemo ionako saznati u prvim vijestima iz svijeta na temu terorizam. To se, naravno, odnosi na one koji su toliko sretni da ih uopce imaju gdje cuti. Makar u privremenom ili punicinom stanu ili nekom trecem sklonistu kakvo sve cesce traze i sudije koje se usude potpisati kojekakva izrucenja.

Vildana SELIMBEGOVIC